Postoji li alternativa?

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
User avatar
Highlander
Posts: 99
Joined: 10/06/2011 11:30
Location: Balkan

Postoji li alternativa?

Post by Highlander » 11/06/2011 14:43

Iako na unutrašnjem planu u BiH egzistiraju dva pristupa, tendencije centralizacije i decentralizacije BiH, na vanjskopolitičkom planu postoji jedinstven pravac, tzv. "evroatlantske integracije", odnosno težnja da se postane članica NATO-pakta i EU.

Postoji li alternativa ovom "putu bez alternative"?
Postoji li neki "drugi" ili "treći put"?
Last edited by Highlander on 11/06/2011 14:48, edited 2 times in total.


User avatar
mO k3
Posts: 26663
Joined: 23/09/2009 14:16
Location: https://youtu.be/xk7QKTXQGbg
Has thanked: 22 times
Been thanked: 13 times

Re: Postoji li alternativa?

Post by mO k3 » 11/06/2011 14:47

Highlander wrote:Iako na unutrašnjem planu u BiH egzistiraju dva pristupa, tendencije centralizacije i decentralizacije BiH, na vanjskopolitičkom planu postoji jedinstven pravac, tzv. "evroatlantske integracije", odnosno težnja da se postane član NATO-pakta i EU.

Postoji li alternativa ovom "putu bez alternative"?
Postoji li neki "drugi" ili "treći put"?
zajednicki pravac evroatlanska integracija?? jesi ti prespavo zadnji par mjeseci?? iskreno necu da te kaoosobu polemisem

User avatar
Highlander
Posts: 99
Joined: 10/06/2011 11:30
Location: Balkan

Re: Postoji li alternativa?

Post by Highlander » 11/06/2011 14:54

Smiješno. Nisam ja tema, nego "put bez alternative", odnosno "evroatlantske integracije" i eventualna elternativa. Drži se teme, a ne mene :lol:

User avatar
mO k3
Posts: 26663
Joined: 23/09/2009 14:16
Location: https://youtu.be/xk7QKTXQGbg
Has thanked: 22 times
Been thanked: 13 times

Re: Postoji li alternativa?

Post by mO k3 » 11/06/2011 14:58

Highlander wrote:Smiješno. Nisam ja tema, nego "put bez alternative", odnosno "evroatlantske integracije" i eventualna elternativa. Drži se teme, a ne mene :lol:
ja ti opet kazem da nema zajednickog cilja za evroatlansku integraciju i da si slijedio vijesti zadnjih par mjeseci zakljucio bi da je to sve suplja prica i pri tome koce politicari iz manjeg entiteta....

User avatar
Highlander
Posts: 99
Joined: 10/06/2011 11:30
Location: Balkan

Re: Postoji li alternativa?

Post by Highlander » 11/06/2011 15:00

Razumijem. Koče "šejtani". Hvala.
Idemo dalje...

Ima li alternative?

udrch
Posts: 8472
Joined: 14/10/2008 10:08

Re: Postoji li alternativa?

Post by udrch » 11/06/2011 15:14

ALTERNATIVA d.o.o. Sarajevo
200378810004
Ilidža Put Famosa 38
71000 Sarajevo

Jesi mislio na ovu alternativu?

User avatar
Highlander
Posts: 99
Joined: 10/06/2011 11:30
Location: Balkan

Re: Postoji li alternativa?

Post by Highlander » 11/06/2011 15:19

:lol:

User avatar
rogoz
Posts: 464
Joined: 04/02/2011 10:53
Location: put za katangu

Re: Postoji li alternativa?

Post by rogoz » 11/06/2011 15:23

Neznam,evo sad javljaju da ovi iz tzv rs-a(poslanici genocidne tvorevine) traze 20.000 000 km za odbranu Mladica i co.
Sta dalje?

User avatar
Skijash
Posts: 491
Joined: 12/12/2009 17:51
Location: na slavi kod Mitra

Re: Postoji li alternativa?

