Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Osecanje pripadnosti nekom narodu i naciji je sasvim subjektivna stvar, bilo kakvo teoretisanje na tu temu ne daje rezultate.
Kazes, "dakle poenta je da je u 90 % slučajeva "dovoljno" da kažeš PREZIME(kao pripadnost plemenu) i da si po automatizmu svrstan u jedan od naroda", donekle je tacno, i to za samo neka prezimena... sta ti znas kad ti neko kaze da se preziva Maric, Matic, Antic, Nikolic, Baljic... mogu biti i Srbi i Hrvati, cak ima i prezimena na IC koja ukljucuju i muslimane... sta reci o politicaru Brankovicu, ciji su njegovi koreni... moj drugar iz sarajeva se preziva Malic, deklarise se kao Srbin, a Malica ima i Hrvata i Bosnjaka...
...
pa jesam li se ja i ogradio rekavši 90% ajd neka bude i 80 % možeš POGODIT od prve
u onih ostalih 20 % spadaju ovi gore koje si pobrojao kod kojih ne možeš "na prvu" pogodit, ali istražujući porodično stablo doći češ i njima do "KORIJENA" I saznat "čiji su"
Johny wrote:
Licno mi je i smesno i zalosno sto je Emir postao Nemanja, ali kad gledamo sire, ko njemu moze braniti da se oseca Srbin, Mongol ili Eskim, to je jedno od osnovnih prava coveka u civilizovanom svetu... kako se postaviti prema deci iz mesanih brakova , za nacionaliste bice odbaceni kod oba naroda...ili ce postati kosmopolite ili ce cvrsto prigrliti samo jedan narod a ovaj drugi gledati sa prezirom...
...
uglavnom će kod "mješanaca" prevladati ono čije PREZIME nose
eto konkretno imam rođaka čija je mati ORIGINAL HRVATICA IZ SPLITA i on je mješanac, ali nosi bosansko prezime i ime i nikom na pamet ne bi palo da bi mogao biti mješanac, dok ne neki način to ne sazna o njemu
Johny wrote:
Kazes da je DZABA kako se ti osecas...a mislim da je to najvaznije, ako si ti siguran u svoje osecanje pripadnosti "necemu" nista te nece pogoditi kako te posmatraju sa strane...
Mi smo svi pre svega pripadnici LJUDI, pa tek onda, "beli ljudi", Evropljani, Balkanci, Bosnjaci, Srbi, sarajlije, beogradjani, Ilidzani, vracarci, stanovnici Ferhadije ili Knez Mihajlove, deca, ocevi, majke, sestre... ali ovo prvo je jedino vazno, ostalo su potrebne i nepotrebne podele koje su varljiva kategorija...
slažeš se s tobom da je važan lični osjećaj, ali "ne pije vode" pogotovo u ovim nacionalno opterećenim sredinama balkana
i lijepa je ova "tvoja bajka" o ljudima, i slažem se i važi za sve civilizovane ljude, ali DALEKO je BALKAN od tog načina razmišljanja proći će vjekove dok ne dođemo do tog nivoa svijesti i "kontanja" kao što je tvoje, moje i sličnih koji smo MANJINA među ovim "ostalim"
I ja imam poznanicu koja se preziva Jusbasic, a Hrvatica je, prava katolicka porodica.
Ili sta reci za Mariju Serifovic, sa starim srpskim prezimenom.
Ovo sam bila postavila na drugoj temi, pa razmislite.
A evo kako nastaju nacije na Balkanu. Prije neki dan je Slobodna Dalmacija objavila, kako Srbi-pravoslavci iz Dalmacije i sa podrucja Dubrovnika masovno traze ispisnice iz Pravoslavne crkve i pohadjaju katolicke sluzbe. Na to ih niko ne tjera, nego oni misle da ce tako i njima i njihovoj djeci biti lakse u zivotu. Djeca im naravno pohadjaju katolicki vjeronauk.
Pogadjate da se oni svi vjerovatno izjasnjavaju kao Hrvati. To je njihov izbor, ali eto promjena nacije, donosi i promjenu vjere.
Moje mišljenje je da su ovi pojmovi u topicu sve do jednog izmišljene kategorije, izmišljene da bi se prosti puk imao čime zabavljati. Misli, postoje ali npr. svo formiranje naroda od plemena ili nacije od naroda je uvijek krenulo "odozgo prema dole", uvijek su ljudima nametane te kategorije, nekad silom a nekad paleći im patriotizam ili entuzijazam, tako da se dolazi do apsurdnih situacija da je neko izabrao neku "naciju" samo zbog toga što je u datom momentu njegova porodica bila s odgovarajuće strane neke rijeke, ili što se u tom momentu molio tačno odgovarajućem Bogu. Ljudima je nametnuta potreba da osjećaju pripadnost nečemu, a ako ne osjećaju tu pripadnost onda su gluho bili nekakvi apatridi, izdajice naroda i tradicije itd. I call it bullshit.
Apsurdnost do koje dovode ove "kategorije" se najbolje vide kod djece iz tzv "miješanih brakova" gdje se čitava ova klasifikacija i nomenklatura raspada i pokazuje se da pripadnost ovim kategorijama nije stvar rođenja niti gena niti geografije, nego stvar izbora. Ako cijeli kolektiv izabere da se zovu ovako ili onako, tako će i biti i niko drugi im nema šta prigovarati. Ali da se ne lažemo, niti jedna od ovih kategorija nije "organska", i uvijek je vještačka, i nikada se ne pita cijeli kolektiv nego vladajuća elita, a kolektivu se samo servira rješenje a oni će to prihvatili ili neće. Tako, drugovi moji, nastaju nacije, države i religije.
Dominacija etničke identifikacije u političkom životu BiH sprečava formiranje bosanskohercegovačkog političkog identiteta. U analizi problema sukoba etničkih identiteta i države, Nevenu Anđeliću nameće se pitanje do kada država može opstajati na temelju puke formalno-administrativne spone sa svojim građanima, a bez osjećaja pripadnosti.
Tokom predizborne kampanje 1990. godine Alija Izetbegović upitao je pristalice u ilidžanskoj sportskoj dvorani da li je SDA vjerska partija, na šta su prisutni uzviknuli da jeste. Na to je bošnjački lider pojasnio da nisu, nego da ih njihovi protivnici optužuju da jesu. Ovaj anegdotalni primjer zapravo ulazi u srž odnosa vjerskog, etničkog i nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovini. Vjerski i etnički identitet neraskidivo su povezani i, kao što događaji tokom posljednjih dvadesetak godina pokazuju, od primarnog značaja za građane. Nacionalni identitet, međutim, koji bi značio identifikaciju s državom a ne etničkom skupinom, ugrožen je i nerazvijen upravo zbog snage prva dva i njihovog prevladavanja.
Terminološki je problematično raspravljati o ovome u Bosni i Hercegovini upravo zbog poistovjećivanja nacije sa etničkom skupinom, što je samo po sebi indikativna činjenica. U ovom tekstu, međutim, pod etnijom se podrazumijeva jedna od tri dominantne etničke skupine, dok se nacija odnosi na državu Bosnu i Hercegovinu.
