Poslusajte zikr!
-
Haqqani
- Posts: 1087
- Joined: 06/12/2005 10:49
#26
Bismillah!
O bektašijskome derviškom redu veoma je teško, prije bih rekao nemoguće, dati jasnu ocjenu u smislu zaključivanja – da li se bektašije ubrajaju u priznate derviške redove. Pod pojmom “priznati”, najkraće rečeno, podrazumijevam derviške redove koji se ničim drugim, osim povećane pobožnosti i svega što derviško posebno razumijevanje islama prati, ne razlikuju od drugih sljedbenika Šerijata, dakle onih koji su usvojili kur’ansko-sunnetske osnove vjerovanja (akâid) i koji prakticiraju islamsko pravo (fikh).
Općenito se kaže da ima dvanaest priznatih derviških redova. No, budući da se neki redovi međusobno ne razlikuju mnogo ali da imaju velik broj pripadnika pojedini učenjaci govore da priznatih tarikata (derviških redova) ima četrnaest ili više.
Jedna od najjednostavnijih podjela derviških redova vrši se shodno mjestu na kojemu su nastali odnosno uticaja koji su na neko područje imali. Tako se, barem do našega doba, mogu odijeliti tri područja.
Mezopotamsko, tarikati su suhraverdijski (suhraverdija), rifaijski ili rufaijski (rifaija, rufaija), i kaderijski ili kadirijski (kaderija, kadirija).
Iran, Turska i Indija, tarikati su kubrevijski (kubravija), jesevijski (jesevija), mevlevijski (mevlevija), nakšibendijski (nakšibendija), čištijski (čištija), te indijski oblik suhraverdijskoga tarikata.
Egipat i Magreb, šazilijski (šazilija), bedevijski (bedevija) i desukijski (desukija).
Što se tiče bektašija, ovaj derviški red veže se za jesevije s tim da, kao što ćemo ako Bog da vidjeti, zbog mnogo drugih utjecaja nije ga moguće jednostavno ocijeniti kao ogranak jesevijskoga derviškoga reda.
Kada se govori o tarikatima uopće, često se pravi podjela na ehli-sunnetske i šiitske tarikate. O ovoj problematici ne bih sada ništa govorio. U takvoj podjeli ističu se redovi u kojima je vidljiv jak utjecaj šiizma. Takav je bektašijski derviški red. Pored njega ovaj kvalifikativ odnosi se na zehebije, nûrbahšije i nimetullâhije.
Povijesni nastanak bektašija
Posljednji snažan centar jesevija bio je Turkestan. Nakon što je izgubio svoju funkciju derviši ovoga reda počinju, kako se često kaže, lutati svijetom te dobivaju atribut “lutajući derviši”. Nakon određenoga perioda jedan broj derviša ovoga reda povezuje se s turskom vojskom. To im nije bilo teško jer je jesevizam inače davao veliki naglasak na Tursku i tursku naciju. S druge stane, sultanovoj osvajačkoj vojsci trebao je duhovni izvor.
Bitno je naglasiti da su u staroj Turskoj postojala bratstva “gazi” i “ehi”. Nakon što je osmanlijska država učinila jak naklon ka ehli-sunnetskoj tradiciji i hanefizmu (akaidsko-pravnoj školi čiji je osnivač hazreti Ebû Hanîfa) ova dva bratstva preinačuju svoja djelovanja i centre ugrađujući se u bektašizam.
Bektašijski derviški red uglavnom se proširio po evropskim djelovima države.
U XV stoljeću sultan Murat I u osmanlijsku vojsku uvodi novi vojni red (jeni – novi, čeri - četa) – janičare. Janičari su, kao što smo rekli, prihvatili bektašije kao duhovne savjetnike. Već je bilo poznato da zbog mnogih utjecaja, inšallah kasnije ćemo ih navesti, bektašije nisu bili “ortodoksni”, dakle, nisu u potpunosti prihvaćali vjerovanje ehli-sunneta ali ih tadašnja ulema (učenjaci) nije proganjala. Naravno, razlog tome je jaka veza sa janičarima, tadašnjim nosiocima turske osmanlijske države. Tek tu i tamo, ukoliko bi se negdje neka janičarska grupa pobunila, ulema bi iskoristila priliku i napala nekoga od bektašijskih šejhova (starješina).
Kada je 1826. godine ukinut janičarski red počeo je i veliki progon bektašija. Ubijani su, hapšeni, zatvarani, oduzimata im je imovina i uništavane ili oduzimane tekije. Oduzete tekije, kako navode Trimingham i profesor Akimushkin, predavate su nakšibendijama, što je dobro jer su, naprimjer, vjerske vlasti u Bosni i Hercegovini tekije pozatvarali a sâme derviške redove zabranili. Preživjele grupe nastavile su djelovati u tajnosti i punoj izolaciji. S obzirom da bektašije nisu bili vojna četa ponovno su doživjeli procvat. Time je nastala druga faza u razvoju i širenju bektašizma. No, osvrnimo se prvo kratko na prvu fazu.
Prva faza razvoja bektašija - Hadži Beketaš
Osnivač bektašija je hadži Bektaš iz Horosana. Pred najezdom Mongola na seldžučku državu dolazi u Anadoliju gdje i umire 1337. godine. Sada je nužno vratiti se nekoliko stoljeća unatrag.
Osnivač jesevijskoga derviškoga reda Ahmed Jesî (umro 1166.) mnogo toga je uradio za tursku naciju. Zvali su ga još i Hazreti Turkestan. Kao što smo spomenuli na početku, derviši ovoga reda postali su lutajući. Izuzetak su činili neki ogranci koji bi se vezali za turbe (grob, mauzolej) nekoga šejha i tu ostali da budu i fizički u njegovoj blizini. Najjači uticaj izvršili su na Srednju Aziju. Nesumnjivo je najpoznatiji jesevija hazreti Ašik Junus ili Junus Emre.
Nadalje, godine 1213. umro je u Damasku es-Sâvidžî, osnivač reda kalenderija. Ne znaju se pravila kojih se ovaj red pridržavao ali su nazivani “čudnim”. Često bi provocirali druge muslimane želeći ih podstači time na razmišljanje o svojoj ubjeđenosti u islam i islamske propise. Naravno, bilo je i nedoličnih ponašanja pojedinaca, što je slučaj u svim školama.
Konačno, Muhammed ibn Junus Dželaluddin es-Sâvidžî duhovno će preporoditi Kutbuddina Hajdara, osnivača reda hajdarija. Ovaj red bio je poznat po tome što su, naročito muškarci, prvo probijali dijelove tijela a potom nosili metalne halke na njima: na rukama, vratovima i ušima. Cilj ovoga je bio da ih odvrati od seksa. Ovaj red proširio se po Iranu, Siriji, Anadoliji i Indiji.
E sada, sva ova tri reda polučili su novi red - babaije. Osnivač ovoga reda bio je šejh Baba Ishak ili Baba Resulullah (umro 1239. godine). Baba Ishak bio je učitelj hadži Bektaša.
Bektašijska silsila (veza) izgleda ovako: Ahmed el-Jesî (umro 1166.) – Lukmân Perendže – Ishak Baba (umro 1239.) – hadži Bektaš (1335.).
Kao što se može vidjeti, već do faze nastanka bektašija izmiješalo se nekoliko idjea. Nakon osnivanja ovoga reda povečat će se sučeljavanje i ujedinjavanje idejâ koje će dovesti do takvih paradoksa da neke bektašije neće uopće moći biti nazvane muslimanima a drugi će biti čak uzor pobožnosti. Da paradoks buide veći, čak i unutar jednoga ogranka bektašija možemo naići na ove suprotnosti.
Postoje velika razilaženja oko vremena rođenja i smrti hadži Bektaša Velija. Neki čak smatraju da nije ni postojao. Profesor Akimuškin navodi da je hadži Bektaš rođen 1208. godine a umro 1270.
