Ja zaista mislim da je postavljanje ovog degena Avdispahića na čelo UNSA dovelo visoko obrazovanje u BiH na samo dno. Šta su tu ciljevi SDA, da li da uništi ovaj časni Univerzitet kako bi donijela korist svojim privatnim univerzitetima, ili šta već, ali ovo je sramota.Istražujući razloge svakodnevnog urušavanja i propadanja Univerziteta u Sarajevu, “Ekran” je došao do podataka koji upućuju na to da je sadašnje nezakonito rukovodstvo UNSA godinama planirano i pripremano za egzekuciju ove institucije. Vjerujemo da je svakom čitaocu koji je pratio naše istraživačke tekstove o stanju na Univerzitetu u Sarajevu/UNSA/, sasvim jasno da pored krivičnih prijava, stalnih zloupotreba položaja, maltretiranja zaposlenih, potpunog neuvažavanja kolega i uspostavljanja diktatorskih odnosa u instituciji, bez jake političke podrške niko ne bi mogao ostati ni na poziciji predjednika neke manje mjesne zajednice, a kamoli na mjestu “velikog diktatora“ UNSA. Da je SDA koja je postavila Avdispahića na mjesto na kojem se sada nalazi znala za njegove najblaže rečeno nezakonite i socijalno neprihvatljive načine ponašanja, svjedoči i pismo profesora Harryja Millera, koje je ovaj naučnik svojevremeno pisao Denisu Zvizdiću, premijeru KS iz redova SDA i današnjem visokopozicioniranom funkcioneru ove stranke.
Dakle, govoreći o tadašnjoj situaciji na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na kojem je Avdispahić u to vrijeme obavljao funkciju prodekana, profesor Miller piše: “Postoje dva načina da se rukovodi odsjekom ili fakultetom - saradnjom sa kolegama ili sistemom šefovanja (tako popularnim u bivšim socijalističkim zemljama). Sa prof. Avdispahićem smo dobili najgori od oba sistema - šefa bez ljudskog lica. On rukovodi svojim odsjekom ili fakultetom kao nebenevalentan diktator - kroz nezasluženo nagrađivanje onih koji su mu servilno i totalno odani i kažnjavanje na najbrutalniji način onih koji to nisu“. Ovo pismo profesor Miller piše 5. 10. 2004., kada Ekran nije postojao, ali je napisano (što čitaoci mogu primijetiti), kao da su ga pisali saradnici Ekrana. Naravno, razlog je u tome što su obe dijagnoze, nezavisno jedna od druge, došle do istih nalaza - radi se o bolesnom diktatoru i nesposobnjakoviću koji nezakonitim načinima i putevima uspostavlja sistem poguban po društvo, ali podoban po njega i njegove skutonoše. SDA je, kao što se vidi iz pisma, još tada sve znala, ali je ipak svojevremeno insistirala baš na Avdispahiću kao čelnom čovjeku UNSA!
Miller dalje nastavlja upozoravajući Zvizdića da ovakvo stanje na američkim i drugim zapadnim univerzitetima, odakle dolazi Miller, ne bi bilo tolerisano. On zaključuje: “U Sarajevu se na žalost izgleda neće ništa dogoditi. Istrage kojekakvih nepravilnosti, pa i ove o kojoj je riječ, traju beskrajno. Lično sam šokiran da ljudi, koji su se za vrijeme rata hrabro i odlučno borili, ne mogu funkcionirati u miru na isti način. Ja molim u moje lično ime i u ime desetine drugih profesora da Vlada našeg Kantona snažno djeluje tj. da smijeni ljude, kojima je glavni cilj izgraditi svoju imperiju na fakultetu i da ih zamjeni ljudima naučno i pedagoški odanim patriotima, posvećenim svojim studentima, nauci i generalno Bosni i Hercegovini, a ne samo svojim džepovima i moći.“
Očigedno, profesor Miller nije znao da svoje pismo piše upravo osobi koja predstavlja političku opciju koja podržava uništenje Univerziteta u Sarajevu i svoju misiju ostvaruje kroz Avdispahićevu diktaturu i kriminal. Da li griješimo kada kažemo da onima koji su postavili diktatora, u njihovim kombinacijama upravo diktatura na UNSA odgovara, kako bi ova institucija i konačno bila uništena i retvorena u vjersko-političku školu? Ono što Miller piše u svom pismu, na žalost nije razumio da za SDA i Denisa Zvizdića predstavlja samo referencu za budući angažman. I da stvar bude dovedena do cinizma, upravo će Denis Zvizdić kao predsjednik kantonalne SDA, u Skupštini KS, preko zastupnika SDA, insistirati da Muharem Avdispahić dođe na čelo UNSA!