Post by Skijash » 11/06/2011 15:53

Highlander wrote:Iako na unutrašnjem planu u BiH egzistiraju dva pristupa, tendencije centralizacije i decentralizacije BiH, na vanjskopolitičkom planu postoji jedinstven pravac, tzv. "evroatlantske integracije", odnosno težnja da se postane članica NATO-pakta i EU.

Postoji li alternativa ovom "putu bez alternative"?
Postoji li neki "drugi" ili "treći put"?
Nema alternative jer zidovi oko naše zemlje samo nama štete.

User avatar
MuaDib
Posts: 3706
Joined: 28/10/2006 23:25
Location: Sarajevo

Re: Postoji li alternativa?

Post by MuaDib » 11/06/2011 18:44

Alternativa jako dobro zvuči, ali zbog nepostojanja političke svijesti kod BH naroda, ona ne može doći do izražaja. Alternativa znači potpuno odbacivanje nacionalističke retorike, na kojoj počiva moć sadašnjih partija na vlasti. Cjelokupni politički život u BiH funkcioniše na retorici kako za*ebati one druge. I to je ono što vidimo danas, vidimo za*ebavanje jednog seoskog džilkoša i graskog mangupa, koji su u potpunosti preuzeli retoriku SDA i SDS-a, a fol ljevičari. Jedina alternativa je Naša stranka, Nova socijalistička partija, GDS i partije koje nastoje prevladati isprazne nacionalističke floskule. Međutim ko god pokuša izači iz postojećeg nacionalističkog okviraa, lako se diskredituje frazama, tipa: traži da se zabvorave zločini i šta su oni nama uradili, hoće da procesuira naše borce, dok se agresori slobodno šetaju, oni su islamofobi, žele da dovedu pedera na vlast, oni su bošnjačka potrčkala, izdajice, jude, unitaristi, itd. zavisno od sredine. I dok god narod i narodi BiH tako razmišljaju nema alternative, a to se podjedanko odnosi na Bošnjake i Srbe i Hrtvate. Prema tome alternative stvarno je nema, jer naš narod daje glasove populistima, a ne ljudima koji hoće nešto da promjene.

User avatar
Highlander
Posts: 99
Joined: 10/06/2011 11:30
Location: Balkan

Re: Postoji li alternativa?

Post by Highlander » 11/06/2011 19:41

Bravo Muadibe, bravo!
Tvoj komentar pokazuje da,

1. možda, za sada, nema alternative, ali
2. ima nade!

Hvala ti!

p.s.

Ja, akcenat stavljam, prvenstveno na vanjskopolitičke prioritete i uvjeren sam da alternativa postoji onda kada se ispuni taj preduslov o kome si govorio. Vanredno sam ohrabren tvojim razmišljanjem. Živio!

User avatar
rogoz
Posts: 464
Joined: 04/02/2011 10:53
Location: put za katangu

Re: Postoji li alternativa?

Post by rogoz » 12/06/2011 11:31

MuaDib wrote:Alternativa jako dobro zvuči, ali zbog nepostojanja političke svijesti kod BH naroda, ona ne može doći do izražaja. Alternativa znači potpuno odbacivanje nacionalističke retorike, na kojoj počiva moć sadašnjih partija na vlasti. Cjelokupni politički život u BiH funkcioniše na retorici kako za*ebati one druge. I to je ono što vidimo danas, vidimo za*ebavanje jednog seoskog džilkoša i graskog mangupa, koji su u potpunosti preuzeli retoriku SDA i SDS-a, a fol ljevičari. Jedina alternativa je Naša stranka, Nova socijalistička partija, GDS i partije koje nastoje prevladati isprazne nacionalističke floskule. Međutim ko god pokuša izači iz postojećeg nacionalističkog okviraa, lako se diskredituje frazama, tipa: traži da se zabvorave zločini i šta su oni nama uradili, hoće da procesuira naše borce, dok se agresori slobodno šetaju, oni su islamofobi, žele da dovedu pedera na vlast, oni su bošnjačka potrčkala, izdajice, jude, unitaristi, itd. zavisno od sredine. I dok god narod i narodi BiH tako razmišljaju nema alternative, a to se podjedanko odnosi na Bošnjake i Srbe i Hrtvate. Prema tome alternative stvarno je nema, jer naš narod daje glasove populistima, a ne ljudima koji hoće nešto da promjene.
ok,kako krenuti?

