Porijeklo ijekavice i ikavice u BiH

[AkHolic]

Porijeklo ijekavice i ikavice u BiH ?

[seln]

Vremenska prognoza za sutra?

[zović]

Ikavica je naj stariji BiH govor.

[zović]

MOLIMO SE TEBI, BOŽE

Molimo se tebi, Bože,
ukaži smilje nami.
Lik išćemo sebi, Bože:
ukaži smilje nami.

Uruči nam - nije nešto,
već molidba jedna isto;
omiluj nas, lipo, čisto,
ukaži smilje nami.

Ne muči nas ti rastankom,
oveseli srce sastankom,
i javi nam i još sankom:
ukaži smilje nami.

Za tobom srce nam tuži
milostim uviravavši
ne odbijaj i ne ruži:
ukaži smilje nami.

Život othodi dan po dan;
ne zaborav', Bože jedan,
moli ti se Huvo jadan:
ukaži smilje nami.

Muhamed Hevaija Uskufija, Tuzla, oko 1630

[zović]

Još živa ikavica u Bosanskom Podinarju


Ikavica

Kad nema svoj oblik posudjuje u starijem govoru iz ekavice: ovde, onde, nemacka...
U novijem govoru iz ijekavice: njemacka, primjer...

2. Scakavica

Uvijek prisutna: klisca, scap, scapici, scipati...

3. Gubljenje vokala A u dativu i lokativu mnozine zenskog i (ponekad) muskog roda:

rukam', zenam', u kucam'... o mushkim', o jablanovim'...

4. Istrumental uvijek ide uz S, koje varira od S, Z do SH, samo ako je ispred sh,zh,s,z onda SA:

s ljud'ma, z dicom, sh njim... ali: sa zhenam'

Ali ocuvano je i SU:

su dvi ruke...

4. Rjecca potvrde: JA!, umjesto knjizevne DA!.

5. Nepostojanje odricne rjecce NE! Negacija se uvijek izrazava negacijom glavnog glagola kojeg nosi pitanje:

Imas li para? >>> Nemam!
Jesi li vidio mog rodjaka kojeg sam ti pokaz'o? >>>Nisam!

6. Nepostojanje 'dakanja':

Zelim znati, hocu ti nesto reci, imam ti svasta pricat...

Oblici: zelim da znam, hocu da ti kazem... se nikad ne upotrebljavaju.

7. Pitanje se uvijek postavlja inverzijom glagola, nikad uz pomoc DA LI:

Imas li para?
Znas li ti koliko sam ja radio?

8. Cest lijezon, stapanje imenica s prilozima, prijedlozima, veznicima:

I^u^mene u^kuci ko^i^u^cilom selu se pricalo ikavski.

Pri lijezonu dolazi do pomjeranja naglaska naprijed, pri tom naglaseni slog imenice ostaje nenaglasen.

9. Nepostojanje imperfekta.

10. Aorist je isti za sva tri lica jednine:

ja iskopa, ti iskopa, on iskopa... ja crcce, ti crcce, on crcce...

11. Gubljenje glasa H na kraju pridjeva:

lipi' zena, dobri' ljudi, krshni' momaka...

12. Gubljenje glasa H na kraju lijezona:

na^vr' brda...

12. Gubljenje glasa H u imenicama kod krscanskog stanovnistva:

'aljine, 'ocu, 'ajmo...

13. Ocuvanje glasa H kod muslimanskog stanovnistva:

lahko, polahko, kahva, mahana... ali: marama umjesto mahrama

14. Pretvaranje glasa H u V ili J kod krscanskog stanovnistva:

uvo, duvan, snaja, lija (kod muslimana: liha; knjiz: lijeha), promaja...

15. U govoru muslimanskog, katolickog i pravoslavnog zivlja nema razlicitih gramatickih pravila. Razlike su jedino u pod 12., 13, i 14. pobrojanim leksickim odstupanjima, pri cemu pravoslavci koriste istu odstupajucu leksiku kao katolici. Postoji samo jedna meni poznata rijec koja je posve drukcija kod krscana i muslimana. Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB. Jos jedna rijec je razlicita ali ona se koristi i od strane jednih i drugih. Krscani za sebe koriste rijec POKOJNI/A ali i muslimani kad govore o krcsaninu, za sebe muslimani koriste rijec RAHMETLI kao i krscani kad govore o muslimanu.

Uz ovo muslimani koriste rijec GREBLJE umjesto krscanskog GROBLJE, pa se u nekim toponimima i odrzalo GREBLJE iako se radi o krscanskim grobljima.