Druga faza razvoja bektašija – Bâlim Sultan
Godine 1501., za starješinu središnje bektašijske tekije, tekije Pîr Evi, u gradu Koj, kod Kiršehira, imenovan je Bâlim Sultan (umro 1516.). Nazvan je “Drugi pîr” (Pîr Sânî). Bâlim Sultan uvodi neke novine, bolje reći pravila, jer neka ponašanja su već postojala, među kojima su: život izvan grada, ali u neposrednoj blizini, razlikovanje od drugih ljudi, te celibat (samački život) posebne duhovne klase unutar reda.
Neki članovi reda odbili su reforme Bâlim Sultana te se dotada jedinstvena, ali puna raznolikih ideja, zajednica bektašija podjelila na pristalice Bâlim Sultana, neki ih oslovljavaju babe, i sljedbenike učenja hadži bektaš Velija – ćelebije. Rezultat podjele bila je pobjeda ćelebija u smislu da su zadržali starješinstvo nad tekijom Pîr Evi kao i vodeću ulogu u redu uopće uključujući i vrhovno starješinstvo. Negdje do druge polovine sedamnaestoga stoljeća mjesto vrhovnoga staranja redom bilo je pitanje izbora. Od oko 1750. godine, starješinstvo nad redom postaje nasljedno.
U XVI stoljeću, Sersam Ali-baba (umro 1589.) ustanovljava najviši položaj u hijerarhiji reda – dede-baba. Premda su ćelebije zadržale vodeći utjecaj unutar reda (upravljanje vakufom, usmjeravanje zarade i imenovanje starješina drugih bektašijskih tekijâ), samo je dede-baba mogao uvoditi u red bektašija.
Konačan sukob unutar bektašijskoga reda desio se za vrijeme Ahmeda Dželaluddina Ćelebija. Tada su nastale tri grupcije: prva koja se zvala pravim bektašijama i ona je dominantna; druga koja se zvala dede (neprijatelji su ih zvali “kadžars”, što znači “banditi”); treća je ćelebije (koju su zvali “murteti”, tj. osobe koje su izašle iz islama).
Ideje koje se mogu naći unutar bektašizma
Ponavljam, kako sam nastanak tako i razvitak bektašija utjecao je na formiranje prilično maglovitih, nejasnih idejâ, ideja koje pojedinci ne prihvataju mada su pripadnici ovoga reda.
Tokom vremena u bektašijskome nauku našle su mjesto slijedeće ideje:
- slaboga sunnizma (jer se silsilom vežu za hazreti Ebu Bekra);
- dominantnoga šiizma (ubjeđenost u nužnost slijeđenja hazreti Alije i dvanaest imâma);
- ekstravagancije (uticaj kalenderizma) i zuhda, asketizma (uticaj melamizma);
- šamanizma (pod uticajem vjerovanja turkmenskih kizilbaša);
- džefra, svetosti brojeva (pod uticajem hurufizma);
- apsolutne ezoterije (pod uticajem ismailizma);
- trojstva “Allah – Muhammed - Alija” (pod uticajem anadolijskih kršćanskih sekti); te
- općega sinkretizma.
S obzirom da su neki uticaji bitni a mnogi obredi bektašija zanimljivi, ako Bog da ovaj odgovor na pitanje o bektašijama s Božijom pomoći završit ćemo u narednome nastavku.
Preuzeto sa http://www.znaci.com
O bektašijskome derviškom redu veoma je teško, prije bih rekao nemoguće, dati jasnu ocjenu u smislu zaključivanja – da li se bektašije ubrajaju u priznate derviške redove. Pod pojmom “priznati”, najkraće rečeno, podrazumijevam derviške redove koji se ničim drugim, osim povećane pobožnosti i svega što derviško posebno razumijevanje islama prati, ne razlikuju od drugih sljedbenika Šerijata, dakle onih koji su usvojili kur’ansko-sunnetske osnove vjerovanja (akâid) i koji prakticiraju islamsko pravo (fikh).
Općenito se kaže da ima dvanaest priznatih derviških redova. No, budući da se neki redovi međusobno ne razlikuju mnogo ali da imaju velik broj pripadnika pojedini učenjaci govore da priznatih tarikata (derviških redova) ima četrnaest ili više.
Jedna od najjednostavnijih podjela derviških redova vrši se shodno mjestu na kojemu su nastali odnosno uticaja koji su na neko područje imali. Tako se, barem do našega doba, mogu odijeliti tri područja.
Mezopotamsko, tarikati su suhraverdijski (suhraverdija), rifaijski ili rufaijski (rifaija, rufaija), i kaderijski ili kadirijski (kaderija, kadirija).
Iran, Turska i Indija, tarikati su kubrevijski (kubravija), jesevijski (jesevija), mevlevijski (mevlevija), nakšibendijski (nakšibendija), čištijski (čištija), te indijski oblik suhraverdijskoga tarikata.
Egipat i Magreb, šazilijski (šazilija), bedevijski (bedevija) i desukijski (desukija).
Što se tiče bektašija, ovaj derviški red veže se za jesevije s tim da, kao što ćemo ako Bog da vidjeti, zbog mnogo drugih utjecaja nije ga moguće jednostavno ocijeniti kao ogranak jesevijskoga derviškoga reda.
Kada se govori o tarikatima uopće, često se pravi podjela na ehli-sunnetske i šiitske tarikate. O ovoj problematici ne bih sada ništa govorio. U takvoj podjeli ističu se redovi u kojima je vidljiv jak utjecaj šiizma. Takav je bektašijski derviški red. Pored njega ovaj kvalifikativ odnosi se na zehebije, nûrbahšije i nimetullâhije.
Povijesni nastanak bektašija
Posljednji snažan centar jesevija bio je Turkestan. Nakon što je izgubio svoju funkciju derviši ovoga reda počinju, kako se često kaže, lutati svijetom te dobivaju atribut “lutajući derviši”. Nakon određenoga perioda jedan broj derviša ovoga reda povezuje se s turskom vojskom. To im nije bilo teško jer je jesevizam inače davao veliki naglasak na Tursku i tursku naciju. S druge stane, sultanovoj osvajačkoj vojsci trebao je duhovni izvor.
Bitno je naglasiti da su u staroj Turskoj postojala bratstva “gazi” i “ehi”. Nakon što je osmanlijska država učinila jak naklon ka ehli-sunnetskoj tradiciji i hanefizmu (akaidsko-pravnoj školi čiji je osnivač hazreti Ebû Hanîfa) ova dva bratstva preinačuju svoja djelovanja i centre ugrađujući se u bektašizam.
Bektašijski derviški red uglavnom se proširio po evropskim djelovima države.
U XV stoljeću sultan Murat I u osmanlijsku vojsku uvodi novi vojni red (jeni – novi, čeri - četa) – janičare. Janičari su, kao što smo rekli, prihvatili bektašije kao duhovne savjetnike. Već je bilo poznato da zbog mnogih utjecaja, inšallah kasnije ćemo ih navesti, bektašije nisu bili “ortodoksni”, dakle, nisu u potpunosti prihvaćali vjerovanje ehli-sunneta ali ih tadašnja ulema (učenjaci) nije proganjala. Naravno, razlog tome je jaka veza sa janičarima, tadašnjim nosiocima turske osmanlijske države. Tek tu i tamo, ukoliko bi se negdje neka janičarska grupa pobunila, ulema bi iskoristila priliku i napala nekoga od bektašijskih šejhova (starješina).
Kada je 1826. godine ukinut janičarski red počeo je i veliki progon bektašija. Ubijani su, hapšeni, zatvarani, oduzimata im je imovina i uništavane ili oduzimane tekije. Oduzete tekije, kako navode Trimingham i profesor Akimushkin, predavate su nakšibendijama, što je dobro jer su, naprimjer, vjerske vlasti u Bosni i Hercegovini tekije pozatvarali a sâme derviške redove zabranili. Preživjele grupe nastavile su djelovati u tajnosti i punoj izolaciji. S obzirom da bektašije nisu bili vojna četa ponovno su doživjeli procvat. Time je nastala druga faza u razvoju i širenju bektašizma. No, osvrnimo se prvo kratko na prvu fazu.