User avatar
SaPnA
Posts: 6651
Joined: 12/05/2011 20:02
Location: Kattegat

Re: Postoji li alternativa?

Post by SaPnA » 12/06/2011 11:36

ne

mishic
Posts: 882
Joined: 28/04/2011 16:29

Re: Postoji li alternativa?

Post by mishic » 16/06/2011 21:37

DEJTONSKI MIR IZMRĐU NESAVRŠENOTI
I NEDOVRŠENOST

Danas kada većina ključnih aktera Dejtonskog mirovnog sporazuma više nisu među živima, a ostali učesnici tog procesa nisu više u prilici da o bilo čemu, u vezi s tim, odlučuju, mi smo suočeni sa dvostrukim posljedicama ovog nesavršenog i nedovršenog projekta. A upravo ta udvostručenost posljedica, pored nesvršenosti i nedovršenost, postala je izvorom kako sve dublje političke krize, tako i sve očitije opasnosti po mir, stabilnost i dalji rasplet odnosa u ovom dijelu Evrope. Evidentna nesavršenost ovog projekta, čiji je osnovni cilj bio zaustavljanje oružanih sukoba i prestanak daljeg prolijevanja krvi, prihvaćena je kao kompromis u nemogučnosti da se izdejstvuje bolje rješenje „u situaciji kakva jeste i svijetu kakav jeste.“ „Bolji mir“ koji „nije mogao biti postignut“ naknadno je postao daleko gori kontinuiranom opstrukcijom u implementaciji i neprovođenju svih dijelova ugovora za što, istina, ne podjednaku, ali izvjesnu odgovornost snose svi akteri tog procesa. Time je ovaj nesavršeni projekat postao i nedovršen. A time je i njegova nedovršenost drastično pogoršala njegovu nesavršenost. Konačan rezultat svega toga je apsurdna činjenica, da ono što je trebalo postati temeljem mira na ovim prostorima, postalo je temeljem trajnih nesporazuma, kriza i opasnosti koje prijete ugrožavanju i samog mira.
Ovakav tok događaja proizveo je jedno stanje koje samo po sebi liči na zatvoreni začarani krug iz koga nema, ili je vrlo teško pronaći izlaz. Dejtonsko nedonošće danas je u rukama druge generacija njegovih skrbnika i prepušteno je na milost i nemilost bliže i dalje familije a sami roditelji okrenuli su se drugim obavezama i prioritetima. A dok god je tako, sudbina tog nedonošćeta biti će upitna i neizvjesna. Ono samo u donošenju svojih odluka ne može se rukovoditi svojim dugoročnim interesima i ciljevima ne povodeći se za trenutnim, dnevnim i kratkoročnim potrebama i raspoloženjima.Skrbnici vode računa o svojim trenutnim interesima i ciljevima. Roditelji zabavljeni svojim obavezama i prioritetima samo deklarativno stoje uz to svoje neželjeno nedonošće. Tako se zatvara još jedan začarani krug.
Pa gdje je onda rješenje?!! Ovo teško pitanje zahtijeva analitički pristup s ciljem da se sagleda korak po korak koji je doveo do ovako složene situacije i da se u toj analizi svakom od aktera ukaže na njegov dio odgovornosti i njegove propuste za koje je dužan preuzeti i potpunu odgovornost. Samim tim jasno je da rješenja nema i nemože biti bez učešća svih, i to baš svih, učesnika koji su i do sada participirali u kreiranju ovakvog stanja. Jasno je, dakle, da parcijalnih rješenja nema i nemože biti. Da svako dalje nastojanje da se problem parcijalizira i da se postupno i sa novim akterima rješava, samo još više produbljava krizu i usložnjava situaciju koja ni sada više nije bezazlena. Rješenje je, dakle, u novoj sveobuhvatnoj akciji koja će uključiti sve dosadašnje aktere i problemu pristupiti na način cjelovitog rješavanja svih propusta i slabosti koje je Dejtonski mirovni sporazum pokazao. Ovakva konstatacija u ovim prilikama sama po sebi čini se utopističkom. Ovo tim prije što su i svi dosadašnji pokušaji ili priče o Dejtonu II, nailazile na opšte negodovanje od strane jednog dijela ili jedne strane aktera Dejtonskog procesa.
