Elem, u zadnjih par godina, koliko i sam živim u dijaspori, upoznao sam mnogo ljudi iz BiH koji dolaze ovdje i doslovno "razvaljuju" u svom poslu. To je naravno super i meni je iskreno drago. Također, mnogo mojih prijatelja i poznanika sa kojima sa radio u Sarajevu prije nekih sedam-osam godina i koji spadaju u kategoriju super likova, u zadnje vrijeme je napustilo grad, kao i ja sam. Glavni razlog većinom odlaska je jer okay raja odlazi, nema više poslovne klime i ambijenta i to nije to.
Sva ta razmišljanja su okay sa mog aspekta, međutim, pitanje je, snosimo li i mi, koji smo u dijaspori dio krivice za ovakve stanje?! Zašto? Pa iz prostog razloga, jer ljudi koji su dobri u svom poslu napuštaju zemlju, te samim tim smanjuju konkurenciju zemlje u kontektsu kvalitetne i kvalifikovane radne snage. Također, ljudi koji pokrecu poslove, koji su sposobni, odlaze vani i tamo počinju sa svojim idejama. Te ideje su u dobrim slučajevima uspješne.
Prema nesluzbenim podacima, u zemljama EU zivi preko 25.000 ljudi porijeklom sa podrucja nekadasnjeg grada Sarajeva koji su visokoskolsi obrazovani i od kojih je vecina aktivno ukljucena u kulturni, policki i privredni zivot mjesta gdje zive. Sada zamislite stanje u gradu da se tih 20.000 ljudi vrati u Sarajevo i okolinu i da se pocnu baviti poslom za koji su strucni i boriti za bolje stanje u gradu. Promjene bi se morale osjetiti kako u gradu, okolinu, tako i u drzavi. Jedna kvalitetna osoba moze unijeti pozitivne promjene u firmu, a zamislite kakve pozitivne promjene moze unijeti recimo 5.000 takvih ljudi.
Naravno, tu je pitanje posla i zaposlenja tih ljudi. Ali recimo da se prvo počnu vračati oni koji bi pokrenuli sopstveni biznis!
Da li bi drzava trebala raditi na vracanju tih ljudi u zemlju, jer povratkom bi, naravno dugorocnije gledano, imala vise ekonomske koristi, nego to sto im omogucava odlazak vani (kakav takav)?
Cilj diskusije nije vrijedjanje