Prva faza razvoja bektašija - Hadži Beketaš
Osnivač bektašija je hadži Bektaš iz Horosana. Pred najezdom Mongola na seldžučku državu dolazi u Anadoliju gdje i umire 1337. godine. Sada je nužno vratiti se nekoliko stoljeća unatrag.
Osnivač jesevijskoga derviškoga reda Ahmed Jesî (umro 1166.) mnogo toga je uradio za tursku naciju. Zvali su ga još i Hazreti Turkestan. Kao što smo spomenuli na početku, derviši ovoga reda postali su lutajući. Izuzetak su činili neki ogranci koji bi se vezali za turbe (grob, mauzolej) nekoga šejha i tu ostali da budu i fizički u njegovoj blizini. Najjači uticaj izvršili su na Srednju Aziju. Nesumnjivo je najpoznatiji jesevija hazreti Ašik Junus ili Junus Emre.
Nadalje, godine 1213. umro je u Damasku es-Sâvidžî, osnivač reda kalenderija. Ne znaju se pravila kojih se ovaj red pridržavao ali su nazivani “čudnim”. Često bi provocirali druge muslimane želeći ih podstači time na razmišljanje o svojoj ubjeđenosti u islam i islamske propise. Naravno, bilo je i nedoličnih ponašanja pojedinaca, što je slučaj u svim školama.
Konačno, Muhammed ibn Junus Dželaluddin es-Sâvidžî duhovno će preporoditi Kutbuddina Hajdara, osnivača reda hajdarija. Ovaj red bio je poznat po tome što su, naročito muškarci, prvo probijali dijelove tijela a potom nosili metalne halke na njima: na rukama, vratovima i ušima. Cilj ovoga je bio da ih odvrati od seksa. Ovaj red proširio se po Iranu, Siriji, Anadoliji i Indiji.
E sada, sva ova tri reda polučili su novi red - babaije. Osnivač ovoga reda bio je šejh Baba Ishak ili Baba Resulullah (umro 1239. godine). Baba Ishak bio je učitelj hadži Bektaša.
Bektašijska silsila (veza) izgleda ovako: Ahmed el-Jesî (umro 1166.) – Lukmân Perendže – Ishak Baba (umro 1239.) – hadži Bektaš (1335.).
Kao što se može vidjeti, već do faze nastanka bektašija izmiješalo se nekoliko idjea. Nakon osnivanja ovoga reda povečat će se sučeljavanje i ujedinjavanje idejâ koje će dovesti do takvih paradoksa da neke bektašije neće uopće moći biti nazvane muslimanima a drugi će biti čak uzor pobožnosti. Da paradoks buide veći, čak i unutar jednoga ogranka bektašija možemo naići na ove suprotnosti.
Postoje velika razilaženja oko vremena rođenja i smrti hadži Bektaša Velija. Neki čak smatraju da nije ni postojao. Profesor Akimuškin navodi da je hadži Bektaš rođen 1208. godine a umro 1270.
Druga faza razvoja bektašija – Bâlim Sultan
Godine 1501., za starješinu središnje bektašijske tekije, tekije Pîr Evi, u gradu Koj, kod Kiršehira, imenovan je Bâlim Sultan (umro 1516.). Nazvan je “Drugi pîr” (Pîr Sânî). Bâlim Sultan uvodi neke novine, bolje reći pravila, jer neka ponašanja su već postojala, među kojima su: život izvan grada, ali u neposrednoj blizini, razlikovanje od drugih ljudi, te celibat (samački život) posebne duhovne klase unutar reda.
Neki članovi reda odbili su reforme Bâlim Sultana te se dotada jedinstvena, ali puna raznolikih ideja, zajednica bektašija podjelila na pristalice Bâlim Sultana, neki ih oslovljavaju babe, i sljedbenike učenja hadži bektaš Velija – ćelebije. Rezultat podjele bila je pobjeda ćelebija u smislu da su zadržali starješinstvo nad tekijom Pîr Evi kao i vodeću ulogu u redu uopće uključujući i vrhovno starješinstvo. Negdje do druge polovine sedamnaestoga stoljeća mjesto vrhovnoga staranja redom bilo je pitanje izbora. Od oko 1750. godine, starješinstvo nad redom postaje nasljedno.
U XVI stoljeću, Sersam Ali-baba (umro 1589.) ustanovljava najviši položaj u hijerarhiji reda – dede-baba. Premda su ćelebije zadržale vodeći utjecaj unutar reda (upravljanje vakufom, usmjeravanje zarade i imenovanje starješina drugih bektašijskih tekijâ), samo je dede-baba mogao uvoditi u red bektašija.
Konačan sukob unutar bektašijskoga reda desio se za vrijeme Ahmeda Dželaluddina Ćelebija. Tada su nastale tri grupcije: prva koja se zvala pravim bektašijama i ona je dominantna; druga koja se zvala dede (neprijatelji su ih zvali “kadžars”, što znači “banditi”); treća je ćelebije (koju su zvali “murteti”, tj. osobe koje su izašle iz islama).
Ideje koje se mogu naći unutar bektašizma
Ponavljam, kako sam nastanak tako i razvitak bektašija utjecao je na formiranje prilično maglovitih, nejasnih idejâ, ideja koje pojedinci ne prihvataju mada su pripadnici ovoga reda.
Tokom vremena u bektašijskome nauku našle su mjesto slijedeće ideje:
- slaboga sunnizma (jer se silsilom vežu za hazreti Ebu Bekra);
- dominantnoga šiizma (ubjeđenost u nužnost slijeđenja hazreti Alije i dvanaest imâma);
- ekstravagancije (uticaj kalenderizma) i zuhda, asketizma (uticaj melamizma);
- šamanizma (pod uticajem vjerovanja turkmenskih kizilbaša);
- džefra, svetosti brojeva (pod uticajem hurufizma);
- apsolutne ezoterije (pod uticajem ismailizma);
- trojstva “Allah – Muhammed - Alija” (pod uticajem anadolijskih kršćanskih sekti); te
- općega sinkretizma.
S obzirom da su neki uticaji bitni a mnogi obredi bektašija zanimljivi, ako Bog da ovaj odgovor na pitanje o bektašijama s Božijom pomoći završit ćemo u narednome nastavku.
Preuzeto sa http://www.znaci.com
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#28
Haqqani wrote:Bismillah!
Da te Allah uzviseni nagradi brate svakim dobrom. Zikr koji je pstavljen na web siteu je po usulu iz tekije sejh Nazima na Kipru, tako da se razlikuje od Bosanskog usula, i u svim tim razlikama i jeste ljepota:)
Ko propagira da slijedi hazreti imama Rabbanija kuddise sirruh ne zikri glasno. Jer on je napisao gomilu pisama u kojima je na najzesci nacin osudio ovakvo ponasanje nedopecenih murida. Tacka! Vi lazete kada kazete da ga slijedite.
Svi oni koji ne slijede ispravno islam razaraju ga sa njihovim bidatima i haramima koje su izmislili i uveli u vjeru. Izmedju nedopecenih dervisa i njihovih "sejhova"
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#29
Odakle ti ovo?sep800 wrote:Tačno je da je hazreti pir Šah Muhammed Behaudin Nakšibend prakiticirao hafi zikr, ali to je radio tek u poznijim godinama svog mubarek života. Prethodno je radio džehri zikr. To je abeceda sejri suluka nakšibendijskog tarikata.
