Drugo poluvrijeme
Ako ste spremni da se vec sada kladite na ishod sudjenja Slobodanu Milosevicu, bilo bi pametno da jos jednom razmislite o tome da casovnik otkucava i u Hagu. Kad se ovog utorka ponovo pojavio u sudnici Haskog tribunala, nekadasnji mocnik djelovao je kao stari pijetao na kisi. Proslo je punih 38 mjeseci otkako je zatvor Seveningen postao njegovo prebivaliste, a drugo poluvrijeme ovog maratonskog sudskog procesa tek je pocelo. Sudija Ricard Mej, koji je Milosevicevu aroganciju obuzdavao nekako dzentlmenski, podnio je ostavku, a uskoro potom i umro. Milosevic je ozbiljno bolestan. Ako bi umro prije izricanja pravomocne presude, to bi bila katastrofa za Sud. Karla del Ponte je vjerovatno zabrinutija za njegovo zdravlje nego on sam. Nastavak sudjenja pokazuje da Milosevic nista ne mijenja u propaloj strategiji svoje odbrane. Ona se svodi na ometanje Suda nametanjem rasprave o dogadjajima koji su sa stanovista optuznice potpuno irelevantni. Smicalica je zamisljena kao kombinovano predavanje iz predmeta istorije i teorije zavjere, najomiljenije naucne discipline medju Srbima. U Milosevicevoj interpretaciji raspada Jugoslavije, jedino on nije kriv ni za sta, jedino je on bio “covek mira”, a Srbi narod koji je mirno sjedio i gledao svoja posla. Kao medjunarodne grobare Jugoslavije oznacio je Zapad i Vatikan, a u domace dusmane svrstao Slovence, Hrvate, Bosnjake i kosovske Albance, odnosno “ustase, islamske fundamentaliste i albanske teroriste”. Svima njima bi, dakle, trebalo suditi, a njega vratiti na Dedinje. Da je kojim slucajem ostao na vlasti, Milosevic bi isti takav govor odrzao na nekom politickom mitingu u Srbiji, na kojem bi se u njegovu cast intonirala himna “Hej, Sloveni”, kao dokaz da Slobo nikad nije prebolio Jugoslaviju i svoju borbu za njeno ocuvanje. Ali, sudnica Haskog tribunala nije ni Gazi-mestan, ni beogradsko Usce. U pauzi od nekoliko mjeseci, u kojoj je Milosevic pripremao svoju odbranu, objavljeno je mnogo novinskih komentara i strucnih misljenja o tome da li je Karla del Ponte uspjela dokazati njegovu krivicu. Vecina objektivnih autoriteta iz pravne struke, medju kojima i poznati beogradski advokat Srdja Popovic, smatra da su dokazi Miloseviceve krivice neporecivi. Prema njihovom misljenju, dokazana je krivica za zlocine protiv covjecnosti i krsenje pravila i obicaja rata. Kad je rijec o krivici za genocid u Bosni i Hercegovini, tu se eksperti ne slazu, ostavljajuci Sudu da o tome donese konacnu odluku. Advokat Popovic tvrdi da je, u najmanju ruku, dokazano saucesnistvo u genocidu i kao primjer navodi Srebrenicu. Milosevic ne samo sto nije nista ucinio da sprijeci masovne likvidacije Bosnjaka, vec je generalu Mladicu, naredbodavcu tog masakra, pruzio utociste i potpunu zastitu u Srbiji. Naravno, Milosevic je svjestan da je vec osudjen. U pitanju je samo visina kazne. A posto nema sta da izgubi, on ce istrajati u pokusaju da sudnicu pretvori u cirkus, koliko mu god to bude dopusteno. Kako ce sve to izgledati, moze se naslutiti na osnovu onog cuvenog dijaloga izmedju njega i Borisava Jovica, covjeka koji mu je jedno vrijeme bio desna ruka i koji je u Hagu svjedocio u predmetu optuznice: “Je li tako, Boro?” “Tako je, sefe.” Ugledavsi Jovica, Milosevic se tog dana vratio u vrijeme svoje neogranicene moci, ne shvatajuci da je Joviceva knjiga dnevnickih zapisa “Poslednji dani SFRJ” jedan od najznacajnijih dokaza njegove krivice. Miloseviceva licna sudbina nije vise nikome vazna. On je i u vlastitoj zemlji osumnjicen da je bio organizator i Kum tamosnje kriminalne mafije, da je ubijao politicke protivnike i prijatelje, i drpio neke pare, zaradivsi za svoju siromasnu familiju vise od milijardu dolara. Sve u svemu, ucinio je toliko zla da oni koje je unesrecio ne bi bili zadovoljni cak i kad bi ga neki sud poslao na vjesala. Medjutim, konacna presuda Haskog tribunala u procesu protiv Slobodana Milosevica postala je stvar sukobljenih interesa dviju susjednih drzava. Od obrazlozenja te kazne po svoj prilici ce zavisiti i ishod tuzbe koju je Bosna i Hercegovina podnijela protiv bivse SR Jugoslavije, cije su pravne nasljednice Srbija i Crna Gora. Predmet tuzbe su agresija i genocid. Otuda i licemjerno ponasanje sluzbenog Beograda, koji toboze osudjuje Milosevicev rezim, a istovremeno snabdijeva haskog robijasa tajnim dokumentima iz arhiva vojske i drzavnih agentura. Kostunica i drustvo znaju da od toga nece biti bogzna kakve koristi, ali se drze olimpijskog, bolje reci svog patriotskog gesla: Vazno je ucestvovati! Ne kazem da gaje neke simpatije prema Milosevicu, ali je ocito da i sebe smatraju dijelom njegovog politickog naslijedja. U protivnom, valjda bi vec jednom rascistili racune sa rezimom i nekaznjenim akterima genocida, etnickog inzenjeringa, korupcije i pljacke, i tako srpskom narodu vratili nadu u izbavljenje iz njegovog istorijskog samoporaza.
Gojko BERIC
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo
Polako ali sigurno.....
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#2
"Šteta samo što je ovaj tekst iz Oslobodjenja."
-hahahahahahaha....bozemesacuvaj, svasta ces cut. To oni tebi u inat. Jos da nije Gojko, ha. Gdje bi nam kraj bio. Da o tebi BiH zavisi ne bi je nigdje bilo.
ISTORIJA OSLOBODJENJA
Poslovni sistem "Oslobodjenje" osnovan je 30. avgusta 1943. godine kada je u Donjoj Trnovi kod Bijeljine stampan prvi broj lista "Oslobodjenje". Tradicija ove kuce je mnogo duza. Jos davne 1866. godine u Sarajevu je osnovana stamparija zanatskog tipa koja neposredno poslije Drugog svjetskog rata postaje organizacioni dio novinske kuce "Oslobodjenje" cija je osnovna djelatnosti bila oslonjena na novinsku stampariju ali je zadrzana i knjisko-merkantilna proizvodnja.
Sve do posljednjeg rata kuca "Oslobodjenje" se neprestano uspjesno razvijala, uvecavala paletu proizvoda, zaposljavala radnike, uspjesno se bavila izdavackom i trgovackom djelatnoscu, a poseban zamah u razvoju zapoceo je poslije okoncanja znacajnog investicionog zahvata koji se realizovao u periodu od 1976-89. godine na lokalitetu u Nedzaricima. Izgradnjom nove stakleno-aluminijske desetospratnice, vjerovatno najljepse poslovne zgrade u predratnom Sarajevu, sa modernom stamparijom, narocito linijom za stampanje novina, uvodjenjem nove tehnoloske opreme za pripremu stampe, samo stampanje i ekspedit novina, stvoreni su svi neophodni preduvjeti za jos brzi razvoj Novinsko-izdavacke i stamparske radne organizacije "Oslobodjenje". Poslije okoncanog investicionog ulaganja "Oslobodjenje" je postalo daleko najveci proizvodjac grafickih usluga u okviru graficke industrije BiH i podmirivalo je vise od 50 odsto svih potreba RBiH za grafickim uslugama u raznim oblicima stampe, uz uspjesne istupe i na trzistima izvan BiH.
Pored lista "Oslobodjenje" vrijedi istaci i ostala novinska izdanja iz siroke lepeze izdanja ove renonomirane i ugledne novinske kuce. Marta 1956. godine izasao je prvi broj "Malih novina" a maja 1958. godine stampan je prvi broj revije "Svijet". Iste godine izlazi i prvi broj "Vesele sveske" a aprila 1967. godine u prodaji se pojavio i prvi broj "Vecernjih novina". Maja 1970. godine citaocima je ponudjena sedmicna revija VEN, a nepune dvije godine kasnije, januara 1972. stampan je i prvi broj "Privrednih novina". Juna 1973. godine stampan je prvi broj "Oslobodjenja" za inostranstvo a jula 1978. godine u porodicu izdanja kuce "Oslobodjenje" ulazi omladinski list "Nasi dani"... Posljednji rat kuca "Oslobodjenje" docekala je sa ukupno osamnaest izdanja, razvijenom izdavackom djelatnoscu, razgranatom trgovackom mrezom, i sa vise od 2.200 zaposlenih od kojih je vise od 52 odsto bilo visokostrucnog i visokokvalifikovanog kadra.
Za tako plodan rad i intenzivan razvoj kuca "Oslobodjenje" dobila je veliki broj nagrada, odlikovanja i priznanja. Tako je 1963. godine "Oslobodjenje" odlikovano Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, a 1977. listu je dodijeljena internacionalna nagrada "Zlatni Merkur" na zasjedanju Medjunarodnog komiteta za razvoj i medjunarodnu saradnju u Rimu. Naredne, 1978. godine "Oslobodjenje" je postalo nosilac najviseg priznanja Bosne i Hercegovine - Nagrade ZAVNOBiH-a. Pet godina kasnije, 1983. godine, povodom 40-te godine izlazenja lista, "Oslobodjenje" je odlikovano Ordenom rada sa crvenom zastavom. U decembru 1989. godine, odlukom Redakcije konferencije "Slobodne Dalmacije" iz Splita "Oslobodjenje" je proglaseno najbojim dnevnim listom te godine na prostorima bivse Jugoslavije.
Od pocetka velikosrpske agresije, u aprilu 1992. godine poslovna zgrada "Oslobodjenja" medju prvima u Sarajevu nasla se na udaru svih oruzja. Sta se tada dogadjalo vrlo plasticno je opisao tadasnji glavni i odgovorni urednik "Oslobodjenja", gospodin Kemal Kurspahic rijecima: "Gadjali su je (misli se na zgradu) mitraljezima, minobacacima, snajperima i tenkovima; cesto je sva bila u plamenu; srusena je i pretvorena u pepeo, ali iz te vatre i pepela svakog ratnog jutra na ulice Sarajeva izlazio je novi broj lista. Kada je unisten gotovo sav vozni park i nije bilo vozaca koji bi razvozili novine - tog posla hrabro su se prihvatili novinari. Kad su spaljeni i unisteni svi kiosci i nije bilo koga da prodaje list - opet su sami novinari izasli na ulice i bili u svojim naseljima i kolporteri i reporteri. Kad je grad ostao bez telefonskih veza pa se tekstovi i nisu mogli do rusevine "Oslobodjenja" slati faksom - uvijek bi neko od novinara skupio sve sto su napisale i snimile njegove kolege i ulicama pokrivenim snajperskom i minobacackom vatrom dovezao ih u zloglasne Nedzarice. Za profesionalce sirom svijeta "Oslboodjenje" je postalo simbol istrajavanja i pod najtezim, po zivot opasnim uslovima. List koji odbija da umre - pisali su jedni, sarajevsko dnevno cudo - javljali su drugi, novine iz pepela - opisivali su treci."
Septembra 1992. godine u zaglavlju lista "Oslobodjenje" prvi put se pojavljuje: Bosanskohercegovacki nezavisni dnevnik a iste godine "Oslobodjenje" je u Velikoj Britaniji proglaseno za list godine u svijetu. Zeleci da istinu o ratu u Bosni i Hercegovini sazna cijeli svijet "Oslobodjenje" vec u aprilu 1993. godine izlazi iz opkoljenog Sarajeva i, prvo u Zagrebu a potom u Ljubljani, pocinje sa stampanjem sedmicnog "Oslobodjenja" - Evropsko izdanje, koje se distribuira sirom svijeta. U 1996. godini pocinje realizacija jos dva znacajna poduhvata. Pocetkom aprila iz stampe izlazi prvi broj sedmicne revije "Svijet", a krajem marta na trzistu Evrope poajvljuje se dnevno izdanje "Oslobodjenja" koje se stampa u Frankfurtu i izlazi i danas.
Svi ti poduhvati rezultirali su brojnim svjetskim priznanjima. Od ukupno 18 nagrada koliko ih je "Oslobodjenje" dobilo za svoj rad u ratnim uslovima, za sirenje istine i ocuvanje multieticnosti i multikulturalnosti, izdvojicemo samo nekoliko. Najugledniji skandinavski dnevnici "Dagen Nuketer (Stokholm) i "Politiken" (Kopenhagen) dodijelili su "Oslobodjenju" marta 1993. godine svoju tradicionalnu Nagradu slobode. Iste godine listu "Oslobodjenje" je dodijeljena Nagrada "Oskar Romero" katolicke fondacije "The Rothko Chapel" iz Hjustona u Teksasu "za izuzetnu odanost istini i slobodi", zatim nagrada za dostignuca u novinarstvu agencije Inter Pres Service "za odrzavanje u zivotu tradicije nezavisnosti, objektivnosti i hrabrosti u izvjestavanju pod najtezim uslovima", nagrada fondacije "Alfons Kamin" u Barseloni "za zajednicki rad novinara razlicitih nacionalnosti u sluzbi slobode i mira", te nagrada Kluba evropskih rektora "za borbu protiv ksenofobije". Pored navedenih nagrada treba spomenuti jos dvije i to: Nagrada za ljudska prava "Saharov" i "Medjunarodna nagrada za slobodu stampe" Udruzenja turskih novinara 1995. godine. Brojna medjuanrodna i domaca priznanja dobili su i novinari pojedinci.
Ratne stete koje je pretrpjela kuca "Oslobodjenje" procijenjene su na 37 miliona maraka. I pored toga "Oslobodjenje" je opstalo zahvaljujuci entuzijazmu i privrzenosti zaposlenih, zahvaljujuci organizacionim, menadzersko poduzetnickim i drugim, sposobnostima neophodnim za uspjesno poslovanje, rast i razvoj. Uz spoljnu pomoc, te zavrsetkom poslova privatizacije "Oslobodjenje" bez sumnje je kuca koja ce sa 55-to godisnjom tradicijom i u narednom periodu nastaviti ratom prekinuto uspjesno poslovanje.
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo - Kontakt [email protected]
Stranice su optimirane za rezoluciju 800x600 pixela, True Color
-hahahahahahaha....bozemesacuvaj, svasta ces cut. To oni tebi u inat. Jos da nije Gojko, ha. Gdje bi nam kraj bio. Da o tebi BiH zavisi ne bi je nigdje bilo.
ISTORIJA OSLOBODJENJA
Poslovni sistem "Oslobodjenje" osnovan je 30. avgusta 1943. godine kada je u Donjoj Trnovi kod Bijeljine stampan prvi broj lista "Oslobodjenje". Tradicija ove kuce je mnogo duza. Jos davne 1866. godine u Sarajevu je osnovana stamparija zanatskog tipa koja neposredno poslije Drugog svjetskog rata postaje organizacioni dio novinske kuce "Oslobodjenje" cija je osnovna djelatnosti bila oslonjena na novinsku stampariju ali je zadrzana i knjisko-merkantilna proizvodnja.
Sve do posljednjeg rata kuca "Oslobodjenje" se neprestano uspjesno razvijala, uvecavala paletu proizvoda, zaposljavala radnike, uspjesno se bavila izdavackom i trgovackom djelatnoscu, a poseban zamah u razvoju zapoceo je poslije okoncanja znacajnog investicionog zahvata koji se realizovao u periodu od 1976-89. godine na lokalitetu u Nedzaricima. Izgradnjom nove stakleno-aluminijske desetospratnice, vjerovatno najljepse poslovne zgrade u predratnom Sarajevu, sa modernom stamparijom, narocito linijom za stampanje novina, uvodjenjem nove tehnoloske opreme za pripremu stampe, samo stampanje i ekspedit novina, stvoreni su svi neophodni preduvjeti za jos brzi razvoj Novinsko-izdavacke i stamparske radne organizacije "Oslobodjenje". Poslije okoncanog investicionog ulaganja "Oslobodjenje" je postalo daleko najveci proizvodjac grafickih usluga u okviru graficke industrije BiH i podmirivalo je vise od 50 odsto svih potreba RBiH za grafickim uslugama u raznim oblicima stampe, uz uspjesne istupe i na trzistima izvan BiH.
Pored lista "Oslobodjenje" vrijedi istaci i ostala novinska izdanja iz siroke lepeze izdanja ove renonomirane i ugledne novinske kuce. Marta 1956. godine izasao je prvi broj "Malih novina" a maja 1958. godine stampan je prvi broj revije "Svijet". Iste godine izlazi i prvi broj "Vesele sveske" a aprila 1967. godine u prodaji se pojavio i prvi broj "Vecernjih novina". Maja 1970. godine citaocima je ponudjena sedmicna revija VEN, a nepune dvije godine kasnije, januara 1972. stampan je i prvi broj "Privrednih novina". Juna 1973. godine stampan je prvi broj "Oslobodjenja" za inostranstvo a jula 1978. godine u porodicu izdanja kuce "Oslobodjenje" ulazi omladinski list "Nasi dani"... Posljednji rat kuca "Oslobodjenje" docekala je sa ukupno osamnaest izdanja, razvijenom izdavackom djelatnoscu, razgranatom trgovackom mrezom, i sa vise od 2.200 zaposlenih od kojih je vise od 52 odsto bilo visokostrucnog i visokokvalifikovanog kadra.
Za tako plodan rad i intenzivan razvoj kuca "Oslobodjenje" dobila je veliki broj nagrada, odlikovanja i priznanja. Tako je 1963. godine "Oslobodjenje" odlikovano Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, a 1977. listu je dodijeljena internacionalna nagrada "Zlatni Merkur" na zasjedanju Medjunarodnog komiteta za razvoj i medjunarodnu saradnju u Rimu. Naredne, 1978. godine "Oslobodjenje" je postalo nosilac najviseg priznanja Bosne i Hercegovine - Nagrade ZAVNOBiH-a. Pet godina kasnije, 1983. godine, povodom 40-te godine izlazenja lista, "Oslobodjenje" je odlikovano Ordenom rada sa crvenom zastavom. U decembru 1989. godine, odlukom Redakcije konferencije "Slobodne Dalmacije" iz Splita "Oslobodjenje" je proglaseno najbojim dnevnim listom te godine na prostorima bivse Jugoslavije.
Od pocetka velikosrpske agresije, u aprilu 1992. godine poslovna zgrada "Oslobodjenja" medju prvima u Sarajevu nasla se na udaru svih oruzja. Sta se tada dogadjalo vrlo plasticno je opisao tadasnji glavni i odgovorni urednik "Oslobodjenja", gospodin Kemal Kurspahic rijecima: "Gadjali su je (misli se na zgradu) mitraljezima, minobacacima, snajperima i tenkovima; cesto je sva bila u plamenu; srusena je i pretvorena u pepeo, ali iz te vatre i pepela svakog ratnog jutra na ulice Sarajeva izlazio je novi broj lista. Kada je unisten gotovo sav vozni park i nije bilo vozaca koji bi razvozili novine - tog posla hrabro su se prihvatili novinari. Kad su spaljeni i unisteni svi kiosci i nije bilo koga da prodaje list - opet su sami novinari izasli na ulice i bili u svojim naseljima i kolporteri i reporteri. Kad je grad ostao bez telefonskih veza pa se tekstovi i nisu mogli do rusevine "Oslobodjenja" slati faksom - uvijek bi neko od novinara skupio sve sto su napisale i snimile njegove kolege i ulicama pokrivenim snajperskom i minobacackom vatrom dovezao ih u zloglasne Nedzarice. Za profesionalce sirom svijeta "Oslboodjenje" je postalo simbol istrajavanja i pod najtezim, po zivot opasnim uslovima. List koji odbija da umre - pisali su jedni, sarajevsko dnevno cudo - javljali su drugi, novine iz pepela - opisivali su treci."
Septembra 1992. godine u zaglavlju lista "Oslobodjenje" prvi put se pojavljuje: Bosanskohercegovacki nezavisni dnevnik a iste godine "Oslobodjenje" je u Velikoj Britaniji proglaseno za list godine u svijetu. Zeleci da istinu o ratu u Bosni i Hercegovini sazna cijeli svijet "Oslobodjenje" vec u aprilu 1993. godine izlazi iz opkoljenog Sarajeva i, prvo u Zagrebu a potom u Ljubljani, pocinje sa stampanjem sedmicnog "Oslobodjenja" - Evropsko izdanje, koje se distribuira sirom svijeta. U 1996. godini pocinje realizacija jos dva znacajna poduhvata. Pocetkom aprila iz stampe izlazi prvi broj sedmicne revije "Svijet", a krajem marta na trzistu Evrope poajvljuje se dnevno izdanje "Oslobodjenja" koje se stampa u Frankfurtu i izlazi i danas.
Svi ti poduhvati rezultirali su brojnim svjetskim priznanjima. Od ukupno 18 nagrada koliko ih je "Oslobodjenje" dobilo za svoj rad u ratnim uslovima, za sirenje istine i ocuvanje multieticnosti i multikulturalnosti, izdvojicemo samo nekoliko. Najugledniji skandinavski dnevnici "Dagen Nuketer (Stokholm) i "Politiken" (Kopenhagen) dodijelili su "Oslobodjenju" marta 1993. godine svoju tradicionalnu Nagradu slobode. Iste godine listu "Oslobodjenje" je dodijeljena Nagrada "Oskar Romero" katolicke fondacije "The Rothko Chapel" iz Hjustona u Teksasu "za izuzetnu odanost istini i slobodi", zatim nagrada za dostignuca u novinarstvu agencije Inter Pres Service "za odrzavanje u zivotu tradicije nezavisnosti, objektivnosti i hrabrosti u izvjestavanju pod najtezim uslovima", nagrada fondacije "Alfons Kamin" u Barseloni "za zajednicki rad novinara razlicitih nacionalnosti u sluzbi slobode i mira", te nagrada Kluba evropskih rektora "za borbu protiv ksenofobije". Pored navedenih nagrada treba spomenuti jos dvije i to: Nagrada za ljudska prava "Saharov" i "Medjunarodna nagrada za slobodu stampe" Udruzenja turskih novinara 1995. godine. Brojna medjuanrodna i domaca priznanja dobili su i novinari pojedinci.
Ratne stete koje je pretrpjela kuca "Oslobodjenje" procijenjene su na 37 miliona maraka. I pored toga "Oslobodjenje" je opstalo zahvaljujuci entuzijazmu i privrzenosti zaposlenih, zahvaljujuci organizacionim, menadzersko poduzetnickim i drugim, sposobnostima neophodnim za uspjesno poslovanje, rast i razvoj. Uz spoljnu pomoc, te zavrsetkom poslova privatizacije "Oslobodjenje" bez sumnje je kuca koja ce sa 55-to godisnjom tradicijom i u narednom periodu nastaviti ratom prekinuto uspjesno poslovanje.
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo - Kontakt [email protected]
Stranice su optimirane za rezoluciju 800x600 pixela, True Color
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#4
Presuda Haskog tribunala za zlocine u sjeverozapadnoj BiH
Radoslavu Brdjaninu 32 godine zatvora
HAG - Radoslav Brdjanin, bivsi predsjednik Kriznog staba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), osudjen je u srijedu na 32 godine zatvora. Pretresno vijece proglasilo je Brdjanina krivim po osam od ukupno 12 tacaka optuznice koja ga tereti za zlocine pocinjene od aprila do decembra 1992. u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, odnosno u 13 opstina u sastavu tadasnje ARK. Krivica za zlocine Brdjanin je proglasen krivim za progone nesrpskog stanovnistva na politickim, rasnim i vjerskim osnovama, hotimicno lisavanje zivota, mucenja, bezobzirno razaranje gradova, sela i naselja koje nije opravdano vojnom nuzdom, kao i za namjerno unistavanje vjerskih institucija. S druge strane, Pretresno vijece je zakljucilo da tuzilastvo nije izvan razumne sumnje dokazalo Brdjaninovu odgovornost za genocid i saucesnistvo u genocidu, istrebljenje i unistavanje i prisvajanje imovine koje nije opravdano vojnim razlozima. Mada je ocijenilo da su “ciljani znacajni dijelovi zasticenih grupa: bosanskih Muslimana i Hrvata, da je veliki broj civila ubijen a da su mnogima, u zatocenickim objektima sirom ARK, nametani uslovi zivota sracunati da dovedu do njihovog fizickog unistenja... Pretresno vijece je zakljucilo da tuzilastvo nije dokazalo da su ti zlocini pocinjeni sa namjerom da se zasticene etnicke grupe “uniste kao takve”, sto je uslov da bi se neki zlocin proglasio genocidom. Umjesto s genocidnom, ti zlocini su, po ocjeni sudija, pocinjeni s namjerom da se te grupe prisilno rasele, kako bi se etnicki ocistilo podrucje ARK. Radovan Brdjanin je, zakljucilo je Vijece, bio ne samo “formalni predsjednik”, vec i “kljucna licnost” Kriznog staba i stajao je iza svih njegovih glavnih odluka. Najava zalbe U sazetku presude navode se tri vrste odluka Kriznog staba koje su sprovodili opstinski organi, policija i, u nekim slucajevima, vojska. Te odluke odnosile su se na otpustanje Muslimana i Hrvata, njihovo razoruzanje i prisilno raseljavanje nesrpskog stanovnistva. To odluke su, po ocjeni Vijeca, bile od vitalnog znacaja za ukupni uspjeh etnickog ciscenja i u znacajnoj su mjeri doprinijele ostvarivanju strateskih ciljeva koje je proklamovala Skupstina RS. Radoslav Brdjanin je, prema rijecima njegovog americkog branioca Dzona Akermana (John Ackerman), bio “pomalo sokiran presudom”, narocito visinom kazne. Akerman dodaje da ce “svakako uloziti zalbu”.
(Sense)
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo -
Radoslavu Brdjaninu 32 godine zatvora
HAG - Radoslav Brdjanin, bivsi predsjednik Kriznog staba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), osudjen je u srijedu na 32 godine zatvora. Pretresno vijece proglasilo je Brdjanina krivim po osam od ukupno 12 tacaka optuznice koja ga tereti za zlocine pocinjene od aprila do decembra 1992. u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, odnosno u 13 opstina u sastavu tadasnje ARK. Krivica za zlocine Brdjanin je proglasen krivim za progone nesrpskog stanovnistva na politickim, rasnim i vjerskim osnovama, hotimicno lisavanje zivota, mucenja, bezobzirno razaranje gradova, sela i naselja koje nije opravdano vojnom nuzdom, kao i za namjerno unistavanje vjerskih institucija. S druge strane, Pretresno vijece je zakljucilo da tuzilastvo nije izvan razumne sumnje dokazalo Brdjaninovu odgovornost za genocid i saucesnistvo u genocidu, istrebljenje i unistavanje i prisvajanje imovine koje nije opravdano vojnim razlozima. Mada je ocijenilo da su “ciljani znacajni dijelovi zasticenih grupa: bosanskih Muslimana i Hrvata, da je veliki broj civila ubijen a da su mnogima, u zatocenickim objektima sirom ARK, nametani uslovi zivota sracunati da dovedu do njihovog fizickog unistenja... Pretresno vijece je zakljucilo da tuzilastvo nije dokazalo da su ti zlocini pocinjeni sa namjerom da se zasticene etnicke grupe “uniste kao takve”, sto je uslov da bi se neki zlocin proglasio genocidom. Umjesto s genocidnom, ti zlocini su, po ocjeni sudija, pocinjeni s namjerom da se te grupe prisilno rasele, kako bi se etnicki ocistilo podrucje ARK. Radovan Brdjanin je, zakljucilo je Vijece, bio ne samo “formalni predsjednik”, vec i “kljucna licnost” Kriznog staba i stajao je iza svih njegovih glavnih odluka. Najava zalbe U sazetku presude navode se tri vrste odluka Kriznog staba koje su sprovodili opstinski organi, policija i, u nekim slucajevima, vojska. Te odluke odnosile su se na otpustanje Muslimana i Hrvata, njihovo razoruzanje i prisilno raseljavanje nesrpskog stanovnistva. To odluke su, po ocjeni Vijeca, bile od vitalnog znacaja za ukupni uspjeh etnickog ciscenja i u znacajnoj su mjeri doprinijele ostvarivanju strateskih ciljeva koje je proklamovala Skupstina RS. Radoslav Brdjanin je, prema rijecima njegovog americkog branioca Dzona Akermana (John Ackerman), bio “pomalo sokiran presudom”, narocito visinom kazne. Akerman dodaje da ce “svakako uloziti zalbu”.
(Sense)
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo -
-
margareta
- Posts: 3292
- Joined: 01/08/2004 12:01
- Location: Planeta URAN
#6
Ti češ s' "komunjarama" izoštrit zube koliko ih glođeš i ne vadiš iz usta .
Ja šarekapica, preporučam ti toplo da izbaciš tu prljavštinu iz tvojih čistih usta . Ne zamjeri al' "malo" si pretjero i to bez ljutnje , neargumentirano i anemično se nešto upinješ da dokažež nekome ko ništa o "komunjarama"
i ne misli.
Ja šarekapica, preporučam ti toplo da izbaciš tu prljavštinu iz tvojih čistih usta . Ne zamjeri al' "malo" si pretjero i to bez ljutnje , neargumentirano i anemično se nešto upinješ da dokažež nekome ko ništa o "komunjarama"
i ne misli.
