POLITIČKI ESEJ
Nadnaslov: Ko smo mi šta je ova naša država
Obmane u lažnoj tvorevini
Podnaslov: Demokratija i politika su čudne stavari. Ono što mi obični ljudi u njima prepoznajemo su lažna obećanja, neostvareni planovi i česta priča o našoj boljoj budućnosti koja samo što nije počela u zemlji, protivurječnoj pojmu države
Tekst: Ako je išta postalo poznato i jasno, glede političara i politike, osobito ove i ovakve kakva se prakticira kod nas, onda je to istina da je ona zabila nos u pijesak, da gleda preda se i da ne vidi ništa osim sebe same, da u sebi vidi smisao postojanja i društva i države (istina ovakvu državu je teško i vidjeti – ona zapravo i ne postoji, ali igra je igra), da za nju građani nisu ništa drugo do puki i nevažni razlog njihovog sopstvenog postojanja, koje inače s tim građanima nema nikakve veze, osim povremene ceremonijalne predaje prava građana u prave ruke i pod punu zaštitu političara.
Selameti na tovare
Ona ne vidi ni koraka ispred sebe, ne zanima je ništa drugo, osim pukog sopstvenog preživljavanja i tako gurana od dana do dana, sve do izbora, kad naglo živne, započne smišljati sretniju i bolju budućnost, a naravno onaje već svima osigurala najbolju moguću prošlost za nas građane i obećavati selamete na tovare, kako se to kaže.
Tada ona započne dokazivati kako upravo ona, i samo ona, zna i vidi sve, ali, eto, nije zbog ovog ili onog, a posebno zbog neodgovornih i nevjernih saveznika ili ovih nemogućih stranaca, koji ipak i nisu saveznici nego ljuti neprijatelji, koji momentalno izigravaju saveznike, a sve pod moranje i pod pritiscima stranaca koji nas sve dave i more nekim zahtjevima, mogla da učini ono što je trebalo.
Ali, javnosti treba da zna da će ona sada, kad dobije mandat, svakako to odmah i bez odlaganja učiniti i uselametiti nas sve odreda i bez razlike vjere i narodnosti, posebno nas muslimane-Bošnjake, ili nas katolike-Hrvate ili nas pravoslavce-Srbe itd., a oni ostali (nacionalne, etničke, vjerske, duhovne, političke i seksualne manjine) koji se nisu dali nacionalizirati u posvećene konstitutivne narode ili u seksualno ispravne građane i nisu uostalom toliko važni ni bitni, pa oni i nisu konstitutivni. Politika je tako sebe svela na svoju suštinu, a to je vještina obmane. Tačno u onom smislu u kojem je Winstone Churchill vidio glavnu opasnost koja svijetu prijeti od demokratije i demokratskih političkih običaja, koji su po njemu ipak, najbolji do sada pronađeni oblik vladavine, a to je opasnost da demokratija omogućuje da se svaka dobro organizirana i povezana grupa mahera, posebno ako ima novaca (a ko od danas vladajućih nije u ime naroda i njegovih patnji prikupio značajne sume novaca – neko od sadake iz arapskog i muslimanskog svijeta, neko od susjednih nam bratskih država, a neko jednostavno pljačkajući institucije i građane) može obmanama javnog mnijenja domoći vlasti i vladati kao legalna i legitimna vlast.
Churchill je smatrao da je, unatoč toj mahani, demokratija ipak najbolja, jer ona jedina pruža mogućnost da se takva grupa raskrinka i smijeni – na slijedećim izborima – dok je svaki drugi oblik vladavine posvećen i nedodirljiv za građane i njihovu političku volju. Naime, on stoji iznad ili izvan nje – kao vlast nasljednih vladara ili vlast posvećenih nosilaca istina. Mi smo veoma bliski ovoj nasljednoj vlasti (slično Kim Il Sungu i njegovom sinu u Koreji, ili Papa-Doku na Haitiju).
Šta je iza politike, šta je to čime politika vlada i u ime čega nas obmanjuje. Svakako je glavni predmet politike i glavni razlog njenog postojanja, pa se oko nje u politici sve vrti. Politika i nije ništa drugo , nego borba oko toga ko će steći pravo i mogućnost da državu koristi kao sredstvo ostvarenja svojih namjera i ciljeva. Stoga je za razumijevanje i utvrđivanje karaktera politike najvažnije vidjeti kakva je ta država iz koje politika nastaje i oko koje se vodi.
Protivrječnosti
Tajna politike je u prirodi države u kojoj se zbiva. To vrijedi za svaku, pa i našu državu. Moram priznati da je ova naša država u svakom pogledu izuzetna, pa je i njena politika u skladu s tim. Ali, ipak da vidimo šta je i kakva je to država Bosna i Hercegovina?
Ne vjerujem da iko živi danas može suvislo odgovoriti na to pitanje. Nema te teorije države i prava, nema te političke teorije, od vremena Platona i Aristotela do danas, koja je mogla zamisliti i pretpostaviti postojanje jedne takve tvorevine, kao što je ova i ovakva Bosna i Hercegovina, a da bi se ona mogla nazvati državom. Prva njena nepremostiva protivječnost jeste da je ona demokratska država, ali država tri konstitutivna naroda. Nemoguće je biti demokratska država, a da to nije država njenih građana. Svaka demokratska država duguje svoj identitet suverenosti svojih građana i to je conditio sine qua non demokratske države.
Protektorat
Konstitutivni narodi su samo ideološki oblik za pokriće vladavine partijskih (nekada), a danas nacionalnih oligarhija nad jednom mogućom demokratskom državom. Ni na kakav način nije moguće u konstituciju uvesti konzumente nacionalnih prava, osim samo putem garantiranja njihovih prava određenim mehanizmima njihove zaštite.