Njegov ucitelj (Sejjid Emir Kulal, hazreti Buharijev ucitelj rahime-humullahu teala) je cinio glasni zikr. On je otisao kuci svog ucitelja i rekao mu da je to pogresno. Njegov ucitelj je prestao s glasnim zikrom. Imam Rabbani rahime-hullahu teala je to napisao u 266. pismu.
hazreti imam Rabbani kuddise sirruh kaze pred kraj 266. pisma:
... Ovi velikani sve dok slijede sunnet u svemu što kazu i rade ne brinu sto nemaju kesfova, kerameta, halova i otkrovenja. Oni odbacuju te stvari ako im se one dese dok su tromi u obavljanju sunneta. Radi toga je na njihovom putu zabranjena muzika i igra. Oni ne cijene slast i stanja koja poticu iz njih. Oni cak kazu da je i glasno spominjanje Allahovog dželle-šanuhu imena bid'at. Oni ne obraćaju paznju ono sto iz ovoga proizilazi. Ja sam jednog dana sluzio jelo u prisutnosti mog uzvisenog ucitelja (ustada) kad je sejh Kemal, koji je bio jedan od njegovih postovalaca (zaljubljenika), rekao naglas prije jela Bismile. S obzirom da je on sa tim bio jako nezadovoljan on ga je strogo ukorio i rekao nam da mu kazemo da vise ne jede zajedno sa njim. Ja sam čuo od mog ucitelja da je hadze Muhammed Behaeddin-i Buhari kuddise sirruh iskupio alime Buhare i odveo ih kući njegovog ucitelja hazreti sejjida Emira Kulala. Oni su mu (sejjidu Emiru Kulalu) rekli, "Glasno izgovaranje Allahovog dzelle-sanuhu imena je bid'at. Prestani s tim." Posto je njegov obicaj bio da rado primi ispravnu rijec, bez obzira od koga ona dolazila, hazreti sejjid ju je primio i rekao, "Necu to vise ciniti." [Takođe i Dzelaluddin-i Rumi pise u svom Mesneviji da trebamo tiho, srcem, zikriti.] Kada uzviseni velikani ovog puta cak zabranjuju i glasno izgovaranje Allahovog dzelle-sanuhu imena, šta bi oni rekli o muzici (sima'), igri (raks), skakanju, vriskanju i galami?"
________________________________
Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo
SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
MI SMO ANTIVEHABIJE
-
ragib
- Posts: 3292
- Joined: 03/05/2002 00:00
- Contact:
#31
Slazem se da je bolje u sebi zikriti ali raspravljati na ovakav nacin to nas Islam ne uci.
016:125. Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.
016:125. Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#32
ragib wrote:Slazem se da je bolje u sebi zikriti ali raspravljati na ovakav nacin to nas Islam ne uci.
016:125. Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#33
1- Na kakav nacin Ragibe? Ja sam iznijeo tekst autoriteta u islamu a ne svoje misljenje. Ovakvi nedopeceni muridi i dervisi se trebaju otkriti.ragib wrote:Slazem se da je bolje u sebi zikriti ali raspravljati na ovakav nacin
2 - Ragibe bez obzira sta ti i ja mislimo to ne sjece led. Moze i tiho i glasno. Slijediti derviski red za glasno ucenje je jedna stvar. Ali, sebe nazivati nekakvim naksibendijama i istovremeno raditi SUPROTNO onom sto je osnivac toga reda naredio, ne ide.
To je isto sto i vehabijiske tvrdnje da oni navodno slijede hanbeli mezheb. Oni u jednu ruku govore da slijede hanbeli mezheb a u drugu nazivaju ono sto je imam Hanbel rahmetullahi teala alejh radio sirk. E ne moze tako! To su dvije kontradiktorne stvari. Ili ono ili ono. Ne moze oboje.
________________________________
Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo
SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
MI SMO ANTIVEHABIJE
-
Haqqani
- Posts: 1087
- Joined: 06/12/2005 10:49
#34
Bismillah!
Čuvaj svoj jezik
Ibn Abbas prenosi: Na dan Nehra (u hadžu dan bajrama) Resul savs se obratio ljudima: O ljudi, koji je danas dan? Kažu: Sveti. Pa je Poslanik savs zašutio. Zatim ih je upitao: Koji je ovo mjesec? Kažu: Sveti. Pa je ponovo zašutio. Pa ih je upitao: Kakva je ovo zemlja? Kažu: Sveta. Poslanik savs je ostao šuteći pa je onda objavio ljudima: Zaista su vaša krv i vaši imetci i vaša čast sveti jedan drugome kao što je svet ovaj dan u ovom svetom mjesecu u ovoj svetoj zemlji. Resul savs je ovo ponovio više puta a zatim je podigao glavu prema nebu i rekao: O Allah jesam li im dostavio? - Bukhari i Muslim.
Allah nam naređuje milost, ljubav, i opraštanje jedni drugima. I On je stavio ove kvalitete u Svom Poslaniku da bi mogli slijediti njegov savs primjer: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im opraštaj i moli se da im bude oprošteno, i dogovaraj se sa njima. A kada se odlučiš onda se pouzdaj u Allaha jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (3:159).
Zaista su ashabi slijedili primjer Poslanika savs i kod Allaha , Gospodara nebesa i zemlje su opisani kao takvi: Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.... (49:29).
Jedan od najvećih neprijatelja ljubavi i bratstva je ogovaranje: Arapska riječ geebah dolazi od riječi ga- ya- ba, što znači neviđeno. Kad musliman vidi brata ili sestru da čini grijeh, bez da ga/nju posavjetuje, već ode drugima kad ih taj brat/sestra ne vide i govori loše o njima u njihovom odsustvu. Ogovaranje je haram, jedan od velikih grijeha i traži da se učini tewba. Nema drugog stava po ovom pitanju u Islamu. Imam Kurtubi kaže: Idžma je da je ogovaranje veliki grijeh i da je fard za takvu osobu da učini tewbu. Muslim prenosi da je Poslanik savs rekao ashabima: Znate li šta je giba-ogovaranje? Kažu: Allah i Njegov poslanik znaju najbolje. Kaže: To je kad spominješ brata u njegovom odsustvu, a on to mrzi. Pa neko reče: A šta ako je to što se kaže istina? Kaže Resul savs: Ako je to što se kaže istina onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio. (Muslim).
Pogledajte samo ozbiljnost situacije i njen rezultat onoga koji trči za svojom braćom i sestrama muslimanima i koji pokušava da otkriva njihove greške: Resul savs kaže: O vi koji ste povjerovali samo svojim jezicima, još iman nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane. I ne tražite mahane jedni drugima, jer zaista onaj ko zalazi u privatne stvari muslimana, Allah će se dati u njegove. A kome se Allah dadne u privatne stvari, Allah će mu ih otkriti makar bile sakrivene ispod kuće. Hadis prenose Ahmed i Abu Davud.
Imam Malik kaže o svetom gradu Medini: Ja sam sreo u ovoj zemlji ljude koji nisu griješili. Ali su vrijeme provodili u traženju mahana drugima da su vremenom skupili sami mahana. I sreo sam u ovoj zemlji ljude koji su imali mahane. Ali su šutjeli kad se radilo o drugima pa su sa vremenom njihove mahane pale u zaborav.
Slušajte! Allah nas poziva: O vijernici, klonite se mnogi sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je. (49:12).
Šta nekog navodi da ogovara muslimana?
- Zadovoljavanje ljutnje
Ovo se čini ogovarnjem, tako da onaj koji se naljuti na nekoga, zadovoljava se time što ga ogovara. Lijek ovome je savjet Poslanika savs čovjeku koji mu je došao i pitao ga za savjet, pa mu je Poslanik savs rekao: Ne ljuti se!.
- Ogovaranjem želi dobiti nove ili zadržati prijatelje
Možda se boji da če izgubit prijatelje ili želi da stekne nove, pa počne da ogovara druge muslimane. Lijek su mu Poslanikove riječi: Ko god traži zadovoljstvo ljudi u nezadovoljstvu Allaha, Allah će ga ostaviti ljudima.(Tirmizi).
Izigravanje i ismijavanje drugih
Ovdje ulazi i ponižavanje. Ovakvima je dovoljan Allahov ajet: O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih....(49:11) Vrlo lako je moguće da Allah voli one kojima se drugi rugaju a mrzi one koji im se izrugivaju.
