Sve ove predmete smo vec nabavili, samo ih treba detaljno opisati. Ujedno spremamo nesto o bosancici.
Veliko Hvala!!
Pomoc
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#1 Pomoc
Hitno mi treba pomoc u vezi starih predmeta koji su se koristili u BiH. Naime, sutra iamo malu priredbu za djecu na temu povijest & geografija BiH. Za geografiju smo sve spremili, ali imam problem s opisom starih predmeta, kao sto su; saz, sac, verige, cilim, vezene zavjese.... Ja zaista neznam najbolje opisati primjenu gorenavedenih, pa ako neko ima par minuta da mi objasni u kratkim crtama, koja je funkcija ovih predmeta i kako su radjeni tj. odabir materijala i sl. bio bih veliko zahvalan kao i nasi mali malisani ovdje u STL.
Sve ove predmete smo vec nabavili, samo ih treba detaljno opisati. Ujedno spremamo nesto o bosancici.
Veliko Hvala!!
Sve ove predmete smo vec nabavili, samo ih treba detaljno opisati. Ujedno spremamo nesto o bosancici.
Veliko Hvala!!
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#2
saz
OSNOVNE INFORMACIJE O SAZU:
SAZ je rijec perzijskog porijekla i u prijevodu znaci - trska, sum trske, cemu njegov ton najvise i slici. U nase je krajeve dosao sa dolaskom Turaka u XV stoljecu.
To je melodijski instrument, koristen pretezno samostalno, bez podrske i sudjelovanja drugih instrumenata u pratnji pjesama ili instrumentalnim izvedbama.
U SAZ SE KUCA...
Sazovi mogu nastupati i skupno - U TAKUMU SAZOVA... (prvi takum poslije 73 godine odrzan je u Sarajevu u julu 2003.)
Saz je nesumnjivo, obzirom na svoje porijeklo, najcesce bio prisutan u muslimanskom dijelu stanovnistva, a posebno u visim socijalnim krugovima, aginskim i begovskim cardacima kao i sijelima onovremene boemstine. U navedenim drustvenim slojevima, neopterecenim socijalno-ekonomskim problemima, njegova posebnos je mogla da opstane. ON NE TRPI HILU (NASILJE), KAKO PREMA SEBI TAKO NI PREMA PJESMI SA KOJOM JE PREDSTAVLJAO NERAZDVOJNU CJELINU KAO "NOKAT I MESO" I danas tvrdim, bez namjere da minimiziram vrijednost orkestriranih aranzmana sevdalinke, ISTA JE ORIGINALNA SAMO UZ SAZ... ON JE INSTRUMENT PO MJERI SEVDALINKE, A ISTA JE CESTO PRAVLJENA PO NJEGOVIM "MJERAMA I MOGUCNOSTIMA". (podvukao S.V.)
SPECIFICNOSTI BOSANSKOGA SAZA:
- Specifican ton
- Niz tonova koji se koriste na sazu je iz velike, male i prve oktave tosnkog sistema. U tom prostoru se i krecu muske glasovne mogucnosti. Melodijske zice se prazne stimuju na tonove iz male oktave i na pozicijama - pragovima imaju tonove i iz prve, a basova na ton iz velike oktave. To je posljedica duzine zice, koja je na sazu dvostruko veca od zice na gitari. Kako se prva zica gitare stimuje na ton e¹ (iz prve oktave), prirodno je da se sazova, obzirom na razlike u duzini, stimuje nize, priblizno za oktavu. Takodjer, medjusobni raspored i geometrijski odnos njegovih pragova odudara od nekih opcih zakona fizike. Oni nemaju neki uobicajeni geometrijski slijed koji susrecemo kod drugih instrumenata.
- Rezonancija i fonski kvaliteti
- Posebna ukrasenost saza sa rezbarenim i mozaicnim motivima, pri cemu se koriste segmenti od drvenih elemenata sa pogodnom bojom i teksturom drveta, ali nikada bojenjem. U tu svrhu se jedino koristi bezbojni lak.