Prepuštamo čitaocima da pročitaju pismo profesora Harryja Millera i da zaključe da li je možda i on jedan od novinara-saradnika Ekrana! Miller nije mogao ni pretpostaviti da je Avdispahićevo ponašanje još tada bilo podržano od strane SDA i da se samo zahvaljujući takvoj podršci neko može ponašati na način na koji se ovaj veliki diktator ponaša. Nije mogao profesor Miller znati da za projekat islamizacije UNSA na čelu ove institucije mora stajati neko ko iza sebe ima kriminalnu prošlost i koga je moguće ucijeniti i držati pod kontrolom u svim segmentima odlučivanja. Takvu osobu je, premanašim informacijama, projektovala SDA. Samim tim, za današnje stanje na UNSA, kao uostalom i u cijelom društvu, odgovorna je SDA, koja uz pomoć Avdispahićevaca kroz paralelne i netransparentne sisteme moći, ruši cijelo društvo.
Uostalom, ima li neko ko danas misli da je moguće “kupovati“ stanove kao to je to radio Avdispahić, a da na sve to ostane nijema brutalno indolentna Nives Kanevčev, tužilac u funkciji zaštite optuženih za kriminal? Ima li neko ko misli da je moguće “vrtiti“ milione maraka kroz organizacije poput Centra za kulturu dijaloga, a da nikada niti jedna inspekcija ne dođe da vidi o čemu se to radi? Ima li neko toliko naivan ko misli da Zvizdić i ostala bratija nisu znali za psihijatrijske nalaze današnjih “perjanica“ UNSA?
Međutim, ono što posebno zabrinjava, nije tek politizacija UNSA, nego sve otvorenija islamizacija ove institucije, koja je u funkciji nacionalističke homogenizacije. Nije li slučaj profesorice Mirjane Vuković, Harryja Millera, otvaranja mesdžida na Prirodno-matematičkom i drugim fakultetima dovoljan razlog da se zapitamo u ime koga se to radi? Takvo zapitkivanje danas nije poželjno, jer vodi do onih koji su svojevremeno zaustavili istragu koja je vođena protiv SDA demokratičara na PMF, a među kojima su, prema informacijama koje smo dobili od naših izvora, i ljudi iz tadašnjeg vjerskog vodstva, a današnjeg političkog života.
Zato je pitanje politizacije i islamizacije UNSA, kao i Univerziteta u Tuzli, jedna od glavnih tema sagledavanja stanja u cijelom društvu. Društvo u kojem je visoko obrazovanje prepušteno u ruke kriminaliziranih, nekompetentnih, nemoralnih, pa i psihički nestabilnih osoba, sasvim sigurno nema perspektivu za napredak, ali je pitanje ima li mogućnosti i da opstane. Zato naša pitanja, ali i informacije koje nudimo našim čitaocima, nemaju karakter pitanja o ličnostima koje se konkretno spominju, nego problematiziranja pojava koje uništavaju naše društvo i oduzimaju svaku perspektivu mladim ljudima. Ekran nastavlja svoja istraživanja, objavljujući upravo ono što druge redakcije, u službi svojih političkih vlasnika, ne smiju objavljivati. Zato ne treba čuditi identičnost konstatacija i mišljenja profesora Millera i saradnika Ekrana. Kada se govori i piše bez političkog naloga, onda ne preostaje ništa drugo nego pisanje istine. Takav stav Ekrana, sasvim sigurno, u ovakvom društvu, čija je medijska slika skrojena na lažima bestidnih plaćenika, mnogima ne odgovara. Ali mi nismo tu radi njih, nego radi onih koji podržavaju istinito pisanje.