To je, osim toga, država koja se sastoji iz dva asimetrična dijela. Jedan dio je nacionalno-vjerska država jedne vjere i naroda (Srba), a drugi dio federalnih državica ili dijelova, te je ona ista takva nemogućnost, kao i demokratska država konstitutivnih naroda, tj. ona je federacija naroda, a ne država, to je i teorijska i praktična besmislica.
Federacija pretpostavlja neku vrstu ugovora federalnih država ili dijelova koa državnopravnih subjekata ili ugovornih strana, koje su saglasne da se udruže u federaciju, a ovdje takvih nema, nego se udružuju i ugovor sklapaju dva sasvim pravno i politički neodređena subjekta, koji nisu pravna lica i nemaju kapacitet ugovornih strana, tj. ne mogu ga imati hrvatski i bošnjački narodi Bosne i Hercegovine.
Ovo je država u kojoj sve njene institucije stoje pod auspicijom jedne strane sile, sile koja se nametnula pod izgovorom da uspostavlja mir, a uspostavila je svoju neupitnu vladavinu, uzimajući osnovni instrument postojanja države, tj. suverenost građana i državnih institucija u svoje ruke i primjenjujući suverena prava u odnosu na nas, bez ikakve kontrole i utjecaja nas samih. Dakle, mi nismo država nego protektorat. To je četvrta velika laž oko ove naše države. Najzad, sve se to radi, kobajagi, da bi se nas uljudilo (najveća floskula – jer, zbog čega bi nas u bilo kom smislu diskvalificirala činjenica da smo bili izloženi agresiji i genocidu), te da bi nas se prispodobilo europskim standardima odnosa i vladanja, a poznato je da sve što čini ovu državu, ako to ona uopće jeste, nema nikakve veze s Europom i da joj protivurječi.
Lažna i prevarantska
Kad se sve navedeno uzme u obzir, onda se mora zaključiti da je ova država jedna lažna tvorevina, da je protivrječna pojmu države i da jenemoguća kao demokratska i normalna pravna, a da i ne govorimo građanska država, osnovana na civilnom društvu kao svojoj prirodnoj osnovi. Kako onda da politika u takvoj državi i oko nje bude normalna, a ne lažna i prevarantska. Nemoguće. Ona je nužno lažna i prevarantska, baš na isti način kao što su lažne i prevarantske bile i sve one mjere koje je međunarodna zajednica primijenila prema nama. Umjesto da je zaustavila agresiju i genocid nad jednom priznatom državom, članicom OUN i njenim stanovnicima, što joj je bila obaveza i dužnost prema Povelji OUN i sopstvenim aktima međunarodnog priznanja subjektiviteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine, ona je nizom perfidnih diplomatskih i drugih prevara i obmana, dovela tu državu u stvarno stanje građanskog rata i iz njega izvela konzekvenciju neprirodne podjele države, abolicije zločina napada na državu, agresije i genocida, priznanja prava stvaranja nacionalno-vjerskih država, koje diskriminiraju svoje stanovnike itd. i tome slično.
Ova zemlja i njeni ljudi će morati, kad-tad, odbaciti sve to i staviti stvari na svoje mjesto i to njihovo pravo je uvjet svakog napretka ove zemlje. To je imperativ našeg preživljavanja. Tek nakon toga dolazi pitanje i o našem ulasku u Europu kao logično pitanje i kao mogućnost koja će biti nešto više od obične političke obmane i floskule.
Kraj teksta.
Antrfile br.:1. : Od golja do bogataša
Demokratija i politika su čudne stvari. Ono što mi obični ljudi u njima prepoznajemo su lažna obećanja, neostvareni planovi i česta promjena planova o našoj boljoj budućnosti, koja samo što nije počela.
Jedino što je konstantno i sigurno u vezi s politikom jeste da se političari bogate, postaju od golja imućni građani i vlasnici znatnih dobara, odnosno da se politika sama po sebi isplati veoma dobro. U kojoj su relaciji isplativost politike i vještina obmana, to još ostaje neutvreno, ali, da ta relacija postoje, to je jasno.
Antrfile br.:2.: Posoli malo
Sve to što se odnosi na demokratiju kod nas mora da se uzme ''cum grano salis'', kako bi kazali Latini, ili kako je jedan banjolučki hodža, nakon Drugog svjetskog rata i u vrijeme kad je narod uspavljivan obećanjima o socijalizmu, u kojem će svi živjeti k'o bubreg u loju, kazao sekretaru partije Smaji Bišćeviću: ''Posloli malo, sekretaru, ta ti je miva preslatka za nas, zaboliće nas trbuh.''. Nije poznato da li je hodžu zabolio trbuh, ali mnoge jeste i trbuh i koješta drugo. Međutim, sve to o demokratiji je kod nas, ''malo morgen'', kako je to kazao jedan poznati humanista i ljubitelj naših naroda i narodnosti, koji se momentalno nalazi na ladanju u Haagu.
Objavljeno u: Subotnji dodatak POGLED, Oslobođenje, 30.10.2004.
___________________________
Čini mi se da u el. izdanju Oslobođenja nema ovog dodatka POGLED i otkucano je (ne denuncirano) prvenstveno za one koji nisu u prilici kupiti/pročitati ove novine.
Ovo nisam kopipejstirao i nemam skener, nego sam pretipkao.Odmara me prekucavanje ''naslijepo'' (tačtajping) nekog teksta sa 10 prstiju kao što nekoga odmara vezenje goblena. Nadam se da je ovo dobar uvod za komentare i diskusiju.
Za sada, samo ovaj komentar: Halal vjera za Profesora, a i za Diku na Bistriku!
... imao je i boljih textova ... 