Sama ova činjenica, ovo negodovanje oko Dejtonskih rješenja ukazuje na ključni problem koji generira sve druge, a to je da je jedna strana Dejtonom profitirala. Nepravda koja je u startu napravljena nagrađivanjem zločina i genocida vremenom je višestruko povečana ne provođenjem dijelova Dejtonskog sporazuma. Sam Dejtonski sporazum kao jedna cjelina osmišljen je tako da jedno rješenje u njemu bitno ovisi o provođenju nekog drugog dijela tog sporazuma. Npr. Republika Srpska kao entitet prihvatljiva je samo u sklopu Dejtonskog projekta koji je predvidio povratak svih prognanika na svoja ognjišta čime bi u demokratskoj proceduri donošenja vitalnih odluka bila onemogučena rješenja koja idu na uštrb jednog naroda. Umjesto toga, opstrukcijom povratka, strahom zbog ne hapšenja i ne procesuiranja ratnih zločinaca, postiglo se upravo suprotno, da pravna nesigurnost i onaj dio povratnika koji se u prvi mah vratio sada traži sigurnost u naknadnom iseljavanju i traženju sigurnijeg utočišta. O obrazovanju, zapošljavanju, vitalnom nacionalnom interesu i stotinama drugih posljedica koje su posljedica ne povratka prognanih da i ne govorimo. Na taj način Republika Srpska postala je entitet jednog naroda a sve odluke koje večina u tom entitetu donosi idu na štetu druga dva i u korist samo jednog naroda. Te činjenice obesmislile su i duh i slovo Dejtona a krivicu za to snosi ne samo RS i njena politika nego i svi oni koji su kumovali, pomogli i doprinijeli takvoj politici. Ta krivica prvenstveno je na Visokim predstavnicima međunarodne zajednice koji su svojim Bonskim ovlastima trebali da obezbijede nesmetano provođenje Dejtonskih rješenja. Ali krivica je i na Bošnjačkim političarima koji su radi kooperativnosti i ne kočenja Dejtona a za rad vlastite karijere tolerisali tako drastična kršenja Dejtonskih rješenja. I tako smo stigli do ovdje gdje danas jesmo. Za to vrijeme veliki broj Srpskih političara žrtvovao je vlastitu karijeru, podnio sankcije Visokih predstavnika, otišao u opziciju i tom cijenom platio ono što Republika Srpska kao entitet jednog naroda jeste kapitalizirao. Zato i ne čudi što oni danas i na svaki pomen RS reaguju tako oštro i žestoko. To je adekvatno onoj cijeni koju su pojedinci bili spremni platiti za rad kolektivnog interesa. I da se razumijemo, ne mislim da su ti pojedinci na gubitku. Oni su taj gubitak višestruko unovčili i naplatili od vlastitog naroda bezobzirnom pljačkom i otimačinom. Narod im je to oprostio a oni su se osigurali stavljajući pod kontrolu medije, policiju, tužilaštvo i sudstvo u „svom“ entitetu, a one iz drugog entiteta proglasili su neprijateljima „svog“ naroda i „svog“ entiteta. Tako su i narod i entitet uključili u svoju zaštitu i to kako od onih iz rugog entiteta tako i onih sa nivoa države u kojima participiraju na način da sve što se njima lično ne sviđa ili im ne ide u prilog proglašavaju usmjerenim protiv RS i njenih interesa. I narod to opet svim srcem odobrava i podržava. Tako se blokadama, prijetnjama, iznuđenim ustupcima i na različite druge naćine iz godine u godinu udaljavalo od dejtona i njegova rješenja činila sve nakaradnijim i nakaradnijim.
