mali_balon wrote:Pa vazda se znalo da u aksam samo sihirbazi hodaju ulicom....a takojde se motaju ispod streha i okapnica njihova omiljena mjesta.....
Upoznao ja jednog sihirbaz efendiju dok sam bio srednjoškolac. Rat se već osjećao u zraku a čovjek je bio poznat u cijeloj bivšoj YU, dolazili mu zbog svakakvih boljki i psihičkih oboljenja. Pravio i hamajlije, razvio pravi biznis na tome, pa me otac pozove jedne prilike i kaže:" Evo ti 10 maraka, njemačkih u to vrijeme i idi kod tog i tog da napravi hamajlije za tebe i sestru", da nas navodno štiti od raznoraznih belaja i nadolazećeg rata. Roditelji naiva, ja još veća i tek što krenuh do tog šejtan-čiče, kad me otac ponovo zovnu i veli:"Ponesi još jednu kutiju cigara, možda je malo 10 KM, a mater veli:"Nego šta da je dosta, ne nosi ni drugi svijet cigare"

i krenem ja samo sa parama .
Dođem ja kod čiče i kažem da me je poslao otac te da nam napravi dvije hamajlije. Iznese on odmah dva smotulka zašivena u kožu, ja dadoh pare, okrenem leđa i krenem kad mi čiča dobaci: Reci materi, da je komotno mogla poslati i onu kutiju cigara." Ja zanijemih i ne rekoh ništa. Pomislih u sebi:Kako zna kada niko nije čuo razgovor mene i roditelja niti sam sreo kakvog insana da mu to ispričam

.
Dođem ja kući, kažem tako i tako, roditelji se zgledaše, pa otac skoči i dade mi dvije kutije cigara. Kaže nosi ovo Ibrahimu (tako se zvao), dok si tamo da si vamo, valjda misleći da će nešto naopako i zlo krenuti i da se ove hamajlije ne daj Bože ne pretvore u trojanske konje
Odnesem ja ponovo cigare a Ibrahim meni sav nasmijan veli:"Dobro slušaj oca a ponekad i mater"
Hamajlije sam nosio sve dok mi braća sa istoka ne rekoše da nemaju veze sa islamom. Ja na zaprepaštenje svojih roditelja hamajliju pa u vatru i od tog trenutka su zauvijek otišle iz mog života. Nedugo zatim i Ibro je otišao na drugi svijet.
Znam da nema veze sa temom ali naleti mi da ovo napišem
