I dok se zemlje koje su se prije nekoliko godina našle u vrtlogu globalne financijske krize teškom mukom rješavaju problema, izgleda da je građanima Islanda to pošlo za rukom.
Zbog teške financijske i bankarske krize, Island se prije nekoliko godina nalazio u teškom gospodarskom položaju, za mnoge čak i težem nego Grčka. Danas je Island velikom brzinom na putu oporavka. Kako je uspio ovaj preokret, objašnjava u razgovoru za Deutsche Welle islandski predsjednik Olafur Ragnar Grimsson (na slici gore).
Prije nekoliko godina Island se nalazio u teškom gospodarskom položaju. Danas Vašoj zemlji ide mnogo bolje. U čemu je tajna ovog uspjeha?
Postoje dva glavna razloga zašto se Island nalazi na putu ka oporavku, s rastućim gospodarstvom i padom nezaposlenosti. Kao prvo smo mi na samom početku shvatili da se ne radi samo o financijskoj i gospodarskoj krizi nego o dubokoj političkoj, socijalnoj pa može se reći i krizi čitavog pravnog sustava. Zbog toga smo u svim ovim sektorima pokrenuli temeljne reforme. Htjeli smo postići više pravednosti i promijeniti mehanizme donošenja odluka. U ostalim dijelovima Europe se na krizu gleda isključivo kao gospodarsku krizu. I drugo: mi se nismo držali dosadašnjih ustaljenih recepata za izlazak iz krize.
To se prije svega odnosi na činjenicu da se niste bavili spašavanjem banaka?
Točno. Mi smo banke pustili da odu u stečaj. Ja sam se uvijek pitao: zašto se ponašamo kao da su banke svete krave gospodarstva? Što banke razlikuje od ostalih poduzeća, recimo iz sektora telekomunikacije ili transporta? To su sve privatna poduzeća i ako kao takva rade greške, onda ih treba pustiti da odu u stečaj. U protivnom se bankarima šalje signal da mogu raditi što ih je volja. Ako su uspješni, žive kao bubrezi u loju, ako su neuspješni, porezni obveznici plaćaju za njihove greške.
Mi smo osim toga uveli kontrolu prometa kapitala. I jer nam je jako stalo do našeg socijalnog sustava, nismo proveli mjere štednje na koje su prisiljene zemlje Europske unije. Prije nekoliko godina su nas europski čelnici žestoko kritizirali zbog našeg kursa ali sada je vidljivo da se Island oporavlja mnogo brže.
No Island je ipak iznimka: jako mala zemlja koja osim toga sama odlučuje o svojoj valuti jer se ne nalazi u sustavu eura.
Svakako je bila od velike koristi činjenica da smo mogli devalvirati našu krunu. To je bilo jako važno. No ostali momenti nemaju veze s činjenicom da nismo u EU. Očuvanje blagostanja, dati građanima da sudjeluju u donošenju važnih političkih reformi, pustiti banke da odu u stečaj, sve to smo mogli provesti i da smo bili članica zone eura i EU-a.
Ne bi li njemačka kancelarka Angela Merkel, šefica MMF-a Lagarde i svi ostali koji se bave prevladavanjem krize trebali uzeti Island kao pozitivan primjer?
Iskustva koja je sakupio Island bi svakako i drugima mogla poslužiti kao povod za promišljanje nekih, preko 30 godina ustaljenih, pravila. Krizni program MMF-a za Island je okončan prije četiri godine. Već tada su dužnosnici ove organizacije priznali da su puno naučili od Islanda.
Što se zapravo dogodilo s islandskim bankama?
One su propale i otišle u stečaj. To, ponavljam, nije ništa neuobičajeno i kod ostalih poduzeća se događa stalno. Mi smo osnovali nove banke kako bi servisirali islandsko gospodarstvo. Nikada mi nije bilo jasno zbog čega bi banke u jednom modernom, globalnom društvu morale uživati specijalan status.
Hoće li Island pristupiti Europskoj uniji i zoni eura?
O tom pitanju se na Islandu već neko vrijeme raspravlja. I uglavnom je velika većina građana protiv. Kada su naše banke propale, neko smo vrijeme mislili da bi nam bilo lakše da smo članica Europske unije. Danas znamo da to nije istina.
Pogledajte malo sjevernu Europu: Grenland, Island, Velika Britanija, Norveška, Danska i Švedska. Niti jedna od ovih zemalja nije uvela euro. Većina se odlučila za zasebno rješenje i danas im je bolje nego drugima.
Jedna pametna, sa pravom, prijeratnom diplomom ekonomskog fakulteta, kaže mi da je kriz u našim novčanicima počela oko 2003. Možda malo prije, možda malo kasnije. Negdje tih godina u naše živote i ušle su strane banke zvučnih imena. Recimo Raiffeisen Bank
Raiffeisen Bank dd Bosna i Hercegovina
Banka je osnovana 07. novembra 1992. godine, pod nazivom Market Banka dd Sarajevo, kao dioničarsko društvo sa dominantnim učešćem privatnog kapitala (preko 90%).
Prestanak ratnih dejstava, kao i aktivnosti koje su poduzete na obnovi Bosne i Hercegovine i njene ekonomije, uticali su u značajnoj mjeri kako na poboljšanje organizacije i kvalitet usluga koje je Banka pružala u tom periodu, tako i na finansijske rezultate i pozitivan rast svih bilansnih pozicija.
...
21. jula 2000. godine Raiffeisen Zentralbank Österreich AG preuzima većinski paket dionica (89,71%) i Banka mijenja ime u Raiffeisen BANK dd Bosna i Hercgeovina. Ovim Banka biva integrisana u mrežu RZB-a, koja ima svoje banke u 16 zemalja regiona Centralne i Istočne Evrope.
U maju 2001. godine Raiffeisen Zentralbank Österreich AG je postala stopostotni vlasnik još jedne bosanskohercegovačke banke, Hrvatske poštanske banke dd Mostar, koja je ubrzo potom promijenila ime u Raiffeisen Bank HPB dd Mostar.
Od 01.01.2003. godine, kada je Raiffeisen Bank HPB pripojena Raiffeisen Bank dd Bosna i Hercegovina, započelo je novo razdoblje u poslovanju Banke. Realizacijom ovog projekta Banka je ojačala svoju poziciju na BH tržištu i povećala bilansnu masu na preko jednu milijardu KM, te značajno proširila svoju poslovnu mrežu.
Nekako u to vrijeme, bio sam na početku fakulteta, trebao sam novi računar jer je stari pentium polako puštao dušu. Par se baš previše nije imalo, ali je mamica ima rješenje. Otišli smo do čini mi se Excluziva ( raskrsnica D. Ozme i Koševa ) i kreditnom karticom kupili računae koji je je i danas u voznom stanju. Kasnije smo tim komadom plastike kupovali TV, frižider, namještaj, obuću,a ona nam je često pomagala da prvi i prvi nekako povežemo i preživimo.
Tako mo postali dužnici. I nismo jedini. Ako naćulite uho na ulici, u kafiću, u tramvaju čut ćete riječi kartica, bankomat, pin, opomena, sudužnik, mjenica, žirant... Svi su u dugovima. Bnake su stvoril iluziju boljeg života, omogićili da se uz visoku cijenu kupi stan ( podigneš 50.000 kredita, vratiš duplo više od toga), da se kupi auto ( Radi On, radi Ona, pa podignu kredit, pa stipendije od malog, pa rođaci iz Holandije malo pomognu- pa se kupi Škoda Oktavija sa osnovnim paketom opreme) itd...
Nije nam mnogo bolje od trenutka kada su došle strane banke, tamo negdje iza 2000. godine...
Slažete li se...