Religijski temelji etničke identifikacije
Za osobu je bitno identifikovanje sa grupom zbog osjećanja pripadnosti, članstva, diferenciranja od drugih te, konačno, zbog sopstvene, subjektivne identifikacije. (Moore, 28) Iako je opštepoznata višeznačnost i višestrukost kolektivnog identifikovanja svake individue, za ovo razmatranje potrebno je zanemariti sagledavanje različitih identiteta upravo zato što su u bosanskohercegovačkom društvu etnički i religijski principi kolektivne pripadnosti toliko dominantni. Kao takvi, upravo oni ometaju razvoj nacionalnog identiteta, koji se obično izražava kroz politizovano ostvarenje etničkog identiteta u uspostavljenju samoodređenja. Upravo ova odrednica nacionalnog identiteta je problematična za Bosnu i Hercegovinu kao državu, jer tri etnije imaju vrlo različite tendencije u samoodređenju.
Moglo bi se reći da je slična situacija i u okruženju države, ali ova je zemlja posebna upravo po tri konstitutivne grupe, za razliku od susjedstva, gdje su različiti procesi, najčešće vojno-politički, doveli do formiranja (mono)nacionalnih država u kojima druge etnoreligijske grupe imaju manjinski status. Stoga je izuzetno značajan različit odnos prema samoodređenju među tri etnička identiteta u Bosni i Hercegovini.
Samo ime države sugeriše različit identitet između Hercegovaca i Bosanaca, koji se bazira na regionalnim razlikama, dijalekatskim varijetetima te geografskim i klimatskim odlikama terena koje su uticale i na diferencijaciju mentaliteta ljudi nastanjenih u različitim dijelovima države. Istorijske prilike su bile donekle drugačije, čemu su doprinijeli politički razlozi u prošlosti – npr. Hercegovinu su Turci okupirali tek nakon Bosne. Kako razlike u mentalitetu nisu još uvijek dovoljno istražene, ovakve tvrdnje se zasnivaju uglavnom na anegdotalnim dokazima, ali takav utisak nije neuobičajen među posjetiocima ovih krajeva. Međutim, događaji tokom posljednjih dvadesetak godina dokazuju da su ovi identiteti zapravo od drugorazredne važnosti, u najboljem slučaju. Tokom rata devedesetih godina potpuno su zanemarene razlike između Bosanaca i Hercegovaca, a kao bitnija odrednica za identifikaciju među žiteljima ovih prostora pokazala se etnička pripadnost.
Za shvatanje ove problematike nužno je uvidjeti čvrsto povezani odnos religijskog i etničkog identiteta među etnijama Bosne i Hercegovine. (Velikonja, 2003:91) Etnički identiteti u Bosni i Hercegovini primarno su bazirani na religijskim značajkama (Velikonja, 2003:288), jer ako se uzmu u obzir drugi mogući faktori u razvoju nacionalne svijesti, izgledno je da su oni skoro sasvim ignorisani. Jezički faktor, na primjer, koji je u većem dijelu Evrope zapravo bio određujući u stvaranju nacija, mora se odbaciti, jer etničke grupe u Bosni i Hercegovini zapravo govore isti ili vrlo slične jezike. Istorija i kultura bile su zajedničke do posljednjih velikih sukoba, kao što mnogi autori primjećuju poredeći “bosanske Srbe i bosanske muslimane” i navode kako je upravo to predmet odlučnog negiranja fanatika i ekstremnih političkih snaga na obje strane. (Coady,2006:62) Pošto se diferencijacija nije mogla provesti ni na osnovu teritorijalnog principa, kao što se vidi iz primjera dva dijela sadržana u samom nazivu države i predratne etničke heterogenosti teritorije BiH, osnova za kolektivno identifikovanje u Bosni i Hercegovini bila je religijska.
Ovdje dolazimo do osnovnog paradoksa društva: da interpretacija religije kakvu nude nacionalistički političari mutira do takvih razmjera da upravo religijsko određenje sprečava toleranciju koja je u osnovi svih masovnih religijskih učenja praktikovanih u Bosni i Hercegovini. Ovo bastardiziranje religije poprimilo je ekstremne razmjere tokom dvadesetog vijeka, kada su zapravo i zabilježeni najveći sukobi među religijskim, odnosno tada već izgrađenim etničkim skupinama.
Prevlast etničkog nacionalizma u političkom diskursu
Ovakav karakter identifikacije i dominacija etničke pripadnosti nad svim ostalim kolektivnim pripadnostima su opšteprisutni u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, i nema nikakvih naznaka da bi se ovakva vrsta tumačenja osnova kolektivnih identifikacija mogla promijeniti u doglednoj budućnosti, što u potpunosti potvrđuje predizborna kampanja 2006. godine, rezultati izbora te komentari nakon izbora.
Svi bosanskohercegovački nacionalistički pokreti uspješno politizuju navedene razlike preciznim etničkim argumentima, za koje je stanovništvo, pogođeno ekonomskim nedaćama, vrlo prijemčivo. Utoliko se može govoriti o potpunoj prevlasti etničkog nacionalizma u političkom prostoru BiH, uz puke zametke onog građanskog. Naime, nacionalizam je, slijedeći Gellnerovu definiciju, politički princip koji tvrdi da je sličnost kulture osnovna socijalna veza. (Gellner, 1997:3) Ukoliko se uproste mnogi izrazi nacionalizma do podjele na dva osnovna tipa, onda su to etnički i građanski. (Syzman, 1999:7) Etnički insistira na etničkoj kulturi kao primarnom izvoru kulturne identifikacije i etničkoj pripadnosti kao osnovnom principu utemeljenja političke zajednice. Građanski, međutim, u prvi plan stavlja političke vrijednosti koje mogu biti zajedničke različitim etničkim skupinama, te je otud odgovarajuća politička manifestacija ove vrste nacionalizma upravo nadetnička državna zajednica ili politička nacija kako je definisana na početku teksta. Trenutno u BiH kulturno poistovjećivanje postoji uglavnom samo unutar vjerskih, a samim time i etničkih, skupina. Kulturne veze uspješno su prekinute na međuetničkom nivou i stoga građanski nacionalizam postoji više kao potencijal, ne kao stvarnost.
Pokušaju li se uporediti različiti etnonacionalistički pokreti, čak i unutar iste etnije, nemoguće je naći značajnije ideološke razlike, jer su argumentacija tokom predizbornih kampanja kao i politike po dolasku na vlast gotovo identične. Na taj način, glas za SNSD ili SDS nije toliko različit kao što bi možda bio prije desetak godina, jer je ova prva partija u međuvremenu bitno izmijenila odnos prema nacionalizmu i od opozicije srpskom nacionalističkom pokretu postala takmac u borbi za glasove na nacionalističkoj osnovi. Međusobna politička borba dva HDZ-a ima gotovo isključivo personalne osnove i među ove dvije stranke nema nikakve ideološke razlike, a slično je i u slučaju SBiH i SDA. Originalna pseudomultietničnost SBiH ubrzo je kopirana u SDA, pa tako obje bošnjačke nacionalističke partije imaju u svojim vodstvima po nekoliko marioneta iz drugih etničkih skupina.