- Ljutnja radi Allaha
Sufjan ibn al Husajn priča: Sjedio sam sa Ijasom ibn Muawijom kad je neki čovjek naišao pored i ja sam rekao nešto loše o njemu. Ijas mi reče: Ne govori tako! Jesi li se borio protiv rimljana? Rekoh: Ne. Kaže: Jesi li se borio protiv turaka? Rekoh: Nisam. On mi reče: Rimljani i turci su spašeni od tebe a tvoja braća muslimani nisu. Sufjan reče: Od tada nisam nikog ogovarao.
- Imati previše vremena
Ovo može dovesti nekoga u ogovaranje, jer je lako da onaj koji je previše slobodan postane zauzet sa tuđim problemima. Da bi se ovo izbjeglo, treba provoditi vrijeme u pokornosti Allahu, ibadetu, traženju znanja i učenju drugih.
- Ne biti svijestan svojih grešaka
Ovakvi bi trebali da se pozabave sa sobom i svojim greškama, i nek se stide ogovarati druge kad i sami imaju mahana. Neko je rekao Rabiji ibn Khajtamu: Vidimo te da ne tražiš greške drugima. Kaže: Ja nisam zadovoljan sa sobom samim a kamoli da provodim moje vrijeme u traženju grešaka drugih.
Ukba ibn Amir kaže: Ja sam rekao: O Allahov Poslaniče! U čemu je spas? Kaže: Čuvaj svoj jezik. I nek ti je tvoja kuća dovoljna. I plači nad svojim grijesima. (Tirmizi).
Šejh Karni kaže u jednom svome dersu: Abu Bekr se zakačio sa jednim drugim ashabom oko nekog drveta. U tome, Abu Bekr je rekao nešto što je on poželio radije da nije rekao. On nije proklinjao, niti je napao nečiju čast, niti je isticao nečije greške, već je samo rekao nešto što je povrijedilo ovog drugog ashaba. Istovremeno, Abu Bekr mu je rekao: Reci i ti meni isto! Kaže ovaj ashab: Ne želim. Kaže Abu Bekr: Reci mi to isto ili ću se tužiti Allahovom Poslaniku. Ovaj ashab je to odbio i otišao je svojim putem. Abu Bekr je otišao Poslaniku savs, i ispričao mu šta se desilo. Resul savs je pozvao ovog ashaba, i upitao ga: Jel ti Abu Bekr rekao to i to? Kaže: Jeste. Kaže: Pa šta si mu odgovorio? Kaže: Ja mu nisam odgovorio. Kaže Resul savs: Dobro je da nisi, da ne bi povrijedio Abu Bekra. Radije reci: Allah ti oprostio o Abu Bekre! Ashab se okrenuo Abu Bekru i rekao mu: Allah ti oprostio Abu Bekre. Abu Bekr se okrenuo i zaplakao.
Kako mi možemo zaživiti ovu atmosferu milosti, ljubavi, bratstva u kojoj su živjeli ashabi? Poslanik savs nam pokazuje slijedeće načine:
Iman u Allaha i činjenje dobrih dijela. Na one koji vjeruju i čine dobra djela, Allah će spustiti ljubav. (Merjem, 96).
Širenje selama onima koje znaš i onima koje ne znaš.
U Sahih Muslimu, od Abu Hurejre: Rasul savs je rekao: Nećete ući u Džennet dok ne vjerujete, a nećete vjerovati dok se ne volite. Pokazaću vam nešto što ako radite voljećete se; širite selam među vama.
A i u Buhariju i Muslimu, od Abdullaha ibn Amra: Čovjek je došao Poslaniku savs, i upitao ga: Koji Islam je najbolji: Kaže: Da nahraniš gladnog i poselamiš onoga koga znaš i ne znaš.
Davanje poklona. Dovoljne su riječi Poslanika savs: Dajite poklone, voljećete se.
Reći bratu ili sestri da ih voliš radi Allaha. U današnje virjeme ljudi se vole zbog odjeće, pa onda kupuju još skuplju. Drugi se vole jer voze skupa kola, pa kupuju još novija. Ali koliko ih se voli radi Allaha i kakave bi posljedice to imalo? Resul savs nam pokazuje u svom primjeru kad je rekao Muazu: O Muaz! Volim te radi Allaha!
Allahu Akbar! Zamislite da je Resul savs rekao ovo nekome od nas! Pa mu je Muaz odgovorio: Neka te zavoli Onaj u čije ime me voliš!
Završno, ako se sjetiš makar jedne stvari danas nek ti to budu riječi Poslanika savs. Uzmi ih kao svoje pravilo dok te ne odvedu u Džennet. A kaže Resul savs: Nek onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan govori samo dobro ili neka šuti!
Čuvaj svoj jezik
Ibn Abbas prenosi: Na dan Nehra (u hadžu dan bajrama) Resul savs se obratio ljudima: O ljudi, koji je danas dan? Kažu: Sveti. Pa je Poslanik savs zašutio. Zatim ih je upitao: Koji je ovo mjesec? Kažu: Sveti. Pa je ponovo zašutio. Pa ih je upitao: Kakva je ovo zemlja? Kažu: Sveta. Poslanik savs je ostao šuteći pa je onda objavio ljudima: Zaista su vaša krv i vaši imetci i vaša čast sveti jedan drugome kao što je svet ovaj dan u ovom svetom mjesecu u ovoj svetoj zemlji. Resul savs je ovo ponovio više puta a zatim je podigao glavu prema nebu i rekao: O Allah jesam li im dostavio? - Bukhari i Muslim.
Allah nam naređuje milost, ljubav, i opraštanje jedni drugima. I On je stavio ove kvalitete u Svom Poslaniku da bi mogli slijediti njegov savs primjer: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im opraštaj i moli se da im bude oprošteno, i dogovaraj se sa njima. A kada se odlučiš onda se pouzdaj u Allaha jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (3:159).
Zaista su ashabi slijedili primjer Poslanika savs i kod Allaha , Gospodara nebesa i zemlje su opisani kao takvi: Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.... (49:29).
Jedan od najvećih neprijatelja ljubavi i bratstva je ogovaranje: Arapska riječ geebah dolazi od riječi ga- ya- ba, što znači neviđeno. Kad musliman vidi brata ili sestru da čini grijeh, bez da ga/nju posavjetuje, već ode drugima kad ih taj brat/sestra ne vide i govori loše o njima u njihovom odsustvu. Ogovaranje je haram, jedan od velikih grijeha i traži da se učini tewba. Nema drugog stava po ovom pitanju u Islamu. Imam Kurtubi kaže: Idžma je da je ogovaranje veliki grijeh i da je fard za takvu osobu da učini tewbu. Muslim prenosi da je Poslanik savs rekao ashabima: Znate li šta je giba-ogovaranje? Kažu: Allah i Njegov poslanik znaju najbolje. Kaže: To je kad spominješ brata u njegovom odsustvu, a on to mrzi. Pa neko reče: A šta ako je to što se kaže istina? Kaže Resul savs: Ako je to što se kaže istina onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio. (Muslim).
Pogledajte samo ozbiljnost situacije i njen rezultat onoga koji trči za svojom braćom i sestrama muslimanima i koji pokušava da otkriva njihove greške: Resul savs kaže: O vi koji ste povjerovali samo svojim jezicima, još iman nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane. I ne tražite mahane jedni drugima, jer zaista onaj ko zalazi u privatne stvari muslimana, Allah će se dati u njegove. A kome se Allah dadne u privatne stvari, Allah će mu ih otkriti makar bile sakrivene ispod kuće. Hadis prenose Ahmed i Abu Davud.
Imam Malik kaže o svetom gradu Medini: Ja sam sreo u ovoj zemlji ljude koji nisu griješili. Ali su vrijeme provodili u traženju mahana drugima da su vremenom skupili sami mahana. I sreo sam u ovoj zemlji ljude koji su imali mahane. Ali su šutjeli kad se radilo o drugima pa su sa vremenom njihove mahane pale u zaborav.
