Oko dimenzioniranja rijec ili dvije

:
Beskonacnost je nasim povelikim

l(j)udskim osjetilima ovdje na ovom nasem malom planetu nazalost nedostupna, ali se trudimo svesrdno i dalje oko ovih pojmova, pa da, kako bi drugacije izdrzali sve ovo sto nam se dogada kad bi bili pomali.
Tesko je pojmiti nama malim Sarajlijama, Dobojlijama, Mostarcima, Banjalucanima,... a (posteno) i Rusima & Amerikancima & Ostalim sve te dimenzije, 'bem mu, nije valjda
Niko od nas ovdje, na nasem malom planetu, ne zna da li je nas Univerzum beskonacan ili konacan. Utemeljeno je (1/1

) predpostavljati da ih je vise, ovih Univerzuma mislim, zdrav ti razum govori da je takvo nesto moguce, naravno, ali to niko ovdje ne moze znati, jos ne.
Dimenzije konacno: covjek moze (samo!) ZAMISLITI beskonacan PROCES (probaj zamisliti beskonacan SKUP, pa ces vidjeti da ne ide), a nikad iskusiti/dozivjeti/osjetiti - nazovi kako hoces. Najbolji primjer: uvijek je moguce dodati jos jednu jedinicu (broj 1) svakom (prethodnom) broju (itd...), pa je moguce zamisliti (iako je to besmisleno i neizvodivo) PROCES koji bi se mogao nastaviti tako u (aaahh, ta rijec) Beskonacnost. Jos jednom: to ne moze biti nikakav SKUP (po definiciji je skup nesto ograniceno), nego PROCES.