Politicka treca generacija

[gospodar kuglastih munja]

Sociolozi kazu, a to se potvrdjuje i u praksi, da tek treca generacija doseljenika u bilo kojem smjeru, selo-grad, grad -selo, useljenje u novu drzavu, ili bilo koje drugo pomjeranje, pocne funkcionisati kao stvarni dio te nove sredine.
Prve dvije generacije lebde ni na nebu ni na zemlji.

Ova tema je namjerno na politici, jer je treba obraditi iz ugla same politike.

BiH je dozivjela vise puta velike selidbe, unutar same nje a i van granica. Preseljenja su cesto frekventnija i cesca od one tri famozne generacije, pa se desava da ljudi, porodice, grupe promjene staniste i vise puta bez mogucnosti da puste i najmanje korijene, da se barem pocnu ucvrscivati kao dio manje zajednice.
U medjuvremenu , sto je i sasvim prirodno, ljudi se bave politikom, ili se ona bavi njima, te postoji veliki nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.
Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.
U slucaju "zrtve su nebitne" su naprimjer sarajevski parkovi, slobodne povrsine, setalista i sve ono sto grad i cini gradom, jedna urbana cjelina koju treba cuvati i njegovati. Sta jedan gradski park znaci covjeku koji je dosao sa planinskih prostranstava, gdje ga je taj divlji park, ustvari gusio, bio mu do nosa. Ne znaci mu nista. I naravno da kao takav nece imati skurpula da donese politicku odluku, zakon, ili bilo sta drugo sto je politicki legalno da bi profitirao, na ustrb tog istog gradskog parka. On u njemu ne vidi nikakve vrijednosti jer je mozda prva ili druga generacija koja se jos nije utopila u svoju novu sredinu, te stoga donosi pogresne i lakomislene odluke na stetu te iste sredine, na steu grada Sarajeva.
Ovo je samo primjer koji vazi za sve sredine i pokusaj je da zavirimo u glave, mozgove ljudi koji odlucuju. U obzir treba uzeti i ogromnu razliku izmedju sela i grada koja je posebno izrazena u BiH. Kad bi to mjerili vremenskom distancom , mogli bi govoriti o 50 i mozda svih 100 g.

Ja ovo pisem vrlo povrsno i predstavlja moje licno misljenje, te se mozete sloziti, ali i nemorate.

[Umjetnik a]

Sociolozi kazu, a to se potvrdjuje i u praksi, da tek treca generacija doseljenika u bilo kojem smjeru, selo-grad, grad -selo, useljenje u novu drzavu, ili bilo koje drugo pomjeranje, pocne funkcionisati kao stvarni dio te nove sredine.
Prve dvije generacije lebde ni na nebu ni na zemlji.

Ova tema je namjerno na politici, jer je treba obraditi iz ugla same politike.

BiH je dozivjela vise puta velike selidbe, unutar same nje a i van granica. Preseljenja su cesto frekventnija i cesca od one tri famozne generacije, pa se desava da ljudi, porodice, grupe promjene staniste i vise puta bez mogucnosti da puste i najmanje korijene, da se barem pocnu ucvrscivati kao dio manje zajednice.
U medjuvremenu , sto je i sasvim prirodno, ljudi se bave politikom, ili se ona bavi njima, te postoji veliki nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.
Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.
U slucaju "zrtve su nebitne" su naprimjer sarajevski parkovi, slobodne povrsine, setalista i sve ono sto grad i cini gradom, jedna urbana cjelina koju treba cuvati i njegovati. Sta jedan gradski park znaci covjeku koji je dosao sa planinskih prostranstava, gdje ga je taj divlji park, ustvari gusio, bio mu do nosa. Ne znaci mu nista. I naravno da kao takav nece imati skurpula da donese politicku odluku, zakon, ili bilo sta drugo sto je politicki legalno da bi profitirao, na ustrb tog istog gradskog parka. On u njemu ne vidi nikakve vrijednosti jer je mozda prva ili druga generacija koja se jos nije utopila u svoju novu sredinu, te stoga donosi pogresne i lakomislene odluke na stetu te iste sredine, na steu grada Sarajeva.
Ovo je samo primjer koji vazi za sve sredine i pokusaj je da zavirimo u glave, mozgove ljudi koji odlucuju. U obzir treba uzeti i ogromnu razliku izmedju sela i grada koja je posebno izrazena u BiH. Kad bi to mjerili vremenskom distancom , mogli bi govoriti o 50 i mozda svih 100 g.

Ja ovo pisem vrlo povrsno i predstavlja moje licno misljenje, te se mozete sloziti, ali i nemorate.

pa dobro ipak si ti gospodar kuglastih munja

[1gorstak]

Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja.

Prvo, veliki broj njih ide trbuhom za kruhom, kao sto je (vjerovatno) i tvoj dedo iz Rogatice dosao u Sarajevo kad je njega muka (ili cetnicka kama) natjerala. I drugo, prostornim se uredjenjem gradova nikad i nisu bavili ljudi koji mirisu na netom izmuzeno kozje mlijeko, kako ti to vec pokusavas predstaviti, nego institucije. Uglavnom je sredina ta koja oblikuje pojedinca, da je obrnuto sad bi Bratunac (zbog Sarajlija koji su tamo otisli) bio urbana oaza Podrinja, a ne rupa udaljena 15 minuta od nicega.

[Ahmmed]

Sociolozi kazu, a to se potvrdjuje i u praksi, da tek treca generacija doseljenika u bilo kojem smjeru, selo-grad, grad -selo, useljenje u novu drzavu, ili bilo koje drugo pomjeranje, pocne funkcionisati kao stvarni dio te nove sredine.
Prve dvije generacije lebde ni na nebu ni na zemlji.

Ova tema je namjerno na politici, jer je treba obraditi iz ugla same politike.

BiH je dozivjela vise puta velike selidbe, unutar same nje a i van granica. Preseljenja su cesto frekventnija i cesca od one tri famozne generacije, pa se desava da ljudi, porodice, grupe promjene staniste i vise puta bez mogucnosti da puste i najmanje korijene, da se barem pocnu ucvrscivati kao dio manje zajednice.
U medjuvremenu , sto je i sasvim prirodno, ljudi se bave politikom, ili se ona bavi njima, te postoji veliki nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.
Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.
U slucaju "zrtve su nebitne" su naprimjer sarajevski parkovi, slobodne povrsine, setalista i sve ono sto grad i cini gradom, jedna urbana cjelina koju treba cuvati i njegovati. Sta jedan gradski park znaci covjeku koji je dosao sa planinskih prostranstava, gdje ga je taj divlji park, ustvari gusio, bio mu do nosa. Ne znaci mu nista. I naravno da kao takav nece imati skurpula da donese politicku odluku, zakon, ili bilo sta drugo sto je politicki legalno da bi profitirao, na ustrb tog istog gradskog parka. On u njemu ne vidi nikakve vrijednosti jer je mozda prva ili druga generacija koja se jos nije utopila u svoju novu sredinu, te stoga donosi pogresne i lakomislene odluke na stetu te iste sredine, na steu grada Sarajeva.
Ovo je samo primjer koji vazi za sve sredine i pokusaj je da zavirimo u glave, mozgove ljudi koji odlucuju. U obzir treba uzeti i ogromnu razliku izmedju sela i grada koja je posebno izrazena u BiH. Kad bi to mjerili vremenskom distancom , mogli bi govoriti o 50 i mozda svih 100 g.

Ja ovo pisem vrlo povrsno i predstavlja moje licno misljenje, te se mozete sloziti, ali i nemorate.

vidi se

[gospodar kuglastih munja]

Sociolozi kazu, a to se potvrdjuje i u praksi, da tek treca generacija doseljenika u bilo kojem smjeru, selo-grad, grad -selo, useljenje u novu drzavu, ili bilo koje drugo pomjeranje, pocne funkcionisati kao stvarni dio te nove sredine.
Prve dvije generacije lebde ni na nebu ni na zemlji.

Ova tema je namjerno na politici, jer je treba obraditi iz ugla same politike.

BiH je dozivjela vise puta velike selidbe, unutar same nje a i van granica. Preseljenja su cesto frekventnija i cesca od one tri famozne generacije, pa se desava da ljudi, porodice, grupe promjene staniste i vise puta bez mogucnosti da puste i najmanje korijene, da se barem pocnu ucvrscivati kao dio manje zajednice.
U medjuvremenu , sto je i sasvim prirodno, ljudi se bave politikom, ili se ona bavi njima, te postoji veliki nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.
Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.
U slucaju "zrtve su nebitne" su naprimjer sarajevski parkovi, slobodne povrsine, setalista i sve ono sto grad i cini gradom, jedna urbana cjelina koju treba cuvati i njegovati. Sta jedan gradski park znaci covjeku koji je dosao sa planinskih prostranstava, gdje ga je taj divlji park, ustvari gusio, bio mu do nosa. Ne znaci mu nista. I naravno da kao takav nece imati skurpula da donese politicku odluku, zakon, ili bilo sta drugo sto je politicki legalno da bi profitirao, na ustrb tog istog gradskog parka. On u njemu ne vidi nikakve vrijednosti jer je mozda prva ili druga generacija koja se jos nije utopila u svoju novu sredinu, te stoga donosi pogresne i lakomislene odluke na stetu te iste sredine, na steu grada Sarajeva.
Ovo je samo primjer koji vazi za sve sredine i pokusaj je da zavirimo u glave, mozgove ljudi koji odlucuju. U obzir treba uzeti i ogromnu razliku izmedju sela i grada koja je posebno izrazena u BiH. Kad bi to mjerili vremenskom distancom , mogli bi govoriti o 50 i mozda svih 100 g.

Ja ovo pisem vrlo povrsno i predstavlja moje licno misljenje, te se mozete sloziti, ali i nemorate.

vidi se

Od Ahmmeda se ocekuje puno vise, a ne da zacatava...

[Agic Nurija]

Sociolozi kazu, a to se potvrdjuje i u praksi, da tek treca generacija doseljenika u bilo kojem smjeru, selo-grad, grad -selo, useljenje u novu drzavu, ili bilo koje drugo pomjeranje, pocne funkcionisati kao stvarni dio te nove sredine.
Prve dvije generacije lebde ni na nebu ni na zemlji.

Ova tema je namjerno na politici, jer je treba obraditi iz ugla same politike.

BiH je dozivjela vise puta velike selidbe, unutar same nje a i van granica. Preseljenja su cesto frekventnija i cesca od one tri famozne generacije, pa se desava da ljudi, porodice, grupe promjene staniste i vise puta bez mogucnosti da puste i najmanje korijene, da se barem pocnu ucvrscivati kao dio manje zajednice.
U medjuvremenu , sto je i sasvim prirodno, ljudi se bave politikom, ili se ona bavi njima, te postoji veliki nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.
Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.
U slucaju "zrtve su nebitne" su naprimjer sarajevski parkovi, slobodne povrsine, setalista i sve ono sto grad i cini gradom, jedna urbana cjelina koju treba cuvati i njegovati. Sta jedan gradski park znaci covjeku koji je dosao sa planinskih prostranstava, gdje ga je taj divlji park, ustvari gusio, bio mu do nosa. Ne znaci mu nista. I naravno da kao takav nece imati skurpula da donese politicku odluku, zakon, ili bilo sta drugo sto je politicki legalno da bi profitirao, na ustrb tog istog gradskog parka. On u njemu ne vidi nikakve vrijednosti jer je mozda prva ili druga generacija koja se jos nije utopila u svoju novu sredinu, te stoga donosi pogresne i lakomislene odluke na stetu te iste sredine, na steu grada Sarajeva.
Ovo je samo primjer koji vazi za sve sredine i pokusaj je da zavirimo u glave, mozgove ljudi koji odlucuju. U obzir treba uzeti i ogromnu razliku izmedju sela i grada koja je posebno izrazena u BiH. Kad bi to mjerili vremenskom distancom , mogli bi govoriti o 50 i mozda svih 100 g.

Ja ovo pisem vrlo povrsno i predstavlja moje licno misljenje, te se mozete sloziti, ali i nemorate.

Kako se samo bavimo nevažnim stvarima. Gasimo požar u praznom ćumezu, dok nam čeljadi puna kuća gori!

Nije ovdje i sada u pitanju "gorštak" u ćaršiji ili "ćaršijaš" u provinciji. Osnovno pitanje ljudske zajednice o kojoj ti govoriš je KOLEKTIVNA IDENTIFIKACIJA CJELOKUPNOG DRŽAVNOG STANOVNIŠTVA. Sve do odlaska Osmanlija iz Bosne, bilo je i te kako migracija, imigracija i emigracija BOSANSKOG stanovništva. Pogledaj kartu BOSANSKOG PAŠALUKA, koja u grubim crtama odgovoara antičkoj provinciji ILIRIJI u sklopu ISTOČNO-GOTSKOG KRALJEVSTVA.

Šta želim da kažem:
Postavi pitanje, na primjer, zašto ni jedan taj "gorštak", bilo gdje da se danas našao, skupa sa "domaćinima" nije u stanju da se obrne u nekom "urbanom" zdanju koji bi nosilo naziv BOSANSKI KULTURNI CENTAR.
U Sarajevu postoje sve verzije prosrpskog i prohrvatskog organizovanja "naroda" od crkve, preko idealnih društava do političkih organizacija, ali PROBOSANSKO ORGANIZOVANJE NARODA, ne, to Sarajliji ne može naumpasti, ja ne znam zašto, ali je to u međuvremenu pogubna i krvava činjenica!

Puna su vam usta, upravo na ovom forumu o "cementiranju" RS!
Hajde da počnemo da CEMENTIRAMO REPUBLIKU BOSANSKU!
Eh, to ne možemo, to je protivustavno.....!?

Pun mi k.....pametnih "veleurbana"!

[buzzer]

Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja. Jedan dobar dio ljudi , tih novih doseljenika, su danas i politicari koji odlucuju o svemu u gradu a i sire.
Sama politika funkcionise na principu -sto brze do cilja, bez kompromisa- zrtve su nebitne.

za onih mojih nekoliko dosljackih godina u sarajevu stekao sam dojam da je najezda doseljenika iz ruralnih podrucja ustvari kompletna populacija mladjih sarajevskih opcina, gledano iz perspektive onih kojima sarajevo zavrsava na marin dvoru. naravno da te mladje opcine sa svojom urbanoj cjelini neadaptiranom dosljackom populacijom nisu u stanju pratiti avangardisticka socio-politicka stremljenja npr. vodjstva opcine stari grad, tih nepokolebljivih sda polit-carobnjaka. i dok doslje iz divljih parkova upeksinise sve sto taknu, ovi neimari predano sire gradske zelene povrsine. ah taj nesrazmjer izmedju politickih stavova domorodaca i doseljenika.

jebo tu pricu, odoh ja lebditi

[salihh]

Markantan primjer je Sarajevo koje je dozivjelo najezdu doseljenika iz ruralnih podrucja.

Prvo, veliki broj njih ide trbuhom za kruhom, kao sto je (vjerovatno) i tvoj dedo iz Rogatice dosao u Sarajevo kad je njega muka (ili cetnicka kama) natjerala. I drugo, prostornim se uredjenjem gradova nikad i nisu bavili ljudi koji mirisu na netom izmuzeno kozje mlijeko, kako ti to vec pokusavas predstaviti, nego institucije. Uglavnom je sredina ta koja oblikuje pojedinca, da je obrnuto sad bi Bratunac (zbog Sarajlija koji su tamo otisli) bio urbana oaza Podrinja, a ne rupa udaljena 15 minuta od nicega.

potpisujem ovaj komentar... tako sam sit "sarajlija", "gradjana"...