16. Ocuvani stari oblici van knjizevnog jezika:

venda - osim ako, liho i tako - parno i neparno, vavik (pored: uvik), vas (ali: svakog)...

17. Turcizmi ucestali (kod sviju)

[Hadzi Lojo]

Kad spomenu ovo rahmetli, samo da dodam da rahmet znaci milost na arapskom jeziku, sto znaci da je preminuli milostivi u prevodu, sto je po meni totalno pogresno. ispravite me ako grijesim.

[Challenger__]

Porijeklo ijekavice i ikavice u BiH ?

Nema tu nikakve regionalne mistifikacije. Odgovor je isti, kao na pitanje "porijeklo ijekavice i ekavice u Srbiji", "porijeklo ijekavice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni", ili, "porijelo ikavice u Dalmaciji".

Riječ je o banalnoj refleksiji praslovenskog vokala "jat" ("Ђ") i njegvoj "e", "ije" i "i" refleksiji u savremenim govorima.

[sadowl]

Kad spomenu ovo rahmetli, samo da dodam da rahmet znaci milost na arapskom jeziku, sto znaci da je preminuli milostivi u prevodu, sto je po meni totalno pogresno. ispravite me ako grijesim.

Zato se kaze Rahmet mu dusi ili Allahrahmetile ..

[AkHolic]

Još živa ikavica u Bosanskom Podinarju


Ikavica

Kad nema svoj oblik posudjuje u starijem govoru iz ekavice: ovde, onde, nemacka...
U novijem govoru iz ijekavice: njemacka, primjer...

2. Scakavica

Uvijek prisutna: klisca, scap, scapici, scipati...

3. Gubljenje vokala A u dativu i lokativu mnozine zenskog i (ponekad) muskog roda:

rukam', zenam', u kucam'... o mushkim', o jablanovim'...

4. Istrumental uvijek ide uz S, koje varira od S, Z do SH, samo ako je ispred sh,zh,s,z onda SA:

s ljud'ma, z dicom, sh njim... ali: sa zhenam'

Ali ocuvano je i SU:

su dvi ruke...

4. Rjecca potvrde: JA!, umjesto knjizevne DA!.

5. Nepostojanje odricne rjecce NE! Negacija se uvijek izrazava negacijom glavnog glagola kojeg nosi pitanje:

Imas li para? >>> Nemam!
Jesi li vidio mog rodjaka kojeg sam ti pokaz'o? >>>Nisam!

6. Nepostojanje 'dakanja':

Zelim znati, hocu ti nesto reci, imam ti svasta pricat...

Oblici: zelim da znam, hocu da ti kazem... se nikad ne upotrebljavaju.

7. Pitanje se uvijek postavlja inverzijom glagola, nikad uz pomoc DA LI:

Imas li para?
Znas li ti koliko sam ja radio?

8. Cest lijezon, stapanje imenica s prilozima, prijedlozima, veznicima:

I^u^mene u^kuci ko^i^u^cilom selu se pricalo ikavski.

Pri lijezonu dolazi do pomjeranja naglaska naprijed, pri tom naglaseni slog imenice ostaje nenaglasen.

9. Nepostojanje imperfekta.

10. Aorist je isti za sva tri lica jednine:

ja iskopa, ti iskopa, on iskopa... ja crcce, ti crcce, on crcce...

11. Gubljenje glasa H na kraju pridjeva:

lipi' zena, dobri' ljudi, krshni' momaka...

12. Gubljenje glasa H na kraju lijezona:

na^vr' brda...

12. Gubljenje glasa H u imenicama kod krscanskog stanovnistva:

'aljine, 'ocu, 'ajmo...

13. Ocuvanje glasa H kod muslimanskog stanovnistva:

lahko, polahko, kahva, mahana... ali: marama umjesto mahrama

14. Pretvaranje glasa H u V ili J kod krscanskog stanovnistva:

uvo, duvan, snaja, lija (kod muslimana: liha; knjiz: lijeha), promaja...

15. U govoru muslimanskog, katolickog i pravoslavnog zivlja nema razlicitih gramatickih pravila. Razlike su jedino u pod 12., 13, i 14. pobrojanim leksickim odstupanjima, pri cemu pravoslavci koriste istu odstupajucu leksiku kao katolici. Postoji samo jedna meni poznata rijec koja je posve drukcija kod krscana i muslimana. Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB. Jos jedna rijec je razlicita ali ona se koristi i od strane jednih i drugih. Krscani za sebe koriste rijec POKOJNI/A ali i muslimani kad govore o krcsaninu, za sebe muslimani koriste rijec RAHMETLI kao i krscani kad govore o muslimanu.