- Bitan faktor kvaliteta saza je TEZINA saza - sto je saz laksi smatra se kvalitetnijim, boljim.
(Izvor: Sukrija Trako: Saz u Bosni. Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica, 2003.)
OSNOVNE INFORMACIJE O SAZU:
SAZ je rijec perzijskog porijekla i u prijevodu znaci - trska, sum trske, cemu njegov ton najvise i slici. U nase je krajeve dosao sa dolaskom Turaka u XV stoljecu.
To je melodijski instrument, koristen pretezno samostalno, bez podrske i sudjelovanja drugih instrumenata u pratnji pjesama ili instrumentalnim izvedbama.
U SAZ SE KUCA...
Sazovi mogu nastupati i skupno - U TAKUMU SAZOVA... (prvi takum poslije 73 godine odrzan je u Sarajevu u julu 2003.)
Saz je nesumnjivo, obzirom na svoje porijeklo, najcesce bio prisutan u muslimanskom dijelu stanovnistva, a posebno u visim socijalnim krugovima, aginskim i begovskim cardacima kao i sijelima onovremene boemstine. U navedenim drustvenim slojevima, neopterecenim socijalno-ekonomskim problemima, njegova posebnos je mogla da opstane. ON NE TRPI HILU (NASILJE), KAKO PREMA SEBI TAKO NI PREMA PJESMI SA KOJOM JE PREDSTAVLJAO NERAZDVOJNU CJELINU KAO "NOKAT I MESO" I danas tvrdim, bez namjere da minimiziram vrijednost orkestriranih aranzmana sevdalinke, ISTA JE ORIGINALNA SAMO UZ SAZ... ON JE INSTRUMENT PO MJERI SEVDALINKE, A ISTA JE CESTO PRAVLJENA PO NJEGOVIM "MJERAMA I MOGUCNOSTIMA". (podvukao S.V.)
SPECIFICNOSTI BOSANSKOGA SAZA:
- Specifican ton
- Niz tonova koji se koriste na sazu je iz velike, male i prve oktave tosnkog sistema. U tom prostoru se i krecu muske glasovne mogucnosti. Melodijske zice se prazne stimuju na tonove iz male oktave i na pozicijama - pragovima imaju tonove i iz prve, a basova na ton iz velike oktave. To je posljedica duzine zice, koja je na sazu dvostruko veca od zice na gitari. Kako se prva zica gitare stimuje na ton e¹ (iz prve oktave), prirodno je da se sazova, obzirom na razlike u duzini, stimuje nize, priblizno za oktavu. Takodjer, medjusobni raspored i geometrijski odnos njegovih pragova odudara od nekih opcih zakona fizike. Oni nemaju neki uobicajeni geometrijski slijed koji susrecemo kod drugih instrumenata.
- Rezonancija i fonski kvaliteti
- Posebna ukrasenost saza sa rezbarenim i mozaicnim motivima, pri cemu se koriste segmenti od drvenih elemenata sa pogodnom bojom i teksturom drveta, ali nikada bojenjem. U tu svrhu se jedino koristi bezbojni lak.
- Bitan faktor kvaliteta saza je TEZINA saza - sto je saz laksi smatra se kvalitetnijim, boljim.
(Izvor: Sukrija Trako: Saz u Bosni. Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica, 2003.)
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#3
Sač (peka) predstavlja standardni pribor tradicionalne kuhinje ovoga podneblja. Koristio se još od pradavnih ilirskih vremena za pripremanje jela i kruha. Sastoji se od metalnog tronošca (sadžaka) na koji se stavlja tepsija, trokutaste lopatice (ćusegije) pomoću koje se dodaje žar i pomjera sač te metalnog kovanog, u novije vrijeme i prešanog, poklopca (sača). Princip rada sača je jednostavan i zbog svoje iskonske jednostavnosti jela pripremljena ispod sača izuzetno su ukusna i poslastica su i za vrhunske gurmane.
