Mjesto desavanja: jedan mali bosanski gradic.
Neko: "Dobar dan! Ja sam XY i zovem iz XYZ medjunarodne firme koja se bavi projekt menadzmentom i zainteresovan sam za suradnji u oblasti djelatnosti vase firme, mozete li da me uputite na nekoga ko bi mi mozda dao nesto vise informacija?"
Teta na centrali: "A sta ho's? Nejma direktora, otis'o je on na njakav sastanak. Hamideeeee! Dje direktor?" Za vrijeme razgovora cuje se napadno mljackanje i sugovornik ima osjecaj da kroz mikrotelefonsku kombinaciju svoga telefona osjeca miris slaganog, biberom veoma dobro zacinjenog bureka.
Hamid: "Ne znam, .ebo te on!" U pozadini se cuje sustanje papira. Neko pocinje da se nada da azurna sekretarica pokusava u svome termin planeru da pronadje slobodno vrijeme za moguci razgovor sa gospodinom generalnim menadzerom jedne firme, koja je prije rata radila ogromne poslove i bila, sto bi reko nas narod "jaka ko zemlja"! Medjutim ubrzo se ispostavlja da se radi samo o brisanju ruku manim papirom, koji polako postaje providan sekretarice koja je inace i teta na centrali.
Teta na centrali: "Ne znam ja, nema ga. Sto ne dodjes sutra vam pa ako ga bude bilo pitaj ga sta ho's!" Glas tete postaje sve drskiji.
Neko: "Gospodjo ja zovem iz X zemlje koja je udaljena nekih 2 hiljade kilometara od vas pa nemam bas neku mogucnost da dodjem tako brzo. Mozete li mi dati neki broj telefona, ili E mail adresu? Radi se o poslu vrijednom oko 2 miliona maraka.!" Ponovo sustanje papira.
Teta na centrali: "Ej .eben ti telefon i dje ga zapisa! I taj Imal! Kako se zove IMAL nase firme? Ej Hamideeeeee! Kako se zove onaj internet ono "imal" nase firme?"
Hamid: "Ne znam .ebo te IMAL i firma!"
Ziva istina!
Nastavice se!