Neupitan konsenzus oko najvažnijih pitanja koja su u interesu RS-a promoviran je na nivo Svetog Slova, i oko tog konsenzusa nema pogađanja. Sve drugo su nijanse koje se na račun države, na račun drugog entiteta, pa i na račun svojih sunarodnika u drugom entitetu, čine monetom za podkusurivanje, kojom se trguje, namiruje, potplačuje i podmićuje. Na taj način kupuje se podrška, pazaruju koaliranja, dijele fotelje... Hrvati spremni da zažmire pred nacionalnim interesima Hrvata u RS-u postaju prirodni saveznici u rastakanju države a time i rastakanju općih interesa sva tri naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini. Rastakanju Bosne i Hercegovine.
Tom i takvom procesu koji dugo i predugo traje, mora se stati u kraj. Mora se otvoreno, jasno i nedvosmisleno reći svim subjektima i akterima uključenim u Dejtonski sporazum da se otišlo isuviše daleko i od slova i od duha dejtona. Da ovaj proces mora da se zaustavi i da više ni dana, ni sata nemože da se toleriše kretanje u ovom pravcu. Mora se biti spreman da se zaustavi, zakoči i pod hitno prekine ova tendencija dok još uvijek, nadati se nije kasno.
Za ovakvu akciju neophodna je čvrsta odlučnost. Neophodan je stav koji, bez obzira na eventualne prijetnje i pritiske međunarodne zajednice, sve subjekte Dejtonskog mirovnog proces mora prisiliti da se ponovo pozabave nedovršenim poslom. Da Dejtonom II utvrde ko je, a ko nije uradio svoj dio posla. Ko je provodio, a ko opstruirao koji dio Dejtona. Ko je i nagrađivan i planiran za nagrađivanje, za to što je opstruirao ispunjenje svojih međunarodnih obaveza, a ko prisiljavan na ustupke i kompromise koji su redovno išli na štetu jedne strane i Dejtonskog sporazuma. Ko je to prijetio i prisiljavao da se prave truhli kompromisi. Mora se utvrditi šta je to zbog čega se naj žešći protivnici Dejtonskog sporazuma na jednom pretvaraju u njegove naj glasnije zagovarače i koji je to i kakav Dejton protiv koga su dugo i uporno činili sve da ga opstruiraju a koji i kakav je Dejton za koji se kasnije navodno zalažu. Mora se definitivno vidjeti šta su duh i slovo Dejtona predvidjeli a šta se u njegovoj nakaradnoj provedbi pretvorilo u njegovu suprotnost.
Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo ne da nije Dejtonska. Ona je daleko nestabilnija, nefunkcionalnija i neodrživija nego ona mjesec ili dva nakon Dejtona. Dejtonskoj Bosni i Hercegovini sve nedostatke i slabosti Dejtonskog sporazuma kompenzirao je svojim ovlastima Visoki predstavnik međunarodne zajednice sa svojim ne malim ovlastima. Njegova funkcija s vremenom je odumirala a organi koji su trebali preuzeti tu funkciju nisu zaživjeli. Njihova uspostava i funkcija jednostavno je opstruirana. Danas kada je Visoki predstavnik pred odlaskom a njegove ovlasti odavno reducirane sve ranjivija Bosna i Hercegovina je ostavljena na milost i nemilost kočničarima svih pozitivnih procesa na ovim prostorima koji imaju jedan jedini cilj da dokažu da ona kao država nije moguća, nije funkcionalna i da ju je kao takvu neophodno podijeliti. Ostavljena je onima koji su istu tu politiku i 1992. godine pretvorili u strahovito krvoproliće i genocid. Ta politika o podjeli Bosne i Hercegovine već je prolila more krvi i ta politika će i sutra i za godina dana i za stotinu godina ponovo izazvati strahovito krvoproliće. Takva politika se mora zaustaviti. To mora biti jasno i jasno se mora reći. Nikakvo približavanje Evropi i Evropskoj uniji neće riješiti taj goruči problem ove zemlje. Belgija ni počemu nije usporediva sa nama ali je kao primjer više nego dovoljna.
