Daklem, jucer po povratku s posla nasao sam otvorena i razvaljena vrata (moj i stan do mene su fasovali). Nisu nista puno odnijeli nekog novca na koji sam i sam zaboravio da postoji (oko stotinjak maraka) i bruku siche iz jedne zdjele. Nije da sam ja neki "fletskrin tv umjesto plafona iznad kreveta (koji se na dugme pretvara u ogdledalo
Nisam ovo zamislio kao neki inventar raznoraznih kradja, naveo sam ovo samo da bi razumjeli motivaciju zasto otvaram temu. Ono sto sam primijetio je da sam, kad sam saznao da mi je par bitnih stvari tu i da ne moram u avanturu vadjenja novog pasosha i nove vize bio poprilicno smiren, stoichki onako, kao ok, dosli, uzeli, otisli, jebi ga. A onda sam se sjetio da sam prije mozda godinu pricao sa svojom starijom rodicom kojoj su u Zagrebu tako provalili u stan u vremenu koliko je njoj trebalo da ode na obican ljekarski pregled. Ono sto mi je ona rekla je da je nakon toga osjecala kako je mjesto gdje zivi oskrnavljeno te da je bilo cak i strah. Ja sam sinoc zaspao u svom krevetu na kojem sam 3 sata prije nasao hrpu stvari kojima tu nije mjesto. Poslagao ih nazad i zaspao, da mi ni ne padne na pamet da se bojim ili da se osjecam kao da su osim novca uzeli i nesto privatnosti. Pa sam se poceo pitati zasto i kako se ljudi osjecaju poslije neceg takvog. I ono vjecno pitanje
Neko imao slichno iskustvo?