Slušajte! Allah nas poziva: O vijernici, klonite se mnogi sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je. (49:12).
Šta nekog navodi da ogovara muslimana?
- Zadovoljavanje ljutnje
Ovo se čini ogovarnjem, tako da onaj koji se naljuti na nekoga, zadovoljava se time što ga ogovara. Lijek ovome je savjet Poslanika savs čovjeku koji mu je došao i pitao ga za savjet, pa mu je Poslanik savs rekao: Ne ljuti se!.
- Ogovaranjem želi dobiti nove ili zadržati prijatelje
Možda se boji da če izgubit prijatelje ili želi da stekne nove, pa počne da ogovara druge muslimane. Lijek su mu Poslanikove riječi: Ko god traži zadovoljstvo ljudi u nezadovoljstvu Allaha, Allah će ga ostaviti ljudima.(Tirmizi).
Izigravanje i ismijavanje drugih
Ovdje ulazi i ponižavanje. Ovakvima je dovoljan Allahov ajet: O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih....(49:11) Vrlo lako je moguće da Allah voli one kojima se drugi rugaju a mrzi one koji im se izrugivaju.
- Ljutnja radi Allaha
Sufjan ibn al Husajn priča: Sjedio sam sa Ijasom ibn Muawijom kad je neki čovjek naišao pored i ja sam rekao nešto loše o njemu. Ijas mi reče: Ne govori tako! Jesi li se borio protiv rimljana? Rekoh: Ne. Kaže: Jesi li se borio protiv turaka? Rekoh: Nisam. On mi reče: Rimljani i turci su spašeni od tebe a tvoja braća muslimani nisu. Sufjan reče: Od tada nisam nikog ogovarao.
- Imati previše vremena
Ovo može dovesti nekoga u ogovaranje, jer je lako da onaj koji je previše slobodan postane zauzet sa tuđim problemima. Da bi se ovo izbjeglo, treba provoditi vrijeme u pokornosti Allahu, ibadetu, traženju znanja i učenju drugih.
- Ne biti svijestan svojih grešaka
Ovakvi bi trebali da se pozabave sa sobom i svojim greškama, i nek se stide ogovarati druge kad i sami imaju mahana. Neko je rekao Rabiji ibn Khajtamu: Vidimo te da ne tražiš greške drugima. Kaže: Ja nisam zadovoljan sa sobom samim a kamoli da provodim moje vrijeme u traženju grešaka drugih.
Ukba ibn Amir kaže: Ja sam rekao: O Allahov Poslaniče! U čemu je spas? Kaže: Čuvaj svoj jezik. I nek ti je tvoja kuća dovoljna. I plači nad svojim grijesima. (Tirmizi).
Šejh Karni kaže u jednom svome dersu: Abu Bekr se zakačio sa jednim drugim ashabom oko nekog drveta. U tome, Abu Bekr je rekao nešto što je on poželio radije da nije rekao. On nije proklinjao, niti je napao nečiju čast, niti je isticao nečije greške, već je samo rekao nešto što je povrijedilo ovog drugog ashaba. Istovremeno, Abu Bekr mu je rekao: Reci i ti meni isto! Kaže ovaj ashab: Ne želim. Kaže Abu Bekr: Reci mi to isto ili ću se tužiti Allahovom Poslaniku. Ovaj ashab je to odbio i otišao je svojim putem. Abu Bekr je otišao Poslaniku savs, i ispričao mu šta se desilo. Resul savs je pozvao ovog ashaba, i upitao ga: Jel ti Abu Bekr rekao to i to? Kaže: Jeste. Kaže: Pa šta si mu odgovorio? Kaže: Ja mu nisam odgovorio. Kaže Resul savs: Dobro je da nisi, da ne bi povrijedio Abu Bekra. Radije reci: Allah ti oprostio o Abu Bekre! Ashab se okrenuo Abu Bekru i rekao mu: Allah ti oprostio Abu Bekre. Abu Bekr se okrenuo i zaplakao.
Kako mi možemo zaživiti ovu atmosferu milosti, ljubavi, bratstva u kojoj su živjeli ashabi? Poslanik savs nam pokazuje slijedeće načine:
Iman u Allaha i činjenje dobrih dijela. Na one koji vjeruju i čine dobra djela, Allah će spustiti ljubav. (Merjem, 96).
Širenje selama onima koje znaš i onima koje ne znaš.
U Sahih Muslimu, od Abu Hurejre: Rasul savs je rekao: Nećete ući u Džennet dok ne vjerujete, a nećete vjerovati dok se ne volite. Pokazaću vam nešto što ako radite voljećete se; širite selam među vama.
A i u Buhariju i Muslimu, od Abdullaha ibn Amra: Čovjek je došao Poslaniku savs, i upitao ga: Koji Islam je najbolji: Kaže: Da nahraniš gladnog i poselamiš onoga koga znaš i ne znaš.
Davanje poklona. Dovoljne su riječi Poslanika savs: Dajite poklone, voljećete se.
Reći bratu ili sestri da ih voliš radi Allaha. U današnje virjeme ljudi se vole zbog odjeće, pa onda kupuju još skuplju. Drugi se vole jer voze skupa kola, pa kupuju još novija. Ali koliko ih se voli radi Allaha i kakave bi posljedice to imalo? Resul savs nam pokazuje u svom primjeru kad je rekao Muazu: O Muaz! Volim te radi Allaha!
Allahu Akbar! Zamislite da je Resul savs rekao ovo nekome od nas! Pa mu je Muaz odgovorio: Neka te zavoli Onaj u čije ime me voliš!
Završno, ako se sjetiš makar jedne stvari danas nek ti to budu riječi Poslanika savs. Uzmi ih kao svoje pravilo dok te ne odvedu u Džennet. A kaže Resul savs: Nek onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan govori samo dobro ili neka šuti!
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#35
Kad bi ajeti kerime i hadisi serife mogao svako razumjeti Allah dzelle-sanuhu ne bi poslao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i ne bi mu naredio u Kur'ani kerimu da ga on objasni onim koji su znali Kurejs jezik kao i on.Haqqani wrote:
Uzeto iz knjige Hudždžet-ullahi alel-alemin koju je napisao Jusuf Nebhani rahmetullahi teala alejh. On piše:
"Ne može svako izvoditi propise iz Kur'ani kerima. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je u svom hadisi šerifu objasnio propise Kur'ani kerima, zato što ih čak ni mudžtehid imami nisu mogli izvesti iz Kur'ani kerima. Kako god je samo Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mogao objasniti Kur'ani kerim tako su samo i ashabi kiram i mudžtehid imami mogli shvatiti i objasniti njegov hadisi šerif.
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#36
Ovaj covjek Haqqani sebe naziva Abdulhaqq na onom "naksibendi" forumu.
Ja sam mu postavio FETVU od alima ehli suneta koju je on odmah izbrisao. Ko tvrdi da slijedi ehli sunet ne brise fetve alima ehli suneta. Samo toliko. A sada cu insaallah, cim dobijem malo vremena, postaviti tu fetvu ovdje. Ovdje je ne moze izbrisati. 
________________________________
Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo
SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
MI SMO ANTIVEHABIJE i anti nedopecene sufije i antinemezheblije.
Ja sam mu postavio FETVU od alima ehli suneta koju je on odmah izbrisao. Ko tvrdi da slijedi ehli sunet ne brise fetve alima ehli suneta. Samo toliko. A sada cu insaallah, cim dobijem malo vremena, postaviti tu fetvu ovdje. Ovdje je ne moze izbrisati. 
________________________________
Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo
SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
MI SMO ANTIVEHABIJE i anti nedopecene sufije i antinemezheblije.
-
El_Camino
- Posts: 247
- Joined: 20/11/2002 00:00
#37
Haqqani wrote:Čuvaj svoj jezik
Dakle ti si onaj Abdulhak sto poziva na ujedinjavanje na onoj tvojoj stranici.
