ZA REPUBLIKU BiH SE PODJEDNAKO TREBA BORITI U SARAJEVU, BANJA LUCI, MOSTARU I DIJASPORI
U socijalnoj i političkoj evoluciji državnosti BiH ne smijemo degradirati i obesnažiti veličinu žrtava koje smo imali za slobodnu, nezavisnu, cjelovitu državu. Kroz konstituciju i funkcionisanje državnosti BiH tragizam nije postao nihilizam nego je rezultirao jednim povijesnim htijenjem i opredjeljenjem, oličenim u suživotu kao bosanskohercegovačkom odgovoru i doprinosu jednom boljem svijetu. Život Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja u okvirima BiH, u osnovi države bazirane na vrijednosnom konceptu duhovnog, kulturnog i nacionalnog zajedništva, je u suprotnosti sa htijenjima o teritorijalnoj segregaciji i uspostavi nacionalnih podržavljenih entiteta u državnom tkivu BiH. Cijepanje države BiH kroz teritorijalnu segregaciju predstavlja pseudopovijesni čin getoizacije, što je u totalnoj suprotnosti sa duhom ZAVNOBIH-a, oličenog u ispoljavanju zajedničkog života kao modusa vivendi. Zato zov etničke pripadnosti sa vojno političkom opcijom državne separacije BiH je misao i pseudorevolucionarni čin destrukcije života uopšte. Narodi BiH su suočeni sa jasnim izborom: učiniti korak ka jačanju države i društva i time preuzeti na sebe i obavezu da se to brani u ime pobjede istine i pravde, ili - ne učiniti taj korak. Podilaženje etničkom fašizmu je donijelo štetne posljedice. NATO i Ujedinjene Nacije se nisu sukobili sa planerima i izvršiocima genocida na suverenu, međunarodno priznatu državu BiH.
ZAVNOBiH je jedna od najznačajnijih vrednota bosanskohercegovačke povijesti
ZAVNOBiH je jedan od najznačajnijih datuma bosanskohercegovačke povijesti. Principi na kojima je utemeljen imaju trajan karakter i povijesni značaj. Bez uvažavanja i primjene tih osnovnih principa BiH nema perspektivu. Svima onima koji BiH ne žele kao suverenu, jedinstvenu i demokratsku državu, zajednicu konstitutivnih i ravnopravnih naroda, onima koji bi BiH najradije vidjeli u sastavu velike Srbije, velike Hrvatske, ili kao neku “muslimaniju”, odnosno kao neku uniju tri odijeljena nacionalna entiteta principi ZAVNOBiH-a su problem. Agresija na BiH jeste srušila mnoge zablude, raskrinkala mnoge ideologije i mitove, dala teške, krvave historijske pouke, ali sve to ne smije biti razlog da se odstupi od principa ZAVNOBiH-a koji su satkani u biću BiH, oličenog u ideji Bosne i bosanskom duhu. Vrijeme u kome se održavao ZAVNOBiH nije bilo ništa bolje od vremena Dejtonskog sporazuma. ZAVNOBiH je udario temelje za izgradnju nove BiH s uređenjem koje garantuje napaćenim bosanskohercegovačkim narodima bolju i sretniju budućnost, uređenjem koje počiva na demokraciji, nacionalnoj ravnopravnosti, bratskoj slozi i socijalnoj pravdi. Danas, kada je BiH podijeljena zemlja, zemlja u blokadi, zemlja u stanju poluprotektorata, ZAVNOBiH u mnogo čemu može biti poučan. Da bi BiH postala moderna demokratska država i građansko društvo, uređeno na punom poštivanju osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda moramo se vratiti osnovnim principima ZAVNOBiH-a. U prvom stavu Rezolucije ZAVNOBiH-a se kaže da su se “Prvi put u istoriji BiH sastali predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, povezani čvrstim bratstvom u ustanku, s ciljem da na osnovu rezultata oružane borbe Jugoslavije i naroda BiH, donesu političke odluke koje će otvoriti put narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima". U tački dva Rezolucije ZAVNOBiH-a iskazuje se temeljno opredjeljenje da narodi BiH “ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do nesreće”. “Narodi BiH ne žele povratak starog stanja još i zato što oni nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivšoj Jugoslaviji i što je BiH bila pokrajina koju su ugnjetavala i pljačkala velikosrpska i velikohrvatska gospoda”. Temeljna je odluka da narode BiH jedino može predstavljati ZAVNOBiH i vlast koja iz njega proizlazi. Ono što je danas nadasve aktuelno i što je jedina moguća formula opstojnosti BiH, iskazano je u tački pet Rezolucije: “Danas narodi BiH kroz svoje jedino političko predstavništvo, ZAVNOBiH, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska bude slobodna i zbratimljena BiH, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Dakle, još prije šezdeset i dvije godine, stvarajući novu demokratsku i federalnu republiku, vijećnici ZAVNOBiH-a su duboko bili svjesni da BiH može opstati i imati perspektivu samo ako se dosljedno ispoštuje nacionalna ravnopravnost. Njena je stabilnost samo u punoj nacionalnoj ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju, solidarnosti i toleranciji. Kada se god u povijesti narušavao taj princip, dolazilo je do krvavih obračuna i sveopće kataklizme.