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#4
Katarina Luketić, Zarez: O ćilimu
U arhetipskom tumačenju ćilim se vezuje uz letenje, slobodu kretanja, a i imaginaciju, slobodu mišljenja. On nas prenosi preko oceana fikcije pokazujući koliko su moćni pripovjedačka strast i nesputana kreacija, odnosno žudnja samog Aladina. Na drugoj razini, on se vezuje uz specifične obredno-sakralne oblike života, uz svetost molitvenog sata muslimana koji se bosonog na ćilimu klanja Meki. U sebi on sadrži i sjećanje na svagdan i vjerovanja ognjišta, na običaje nomada i plemenskih zajednica te uopće narodnu kulturu Indije, Anadolije, Turske, Makedonije, Bosne, Hrvatske... Njegovi ornamenti svjedoče i o jednoj neratničkoj, paralelnoj povijesti, odnosno o međusobnim utjecajima i elementima kulture koji su u pozadini osvajanja doneseni s Istoka. Primjerice, elementima u gradnji kuća i arhitektonici; u pripremanju hrane, obrtima i trgovini; u komunikaciji i načinima druženja na ulici, u čaršiji. Danas je ćilim ponekad znak pripadnosti određenom statusu ili društvu – nomadima stočarima koji nose zarolane ćilime u svojim torbama i bisagama kako bi ih, kad zatreba, rastvorili i na njima spavali, jeli, odmarali se…, kao u nekim pokretnim i lako sklopivim kućama. Ili pak ljudima privrženim tradiciji i memoriji nekoga prostora, koji ne odbacuju pojedine riječi i pojedine stvari, kada to novo vrijeme i novi nacionalni propisi zatraže. Ponekad ćilim može ukazivati na pripadnost društvu imućnih zapadnjaka – pomalo nostalgičnih za vremenima imperija i kolonija – koji po zidovima svojih domova vješaju ćilime iz Perzije, maske iz Konga, srebrne kubure iz Balkanskih ratova...
Za razliku od tepiha i saga, ćilim u sebi nosi i sjećanje na zvukove tkalačkoga stana na kojemu se jedna po jedna nit pažljivo upleću u čvrstu podlogu, ili na bol u nogama ukočenim od višesatnog klečanja. Njegove su tehnike pletenja, uzlanja mnogobrojne, a šare i oblici mogu biti potpuno apstraktni i izrasli iz ornamentike arapske kulture ili posuđeni iz biljnog i životinjskog svijeta u koji se iznimno može utkati čovjek. Često je ćilim opasan crnim rubom koji kao da ga dijeli od otrcanosti vanjskoga svijeta. U njegovu središnjem dijelu tada dominira jedan ili više motiva koji se ponavljanju, nižu u međusobnom kombiniranju, bilo da je riječ o geometrijskim oblicima – kvadratu, rombu... bilo zaobljenim, sferičnim ili organičkim oblicima. Od životinja najčešće se prikazuju jeleni, slonovi, paunovi, čaplje, slavuji i druge ptice te polumitske životinje, a u njegovu vunenom herbariju rastu ruže, ljiljani, naranče ili – osobito cijenjeni – čičci, oblicima i bojama nimalo bliski uobičajenim predodžbama o svojoj neplodnosti i škrtosti zimske zemlje iz koje su iznikli.
