tranquil wrote:Gojeni H wrote:Homoseksualnost jeste veliki grijeh u skoro svim vjerama.
Znam, i od te tačke, koju nameće religijska strana, čitavo ovo pitanje postanje gay vs. islam / hrišćanstvo.
Ali u tolerantnom višereligijskom društvu pitanje "grijeha", kako ga definišu pojedine grupe, ne bi trebalo da bude relevantno.
Gojeni H wrote:Je l' mislis da IZ nije trebala pozivati na mir?

Kakvo iskrivljavanje stavova, hljebe dragi.
tranquil wrote:I dobro je što je islamska zajednica, ovaj put, pozvala protiv nasilja.
Da li bi malo pojasnio, šta si mislio pod ovim?
Je li sugeriraš da bi vjernici svih religija trebali da odbace svoja vjerska uvjerenja, a samim time se i odreknu prava na vjeroispovjest, da bi udovoljili nekoj drugoj skupini?
Imaš li negdje primjer, da je IZ ikada pozivala na nasilje protiv bilo koga?
Ili možda sugeriraš da tolerancija podrazumjeva toleriranje grijeha, tj negiranje samog postojanje grijeha, kao pojave? Je li priželjkivana verzija tolerancije da se iz svetih knjiga jednostavno pobrišu sporni detalji koji ukazuju da je gay grijeh?
U čemu je problem da se prihvate vjerska uvjerenja koja postoje 5000+ godina i u 99% slučajeva se poklapaju u svim monoteističkim religijama, kada je u pitanju homoseksualnost? Zašto je jedan trend koji postoji 30-40 godina, bitniji i superiorniji u odnosu na 5000 godina civilizacije?
U čemu je problem da se LGBT zajednica zaista, tolerantno, uklopi u već postojeće društvo i bude jedna od mnogih? Zašto svi ostali moraju mijenjati svoje vrijednosne sisteme i prilagođavati se LGBT zajednici? Pod ovim mislim na osjetljive teme poput redefiniranja braka, edukacije za maloljetnike, usvajanja djece.
Zašto je problem prihvatiti stav prosječnog vjernika, da je gay grijeh, a ne OK, ali da zaslužuju sva građanska prava, jer živimo u pluralnim društvima i zapadnom tipu demokratije, koja garantira prava svima?
Zašto je nemoguće da se prihvati suživot i tolerancija u njenom klasičnom obliku? Vjernici različitih vjera (a i nevjera) žive u suživotu u svim zapadnim demokratijama, uprkos suštinskim razlikama. Kršćani od postanka optužuju Jevreje za Isusovo raspeće, a muslimani kršćane za pogrešan status Isusa, ali su svi, vremenom, uspjeli da koegzistiraju. Za muslimana, nazivati Isusa Bogom je bezbroj puta gori grijeh od homoseksualnosti, ali opet koegzistiraju sa kršćanima širom svijeta. Ključ koegzistencije je pronađen u dijalogu i prestanku atakovanja i prihvatnju tuđih uvjerenja, životnih stilova, ma kako se sa njima ne slagali i ma koliko ih osuđivali.
Svi sklapaju svoje brakove u skladu sa vjerskim propisima, odgajaju djecu i ne petljaju se drugima u te stvari, jer su svjesni da gdje počinju tuđa prava, prestaju njihova.
Naravno, ovaj proces je bio težak i krvav, ali se nije završio potiranjem vjerskih postulata i dogmi navedenih vjera, nego suživotom. Nije stvorena nova vjera, koja bi kombinirala sva postojeće, nego je dijalogom uspostavljeno poštovanje.
Zašto LGBT zajednica ne prihvata ovu matricu? Zašto se superagresivno napadaju svi koji ne odobravaju LGBT životni stil? Zašto više nije dovoljno da živiš i pustiš druge da žive, nego je potrebno da se drugom objasni kako da živi? Zašto je svako ko nije izašao u nedjelju, po automatizmu zatucani homofob? Svaka stranica ove teme dokazuje ovo što pišem.
Da ovo nije kao što sam napisao, LGBT zajednica bi imala dosta lakši put u integraciju i prihvatanje u društvu.
Zašto JA moram redefinirati MOJE shvatanje braka, da bi neko drugi imao osjećaj da nije ugrožen? Zašto nekoga uopće ugrožava MOJ sistem vrijednosti? Zašto nekoga ugrožava MOJE opredjeljenje da SVOJU djecu štitim od bilo kakvih seksualnih sadržaja, a pogotovo od LGBT propagande, sa kojom se nikako ne slažem?
Zašto LGBT populaciju ne zadovoljava scenarij, koji su prošle sve zajednice koje su nekada bile diskriminirane:
Prihvatanje LGBT zajednica i njihovo pozitivno tretiranje kroz zakone. Registracija životnih zajednica, porodično i nasljedno pravo, zaštita od diskriminacije na poslu i javnim mjestima.
Svi znamo većinu odgovora na ova pitanja. Zbog bjesomučne agresivnosti, atmosfere linča i osuda, pravo na prakticiranje vlastitih uvjerenja većine ljudi, čak i unutar famozna četiri zida je dovedeno u pitanje. Parada se pretvorila u rat jedne ideologije protiv ostatka društva.