Uz ovo muslimani koriste rijec GREBLJE umjesto krscanskog GROBLJE, pa se u nekim toponimima i odrzalo GREBLJE iako se radi o krscanskim grobljima.

16. Ocuvani stari oblici van knjizevnog jezika:

venda - osim ako, liho i tako - parno i neparno, vavik (pored: uvik), vas (ali: svakog)...

17. Turcizmi ucestali (kod sviju)

Mislim da su u BiH katolici bez izuzetka ikavci,pravoslavci ijekavci a muslimana ima i jednih i drugih.

[zović]

Ikavica se nekada u prošlosti(14 st i kasnije ) rabila u većini današnjeg prostora BiH izuzev istočnih djelova gdje je u upotrebi bio i ijekavski govor no jedan i drugi sa jakim primjesama čakavštine..
Ikavski govor je bio službeni na bosanskom banovskom i kraljevskom dvoru.
Pečet bana Stipana
Pismo Tvrtka prvog
Darovnica kralja Ostoje
Ugovor kralja Stjepana Tomaša
Povelja kralja Dabiše,Kraljice Jelene,kralja Ostoje..


i mnogi drugi bosanski dokumenti

[fantom slobode]

Slazem se u potpunosti da je ikavica bila zastupljena u proslosti Bosne, mnogo vise nego sto je sada. Nisam covjeka citirao, ali je lijepo pobrojao vazna dokumenta iz bosanske povjesti.
Ja cuh svojevremeno od jednog lingviste da je granica ekavice dugo bila Morava, a porijeklo ekavice kod nas u zadnje vrijeme nam je odlicno poznato, iako neki to kao zele da zaborave. U svemu tome je interesantno sto se ti Bugari tako lako vezu za tu ekavicu, da to i nije normalno.

[dontkill]

Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB.

u nas oko Ključa muslimani niđe ne kažu hlib, već vavik kru' kod deklinacije se onda doda glas h npr. "kruha".

[zović]

Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB.

u nas oko Ključa muslimani niđe ne kažu hlib, već vavik kru' kod deklinacije se onda doda glas h npr. "kruha".

A neznam baš?Šta velju dedo?

[majstorina]

Još živa ikavica u Bosanskom Podinarju


Ikavica

Kad nema svoj oblik posudjuje u starijem govoru iz ekavice: ovde, onde, nemacka...
U novijem govoru iz ijekavice: njemacka, primjer...

2. Scakavica

Uvijek prisutna: klisca, scap, scapici, scipati...

3. Gubljenje vokala A u dativu i lokativu mnozine zenskog i (ponekad) muskog roda:

rukam', zenam', u kucam'... o mushkim', o jablanovim'...

4. Istrumental uvijek ide uz S, koje varira od S, Z do SH, samo ako je ispred sh,zh,s,z onda SA:

s ljud'ma, z dicom, sh njim... ali: sa zhenam'

Ali ocuvano je i SU:

su dvi ruke...

4. Rjecca potvrde: JA!, umjesto knjizevne DA!.

5. Nepostojanje odricne rjecce NE! Negacija se uvijek izrazava negacijom glavnog glagola kojeg nosi pitanje:

Imas li para? >>> Nemam!
Jesi li vidio mog rodjaka kojeg sam ti pokaz'o? >>>Nisam!

6. Nepostojanje 'dakanja':

Zelim znati, hocu ti nesto reci, imam ti svasta pricat...

Oblici: zelim da znam, hocu da ti kazem... se nikad ne upotrebljavaju.

7. Pitanje se uvijek postavlja inverzijom glagola, nikad uz pomoc DA LI:

Imas li para?
Znas li ti koliko sam ja radio?

8. Cest lijezon, stapanje imenica s prilozima, prijedlozima, veznicima:

I^u^mene u^kuci ko^i^u^cilom selu se pricalo ikavski.

Pri lijezonu dolazi do pomjeranja naglaska naprijed, pri tom naglaseni slog imenice ostaje nenaglasen.

9. Nepostojanje imperfekta.

10. Aorist je isti za sva tri lica jednine:

ja iskopa, ti iskopa, on iskopa... ja crcce, ti crcce, on crcce...

11. Gubljenje glasa H na kraju pridjeva:

lipi' zena, dobri' ljudi, krshni' momaka...

12. Gubljenje glasa H na kraju lijezona:

na^vr' brda...

12. Gubljenje glasa H u imenicama kod krscanskog stanovnistva:

'aljine, 'ocu, 'ajmo...