U stari Rim ćilime su dovozili iz Mezopotamije i njima oblagali podove i ležaljke. Orijentalne su ćilime u Europu donijeli križari; i tijekom srednjovjekovlja i renesanse bili su na visokoj cijeni, te su nešto kasnije potaknuli razvoj europskog ćilimarstva i otvaranje prvih manufaktura. Osobitosti ćilimarstva nekog naroda ili regije vrlo se često prenose u druge kulture, pa je gotovo nemoguće odgonetnuti autohtonost ukrasa i granicu međusobnog utjecaja. Primjerice, u turskom je pletenju najzastupljenija apstrakcija, dok se u Indiji na ćilime prenose neki od mnogobrojnih religijskih priča i mitova. U Bosni, pak, osim karakteristično nabujalih ukrasa koje unosi osmanlijska kultura, postoje gotovo asketski oblikovani uzorci ćilima, s dominantnim horizontalnim prugama ili središnjim geometrijskim motivom.
U arhetipskom tumačenju ćilim se vezuje uz letenje, slobodu kretanja, a i imaginaciju, slobodu mišljenja. On nas prenosi preko oceana fikcije pokazujući koliko su moćni pripovjedačka strast i nesputana kreacija, odnosno žudnja samog Aladina. Na drugoj razini, on se vezuje uz specifične obredno-sakralne oblike života, uz svetost molitvenog sata muslimana koji se bosonog na ćilimu klanja Meki. U sebi on sadrži i sjećanje na svagdan i vjerovanja ognjišta, na običaje nomada i plemenskih zajednica te uopće narodnu kulturu Indije, Anadolije, Turske, Makedonije, Bosne, Hrvatske... Njegovi ornamenti svjedoče i o jednoj neratničkoj, paralelnoj povijesti, odnosno o međusobnim utjecajima i elementima kulture koji su u pozadini osvajanja doneseni s Istoka. Primjerice, elementima u gradnji kuća i arhitektonici; u pripremanju hrane, obrtima i trgovini; u komunikaciji i načinima druženja na ulici, u čaršiji. Danas je ćilim ponekad znak pripadnosti određenom statusu ili društvu – nomadima stočarima koji nose zarolane ćilime u svojim torbama i bisagama kako bi ih, kad zatreba, rastvorili i na njima spavali, jeli, odmarali se…, kao u nekim pokretnim i lako sklopivim kućama. Ili pak ljudima privrženim tradiciji i memoriji nekoga prostora, koji ne odbacuju pojedine riječi i pojedine stvari, kada to novo vrijeme i novi nacionalni propisi zatraže. Ponekad ćilim može ukazivati na pripadnost društvu imućnih zapadnjaka – pomalo nostalgičnih za vremenima imperija i kolonija – koji po zidovima svojih domova vješaju ćilime iz Perzije, maske iz Konga, srebrne kubure iz Balkanskih ratova...
Za razliku od tepiha i saga, ćilim u sebi nosi i sjećanje na zvukove tkalačkoga stana na kojemu se jedna po jedna nit pažljivo upleću u čvrstu podlogu, ili na bol u nogama ukočenim od višesatnog klečanja. Njegove su tehnike pletenja, uzlanja mnogobrojne, a šare i oblici mogu biti potpuno apstraktni i izrasli iz ornamentike arapske kulture ili posuđeni iz biljnog i životinjskog svijeta u koji se iznimno može utkati čovjek. Često je ćilim opasan crnim rubom koji kao da ga dijeli od otrcanosti vanjskoga svijeta. U njegovu središnjem dijelu tada dominira jedan ili više motiva koji se ponavljanju, nižu u međusobnom kombiniranju, bilo da je riječ o geometrijskim oblicima – kvadratu, rombu... bilo zaobljenim, sferičnim ili organičkim oblicima. Od životinja najčešće se prikazuju jeleni, slonovi, paunovi, čaplje, slavuji i druge ptice te polumitske životinje, a u njegovu vunenom herbariju rastu ruže, ljiljani, naranče ili – osobito cijenjeni – čičci, oblicima i bojama nimalo bliski uobičajenim predodžbama o svojoj neplodnosti i škrtosti zimske zemlje iz koje su iznikli.