Po vama bi najbolje bilo kada bi mi sutili i prepustili da vi radite kako hocete i sta hocete i da zavodite svijet kako hocete.
Evo ja necu kao ti pisati iz svoje glave i navoditi hadisi serife koji se moraju objasniti. Mi nismo alimi i nismo kvalifikovani da citiramo ajeti kerime i hadisi serife. Prijevodi Kur'ani kerima nisu njegova znacenja. Mi moramo citati knjige alima ehli suneta i iz njih uciti i te knjige siriti.
Evo ti FETVA!. Ova fetva je uzeta iz knjige Fetavel-Haremejn koju je izdao veliki alim islama iz Indije Ahmed Riza han Berilevi rahmetullahi teala alejh.
Ovdje mozete naci svih deset fetvi
Pitanje 10: Oni kažu: Najvažniji cilj Nedve je poništavanje razlika koje postoje među pripadnicima ehl-i kible, ujedinjavanje muslimana ehli sunneta i muslimana ehli bid'ata koji imaju različita vjerovanja i brisanje razlika neslaganja, i dovođenje svega u jedno slatko i korisno stanje - kao šećer i mlijeko. Ovo obezbjeđuje da srca kucaju kao jedno i da svako dijeli breme tuge i žalosti svakog drugog. I da im damo do znanja da su svi oni koji kažu kelime-i šehadet braća iako su im vjerovanja drukčija. Ovo je to na šta se misli u naređenju hadisi šerifa, koje glasi, "O muslimani! Budite braća jedni drugima!" Neslaganje po pitanju bilo čega i loše izražavanje o drugim je nepotrebno. Ovo jedinstvo je Allahov dželle-šanuhu farz. Namaz, post i ta'at je kabul samo od onih koji se na ovom putu ujedine. Oni koji se ne ujedine na ovom putu neće biti sretni ni na ovom ni na onom svijetu. Šta više, sve dok se sljedbenici ehli kible ne budu međusobno voljeli oni neće imati iman. Oni neće moći ući u džennet. Iako je moguće da čovjekov svaki grijeh bude oprošten, njima neće biti oprošteno za neslogu i neprijateljstvo.
Odgovor 10: Izjave koje su gore navedene nisu sve u skladu sa islamom. One su štetne za muslimane. One će odvesti ljude u dalalet (na krivi put). To potvrđuju mnogi hadisi šerifi i riječi vjerskih imama. Navedimo nekoliko hadisi šerifa koji zabranjuju druženje s bid'at sahibijama i naređuju da ih se klonemo: Sahih-i Muslim bilježi hadisi šerif od Ebu Hurejre koji kaže, "Bježi od njih! Da te ne odvedu na krivi put (u dalalet). Da te ne bace u fitnu." Ebu Davud bilježi hadisi šerif od Abdullaha ibni Omera koji kaže, "Nemojte ih obilaziti kada se razbole!" Ibni Madža bilježi hadisi šerif od Džabira koji glasi, "Nemojte im nazivati selam kada ih sretnete!" Hadisi šerif koji prenosi Ukajli od Enesa bin Malika, radijallahu teala anh, kaže, "Nemojte se s njima družiti! Nemojte s njima jesti i piti. Nemojte se ženiti njihovim kćerima!" [Ovaj hadisi šerif nam zabranjuje da se družimo, da jedemo i da uspostavljanje bračne odnose sa inovatorima i otpadnicima (bid'at sahibijama) (tj. da sklapamo braka s njihovim kćerima i da im dajemo naše kćeri). Autori knjiga Hindijje i Bahr-ur-raik, rahmetullahi teala alejhima, pišu, "Zindici, batinije, ibahije i sve nemezheblije sa vjerovanjima koja izazivaju kufr su mušrici kao i idolopoklonici koji obožavaju idole (statue, skulpture, kumire) i zvijezde. Brak sa ovim mušricima je haram. Isto tako je haram i držati ih kao džarije."
Na osnovu gore napisanog se zaključuje da, ako vjerovanje onih koji ne pripadaju nijednom od četiri mezheba, to jest onim koji nisu ehli sunnet, izaziva kufr oni postaju mušrici. Brak sa njima i jedenje leša koji su oni zaklali je haram. Od njih, oni čije vjerovanje ne izaziva kufr su ehli bid'at. Brak sa njima nije haram. Iako je nikah sa njima sahih muslimani se trebaju ženiti sa pripadnicima ehli sunneta zato što hadisi zabranjuju život s njima, pa čak i pozdravljanje.]
Hadisi šerif koji prenosi Ibni Hibban kaže, "Nemojte im klanjati dženazu namaz! Ne klanjajte s njima!" Hadisi šerif koji Dejlemi prenosi od Mu'aza kaže, "Ja nisam od njih. Oni nisu od mene. Džihad protiv njih je kao džihad protiv kafira." Imam Dža'fer-us-Sadik prenosi hadisi šerif koji je rečen Ebu Umami, koji je on čuo od svog oca Muhammeda Bakira, koji je on čuo od svog oca Zejnel'abidina Alije, koji je on čuo od svoga oca Husejna, koji je on čuo od svoga oca imama Alije, radijallahu anhum, a koji kaže, "Nemojte sjediti sa pripadnicima grupa (firki) kaderi, murdži'i i haridži! Oni (ove bid'at sahibije) će pokvariti vašu vjeru. Oni će vas izdati kao što su to učinili židovi i kršćani." Hadisi šerif koji prenosi Ibni Asakir od Enesa bin Malika kaže, "Kada sretneš bid'at sahibiju(inovatora, otpadnika, krivovjernika, jeretika) budi prema njemu oštar! Allah dželle-šanuhu je neprijatelj prema svim bid'at sahibijama. Nijedan od njih neće moći preći Sirat ćupriju. Oni će pasti u džehennemsku vatru." Hadisi šerif koji prenose Ebu Davud i Hakim od hazreti Omera kaže, "Ne družite se s sljedbenicima grupe (firke) kaderijje! Ne konsultujte se s njima u svojim poslovima!" Hadisi šerif koji prenose Ahmed ibni Hanbel i Ebu Davud i Tirmizi i Ibni Madže od Abdullaha ibni Mes'uda i Taberani od Ebu Musel-Eš'arija kaže, "Izrailovi sinovi [odnosno židovi] su griješili. Njihovi alimi su ih savjetovali; oni nisu slušali. Njihovi alimi su kasnije s njima razgovarali. Oni su zajedno jeli i pili. Allah dželle-šanuhu je među njih unijeo neprijateljstvo. On ih je prokleo (la'net) kroz usta Davuda alejhisselama i Isa alejhisselama."
Tirmizi i Ebu Davud i Ibni Madže prenose od Nafija da je neki čovjek prenijeo Abdullahu ibni Omeru nečiji selam. Abdullah je rekao, "Ja sam čuo da je on postao bid'at sahibija. Ako je to tačno nemoj mu davati moj selam." Hasan Basri i Muhammed ibni Sirin su rekli, "Nemojte se sastajati sa inovatorima, otpadnicima (bid'at sahibijama)." Ejjub Sahtijani je rekao, "Ja i Talak bin Habib smo sjedili. Sa'id bin Džubejr mi je, dok je prolazio pored mene, rekao, 'Nemoj sjediti sa njim! On je bid'at sahibija.'" Kako je Esma bin Ubejd rekla dvojica bid'at sahibija su došla Ali ibni Sirinu i rekla da hoće da ga upitaju o jednom hadisu. On im je odgovorio, "Ne, ne pitajte" Kada su mu rekli da ga hoće da upitaju o jednom ajetu on im je rekao, "Ne pitajte, ili idite odavde ili ću ja ići!" Dva čovjeka su otišla. Oni koji su bili tu su upitali, "Šta će biti ako izgovore jedan ajeti kerim?" On im je odgovorio, "Ja sam se bojao da će oni pogrešno proučiti ajeti kerim i da će se ta greška ustaliti u mom srcu." Selam bin Ebi Muti' je rekao da kada je bid'at sahibija rekao Ejjubu da će ga upitati jednu riječ on mu je odgovorio, "Ja od tebe ne bi slušao ni pola riječi." Neko je upitao Sa'ida bin Džubejra koji je odgovorio, "Sa njim ne treba pričati, on je bid'at sahibija." Ebu Dža'fer Muhammed Bakir, radijallahu anh, je rekao, "Nemojte biti sa onim koji raspravljaju. Oni daju značenja ajeti kerimima kako im se sviđa." U objašnjenju na knjigu Miškat imam Ahmed ibni Hadžeri Mekki daje komentar na riječi Abdullaha ibn Omera, radijallahu teala anh, "nemoj mu davati moj selam" i dodaje, "Zato što nam je naređeno da izbjegavamo inovatore, otpadnike (bid'at sahibije)." U knjizi Mirkat, objašnjenje hadisi šerifa, "Nemojte se družiti sa sljedbenicima firke kaderijje!" kaže, "Zato što će druženje s neprijateljima upropastiti i unesrećiti čovjeka." U knjizi Šir'at-ul-islam piše da se selefi salihin, rahmetullahi teala alejhim edžma'in, nisu približavali bid'at sahibijama zato što hadisi šerif kaže, "Nemojte biti zajedno sa bid'at sahibijama! Njihove mane su zarazne kao šuga." Jedan drugi hadisi šerif kaže, "Ne nazivajte selam sljedbenicima kaderijje firke! Ne posjećujte njihove bolesnike! Ne klanjajte im dženazu namaz! Ne slušajte njihove riječi! Oštro im odgovarajte! Ponizite ih!" Jedan drugi hadisi šerif kaže, "Allah dželle-šanuhu će napuniti srce imanom onom ko oštro odgovori bid'at sahibiji. On će ga zaštititi od strahota. Allah dželle-šanuhu će na kijametu zaštititi od kijametskih strahota onog ko ne poštuje bid'at sahibiju." U knjizi Iršad-us-sari šerhu sahih-il-Buhari piše da je potrebno izbjegavati bid'at sahibiju sve dok ne shvatimo da je došao na tevbe. Ja, bijedni rob [odnosno Ahmed Rida Han], sada spremam knjižicu (risalu) po ovom pitanju. Ja ću objasniti dokazima iz Kur'ani kerima i hadisi šerifa potrebu izbjegavanja bid'at sahibija i oštrog ponašanju prema njima. Ja ću tome još dodati i riječi i komentare alima. Ovaj rad će biti svjetlo očima i lijek bolesnim srcima.
Kada je ovolika šteta od druženja s bid'at sahibijama trebamo proračunati koliko će biti veća šteta ako ih volimo i hvalimo. Hadisi šerif kaže, "Osoba je zajedno s onim koj voli." Imam Alija i drugi prenose hadisi šerif koji kaže, "Ja se kunem da će Allah dželle-šanuhu ispitivati na hašru (na mjestu skupljanja) čovjeka sa onim koje on voli." Hadisi šerif koji prenosi Taberani prenosi kaže, "Allahu teala će na hašru proživjeti čovjeka sa onim koje je on volio." Ebu Davud i Tirmizi prenose hadisi šerif od Ebu Hurejre koji kaže, "Čovjekova vjera je kao vjera njegovih prijatelja. Svako mora paziti s kim se druži!" U mojoj knjizi Fih-un-Nesrin bi-dževabil-es'ilet-il-išrin je opširno objašnjenje gore pomenutih hadisi šerifa.
Cilj organizacije Nadvet-ul-ulema je isti kao i cilj prokletog šejtana. Oni nastoje da obmane muslimane koji nemaju puno znanja i da ih skrenu s pravoga puta. Oni uvode novu vjeru kada kažu da je farz da se muslimani ujedine. Njihove riječi, "Njihov ibadet neće biti kabul. Oni neće imati sreće i bereketa" su kleveta protiv Allaha dželle-šanuhu. Njihova tvrdnja da je rasprava i neprijateljstvo s bid'at sahibijama grijeh, da taj grijeh neće biti oprošten i da je njegovo opraštanje nemoguće nam pokazuje da su oni otišli daleko od pravoga puta ehli sunneta vel-džema'at i da poriču ajeti kerime čije je značenje, "Allah dželle-šanuhu oprašta kome hoće sve grijehe osim širka," i, "Allah dželle-šanuhu sigurno oprašta sve grijehe." Njihove riječi, "Oprost je nemoguć," pokazuju da oni poriču ove ajeti kerime. Oni takođe pogrešno tumače i hadisi šerif, "Allahovi dželle-šanuhu robovi budite braća!" Značenje ovog hadisi šerifa, koje je saopšteno u knjizi Umdet-ul-Kari i u drugim knjigama, je, "Činite ono što će vam pomoći da budete jedni drugima braća!" Prema tome, da bi inovatori, otpadnici (bid'at sahibije) postali braća s muslimanima pravoga puta oni trebaju da odbace svoje bid'ate i prihvate sunnet-i seniijje. Njihovo pozivanje muslimana ehli sunneta na bratstvo, usprkos njihovom nastavljanju s bid'atima, je jedno očito krivovjerstvo i lažna prevara. [Ovdje se završava prevod odlomka iz knjige Fetavel-Haremejn iz koje je uzeto deset gore navedenih fetvi. Ova knjiga je na arapskom jeziku. Ona je reprodukovana i izdata u Istanbulu. Njen autor, Ahmed Riza han Berilevi, rahmetullahi alejh, je preselio na ahiret 1340/1921. g.n.e. u Indiji.]
________________________________
Ili budi svjetlo ili odražavaj svjetlo
SAMO JE JEDAN PRAVI PUT
MI SMO ANTIVEHABIJE i anti nedopecene sufije i antinemezheblije.[/quote]
-
damkan
- Posts: 95
- Joined: 28/06/2004 22:03
- Location: zenica
#38
Prvo nisam zelio ni da poslusam , nije me zanimalo iskreno da kazem , a kad sam procitao sve ove silne komentare ...samo sam izrazio zelju da dam i ja svoj ....
Prvo , ako se radi o zikru ...covjek ako zeli da mu bude dobro i da si ucini dobro i zaradi kojekavog sevaba, onda neka zikri sam ...
a malo su mi cudna ta okupljanja, veca , kad se radi o nekoj skupini pa kad svi u glas zikre ...ili sta vec ...
ta vrsta mi i nije bas ...ali eto , ljudi rade sto zele ....
Dalje , sta zelim da kzem , je to , da ne znam od kud ovom liku ideja da putem interneta postavlja i objavljuje takve stvari , ako je tamo bio ili ne , sta to nekog drugog zanima , ko je bio i zikrio i bio je , ko nije ...pa sta?
dode mi kao neka vrsta reklame...samo da se pridobije na necemu , i da se tih , kako da nazovem , koji cine zikr , broj bude sto veci....
necu dalje ...a nemam ni sta ....
gubim vrijeme ...
Selam!!
Prvo , ako se radi o zikru ...covjek ako zeli da mu bude dobro i da si ucini dobro i zaradi kojekavog sevaba, onda neka zikri sam ...
a malo su mi cudna ta okupljanja, veca , kad se radi o nekoj skupini pa kad svi u glas zikre ...ili sta vec ...
ta vrsta mi i nije bas ...ali eto , ljudi rade sto zele ....
Dalje , sta zelim da kzem , je to , da ne znam od kud ovom liku ideja da putem interneta postavlja i objavljuje takve stvari , ako je tamo bio ili ne , sta to nekog drugog zanima , ko je bio i zikrio i bio je , ko nije ...pa sta?
dode mi kao neka vrsta reklame...samo da se pridobije na necemu , i da se tih , kako da nazovem , koji cine zikr , broj bude sto veci....
necu dalje ...a nemam ni sta ....
gubim vrijeme ...
Selam!!