13. Ocuvanje glasa H kod muslimanskog stanovnistva:

lahko, polahko, kahva, mahana... ali: marama umjesto mahrama

14. Pretvaranje glasa H u V ili J kod krscanskog stanovnistva:

uvo, duvan, snaja, lija (kod muslimana: liha; knjiz: lijeha), promaja...

15. U govoru muslimanskog, katolickog i pravoslavnog zivlja nema razlicitih gramatickih pravila. Razlike su jedino u pod 12., 13, i 14. pobrojanim leksickim odstupanjima, pri cemu pravoslavci koriste istu odstupajucu leksiku kao katolici. Postoji samo jedna meni poznata rijec koja je posve drukcija kod krscana i muslimana. Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB. Jos jedna rijec je razlicita ali ona se koristi i od strane jednih i drugih. Krscani za sebe koriste rijec POKOJNI/A ali i muslimani kad govore o krcsaninu, za sebe muslimani koriste rijec RAHMETLI kao i krscani kad govore o muslimanu.

Uz ovo muslimani koriste rijec GREBLJE umjesto krscanskog GROBLJE, pa se u nekim toponimima i odrzalo GREBLJE iako se radi o krscanskim grobljima.

16. Ocuvani stari oblici van knjizevnog jezika:

venda - osim ako, liho i tako - parno i neparno, vavik (pored: uvik), vas (ali: svakog)...

17. Turcizmi ucestali (kod sviju)

Mislim da su u BiH katolici bez izuzetka ikavci,pravoslavci ijekavci a muslimana ima i jednih i drugih.

Ne baš u potpunosti tačno. Katolici istočne Hercegovine (Dubrave, Hrasno, Popovo ..) su ijekavci, dok sa druge strane, kod pravoslavnih u jugozapadnoj Bosni ima pomalo ikavice.

[basicm]

Još živa ikavica u Bosanskom Podinarju


Ikavica

Kad nema svoj oblik posudjuje u starijem govoru iz ekavice: ovde, onde, nemacka...
U novijem govoru iz ijekavice: njemacka, primjer...

2. Scakavica

Uvijek prisutna: klisca, scap, scapici, scipati...

3. Gubljenje vokala A u dativu i lokativu mnozine zenskog i (ponekad) muskog roda:

rukam', zenam', u kucam'... o mushkim', o jablanovim'...

4. Istrumental uvijek ide uz S, koje varira od S, Z do SH, samo ako je ispred sh,zh,s,z onda SA:

s ljud'ma, z dicom, sh njim... ali: sa zhenam'

Ali ocuvano je i SU:

su dvi ruke...

4. Rjecca potvrde: JA!, umjesto knjizevne DA!.

5. Nepostojanje odricne rjecce NE! Negacija se uvijek izrazava negacijom glavnog glagola kojeg nosi pitanje:

Imas li para? >>> Nemam!
Jesi li vidio mog rodjaka kojeg sam ti pokaz'o? >>>Nisam!

6. Nepostojanje 'dakanja':

Zelim znati, hocu ti nesto reci, imam ti svasta pricat...

Oblici: zelim da znam, hocu da ti kazem... se nikad ne upotrebljavaju.

7. Pitanje se uvijek postavlja inverzijom glagola, nikad uz pomoc DA LI:

Imas li para?
Znas li ti koliko sam ja radio?

8. Cest lijezon, stapanje imenica s prilozima, prijedlozima, veznicima:

I^u^mene u^kuci ko^i^u^cilom selu se pricalo ikavski.

Pri lijezonu dolazi do pomjeranja naglaska naprijed, pri tom naglaseni slog imenice ostaje nenaglasen.

9. Nepostojanje imperfekta.

10. Aorist je isti za sva tri lica jednine:

ja iskopa, ti iskopa, on iskopa... ja crcce, ti crcce, on crcce...

11. Gubljenje glasa H na kraju pridjeva:

lipi' zena, dobri' ljudi, krshni' momaka...

12. Gubljenje glasa H na kraju lijezona:

na^vr' brda...

12. Gubljenje glasa H u imenicama kod krscanskog stanovnistva:

'aljine, 'ocu, 'ajmo...

13. Ocuvanje glasa H kod muslimanskog stanovnistva:

lahko, polahko, kahva, mahana... ali: marama umjesto mahrama

14. Pretvaranje glasa H u V ili J kod krscanskog stanovnistva:

uvo, duvan, snaja, lija (kod muslimana: liha; knjiz: lijeha), promaja...