U stari Rim ćilime su dovozili iz Mezopotamije i njima oblagali podove i ležaljke. Orijentalne su ćilime u Europu donijeli križari; i tijekom srednjovjekovlja i renesanse bili su na visokoj cijeni, te su nešto kasnije potaknuli razvoj europskog ćilimarstva i otvaranje prvih manufaktura. Osobitosti ćilimarstva nekog naroda ili regije vrlo se često prenose u druge kulture, pa je gotovo nemoguće odgonetnuti autohtonost ukrasa i granicu međusobnog utjecaja. Primjerice, u turskom je pletenju najzastupljenija apstrakcija, dok se u Indiji na ćilime prenose neki od mnogobrojnih religijskih priča i mitova. U Bosni, pak, osim karakteristično nabujalih ukrasa koje unosi osmanlijska kultura, postoje gotovo asketski oblikovani uzorci ćilima, s dominantnim horizontalnim prugama ili središnjim geometrijskim motivom.
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#9
sahan je, u užem smislu riječi,bakreni tanjur, najčešće sa bakrenim poklopcem,u narodnim govorima to je naziv za svaku vrstu tanjura, pa se u Krajini mogu čuti nene kako govore o porculanskim sahanima
Postoje i nazivi jela koji u sebi sadrže riječ "sahan"
Recimo: Bascarsijski sahan je specijalitet kombinovan od sis-cevapa,sarme,punjene paprike, punjenog paradajza, malo sogan dolme, ponekog bosanskog kolacica.Prelijeva se saftom nacinjenim od svih ovih jela.
Postoje i nazivi jela koji u sebi sadrže riječ "sahan"
Recimo: Bascarsijski sahan je specijalitet kombinovan od sis-cevapa,sarme,punjene paprike, punjenog paradajza, malo sogan dolme, ponekog bosanskog kolacica.Prelijeva se saftom nacinjenim od svih ovih jela.
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#10
Ibrik, bakrena ili aluminijska posuda, najčešće za vodu, mada se koristi i u manjim formatima, pa služi i za kafu,mlijeko, šerbe...
Ima dršku, uski lijevak "vezan" za tijelo ibrika, kroz koji prolazi tekućina.
Koristi se i za obredno pranje muslimana, abdest.
Čest je motiv u pjesmama, od Šantićeve "Emine" do Crvene Jabuke i pjesme "Kad sahat zazvoni"!
Ima dršku, uski lijevak "vezan" za tijelo ibrika, kroz koji prolazi tekućina.
Koristi se i za obredno pranje muslimana, abdest.
Čest je motiv u pjesmama, od Šantićeve "Emine" do Crvene Jabuke i pjesme "Kad sahat zazvoni"!
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#11
O narodnim nošnjama BiH, imaš sjajnih stvari na http://www.bosnafolk.com!
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#13
I evo, našim dragim Amerikancima, jedna lijepa,skoro zaboravljena sevdalinka:
Danas su mi tri prstena došla,
Jedan prsten iz Čajniča grada,
Drugi prsten od Mostara grada,
a treći je od komšije moga,
od komšije, od Ahmeda moga!
Da me neće u Čajniče dati,
ja bih dala ruho djevojačko,
Da me neće dati ka Mostaru,
ja bih dala svoje bijele ruke,
Da me hoće dati za Ahmeda,
za Ahmeda , za komšiju moga,
ja bih dala vrane oči svoje,
i po vrhu sa grla đerdane!
Danas su mi tri prstena došla,
Jedan prsten iz Čajniča grada,
Drugi prsten od Mostara grada,
a treći je od komšije moga,
od komšije, od Ahmeda moga!
Da me neće u Čajniče dati,
ja bih dala ruho djevojačko,
Da me neće dati ka Mostaru,
ja bih dala svoje bijele ruke,
Da me hoće dati za Ahmeda,
za Ahmeda , za komšiju moga,
ja bih dala vrane oči svoje,
i po vrhu sa grla đerdane!