Dejtonski sporazum nije dovoljno vodio računa o tome što je ZAVNOBiH utvrdio
Dejtonski sporazum nije dovoljno vodio računa o tome što je ZAVNOBiH utvrdio kao temeljni princip. Naprotiv, Republika BiH je dijeljena i prekrajana isključivo po nacionalnom kriteriju, a ne po mjeri da je ona zajednička, isto toliko srpska, koliko i bošnjačka i hrvatska i obrnutim redom. Samo formiranje Federacije (Bošnjaka i Hrvata) i Republike Srpske (Srba) temeljno negira tačku 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a. Jer, bez obzira na odluke Ustavnog suda BiH u Federaciji su faktički Srbi nacionalna manjina, kao što su, još više, Bošnjaci i Hrvati manjina u Republici Srpskoj. Nije slučajno da je rukovodstvo SDS-a, na čelu s Radovanom Karadžićem, već 1992. godine, u jeku razaranja BiH, prvo odbacio ZAVNOBiH jer ZAVNOBiH jeste istinska smetnja svakom hegemonizmu i velikodržavlju, svakom nacionalizmu i separatizmu. Nije slučajno ni to što se i danas ZAVNOBiH odbacuje, minimizira, što se predstavlja “komunističkom ujdurmom”, svrstava u floskule lažnog bratstva i jedinstva u tzv. revolucionarni iluzionizam, komunističku utopiju i slično. Nije slučajna ni odluka da 25. novembar nije više dan državnosti BiH.
ZAVNOBiH je ispisao bratstvo bosanskohercegovačkih naroda, on to bratstvo ne samo propovijeda, već i ostvaruje. U proglasu ZAVNOBiH-a je prevagnula svijest da BiH može opstati samo na principima pune i dosljedne nacionalne ravnopravnosti, da je ona zajednička država i jedina domovina svih onih koji u njoj vijekovima žive i da svako separisanje, majoriziranje, vode u sukobe sa nesagledivim posljedicama. Zato je ZAVNOBiH od trajnog značaja bez obzira što bi mnogi željeli da se on zaboravi. ZAVNOBiH jeste stariji od Dejtona, kao što je i BiH starija od Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zato je na primjeren, demokratski i civilizacijski način treba preurediti i tako ići u evroatlanske integracije.