Sve ovo rečeno i još mnogo toga što bi se moglo reči i nabrojati nosi jednu jedinu poruku. Odmah i što prije treba prekinuti sve kompromise. Odmah i što prije treba pozvati sve aktere Dejtonskog mirovnog sporazuma da se hitno pokrene cjelovita analiza učinkovitosti tog projekta i da se isprave sve tekovine proistekle iz ne svršenosti i ne dovršenosti tog projekta.
Ovaj imperativ vremena i prilika u našoj zemlji obaveza je aktuelnog Velikog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka. Obaveza je to i aktualnih političara svih nivoa u Bosni i Hercegovini a prije svih onih u Federaciji. Posebna odgovornost i obaveza je i na političarima koji su u vrijeme Dejtona ali i onima koji su od Dejtona do danas obnašali značajne funkcije u ovoj zemlji i svojim činjenjem ili ne činjenjem doprinijeli ovom stanju. Obaveza je to i svih intelektualaca i svih savjesnih i odgovornih osoba u ovoj zemlji koji, ako ne radi sebe, a ono radi svoje djece i budućnosti ove zemlje ne smiju više šutjeti i mirno gledati kako iz dana u dan Bosne i Hercegovine ima sve manje i manje. I iznad svih, obaveza je to onih snaga koje su na svojim plećima iznijele teret odbrane ove zemlje. Taj ogromni teret, silna prolivena krv, gubitak dijelova tijela, pogibija naj boljih sinova ove zemlje, ucvijeljene majke i brojna nejač, isuviše su velika cijena da bi se ona zanemarila i preko nje šutke prešlo. Ova naša obaveza još veća je i zbog same činjenice da su za rad kompromisa na ovim prostorima izjednačeni branitelji sa rušiteljima ove zemlje. Da su iz javnog života i svih funkcija uklonjeni „ratni“ kadrovi a dovedeni kadrovi za kompromise. Da su radi mira branioci i na taj način kažnjeni a rušitelji višestruko nagrađeni. Da su napravljeni kompromisi išli isključivo na štetu žrtve a zločin i zločinci najprije amnestirani a onda višestruko nagrađeni. Da...
Teško je i nabrojati sve ono zbog čega više ni jednog jedinog trenutka se ne smije sjediti i mirno i šutke gledati kako kako zlo trijumfuje i iz dana u dan uzima sve večeg maha. To zlo u vidu brojnih nepravdi utemeljeno je na fašističkoj ideji i čisti je fašizam. Nažalost, danas još samo na Balkanu ta ideja se toleriše, ne prepoznaje, i pred njom se šuti i prave joj se ustupci. Sutra kada bude kasno za bilo kakvu reakciju svi će naći opravdanje za svoju odgovornost. A posljedice će opet snositi oni koji to redovno čine. I opet će nam se naći opravdanje za sve ono što se ničim ne može opravdati. A naša mezarja iznova će biti nijemi svjedoci grešaka koje se uvijek ponavljaju i tolerišu dok ne postane kasno za bilo kakve ispravke.

casobuke
Posts: 356
Joined: 10/03/2011 23:45

Re: Postoji li alternativa?

Post by casobuke » 17/06/2011 00:44

Alternativa je, prestati od ovih političkih parazita očekivati da urade nešto iznimno korisno i naprave prekretnicu u razvoju naše zemlje, jer neće. Umjesto toga izvršiti snažan pritisak da se stvori društvo u kome će država vršiti minimalan pritisak na uređivanje društveno-ekonomskih odnosa, poticati individualizam, i onda nek svako use i u svoje kljuse krene pokretati stvari. Druge nam nema.



"Vlada iako nekad može da spriječi zlo, rijetko čini dobro"- Edmund Burke

Post Reply