Retorika ovih stranaka bazirana je na ekonomskim interesima, što ih izjednačava sa multietničkim ili nenacionalističkim partijama, ali im dodatnu težinu daje emocionalna argumentacija koja lako nalazi put do svijesti potencijalnih glasača, što je uobičajena karakteristika pretkonfliktnih i postkonfliktnih društava. Eric Hobsbawm opisao je da “nema efektivnijeg načina od udruživanja neskladnih, pobunjenih dijelova naroda nego ujedinjenje protiv vanjskih faktora”. (Velikonja, 2003:257) U slučaju svake od tri etnije u Bosni i Hercegovini, nema univerzalne političke mobilizacije na nivou cijele države, već se ona vrši u odnosu na druge dvije etnije te, u bošnjačkom slučaju, u odnosu na susjedne zemlje. Pri tome se svaka nacionalna mobilizacija u regiji neizostavno odražava u BiH i rezultira mobilizacijom unutar etničkih skupina i dodatnom razgradnjom društva i države.
Pošto je sva partijska ideologija sadržana u etnoreligijskom nacionalizmu, logično je da je osnova svih problema u funkcionisanju društva i države upravo u takvoj politici. Uzme li se u obzir da je nacionalizam politički princip koincidiranja kulture i politike, te ukoliko je nacija jedinica političke autonomije, odnosno da svaka nacija nastoji ostvariti političku autonomiju baziranu na lingvističkim i kulturnim posebnostima, ako su te posebnosti zapravo etničke – onda će se težiti političkoj autonomiji za tu etničku skupinu, odnosno ona preuzima prerogative nacije kao političke jedinice. Vjerovatna posljedica su, stoga, zahtjevi za političko-teritorijalnu autonomiju.
Uobičajeno je da manjinske grupe svoje političke zahtjeve baziraju na nekom od pet ključnih argumenata. (Pavković, 123-124) Bosna i Hercegovina u tome nije izuzetak. Kulturna posebnost je najnoviji argument koji se poteže u javnim diskusijama, iako istorijski krupne razlike ne postoje i zapravo se tek sada razvijaju kulturne posebnosti, kao dio etnonacionalističkog programa, unutar bosanskohercegovačkog društva. Istorijski argument je vrlo popularan u nacionalističkoj retorici, ali za to nedostaje teritorijalna koncentracija jedne etničke skupine u prošlosti BiH. Etnička teritorijalizacija stanovništva nastupila je kao posljedica posljednjeg rata, odnosno počinjenih ratnih zločina.
Pozivanje na nepravednu prošlost vrlo je djelotvoran argument, jer pojedinci lako nalaze opravdanje za sopstvene neuspjehe u tvrdnji da je sve to posljedica nepravde prema kolektivu. Četvrti argument više je liberalnog karaktera i ogleda se u pozivanju na opštu jednakost svih grupa u društvu, koji nacionalisti prihvataju i onda dovode do apsurda u njegovoj primjeni. Konačno, peti argument u zahtjevima za političku autonomiju etničkih kolektiviteta čisto je nacionalistički jer, shodno njemu, nacionalne grupe, u ovom slučaju – etnonacionalne, toliko su posebne da zaslužuju posebnu državu ili posebne organe uprave koji isključivo mogu zadovoljiti ovako izražene posebnosti. (Pavković, 2006:123-124)
Dodatno opterećenje za zajedničku državnu zajednicu predstavlja identifikacija dvije od tri konstitutivne etničke skupine, Srba i Hrvata sa susjednim državama, što neminovno vodi ka poistovjećivanju sa državom među najbrojnijom grupom bez nacionalne države u susjedstvu, Bošnjacima. Paradoksalno, upravo takvo naglašeno identifikovanje Bošnjaka s državom BiH udaljava Srbe i Hrvate od ideje bosanskohercegovačke države kao njihove zajedničke i usmjerava ih ka nacionalnim državama Srba i Hrvata. Ovdje se problem dalje komplikuje usljed bošnjačkog poistovjećivanja s drugim Slavenima islamske vjeroispovijesti, iako ih malo šta istinski povezuje, a što dodatno svjedoči o već razmatranim vjerskim korijenima etničkih identiteta u BiH. Teško je drugačije razumjeti nazivanje makedonskih muslimana Bošnjacima u sarajevskim medijima. Ovakvo velikobošnjačko shvatanje nekih susjednih etničkih grupa dodatno doprinosi i tako problematičnim odnosima u regiji. Šta je ovdje reakcija, a šta korijen problema, nije od značaja za samu dijagnozu. Čak i kad bi se i našao opšteprihvatljiv odgovor, on ne bi vodio napuštanju etnonacionalističkih politika.
U tom smislu, koliko god se činilo apsurdnim, možda bi neophodno bilo da se oslabi ovakva identifikacija Bošnjaka sa državom, jer je to jedini način da se ista ta država učini potencijalno dovoljno privlačnom za Srbe i Hrvate i da se i oni počnu snažnije identifikovati sa sopstvenom domovinom bez sada već uvriježenih strahova od majorizacije i bošnjačke hegemonije. U odnosu na spoljni svijet, ove dvije etnije također moraju pronaći modus vivendi za identifikaciju sa Srbima i Hrvatima u njihovim nacionalnim državama, bez narušavanja državnosti BiH. No, jednostavno rješenje nije jednostavno primijeniti u državi na koju pravo polažu tri etničke skupine.
Podijeljena država
Problem u Bosni i Hercegovini jeste da postoje tri nacije-etnije ili etno-nacije, a samo jedna država. Iz tog razloga etnonacionalistički pokreti, kao dio svojih strateških poteza, obavezno napadaju legitimnost državnog poretka. Oni po definiciji insistiraju da je jedina legitimna forma vladavine državom ona nacionalna, što u njihovoj terminologiji znači zapravo etnonacionalna. (Syzman, 1999:13) Ako se stoga pokuša sagledati srž većine političkih sukoba unutar vlasti u postdejtonskoj državi, pokazuje se da su ključni problemi određenja, odnosno stepena i opsega autonomije (nota bene, ne suvereniteta) teritorija na kojima su određene etničke elite uspostavile vlast, što samo ukazuje na kontinuitet politike iz doba mirovnih pregovora. Različito artikulisanje zahtjeva dolazi iz nekoliko razloga, od kojih se neki mogu objasniti postojanjem izvjesnih razlika među nacionalističkim partijama, te različitim stepenom politike tolerancije, ali opšte karakteristike zajedničke su za sve etnički bazirane partije u Bosni i Hercegovini.
Krajnja posljedica ovakvih zahtjeva nacionalističkih stranaka mogla bi biti teritorijalna podjela BiH, formalna ili praktična. Prvi korak je podjela vlasti; ona se svodi na međusobni dogovor koja nacionalistička partija preuzima kontrolu kojeg ministarstva. Ovaj dio je obično najlakši, jer se zapravo svodi na imenovanja državnih službenika koji svojim kasnijim radom tu istu državu podrivaju jer rade isključivo u interesu sopstvene nacionalističke elite. Kada takva politika postane potpuno neprihvatljiva partnerskim nacionalistima, slijedi podjela teritorija na područja kojima bi u potpunosti upravljala samo jedna nacionalistička grupacija.
No, pošto na istu teritoriju više grupa polaže pravo, nastaju sukobi koji se prevladavaju suspendovanjem legitimne vlasti tako da državom faktički upravljaju izvana nametnute institucije poput Visokog predstavnika. Ovo je lako moguće dokazati mnogobrojnim primjerima iz poslijeratne istorije države, u kojoj je sve odluke koje se zapravo tiču izgradnje političko-nacionalne identifikacije i stvaranja nacionalnih simbola donio strani gubernator, pošto domaće političke vođe nisu mogle pronaći zajednički imenitelj za Bosnu i Hercegovinu koji bi ujedno zadovoljio i zahtjeve etničke identifikacije. To je bio slučaj sa monetom, zastavom, grbom, himnom, automobilskim registracijama – da pomenemo samo one najočiglednije. Sve ove nacionalne simbole etnički organizovani entiteti imali su u sopstvenim paradržavnim tvorevinama. Popularno prihvatanje i saživljavanje građana s tim prethodnim, paranacionalnim simbolima zapravo je odraz opšteg stanja društva u Bosni i Hercegovini i paradigma podijeljenosti. Kolektivna identifikacija čini se da je prešla tačku iza koje više nema mogućnosti preusmjeravanja istorijskog procesa kojim bi se osnažio političko-nacionalni, bosanskohercegovački identitet. Slijedi potpuna razgradnja društva, ukoliko se ne desi neka revolucionarna promjena ovog trasiranog istorijskog puta.
Stoga bi se bosanskohercegovačko društvo moglo kretati u jednom od dva smjera. Prva, trenutno vidljivija opcija, jeste nastavak jačanja etničkih identiteta, insistiranje na njihovoj prevashodnosti. Krajnja posljedica tog razvoja jeste potpuna razgradnja društva, te vjerovatno i same države. Druga varijanta je djelimično suzbijanje etničke identifikacije kod svih grupa, pažljiviji odnos prema prošlosti te razvijanje razumijevanja izvjesnih različitosti koje postoje kod drugih, bez insistiranja na istovremenom reciprocitetnom uzvraćanju. Dugoročno gledano, pod takvim okolnostima, bilo bi moguće izgraditi snažniji nacionalni identitet Bosne i Hercegovine. Bilo kojim putem da krene, cjelokupno bosanskohercegovačko društvo, ili separatna društva, vjerovatno bi doživjela snažniji ekonomski i društveni razvoj, jer bi se čak i formiranjem nacionalnih teritorija s kojima bi se grupe lako identifikovale, omogućilo jačanje institucija sistema i uređenje društava kao ekonomski racionalnih i održivih jedinica.
Jedino u slučaju dugotrajnijeg statusa quo sva tri društva unutar države i skupa s njom nastaviće razvoj suprotan savremenim evropskim trendovima i proklamovanom društvenom blagostanju. Nacionalizam nije stran evropskim društvima, i moguće je čak govoriti i o njegovoj renesansi, ali identifikacija sa etnijom ponekad ustupa mjesto drugim procesima zarad napretka i opšteg prosperiteta. U Bosni i Hercegovini to nije slučaj, pa etnička identifikacija, te nadasve ispolitizovani etnonacionalizam, u skoro svim oblastima života primarni su oblici iskazivanja pripadnosti. Da li je moguća Bosna i Hercegovina bez bosanskohercegovačkog identiteta pitanje je na koje se neće predugo, istorijski gledano, čekati na odgovor.
bosna123 wrote:I ja imam poznanicu koja se preziva Jusbasic, a Hrvatica je, prava katolicka porodica.
Ili sta reci za Mariju Serifovic, sa starim srpskim prezimenom.
Ovo sam bila postavila na drugoj temi, pa razmislite.
A evo kako nastaju nacije na Balkanu. Prije neki dan je Slobodna Dalmacija objavila, kako Srbi-pravoslavci iz Dalmacije i sa podrucja Dubrovnika masovno traze ispisnice iz Pravoslavne crkve i pohadjaju katolicke sluzbe. Na to ih niko ne tjera, nego oni misle da ce tako i njima i njihovoj djeci biti lakse u zivotu. Djeca im naravno pohadjaju katolicki vjeronauk.
Pogadjate da se oni svi vjerovatno izjasnjavaju kao Hrvati. To je njihov izbor, ali eto promjena nacije, donosi i promjenu vjere.
Ne verujem u to sto pise Slobodna Dalmacija, moguce da ima pojedinacnih slucajeva ali "masovno" je prejaka rec...
Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Serifovicka istice sa ponosom da ima turske krvi u poreklu, mnoga sprska prezimena imaju turske reci u korenu... moj pradeda je poreklom iz Hercegovine i preziva se Begovic, poznanik ima isto prezime a poreklom je iz Crne Gore...
Imamo primer npr Bosko Balaban, 100% Srbin po obe linije, a igra za hrvatsku reprezentaciju i nikad ne spominje srpsko poreklo, Mile Smodlaka isto, Robert Prosinecki je polutan, Drazen Petrovic isto... sa nase strane to je npr Antonio Rukavina, Hrvat iz Zemuna koji je obesio ogroman pravoslavni krst oko ramena a prezimenjak mu je isto hrvatski fudbaler...
Sve to opet govori da je presudan licni osecaj, a on je generisan mnogim faktorima, a jedan od najvaznijih je u kojoj drzavi zivis...
bosna123 wrote:I ja imam poznanicu koja se preziva Jusbasic, a Hrvatica je, prava katolicka porodica.
Ili sta reci za Mariju Serifovic, sa starim srpskim prezimenom.
Ovo sam bila postavila na drugoj temi, pa razmislite.
A evo kako nastaju nacije na Balkanu. Prije neki dan je Slobodna Dalmacija objavila, kako Srbi-pravoslavci iz Dalmacije i sa podrucja Dubrovnika masovno traze ispisnice iz Pravoslavne crkve i pohadjaju katolicke sluzbe. Na to ih niko ne tjera, nego oni misle da ce tako i njima i njihovoj djeci biti lakse u zivotu. Djeca im naravno pohadjaju katolicki vjeronauk.
Pogadjate da se oni svi vjerovatno izjasnjavaju kao Hrvati. To je njihov izbor, ali eto promjena nacije, donosi i promjenu vjere.
Ne verujem u to sto pise Slobodna Dalmacija, moguce da ima pojedinacnih slucajeva ali "masovno" je prejaka rec...
Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Serifovicka istice sa ponosom da ima turske krvi u poreklu, mnoga sprska prezimena imaju turske reci u korenu... moj pradeda je poreklom iz Hercegovine i preziva se Begovic, poznanik ima isto prezime a poreklom je iz Crne Gore...
Imamo primer npr Bosko Balaban, 100% Srbin po obe linije, a igra za hrvatsku reprezentaciju i nikad ne spominje srpsko poreklo, Mile Smodlaka isto, Robert Prosinecki je polutan, Drazen Petrovic isto... sa nase strane to je npr Antonio Rukavina, Hrvat iz Zemuna koji je obesio ogroman pravoslavni krst oko ramena a prezimenjak mu je isto hrvatski fudbaler...
Sve to opet govori da je presudan licni osecaj, a on je generisan mnogim faktorima, a jedan od najvaznijih je u kojoj drzavi zivis...
REZIME
znači ima na sve strane onih koji su prihvatili tuđu nacionalnost iz različitih interesa, iako "IZVORNO" ne bi trebali pripadati toj naciji za koju su se LIČNO opredjelili
bosna123 wrote:I ja imam poznanicu koja se preziva Jusbasic, a Hrvatica je, prava katolicka porodica.
Ili sta reci za Mariju Serifovic, sa starim srpskim prezimenom.
Ovo sam bila postavila na drugoj temi, pa razmislite.
A evo kako nastaju nacije na Balkanu. Prije neki dan je Slobodna Dalmacija objavila, kako Srbi-pravoslavci iz Dalmacije i sa podrucja Dubrovnika masovno traze ispisnice iz Pravoslavne crkve i pohadjaju katolicke sluzbe. Na to ih niko ne tjera, nego oni misle da ce tako i njima i njihovoj djeci biti lakse u zivotu. Djeca im naravno pohadjaju katolicki vjeronauk.
Pogadjate da se oni svi vjerovatno izjasnjavaju kao Hrvati. To je njihov izbor, ali eto promjena nacije, donosi i promjenu vjere.
Ne verujem u to sto pise Slobodna Dalmacija, moguce da ima pojedinacnih slucajeva ali "masovno" je prejaka rec...
Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Serifovicka istice sa ponosom da ima turske krvi u poreklu, mnoga sprska prezimena imaju turske reci u korenu... moj pradeda je poreklom iz Hercegovine i preziva se Begovic, poznanik ima isto prezime a poreklom je iz Crne Gore...
Imamo primer npr Bosko Balaban, 100% Srbin po obe linije, a igra za hrvatsku reprezentaciju i nikad ne spominje srpsko poreklo, Mile Smodlaka isto, Robert Prosinecki je polutan, Drazen Petrovic isto... sa nase strane to je npr Antonio Rukavina, Hrvat iz Zemuna koji je obesio ogroman pravoslavni krst oko ramena a prezimenjak mu je isto hrvatski fudbaler...
Sve to opet govori da je presudan licni osecaj, a on je generisan mnogim faktorima, a jedan od najvaznijih je u kojoj drzavi zivis...
Ovo što sam označio crvenom farbom jednostavno nije historijski tačna konstatacija. Naime, krajine u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su naseljene današnjim srpskim (a u stvari pravoslavnim, tada još uvijek nacionalno neosvještenim) stanovništvom. Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora da današnji Srbi (a tada samo pravoslavci bez nacionalne svijesti) NISU BJEŽALI PRED TURCIMA, nego su ih osmanske vlasti vodili sa sobom da bi im ovi čuvali stoku, davali obezbjeđenje konvoja (security&escort service) i između ostalog da po potrebi ratuju za potrebe osmanske vlasti.
Usput da pohvalim @bertinja za dobar citat Nevena Anđelića. Ovaj citat dovoljno dobro objašnjava klasične zablude i pogrešne teorije koje običnim polupismenim (u političkom smislu) građanima serviraju nacionalističke stranke i vjerske institucije. Usput, pročitajte na Političkoj svaštari šta sam ja pisao o pojmovima nacije, etničkog identiteta itd.
Ovaj gore kaze:
"Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora"
Daj nam bar jedan relevantni izvor, autor,djelo,godina...
nepitati wrote:Ovaj gore kaze:
"Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora"
Daj nam bar jedan relevantni izvor, autor,djelo,godina...
Ovaj gore traži sve na gotovo bez imalo truda. Uzmi malo zarovi se po arhivama i istražuj. Otiđi u glavni arhiv u Istanbulu, pa malo čitaj. Iznenadit ćeš se koliko su ti spisi precizni i detaljni... Imaš more odličnih podataka i u Fojnici, kod franjevaca, ali moraš biti dovoljno pismen pa znati šta tražiš. A, da, ja zaboravih da ti u stvari tražiš znanje preko noći i bez po muke, zar ne? Ko će se zahebavati sa znanstvenim radom i istraživanjem, je l' de?
Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Ovo što sam označio crvenom farbom jednostavno nije historijski tačna konstatacija. Naime, krajine u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su naseljene današnjim srpskim (a u stvari pravoslavnim, tada još uvijek nacionalno neosvještenim) stanovništvom. Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora da današnji Srbi (a tada samo pravoslavci bez nacionalne svijesti) NISU BJEŽALI PRED TURCIMA, nego su ih osmanske vlasti vodili sa sobom da bi im ovi čuvali stoku, davali obezbjeđenje konvoja (security&escort service) i između ostalog da po potrebi ratuju za potrebe osmanske vlasti.
Usput da pohvalim @bertinja za dobar citat Nevena Anđelića. Ovaj citat dovoljno dobro objašnjava klasične zablude i pogrešne teorije koje običnim polupismenim (u političkom smislu) građanima serviraju nacionalističke stranke i vjerske institucije. Usput, pročitajte na Političkoj svaštari šta sam ja pisao o pojmovima nacije, etničkog identiteta itd.
kakva bolan NACIONALNA svijest u srednjem vijeku, a ko je imao, NIKO kad termin nacionalno u srednjem vijeku i ne postoji, javlja se tek krajem 19tog
ali su imali svjest o POSTOJANJU KAO NARODU
mislim, bezveze ti je to tvrdit za srbe da nisu imali svijest o sebi kao NARODU u 16-17 vijeku kad ih kao narod spominje još Konstantin u DAI
plus, sa ovom tvojom bezveznom tezom PONIŠTAVAŠ čitavu moju teoriju o postojanju NARODA BOŠNJANA
Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Ovo što sam označio crvenom farbom jednostavno nije historijski tačna konstatacija. Naime, krajine u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su naseljene današnjim srpskim (a u stvari pravoslavnim, tada još uvijek nacionalno neosvještenim) stanovništvom. Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora da današnji Srbi (a tada samo pravoslavci bez nacionalne svijesti) NISU BJEŽALI PRED TURCIMA, nego su ih osmanske vlasti vodili sa sobom da bi im ovi čuvali stoku, davali obezbjeđenje konvoja (security&escort service) i između ostalog da po potrebi ratuju za potrebe osmanske vlasti.
Usput da pohvalim @bertinja za dobar citat Nevena Anđelića. Ovaj citat dovoljno dobro objašnjava klasične zablude i pogrešne teorije koje običnim polupismenim (u političkom smislu) građanima serviraju nacionalističke stranke i vjerske institucije. Usput, pročitajte na Političkoj svaštari šta sam ja pisao o pojmovima nacije, etničkog identiteta itd.
kakva bolan NACIONALNA svijest u srednjem vijeku, a ko je imao, NIKO kad termin nacionalno u srednjem vijeku i ne postoji, javlja se tek krajem 19tog
ali su imali svjest o POSTOJANJU KAO NARODU
mislim, bezveze ti je to tvrdit za srbe da nisu imali svijest o sebi kao NARODU u 16-17 vijeku kad ih kao narod spominje još Konstantin u DAI
plus, sa ovom tvojom bezveznom tezom PONIŠTAVAŠ čitavu moju teoriju o postojanju NARODA BOŠNJANA
Molim te da ne ubacuješ moj nick iznad pogrešnog navoda. Pogledaj malo šta citiraš. Ovo gore nisam ja nikada izjavio nego sam reagirao na ovu nebulozu! Ispravi to odmah.
Tesko je odrediti po prezimenima tacno (gotovo nemoguce) koji pojedinac dolazi iz odredjenog izvornog/orginalnog plemena/naroda. Na ovim prostorima je cijelo vrijeme dolazilo do mjesanja stanovnistva iz razlicitih etnickih naroda i mjenjanja prezimena. Nakon napustanja Osmanlija (Turaka) drzave Balkana bar u drzavama bivse YU su sva prezimena izmisljena ili promjenjena ili falsifikovana. Pogledaj samo primjer muslimanskih prezimena, ona su promjenjena iz nekog drugog prezimena u muslimansko kada su pojedinci i grupe ljudi presle na Islam kao religiju. Ima li iko igdje orginalne papire porodicnog stabla danasnjih prezimena koje vode identicno izvorno prezime iz vremena prije nego sto su Turci okupirali drzave Balkana pa da moze precizno dokazati kojem plemenu/narodu pripada?
Jedino istrazivanja genetikom mogu koliko toliko dati precizan odgovor koji pojedinac pripada kojem narodu a ne neka vrsta izmisljenih i promjenjenih prezimena.
Ja vam mogu govoriti samo o splitskoj parohiji koja pokriva područje od Marine do Makarske, uključujući Split i naselja. Sada, koliko je meni poznato, pravoslavni svećenici u splitskoj parohiji imaju zavedeno 514 pravoslavnih obitelji. Procjene su da na području eparhije ima oko pet tisuća takvih obitelji, ali kamo su 'nestali' ti silni vjernici i zašto ne dolaze na službe, to treba upitati katoličke svećenike. Oni su ih prigrlili - kaže on, kritizirajući svoje sunarodnjake da se prelako odriču svoje vjere. (Episkop dalmatinski Fotije)
Doduse mozda on pretjeruje, ali primjetila sam da se malo ko u Hrvatskoj izjasnjava kao Srbin.
Ovo za Vojnu krajinu nemam vremena pisati, a imala bih stosta. Pa evo malo razmotri sa hrvatske wikipedije, koja se bas i ne podudara skroz sa mojim istrazivanjima, ali dobro. Sta mislis o ovome? Nadam se da ne skrecemo sa teme.
Ja vam mogu govoriti samo o splitskoj parohiji koja pokriva područje od Marine do Makarske, uključujući Split i naselja. Sada, koliko je meni poznato, pravoslavni svećenici u splitskoj parohiji imaju zavedeno 514 pravoslavnih obitelji. Procjene su da na području eparhije ima oko pet tisuća takvih obitelji, ali kamo su 'nestali' ti silni vjernici i zašto ne dolaze na službe, to treba upitati katoličke svećenike. Oni su ih prigrlili - kaže on, kritizirajući svoje sunarodnjake da se prelako odriču svoje vjere. (Episkop dalmatinski Fotije)
Doduse mozda on pretjeruje, ali primjetila sam da se malo ko u Hrvatskoj izjasnjava kao Srbin.
Ovo za Vojnu krajinu nemam vremena pisati, a imala bih stosta. Pa evo malo razmotri sa hrvatske wikipedije, koja se bas i ne podudara skroz sa mojim istrazivanjima, ali dobro. Sta mislis o ovome? Nadam se da ne skrecemo sa teme.
Kolko se neozbiljno ponasaju celnici pravoslavne crkve dobro je da su okupili i tih 514...verovatno ima i ateista, ali i onih koji su prihvatili katolicanstvo. Ko je od Srba ostao u Hrvatskoj, starci, babe i dede...ima ih i u vecim gradovima ali to su uglavnom oni koji osim porekla nista ne veze za Srbiju... upoznao sam jednu curu iz ZG, srpkinja, udace se za hrvata i cao... nema tu opstanka, vremenom ce asimilovati sve jer od pocetka imaju perfidan plan da se oslobode svih Srba, Hrvatska je bezobrazno etnicki cista drzava, sa skoro 90% etnickih Hrvata, takvo "cistunstvo" nema ni u jednoj drzavi u regionu... oterali su 200 000 ljudi iz svojih kuca, to je zlocin ogromnih razmera i ne moze se opravdati agresijom, paljenjem gradova...
U tom smislu je i ovaj clanak sa wikipedije, na sta to lici, umesto da pricaju o tom istorijskom pojmu oni vise od pola clanka naslove pricom "u sluzbi srpske ideologije"... na tom sajtu ima prava da pise ko god hoce, a ovo je pisao neki isfrustrirani lik... mislim da svi Srbi hipoteticki nestanu mnogi Hrvati bi bili bas depresivni, bilo bi im dosadno... ne prodje dan da oni u svojim medijima ne truju ekipu sa nekim emisijama o ratu, "Velikoj Srbiji"... okupljaju ljude oko te morbidne price, svaki clanak o Srbiji na hr portalima obese neku sliku cetnika bez zuba, svakih 10 dana na HRT specijalna emisija o nekom dogadjaju iz Srbije, dovedu neke mrsomude koji prosipaju hejt, nikad nista nisu pohvalili, kad se i desi nesto pozitivno to se precuti... ogromna propaganda izoblicava im svest do te mere da kad sam sedeo u Zadru sa nekim drustvom jedan lik mrtav ladan "iako si Srbin, cinis mi se normalan..."
Izgleda da su se i oni malo umorili, sad su nasli druge zrtve, Slovenci se satanizuju do daske... nek rade sta hoce, i nije me nesto briga...
Real Khan wrote:
Ovo što sam označio crvenom farbom jednostavno nije historijski tačna konstatacija. Naime, krajine u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su naseljene današnjim srpskim (a u stvari pravoslavnim, tada još uvijek nacionalno neosvještenim) stanovništvom. Historijska je činjenica koja se lako može provjeriti iz milion relevantnih izvora da današnji Srbi (a tada samo pravoslavci bez nacionalne svijesti) NISU BJEŽALI PRED TURCIMA, nego su ih osmanske vlasti vodili sa sobom da bi im ovi čuvali stoku, davali obezbjeđenje konvoja (security&escort service) i između ostalog da po potrebi ratuju za potrebe osmanske vlasti.
Molim te da ne ubacuješ moj nick iznad pogrešnog navoda. Pogledaj malo šta citiraš. Ovo gore nisam ja nikada izjavio nego sam reagirao na ovu nebulozu! Ispravi to odmah.
NISI SKONT'O ovo tvoje je NETAČNO , atip što je napisao je TAČNO Srbi su bezeci od turaka naselili podrucje Krajne(u pocetnom nazivu "vojna krajna") granica izmedju dve imperije i stotinama godina su bili vojnici granicari... nije tajna da se na tom podrucju masovno mesalo stanovnistvo, katolicka crkva je davala privilegije za Srbe koji je prihvate i tako je nemali broj njih presao u katolicanstvo pri cemu su svi oni danas Hrvati... oni koji su ostali su casceni posprdnim prezimenima - Puaca, Guzina, Nosina, Puzigaca, Pistalo
Ja vam mogu govoriti samo o splitskoj parohiji koja pokriva područje od Marine do Makarske, uključujući Split i naselja. Sada, koliko je meni poznato, pravoslavni svećenici u splitskoj parohiji imaju zavedeno 514 pravoslavnih obitelji. Procjene su da na području eparhije ima oko pet tisuća takvih obitelji, ali kamo su 'nestali' ti silni vjernici i zašto ne dolaze na službe, to treba upitati katoličke svećenike. Oni su ih prigrlili - kaže on, kritizirajući svoje sunarodnjake da se prelako odriču svoje vjere. (Episkop dalmatinski Fotije)
Doduse mozda on pretjeruje, ali primjetila sam da se malo ko u Hrvatskoj izjasnjava kao Srbin.
Ovo za Vojnu krajinu nemam vremena pisati, a imala bih stosta. Pa evo malo razmotri sa hrvatske wikipedije, koja se bas i ne podudara skroz sa mojim istrazivanjima, ali dobro. Sta mislis o ovome? Nadam se da ne skrecemo sa teme.
Kolko se neozbiljno ponasaju celnici pravoslavne crkve dobro je da su okupili i tih 514...verovatno ima i ateista, ali i onih koji su prihvatili katolicanstvo. Ko je od Srba ostao u Hrvatskoj, starci, babe i dede...ima ih i u vecim gradovima ali to su uglavnom oni koji osim porekla nista ne veze za Srbiju... upoznao sam jednu curu iz ZG, srpkinja, udace se za hrvata i cao... nema tu opstanka, vremenom ce asimilovati sve jer od pocetka imaju perfidan plan da se oslobode svih Srba, Hrvatska je bezobrazno etnicki cista drzava, sa skoro 90% etnickih Hrvata, takvo "cistunstvo" nema ni u jednoj drzavi u regionu... oterali su 200 000 ljudi iz svojih kuca, to je zlocin ogromnih razmera i ne moze se opravdati agresijom, paljenjem gradova...
U tom smislu je i ovaj clanak sa wikipedije, na sta to lici, umesto da pricaju o tom istorijskom pojmu oni vise od pola clanka naslove pricom "u sluzbi srpske ideologije"... na tom sajtu ima prava da pise ko god hoce, a ovo je pisao neki isfrustrirani lik... mislim da svi Srbi hipoteticki nestanu mnogi Hrvati bi bili bas depresivni, bilo bi im dosadno... ne prodje dan da oni u svojim medijima ne truju ekipu sa nekim emisijama o ratu, "Velikoj Srbiji"... okupljaju ljude oko te morbidne price, svaki clanak o Srbiji na hr portalima obese neku sliku cetnika bez zuba, svakih 10 dana na HRT specijalna emisija o nekom dogadjaju iz Srbije, dovedu neke mrsomude koji prosipaju hejt, nikad nista nisu pohvalili, kad se i desi nesto pozitivno to se precuti... ogromna propaganda izoblicava im svest do te mere da kad sam sedeo u Zadru sa nekim drustvom jedan lik mrtav ladan "iako si Srbin, cinis mi se normalan..."
Izgleda da su se i oni malo umorili, sad su nasli druge zrtve, Slovenci se satanizuju do daske... nek rade sta hoce, i nije me nesto briga...
Pričaš gluposti nije li tu djevojku njezin otac naučio da je Srpkinja ili ju je odgojio anacionalno .Što se tiče Slovenije ono što znamo ili mislimo da je naše to i čuvamo.Bolje 4 godine političke borbe ili suda nego bilo što drugo.Srbi su sami odabrali da im Hrvatska bude ili ne bude domovina.
Johny wrote:
Kolko se neozbiljno ponasaju celnici pravoslavne crkve dobro je da su okupili i tih 514...verovatno ima i ateista, ali i onih koji su prihvatili katolicanstvo. Ko je od Srba ostao u Hrvatskoj, starci, babe i dede...ima ih i u vecim gradovima ali to su uglavnom oni koji osim porekla nista ne veze za Srbiju... upoznao sam jednu curu iz ZG, srpkinja, udace se za hrvata i cao... nema tu opstanka, vremenom ce asimilovati sve jer od pocetka imaju perfidan plan da se oslobode svih Srba, Hrvatska je bezobrazno etnicki cista drzava, sa skoro 90% etnickih Hrvata, takvo "cistunstvo" nema ni u jednoj drzavi u regionu... oterali su 200 000 ljudi iz svojih kuca, to je zlocin ogromnih razmera i ne moze se opravdati agresijom, paljenjem gradova...
Izgleda da su se i oni malo umorili, sad su nasli druge zrtve, Slovenci se satanizuju do daske... nek rade sta hoce, i nije me nesto briga...
he, he...ovaj "raspali" po hrvatima, a hrvati "ništa" u svoju odbranu
šta reći za srbe u bosni, to isto su radili........ha johny...kako gledaš na te stvari..da li i i tu relalan, da li i RS očistila, akko kažeš svo nesrpsko stanovništvo genoscidom i protjerivanjem i ima za CILJ isto srpski čist entitet
ajde junače, da te čujemo
@ dobar los ja
Jedan dio porodice mi zivi u Hrvatskoj i cesto sam tamo. U bliskoj rodbini imam dosta Hrvata, katolika. Dobro poznajem mentalitet ljudi u svim dijelovima Hrvatske i iz razno-raznih razloga sam emotivno vezana za Hrvatsku.
Ali Hrvatska ima spor sa Slovenijom; Hrvatska ima spor sa Crnom Gorom (na Prevlaci); Hrvatska ima spor sa BiH (Jadransko more, Bosanska Kostajnica); Hrvatska ima spor sa Srbijom (bilo su jedne godine neki problemi na Dunavu); ne znam kako stvari stoje sa Madjarima, ali je li moguce da su svi drugi u krivu, a Hrvatska uvijek u pravu? Ma daj...