Potrebno je delegitimiziranje Dejtonskog ustava, koji sve više postaje kočnica razvoja države BiH
Jer, ako želimo našoj djeci ostaviti jedinstvenu, demokratsku, prosperitetnu državu BiH i otvoreno, slobodno, civilno društvo, moramo obezbijediti pobjedu pravde i istine o agresiji i genocidu na Republiku BiH. Moramo na sljedećim izborima imati mnogo više glasova iz dijaspore. Dijaspora može vratiti BiH u vlasništvo onih koji su genocidom protjerani i čiji su grunt četnici i ustaše oteli. Obezbjeđivanjem više glasova na sljedećim izborima je najefektniji put da se vrati dio BiH koji sada izgleda izgubljen. Potrebno je prodebatirati povijesne greške i grijehove Srbije, Hrvatske i međunarodne zajednice prema BiH. Mi ne smijemo strahote i grijehove skrivati, nego ih javno priznati. Jedino tako možemo napraviti normalne uvjete za suživot baziran na povjerenju između naroda u BiH. Potrebna nam je i delegitimiziranje Dejtonskog ustava, koji sve više postaje kočnica razvoja države BiH, koji jeste donio mir, ali nije učvrstio mir, saradnju i državu. Iza Dejtonskog ustava se sada kriju regresivne snage koje na razne načine nastoje što više oslabiti državu. U procesu stvaranja Dejtonskog ustava nisu učestvovali izvorni Srbi iz BiH, već Milošević. To je svojevrsni dogovor međunarodne zajednice i Miloševića u cilju razmjene teritorija BiH, te za utemeljenje prava na otcjepljenje Republike Srpske. Potrebna je pomoć svim žrtvama agresije i genocida da se vrate svojim kućama i ostvare svoja ekonomska i politička prava, kao i općenito podupiranje integracije umjesto građenja geta. Potrebna je pomoć i zastupanje stvarnih i namjernih žrtava genocida u ostvarivanju njihovih prava u pogledu nadoknade štete ispred odgovarajućih tijela, uključujući Međunarodni sud pravde. Treba zahtijevati istragu, u izdaji Srebrenice i Žepe, u smislu mogućih prekršaja rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Nacija, Sjeverno-Atlantskog Vijeća, NATO pakta, i međunarodnih humanitarnih zakona, od Suda i Tužioca BiH. Na kraju treba raditi na davanju pravosnažnosti gradovima BiH da se proglase ''posebnim područjima'', oslobođenim autoriteta bilo kojega ''etničkog entiteta'', dokle god se ne pripremi ustav za cijelu državu koji će obespraviti podržavljene entitete.
Ne smiju se zaboraviti vrijednosti Bosne i Hercegovine prije genocidne agresije
Agresija i genocid na ideju Bosne i bosanski duh nisu prekrile sjaj i ljepotu BiH. Iza užasnih ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, genocida, koncentracionih logora smrti, silovanja i nasilnih protjerivanja koji su godinama unosili tugu i zgraženje običnih građana svijeta i neodlučnost kreatora svijetske politike, skriva se neuništivi bosanski duh, ta ideja Bosne oličena u drugačijoj državi od one formirane u Dejtonu, državi jedinstvenoj po svojim neuništivim i stalno aktuelnim historijskim vrijednostima, prepoznatljivoj po ljudskosti njenih dobrih ljudi i ljepoti njene nedirnute prirode. U takvoj Republici BiH ne stanuje zlo, agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, silovanje, mučenje u koncetrtacionim logorima smrti, nasilana protjerivanja. U takvu BiH svi ovi zločini se ubacuju sa strane sa ciljem da je samo na kratko zamrače, ojade, opustoše. U takvoj BiH Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji i mnogi drugi narodi su živjeli stoljećima u slozi, ljubavi, poštujući, priznajući, tolerišući i prihvatajući jedni druge. Takva BiH je njegovala suživot mnogo prije nego što je zapad počeo upotrebljavati svoj pojam multikulturalizma. Takva BiH je imala svoju vlastitu tradiciju, kulturu, historiju i posebno svoje pismo i na njemu pisane dokumente, kada su mnogi narodi svijeta čamili u mraku srednjeg vijeka. Takve vrijednosti se ne smiju zaboraviti. Bosanskohercegovačka državnost, okrenuta vani, mora posjedovati klasični aparat države, a unutra mora biti utemeljena na građanskom, demokratskom principu, bez bilo koje vrste hegemonije. Jer bilo koja vrsta hegemonije unutar jedinstvenog državnog tkiva stvara inferiorne plagijate, karakteristične za modernu civilizaciju, stvara mitski odnos prema tradiciji, razbuktava iracionalne naboje nacionalističkog i religioznog ekskluziviteta i pomračuje um u ime zločina genocida. Zato je konstitucija demokratske državnosti složen proces, jer demokratija, slobodno, otvoreno, civilno društvo i prosperitetna država se ne uživaju već se za njih moramo boriti svim demokratskim sredstvima, svi mi prijatelji Bosne i Hercegovine u matici i dijaspori. Demokratija, slobodno civilno društvo i prosperitetna država ne samo da će olakšati rješavanje nacionalnog pitanja u BiH, već će stvoriti i nov državni partiotizam građana neovisno o nacionalnoj ili religijskoj pripadnosti, sa kojim će Republika BiH ući u ujedinjenu Evropu.
Emir Ramic
Predsjednik Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike
