POLITIČKA SUĐENJA u ex Yu

[Fair Life]

Tajne svoje književne radionice za e-novine otkriva pesnik i pisac Predrag Čudić i podseća: šta je nekada značila literatura a šta cenzura, kako se ko dovijao na tadašnjoj književnoj sceni u igrama za decu i odrasle, kako je to biti osuđen zbog knjige i to na Vrhovnom sudu i kako je to biti ambasador, i dalje, ko koga još uvek farba, sa ili bez humora i ima li to sve nekoga smisla ili smo džabe krečili.

[pape]

Hajd malo ohladite i pogledajte na STA sam reagovao kad sam covjeku rekao da laze.
Ili mu je, je li, rahmetli dedo lagao...

A ono sto je napisao ne da su lazi, nego su debele lazi!

I @Katarina, prestani me uciti liberalizmu, zivota ti...
Ne znas ti puno o tome a i ako nastavis, ne gine mi da prodjem kao i mnogi koje su Rasho i Alija ucili demokratiji!

opet ti nastavljaš sa svojim govorom kojim te je majka sigurno naučila
kakva majka takvo dijete

@ja.neron, .... slijedi ti ban.

[Pera Trta]

Među umjetnicima sudski proganjanim od komunističkih vlasti zbog nepodobnosti, svojom tragičnošću ističe se sudbina velike srpske pozorišne glumice Žanke Stokić.
Rođena 1887. u Velikom Gradištu, od 1911. glumila je u Narodnom pozorištu u Beogradu, ostvarivši niz velikih uloga, naročito u Nušićevim komedijama. Veliki komediograf je, po vlastitom priznanju, mnoge ženske likove svojih komedija pisao specijalno za Žanku.
Odmah nakon oslobođenja Beograda od Nijemaca, nove vlasti formirale su Komisiju za obnovu pozorišta, sa zadatkom da ispita ponašanje glumaca, režisera, baletskih umjetnika i svih drugih pozorišnih radnika koji su rat proveli u Beogradu. Većina je odmah uhapšena i stavljena pod istragu, uključujući i Žanku.
Žanki Stokić sudio je u februaru 1945. "Sud za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti". Taj "sud" bio je tipično staljinistička ujdurma koju su nove vlasti osnovale za suđenje onima koji nisu bili podobni, a za koje nisu mogli naći ni iskonstruisati dovoljno elemenata da im sude pred redovnim sudovima. Ovaj sud je, osim umjetnika, najjače pogađao srpske domaćine, privrednike i druge bogatije ljude, sa glavnim ciljem da im se, uz gubitak "nacionalne časti", oduzme imovina, fabrike, posjedi i dr.
Žanku Stokić je sud osudio na osam godina gubitka "srpske nacionalne časti", zbog toga što je za vrijeme okupacije glumila u pozorištima "Veseljaci" i "Centrala za humor" i u emisiji "Šareno popodne" Radio-Beograda i tako "umetnički sarađivala sa okupatorom i domaćim izdajnicima". Sud nije zanimala činjenica da je Žanka Stokić, oboljela od dijabetesa, bila prinuđena da prihvata ove angažmane da bi zarađenim novcem kupila inzulin, koji joj je bio neophodan za život, a tada se mogao kupiti samo na crnoj berzi.
Prije suđenja, Žanja Stokić je bila zatvorena na "mansardi", zatvoru u Beogradu, u velikoj ćeliji sa drugim glumcima, ali i ostalim uhapšenicima. Jednom prilikom u ćeliju je došao Slobodan Penezić-Krcun, svemoćni načelnik Ozne i jedan od Brozovih najmračnijih egzekutora u ratno i poratno vrijeme. Kada je vidio teško bolesnu Žanku na rubu dijabetične kome, pitao je ko je to i, kada mu je jedna zatvorenica, žena nekog četničkog vojvode rekla o kome se radi, okrenuo se jednom od svojih pomoćnika i rekao: "Nabavite drugarici inzulin". Nekoliko dana kasnije svi iz ćelije su prebačeni u zloglasnu Glavnjaču, a samo su Žanka i glumci Aca Cvetković i Jovan Tanić ostali. Dvojica njenih kolega ubrzo su odvedeni na strijeljanje, a Žanka je završila pred "sudom časti".
Potpuno izopćena iz društva, glumica Žanka Stokić umrla je 1947, ne dočekavši da povrati "nacionalnu čast". O njoj se više od četiri decenije nije smjelo govoriti. Po mnogima najveća srpska pozorišna glumica svih vremena rehabilitovana je tek 1990, a 2001. ustanovljena je u Srbiji nagrada za životno djelo "Žanka Stokić", koja se dodjeljuje glumicama.

[Vodenjak]

Hajd malo ohladite i pogledajte na STA sam reagovao kad sam covjeku rekao da laze.
Ili mu je, je li, rahmetli dedo lagao...

A ono sto je napisao ne da su lazi, nego su debele lazi!

I @Katarina, prestani me uciti liberalizmu, zivota ti...
Ne znas ti puno o tome a i ako nastavis, ne gine mi da prodjem kao i mnogi koje su Rasho i Alija ucili demokratiji!

opet ti nastavljaš sa svojim govorom kojim te je majka sigurno naučila
kakva majka takvo dijete

@ja.neron, .... slijedi ti ban.

Dobro je, ne moram reagovati..

[avicena]

Nije uvijek bilo sudjenja...

Vladimir Bakaric je priznao da je u borbama sa seljacima u Hrvatskoj, odnosno Slavoniji palo i pedeset glava. Seljackih. Zbog 'kulaka' u FNRJ je tih godina aktiviran kompletan represivni sistem, od drzavnog vrha, preko pravosudja i Udbe do mesnih odbora i stanica milicije. Dok se seca tih teskih dana, tezak Milan Djurkovic iz sela Dublja na sarkastican seljacki nacin rece: "To je bila prava vlast. Za dvadeset cetiri sata donese i zakon, i presudu, i izvrsenje. Nemas sta da cekas!?". Njemu je drzava oduzela 40 hektara zemlje i sume i pet godina zivota. U samoj Vojvodini do maja 1947. godine zbog neizvrsenog otkupa, sto se tretiralo kao sabotaza drzavne akcije, kroz zatvore je proslo 8.821 lice, od cega je samo 720 bilo osudjeno. Robijasnice u Srbiji, medjutim, proslo je 10.082 seljaka. Njih 1.224 je kaznjeno sudski zbog privredne sabotaze, ostali su slani na prisilni rad. Kako je Novica Radivojcic iz Ljiga svojevremeno svedocio novinaru Dragisi Bozicu, njemu je sudski proces montirao islednik Udbe Svetislav Nikolic, koji je doveo lazne svedoke da ga terete, ne samo za kasnjenje isporuke zita, vec za 'razbojnicku propagandu protiv seljacke radne zadruge'. Zato je ovaj seljak osudjen na godinu dana zatvora sa popravnim radom i potpunom konfiskacijom imovine. Zatvorske kazne, u Vojvodini i Srbiji, za seljacku privrednu sabotazu iznosile su, u proseku, od sest meseci do pet godina, a novcane do 300.000 dinara. Istovremeno je, na primer, u Sloveniji bilo osudjeno samo 93 lica, u BiH 272, i to sa blagim kaznama. U zatvor se islo i zbog pesmica i viceva, koje su 'kulaci' govorili o Titu i Partiji: "Druze Tito, ti si s nama, tebi zito nama slama!"

[Pera Trta]

Oduzimanje zemlje, prisilni otkup (klasično otimanje od seljaka i onog minimuma neophodnog za život) što je rezultiralo Cazinskom bunom, montiranim procesima učesnicima i raseljavanjem muslimanskog življa Cazinske krajine priča su za sebe i jedan od najstrašnijih primjera koliko je totalitarna vlast zaista bila "narodna".

[KatarinaKosaca]

Oduzimanje zemlje, prisilni otkup (klasično otimanje od seljaka i onog minimuma neophodnog za život) što je rezultiralo Cazinskom bunom, montiranim procesima učesnicima i raseljavanjem muslimanskog življa Cazinske krajine priča su za sebe i jedan od najstrašnijih primjera koliko je totalitarna vlast zaista bila "narodna".

Da ne odem previše off, ono što joj se mora priznati je savršen brein voš, koji se vidi sad ovdje i stalno.

[Pera Trta]

Mnogi su ljudi nestali bez suda i suđenja, bez optužnice i objašnjenja zašto su uhapšeni. Jednostavno, "progutao ih mrak".
Takva sudbina zadesila je Gojka Đurovića, sudiju Okružnog suda u Sarajevu, a zatim zamjenika republičkog javnog pravobranioca SR BiH. On je uhapšen 27.11.1975, i držan u pritvoru punih 70 dana, bez da je ikome ikada objelodanjen razlog hapšenja. Za vrijeme boravka u pritvoru njegova supruga Mileva (inače ljekar) vidjela ga je samo jedanput, a njegov advokat-nijednom!
Gojko Đurović umro je u pritvoru 05.02.1976, bez optužnice, suđenja, presude i razloga za hapšenje. Jedino je "Oslobođenje" mjesec dana kasnije objavilo članak "Advokati nacionalizma", u kome se navodi da je Đurović bio član "neprijateljske grupe". Za vrijeme dok je još bio u pritvoru porodica i advokat (koji, kako rekoh, nikada nije uspio ni posjetiti svog klijenta) pokušali su od istražnog sudije i predsjednika Okružnog suda saznati nešto, ali njih dvojica nisu ni znali da se protiv Đurovića vodi istraga, niti zašto je u pritvoru! poslije Đurovićeve smrti, porodica je dobila samo otrgnuti kraj od jednog od njegova dva pisma, a branioc nikada nije dobio istražni materijal.
Đurovićevi rođaci (njih 53) uputili su Predsjedništvu SFRJ peticiju u kojoj traže istinu o njegovom zatvaranju i smrti, ali odgovor nikada nisu dobili.
Zbog čega je uhapšen Gojko Đurović, zašto je držan u pritvoru više od dva mjeseca i zašto je sve bilo obavijeno velom šutnje, bez dokaza o istrazi, bez optužnice, bez ičega, i, na kraju, kako je umro u zatvoru, ostalo je do danas zagonetka.

[Geronimo81]

Hajd malo ohladite i pogledajte na STA sam reagovao kad sam covjeku rekao da laze.
Ili mu je, je li, rahmetli dedo lagao...

A ono sto je napisao ne da su lazi, nego su debele lazi!

I @Katarina, prestani me uciti liberalizmu, zivota ti...
Ne znas ti puno o tome a i ako nastavis, ne gine mi da prodjem kao i mnogi koje su Rasho i Alija ucili demokratiji!

opet ti nastavljaš sa svojim govorom kojim te je majka sigurno naučila
kakva majka takvo dijete

Pazi tada je bilo dovoljno da te netko prijavi i kaze da recimo radis protiv drzave. Recimo da ti je dedo pripadnik mladih muslimana iako vjerovatno nije bio ali ideš u zatvor.Nije on otisao u zatvor sto je kljanao vec ga je taj tvoj rođak ili sta ti već dođe optuzio da radi protiv komunista.I za pjesme se islo u zarvor a kamoli da te neko prijavi da radis protiv kdržave.

[Pera Trta]

"Zbog pogrešne pesme u pogrešan čas" je u zatvoru završio i pop Neđo Janjić, paroh pravoslavne crkve na Sokocu, već spominjan na ovoj temi.
Njemu i još trojici, ugostiteljskom radniku Milomiru Ašonji, trgovcu Momčilu Janjiću i nastavniku Vojku Nešiću, sudio je Okružni sud u Sarajevu, zbog "djelovanja sa šovinističkih, velikosrpskih i pročetničkih pozicija".
O čemu se radilo?
28.09.1980. sveštenik Janjić i ostala trojica su, prema optužnici, u njegovoj kući na Borikama, na proslavi krštenja popovog sina pjevali "nacionalističke pjesme" i time "izazivali nacionalnu i vjersku mržnju i razdor Srba, Hrvata i Muslimana". Progonitelji nisu ni pokušali objasniti kako to pjevanje bilo kakvih, pa i "nacionalističkih" pjesama na jednom strogo privatnom skupu, u krugu najuže rodbine i prijatelja, može izazvati "razdor" među narodima.
Za ovako "teško" krivično djelo i kazne su bile adekvatne: sud je 30.12.1981. osudio popa Janjića na šest godina zatvora (!), Neškovića na četiri i po i Ašonju i Momčila Janjića na četiri godine strogog zatvora.
Presuda je izazvala prilično uznemirenje u javnosti, a režimski mediji (kao da je drugih i bilo!) svom su se snagom obrušili na okrivljene i presuđene. Vrhovni sud je kasnije kazne smanjio, na šta se tužilac žalio Saveznom sudu, koji je vratio predmet Vrhovnom sudu BiH na ponovno razmatranje. Vrhovni sud je izrekao nove, umanjene kazne: popu Janjiću dvije i po godine, Ašonji godinu i po i Neškoviću i Momčilu Janjiću po godinu i osam mjeseci zatvora. Čitava rašomonijada dobila je sudski epilog kada je konačno Savezni sud 05.07.1982. potvrdio ovu presudu Vrhovnog suda BiH.
Tako je, u predvečerje progona vjerskih službenika drugih konfesija u BiH, okončan montirani proces svešteniku iz provincije, koji je pjesme pjevao, a možda i nije, ali to je bilo najmanje bitno. Bilo je važno da se, neposredno nakon Brozove smrti, "unutrašnjem neprijatelju" pokazalo da se sa "njegovog puta neće skrenuti".

[KatarinaKosaca]

@Pera Trta, voljela bih da nam daš primjere (ako ih ima, možda postavljam glupo pitanje), ako je bilo, obitelji ili stradalih da su poslije ili u tijeku procesa tužili nekog ili nešto, te kako su prošli na tim sudovima? Znamo da je bilo kadija te tuži , kadija ti sudi, ali da li je bilo pokušaja? Dalje, da li je bilo pokušaja obraćanja istih visokim dužnosnicima pa i samom predjseniku?

[Pera Trta]

@Pera Trta, voljela bih da nam daš primjere (ako ih ima, možda postavljam glupo pitanje), ako je bilo, obitelji ili stradalih da su poslije ili u tijeku procesa tužili nekog ili nešto, te kako su prošli na tim sudovima? Znamo da je bilo kadija te tuži , kadija ti sudi, ali da li je bilo pokušaja? Dalje, da li je bilo pokušaja obraćanja istih visokim dužnosnicima pa i samom predjseniku?

Pozdrav! Za primjere da su stradalnici ili njihovi bližnji tužili državu (jer ih je samo ona progonila) ne znam, a mislim da i to nije bilo moguće.
Bilo je slučajeva da su svjedoci na glavnom pretresu govorili o zlostavljanjima u istrazi, primoravanju da potpišu montirane zapisnike i da iste uče napamet, kako bi ih pred sudom prezentovali kao svoje svjedočenje (najpoznatiji primjer su svjedoci sa Sarajevskog procesa 1983, naročito hrabra mlada žena Nermina Jašarević), ali to sud redovno nije interesovalo.
Slučajeva obraćanja najvišim dužnosnicima je svakako bilo (naveo sam slučaj rodbine Gojka Đurovića), čak štaviše mislim da nisu bili ni tako rijetki, ali nije mi poznato da je ikada takva intervencija pokrenula ikakvu bitnu raspravu o stanju u društvu i preispitivanje pravosudnog sistema.

[spreca]

Vidio sam dosta "pisaca" koji svoje knjige (stampane u vlastitom izdanju) prodaju po igrOnkama i kafanama.
Taj covjek nije znao sastaviti prostoprosirenu recenicu i nije imao nikakav intelektualan habitus. O Behmenu da ne govorim, cuj, gradjevinski inzinjer intelektualac. Poznajem gomilu inzinjera koji nisu procitali ni jednu knjigu osim vezanih za struku.

Djes intelektualac nismo te prepoznali, mozda da sarnes nesto na temu, a ne da ti ocjenjujes ko je intelektualac, a ko ne. nhf

Pretvaracu se da nisam primjetio tvoj plebejski sarkazam i "sarnucu" na temu, no u konkretnom slucaju sam napisao primjedbu na tvrdnju da su dvojica mladih muslimana (oko 70 godina) intelektualci. Ne znam, u stvari, ko je intelektualac i po kojim kriterijima se mjeri, ali se usudjujem reci da je intelektualac covjek sa dobrim opstim obrazovanjem, sirokih pogleda i neogranicen ideologijom. Nista od spomenutog ne spada u osobine tog dvojca.
O politickim sudjenjima: tacno je da Jugoslavija nije bila demokratska zemlja u smislu zapadne demokratije, ali je bila dzennet u poredjenju sa ostalim drzavama realnog socijalizma. Tacno je da je bilo i politickoh procesa, no svi su vodjeni protiv ljudi koji su se na neki nacin ogrijesili o zakone zemlje. Da ne zaboravimo: vecina tih procesa je vodjena protiv ljudi koji su bastinili ekstremne ideologije, bilo cetnicku, bilo ustasku. Pravi disidenti, koji su sanjali neku nadnacionalnu demokratiju, bili su manjina.
Za kraj, podsjetio bih na jos jednu sitnicu: svakome ko se nije slagao sa drustvenim uredjenjem u zemlji, stajalo je slobodno da otputuje i potrazi neko pogodnije okruzenje, za razliku od ostalih bratskih socijalistickih zemalja. I to bez viza, sto u danasnjoj "demokratiji" jos nije moguce.
Dakle, nemojte mi poturati united colors of extremist kao disidente i intelektualce, jer oni to nisu. Oni su bili samo isti u svojoj iskljucivosti, bilo da su zahtijevali veliku srbiju, banovinu hrvatsku ili serijatsku muslimaniju. I svi su bastinili iskljucivu i jedinu istinu koja nije predvidjala one druge i drugacije.
Zalim sve neduzne koji su bili zrtve sistema, ali neki tvrde da je i Draza Mihajlovic bio neduzna zrtva sistema.

nista dodat ,ni sta oduzet

[dragonz]

Dobro je, ne moram reagovati..

momka banovali radi tvoga vrijeđanja hinjaveru i nadam se da će i tebe u narednim danima

[Vodenjak]

Dobro je, ne moram reagovati..

momka banovali radi tvoga vrijeđanja hinjaveru i nadam se da će i tebe u narednim danima

[Pera Trta]

Jedan od političkih prognanika komunističkog sistema bio je i poznati beogradski advokat Srđa Popović, inače poznat kao neumorni kritičar Miloševićevog režima 90-ih. Apsurd sudskog progona Srđe Popovića je u tome što je on izveden na sud zbog toga što je radio svoj posao-branio svog klijenta!
Advokat Popović je branio pred Okružnim sudom u Valjevu književnika Dragoljuba S. Ignjatovića, kome je suđeno zbog "neprijateljske propagande". Ignjatović je optužen da je na IV zimskom filozofskom susretu na Divčibarama 08.02.1974, u jednoj debati "zlonamerno i neistinito prikazao društveno-političke prilike u zemlji". Pošto se tužiocu očito nije sviđao način na koji je advokat Popović branio svog klijenta, dokazujući istinitost njegovih tvrdnji, to je i protiv njega podigao optužnicu!
Tako je advokat Srđa Popović stao pred sud kao optuženik, jer je radio svoju advokatsku dužnost, tvrdeći da njegov klijent govori istinu. Zbog toga je advokat Popović pred sudom u Valjevu osuđen na godinu dana zatvora, zbog "širenja lažnih vesti"!
U nizu bizarnih i tragikomičnih montiranih političkih procesa u komunističkoj Jugoslaviji, ovaj po svojoj apsurdnosti sigurno spada u sam vrh.

[pravdacccc]

zelim da pohvalim peru trtu jer iznosi istinite primjere i tvrdnje ovde... ja licno znam da je slucaj gojka djurovica 10000000% istinit i cak je malo o tome receno... covjek koji je bio cisti komunista,koji je zivio u sarajevu a planirao da se preseli u split je dozivio takvu sudbinu... a bio je srbin crnogorac po porijeklu a sebe je naravno smatrao jugoslovenom. njegova ideologija je bila to sto je bio porodican covjek,izvanredan pravnik i prije svega obican covjek...da li je to bilo pogresno? znam dosta o tome ne bih da duzim samo svaka cast peri trti sto uopste pominje ovog casnog covjeka..samo cu toliko reci i sram vas bilo ma koje da ste nacionalnosti koji podrzavate titov rezim i staru,laznu drzavu. o njegovim zlodjelima bi se moglo na dugo i na siroko razglabati....

[Pera Trta]

Brate, istina mi je bitna samo. Kao što sam protiv četništva (što se vidi iz teme posvećene tom fenomenu) i ostalih ekstremizama, tako isto nikada neću propustiti priliku da progovorim o komunističkim zločinima i represiji.
Dole totalitarizam!

[nosara]

Brate, istina mi je bitna samo. Kao što sam protiv četništva (što se vidi iz teme posvećene tom fenomenu) i ostalih ekstremizama, tako isto nikada neću propustiti priliku da progovorim o komunističkim zločinima i represiji.
Dole totalitarizam!

zelim da pohvalim peru trtu jer iznosi istinite primjere i tvrdnje ovde... ja licno znam da je slucaj gojka djurovica 10000000% istinit i cak je malo o tome receno... covjek koji je bio cisti komunista,koji je zivio u sarajevu a planirao da se preseli u split je dozivio takvu sudbinu... a bio je srbin crnogorac po porijeklu a sebe je naravno smatrao jugoslovenom. njegova ideologija je bila to sto je bio porodican covjek,izvanredan pravnik i prije svega obican covjek...da li je to bilo pogresno? znam dosta o tome ne bih da duzim samo svaka cast peri trti sto uopste pominje ovog casnog covjeka..samo cu toliko reci i sram vas bilo ma koje da ste nacionalnosti koji podrzavate titov rezim i staru,laznu drzavu. o njegovim zlodjelima bi se moglo na dugo i na siroko razglabati....

Na osnovu pojedinacnih, neprovjerenih slucajeva niko nece pljuvat moju domovinu i njenog najgenijalnijeg sina...

Dakle, nije bilo nikakvih politickih sudjenja i sve je cinjeno po tadasnjim zakonima, koji su postojali, za razliku od danas...

Ako se nekada potkrala kakva greska, vise ih je bilo na stetu sistema, sto se najbolje vidi danas, kad je pritajeni i neotklonjeni krimogeni klero-nacionalisticki talog isplivao na povrsinu...

Samo istina drugarice i drugovi...

SMRT FASIZMU I KLERO-NACIZMU...! DOLE DOMACI IZDAJNICI I KAPITALISTICKI BALEGARI...!

[Pera Trta]

Ja samo navodim (i nastaviću navoditi) sasvim konkretne i dokumentovane primjere zloupotrebe sudske vlasti od strane totalitarne države, radi kontrole mišljenja i stvaranja straha vlastitih građana.
Konkretni primjeri, koji bi pobili ovu moju tezu, su svakako dobrodošli.

[nosara]

Ja samo navodim (i nastaviću navoditi) sasvim konkretne i dokumentovane primjere zloupotrebe sudske vlasti od strane totalitarne države, radi kontrole mišljenja i stvaranja straha vlastitih građana.
Konkretni primjeri, koji bi pobili ovu moju tezu, su svakako dobrodošli.

Dakako, nije postojala totalitarna drzava, pa tako nije moglo biti ni zloupotrebe sudske vlasti u svrhu truc-trac...

To o strahu vlastitih gradjana... Vidim ja da ti vuces neke jebene traume iz mladjih dana...
Ali to su tvoje privatne stvari, a ne plod totalitarne prd-prd, bljuc-bljac...

Opasulji se, pogledaj kroz prozor, mozda upravo sada neki balavac kolje nekog na ulici zbog tri marke, demokrato...
Koliko je takvih sranja bilo u "totalitarizmu"...?

A ti, bujrum, navodi "primjere"...

[Pera Trta]

Progoni sveštenika svih konfesija u komunističkoj Jugoslaviji bili su konstanta koja je, sa dužim ili kraćim "mirnim" periodima, karakterisala zemlju.
Jedan od najpoznatijih stradalnika iz redova Srpske pravoslavne crkve bio je sarajevski episkop Varnava Nastić. Mladi episkop SPC zamonašio se uoči rata, a cijeli rat proveo je u Sarajevu. Pavelić mu je nudio da postane episkop Hrvatske pravoslavne crkve, što je on odbio.
Varnava Nastić bio je prvi episkop kome je suđeno u Jugoslaviji. Uhapšen je 25.12.1947. i suđeno mu je pred Okružnim sudom u Sarajevu. Optužnica ga je teretila da je "napadao tekovine NOB-a", tvrdio da nema slobode u zemlji, da seljačke mase nikada nisu bile u gorem položaju, "da je vojska ustanova za ubijanje ljudi" za koju se troše velike pare. Među nizom verbalnih delikata ubačena je i besmislena i ničim podkrijepljena optužba da je ovaj visoki sveštenik SPC održavao vezu sa "križarskom organizacijom u Sarajevu" (tj. preostalim ustašama koji su se ilegalno borili protiv nove države).
Episkop Varnava je 01-03-1948. osuđen na 11 godina strogog zatvora sa teškim radom i 3 godine gubitka građanskih prava, zbog "dela protiv naroda i države".
Suđenje visokom sveštenom licu za verbalni delikt izazvalo je oštre proteste u zapadnom svijetu, pa su predstavnici ambasada SAD i Velike Britanije, intervenisali kod Josipa Broza. Pod pritiskom svjetske javnosti, episkop je pušten na uslovnu slobodu. Vlasti su ga premještale po manastirima širom zemlje i na kraju ga poslali u prisilnu penziju. Episkop Varnava je godinama tražio reaktiviranje i ostvarenje svojih prava, ali vlasti su na to ostale gluhe. Umro je od srčanog udara 12.11.1963. u 49. godini života.

[nosara]

Nikada u SFRJ nije bilo progona svestenika, niti je to bila politika rukovodstva SFRJ...

Naprotiv, svi gradjani su imali vjerske i sve druge slobode, ukoliko nije bilo zloupotrebe tih sloboda u svrhu ugrozavanja ustavno-pravnog poretka SFRJ...

Verbalni delikt je bio "pokriven" tadasnjim krivicnim zakonom, tako da je pridrzavanje istog garantovalo miran zivot...

[Broj 1]

Jedan moj kolega inace doktor tvrdi da su za vrijeme komunjara u 70 tim godinama masovno zloupotrebljavani anabolici kod lijecenja hrvatske i muslimanske djece kao i na Kosovu i da dosta tih ljudi ima i dan danas posljedice. U to doba anabolici nisu bili uopce klinicki dovoljno istrazeni, a nabavljali su se u Rusiji.
Takodje vakcinacija po skolama je zloupotrebljavana odnosno kroz nazovi vakcine pospjesivali neplodnost te djece.
Kaze danas odraslih ljudi koji su u tom dobu bili lijeceni imaju vidljive posljedice.

[nosara]

Jedan moj kolega inace doktor tvrdi da su za vrijeme komunjara u 70 tim godinama masovno zloupotrebljavani anabolici kod lijecenja hrvatske i muslimanske djece kao i na Kosovu i da dosta tih ljudi ima i dan danas posljedice. U to doba anabolici nisu bili uopce klinicki dovoljno istrazeni, a nabavljali su se u Rusiji.
Takodje vakcinacija po skolama je zloupotrebljavana odnosno kroz nazovi vakcine pospjesivali neplodnost te djece.
Kaze danas odraslih ljudi koji su u tom dobu bili lijeceni imaju vidljive posljedice.

Pretjerana maljavost i sklonost alkoholu i lakim drooooogama...