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#7
Nacifasizam
Prvostepenom presudom Haskog tribunala Radoslav Brdjanin, bivsi predsjednik Kriznog staba ARK, proglasen je krivim za gotovo sve najteze ratne zlocine osim genocida. Odgovornost za progone Bosnjaka i Hrvata na rasnom i vjerskom osnovu, njihovo mucenje, ubijanje, razaranje naselja i unistavanje religioznih institucija - svjedoci o postojanju projekta i organizacije da se to ucini, kao i karakteru te ideologije. Rijec je o cistom nacifasizmu u sluzbi plana velika Srbija. Pod izlikom zastite neugrozenih bh. Srba i patronatom Beograda, uz ucesce pervertirane JNA, 1991. je ustanovljena antiustavna politicko-teritorijalna organizacija koja ce zaokruzenje dobiti u formi RS uoci agresije na BiH. Okosnicu te u biti kvislinske vlasti cini jedna stranka - SDS. Pod njenom kontrolom su paracivilna vlast, obavjestajna sluzba, policija i vojska koji su sistematicno vrsile najteze zlocine s genocidnim finalom u Srebrenici. Ne zaboravimo logore i ulogu medija pa ce sve biti po uzoru na Treci rajh. Medjunarodni autoriteti i mirovna misija u BiH svjesno izbjegavaju ideolosku osnovu tog projekta nazvati nacifasizmom uprkos dokazima sto ih nudi Hag. Kao sto izbjegavaju da uhapse Radovana Karadzica i Ratka Mladica kao najizrazitije personifikacije te politike. Kao sto u kritici RS i ustavnog uredjenja BiH izbjegavaju kazati da je taj entitet medjunarodno priznat nacifasisticki produkt. Morbidan je apsurd da je projekat velika Srbija propao u Hrvatskoj i samoj Srbiji (autonomija Crne Gore i Kosova), a (p)odrzava se u BiH kao najvecoj zrtvi tog projekta. Kome sve to treba?
Zija DIZDAREVIC
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo
Prvostepenom presudom Haskog tribunala Radoslav Brdjanin, bivsi predsjednik Kriznog staba ARK, proglasen je krivim za gotovo sve najteze ratne zlocine osim genocida. Odgovornost za progone Bosnjaka i Hrvata na rasnom i vjerskom osnovu, njihovo mucenje, ubijanje, razaranje naselja i unistavanje religioznih institucija - svjedoci o postojanju projekta i organizacije da se to ucini, kao i karakteru te ideologije. Rijec je o cistom nacifasizmu u sluzbi plana velika Srbija. Pod izlikom zastite neugrozenih bh. Srba i patronatom Beograda, uz ucesce pervertirane JNA, 1991. je ustanovljena antiustavna politicko-teritorijalna organizacija koja ce zaokruzenje dobiti u formi RS uoci agresije na BiH. Okosnicu te u biti kvislinske vlasti cini jedna stranka - SDS. Pod njenom kontrolom su paracivilna vlast, obavjestajna sluzba, policija i vojska koji su sistematicno vrsile najteze zlocine s genocidnim finalom u Srebrenici. Ne zaboravimo logore i ulogu medija pa ce sve biti po uzoru na Treci rajh. Medjunarodni autoriteti i mirovna misija u BiH svjesno izbjegavaju ideolosku osnovu tog projekta nazvati nacifasizmom uprkos dokazima sto ih nudi Hag. Kao sto izbjegavaju da uhapse Radovana Karadzica i Ratka Mladica kao najizrazitije personifikacije te politike. Kao sto u kritici RS i ustavnog uredjenja BiH izbjegavaju kazati da je taj entitet medjunarodno priznat nacifasisticki produkt. Morbidan je apsurd da je projekat velika Srbija propao u Hrvatskoj i samoj Srbiji (autonomija Crne Gore i Kosova), a (p)odrzava se u BiH kao najvecoj zrtvi tog projekta. Kome sve to treba?
Zija DIZDAREVIC
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo
-
margareta
- Posts: 3292
- Joined: 01/08/2004 12:01
- Location: Planeta URAN
#9
TI NISI ZA NOVINE NEGO ZA "RIPLIJA" PO KOLIČINI TVOJIHairwing wrote:Auhh...JBT wrote:Vise nego dirljivo. Oslobodjenje je jedan od ponosa i karakteristika BiH.
Isključivo za ex-komuniste - današnje neokomunjare.
IZGOVORENIHIH LAŽI I JOŠ SI ZA GAY JAVNU KUĆU
A NE ZA JAVNE MEDIJE
TUPI I GLUPI NE ZNAŠ NI LAGATI OKRUGLO
NEKA SVAKO PROČITA MOJE ZADNJE POSTOVE U
KOJIMA SI TI I
TVOJA PRLJAVA LAŽ