15. U govoru muslimanskog, katolickog i pravoslavnog zivlja nema razlicitih gramatickih pravila. Razlike su jedino u pod 12., 13, i 14. pobrojanim leksickim odstupanjima, pri cemu pravoslavci koriste istu odstupajucu leksiku kao katolici. Postoji samo jedna meni poznata rijec koja je posve drukcija kod krscana i muslimana. Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB. Jos jedna rijec je razlicita ali ona se koristi i od strane jednih i drugih. Krscani za sebe koriste rijec POKOJNI/A ali i muslimani kad govore o krcsaninu, za sebe muslimani koriste rijec RAHMETLI kao i krscani kad govore o muslimanu.

Uz ovo muslimani koriste rijec GREBLJE umjesto krscanskog GROBLJE, pa se u nekim toponimima i odrzalo GREBLJE iako se radi o krscanskim grobljima.

16. Ocuvani stari oblici van knjizevnog jezika:

venda - osim ako, liho i tako - parno i neparno, vavik (pored: uvik), vas (ali: svakog)...

17. Turcizmi ucestali (kod sviju)

Najbolje objasnjenje koje sam citao, i potvrdjujem da je ovako

[fantom slobode]

Meni se cini da to gubljene glasa H nije samo u Bosni, imamo mi komsije preko Jadrana, ne citaju ga, a pisu. A te komsije su nas drzale "pod sandalom" mnogo vremena. Na njihovom jeziku se sjeme izgovara ko na nasem, a nismo ista grupacija jezika. Babo se izgovara isto, samo se pise sa dva "b" (babbo). Eto taj naziv za oca se lijepi muslimanskom stanovnistvu, a ocigledno nema veze sa religijom, nego sa komsilukom. Treba samo prosetati Napolijem ili jugom Italije pa osluhnuti dozivanja.
Kod nas je jezik previse ispolitiziran, nema tu istrazivanja, nekolicina pokusava nesto, a ostali ih rado koce i nastavljaju propagandu. Sve se odlicno zna, otkud da mi koji smo pricali isto sad pricamo kao drugacije, a sada hoce da nas ubijede da je to tako ustvari uvijek bilo. ( Vidi predratnu TLN )
Usput o komsijama, ako izuzmemo turcizme, a i germanizme i ostale "izme", tu opet ima cuda od istih rijeci balkanskog porijekla, neke rijeci se isto izgovaraju i u rumunskom, a neke i u albanskom jeziku. Za rumunski se sjecam rijeci: potkovica, a ima jos, a meni se cini nisu latinskog ili grckog porijekla. Prije Slavena, Avara i inih, na ovim prostorima su zivjeli takodje ljudi, pa eto dali su i oni svojim jezikom doprinos onome kako mi sada govorimo. Uostalom genetsko istrazivanje ovih prostora pokazuje rezultate koji pokazuju veliki procenat uticaja tih cika iz proslosti, sto se nisu micali sa Balkana, prevashodno Dalmacije i Hercegovine (produzite malo Dalmaciju u svojim mislima). Znaci ti ljudi su pricali i trgovali sa komsijama, pa eto ti i novih rijeci, a i zajednickih.
Usput vrlo je interesantna upotreba rijeci "kurva", tako kazu izmedju ostalih Poljaci, Rumuni, Albanci, Bugari, a ne znam da li istu rijec upotrebljavaju Cesi, Slovaci, Madjari itd...Vidite samo koliko placeni seks zblizava narode...

[zlata]

Katolici i pravoslavci kazu KRUV a muslimani HLIB.

u nas oko Ključa muslimani niđe ne kažu hlib, već vavik kru' kod deklinacije se onda doda glas h npr. "kruha".

A neznam baš?Šta velju dedo?

Potvrdjujem. Zapadniji Bosnjaci kazu KRUH.
HLIB je tek MATERIJA.
Al'sam cula jednu curu iz Vakufa kako veli HLIB, umjesto kruha.
Eh sad, je'l' to oni tako tamo zbilja govore,
il'je to bila nekakav "narodni kompromis, improvizacija izmedju nametnute knjizevne ijekavice i govora obicnog puka?
Zbilja ne'znam.

A kad su Bosnjaci iz Hercegovine u pitanju....
Od stare emigracije (19-o stoljece),
upoznala sam ljude koji su potomci tih odseljenih Hercegovaca, a govore ikavicom,
a porijeklom su iz Mostara, Stoca i Trebinja.
Vele ljudi: "mliko, dite", itd. Ali isto tako kazu "vodjeka"!

Pocela sam sumnjati da je ikavica u tim krajevima bila prisutnija medju muslimanima i katolicima,
jer je u davnim vremenima i Mostar bio ikavsko podrucje. Ipak je Crna Gora nekakav epicentar ijekavice. I njezin utjecaj na istocnu Hercegovinu (i kulturni i demografski) je bio znacajan.