Uostalom ne mozemo negirati da u Hr. danas doista zivi 90% Hrvata, katolika. Da se Hrvatska potrudi pruziti tim ljudima adekvatne uvjete vratili bi se oni iz BiH, ali oni se prave ludi. Kako znam da bi se vratili? Znam jer vecina njih je otisla uzeti hr. drzavljanstvo i hr. putovnice, jer im je to bilo u interesu kako bi mogli slobodno putovati. Znaci ako im ponudis nesto kvalitetno, vise ni sahovnica ne smeta...
Ali ne, lakse je doseliti na Dubravu Janjevce i eno i dan danas se nisu integrirali, uvijek neki problemi s njima. A proslo je 18 godina od prvih doseljenika. Ili Posavce naselit u Dalmatinsku zagoru. Gdje to ima? Covjeka iz ravnice, koji je navikao na miris svoje zemlje, iz malih usorenih seoca u ona brda dovesti... Niti on ima osjecaj za brda, nit ona za njega. I vene, kopni... Na kraju ode u Australiju, sta ce.
bosna123 wrote:
a Hrvatska uvijek u pravu? Ma daj...
Uostalom ne mozemo negirati da u Hr. danas doista zivi 90% Hrvata, katolika. Da se Hrvatska potrudi pruziti tim ljudima adekvatne uvjete vratili bi se oni iz BiH, ali oni se prave ludi. Kako znam da bi se vratili? Znam jer vecina njih je otisla uzeti hr. drzavljanstvo i hr. putovnice, jer im je to bilo u interesu kako bi mogli slobodno putovati. Znaci ako im ponudis nesto kvalitetno, vise ni sahovnica ne smeta...
Ali ne, lakse je doseliti na Dubravu Janjevce i eno i dan danas se nisu integrirali, uvijek neki problemi s njima. A proslo je 18 godina od prvih doseljenika. Ili Posavce naselit u Dalmatinsku zagoru. Gdje to ima? Covjeka iz ravnice, koji je navikao na miris svoje zemlje, iz malih usorenih seoca u ona brda dovesti... Niti on ima osjecaj za brda, nit ona za njega. I vene, kopni... Na kraju ode u Australiju, sta ce.
samo što je ovdje na sceni klasična srpska zamjena teza i NAMJERNO zanimarivanje uzroka i posljedice
a radi se o sledećem, SRBE u Hrvatskoj NIKO nije PRVI protjerivao, nego su sami podigli balvan revoluciju, nahuškani od miloševića i JNA i PRVI nisu poštovali državu Hrvatsku u kojoj žive, nego je NEGIRALI i htjeli da se otcjepe, valjda zato što bi bili neacionalna manjina u nezavisnoj hrvatskoj, jebote koji razlog, "smeta" im da budu nacionalna manjina, navikli oni da budu "glavni" u SFRJ, pa ih ovo "pogodilo". I kad je HR država ojačala onda je "otjerala" te pobunjenike, s razlogom, jer i nisu prihvatali HR
a u Bosni je bila totalno drugačija situacija, niti su Bosanci/hravti pravili balvan revolucije, niti su se "bunuli" što su nacionalna manjina postali na srpskim okupiranim teritorijama preko noći, a u VLASTITOJ DRŽAVI, nego su jadni gledali SAMO DA OSTANU ŽIVI, ali srbi su im uskratili i to pravo, te ih fašističkim metodama ubijali i protjerivali, iako ONI niti su se "bunili" što su nac.manjina, niti su pružali na tim teritorijama ikakav oružani otpor, za razliku od hajduka-balvanaca u krajinama
eto TO JE DRASTIČNA RAZLIKA, a srpska politika to želi poistovjetiti, namjerno NEGIRAJUĆI uzroke i posljedice
Gle, sve je to u redu sto ti kazes. Dobro se mi sjecamo da je to pocelo 80tih, pa se talasalo, pa onda onaj Raskovic, cini mi se. Ali nama u BiH bilo bi lakse kada bi Hrvatska te svoje gradjane prihvatila natrag zar ne? Neka se Hrvati vrate u Banju Luku tj. Bosansku krajinu, Posavinu i ne znam odakle sve se nisu preseljavali u te krajeve u Hr., a gradjani RH neka se tamo vrate, jer ionako ovdje vjerovatno ne zive bolje. Jednostavno nije fer da stanje ostane kakvo je trenutno.
bosna123 wrote:Gle, sve je to u redu sto ti kazes. Dobro se mi sjecamo da je to pocelo 80tih, pa se talasalo, pa onda onaj Raskovic, cini mi se. Ali nama u BiH bilo bi lakse kada bi Hrvatska te svoje gradjane prihvatila natrag zar ne? Neka se Hrvati vrate u Banju Luku tj. Bosansku krajinu, Posavinu i ne znam odakle sve se nisu preseljavali u te krajeve u Hr., a gradjani RH neka se tamo vrate, jer ionako ovdje vjerovatno ne zive bolje. Jednostavno nije fer da stanje ostane kakvo je trenutno.
kontaj bolan malo, pa tako odgovara upravo "njima" i srbima i hrvatima
jer kad bi se hrvati masovnije vratili u RS, onda bi zajedno sa bosancima napravili "ravnotežu" demografsku, pogotovo kad bi se i srbi iz RS vratili u HR a time automatizmom i političku u parlamentu, a to bi moglo značiti jednog dana.....i odluku parlamenta sa većinom hravtsko/bosanskih glasova o UKIDANJU RS
s druge strane, ako bi se ti hrvati koji bi se vratili u bosnu, iselili iz hrvatske, a mjesto njih vratili srbi to bi "poremetilo" sadašnju demografsku sliku hrvatske i po istom principu kako sam naveo u Bosni moglo bi se sličen situaeije desiti u hravtskom parlamentu, o izglasavanju neke "autonomije" srba
kako vidiš SVE ovo ne paše ni jednima ni drugima
bosna123 wrote:
a Hrvatska uvijek u pravu? Ma daj...
Uostalom ne mozemo negirati da u Hr. danas doista zivi 90% Hrvata, katolika. Da se Hrvatska potrudi pruziti tim ljudima adekvatne uvjete vratili bi se oni iz BiH, ali oni se prave ludi. Kako znam da bi se vratili? Znam jer vecina njih je otisla uzeti hr. drzavljanstvo i hr. putovnice, jer im je to bilo u interesu kako bi mogli slobodno putovati. Znaci ako im ponudis nesto kvalitetno, vise ni sahovnica ne smeta...
Ali ne, lakse je doseliti na Dubravu Janjevce i eno i dan danas se nisu integrirali, uvijek neki problemi s njima. A proslo je 18 godina od prvih doseljenika. Ili Posavce naselit u Dalmatinsku zagoru. Gdje to ima? Covjeka iz ravnice, koji je navikao na miris svoje zemlje, iz malih usorenih seoca u ona brda dovesti... Niti on ima osjecaj za brda, nit ona za njega. I vene, kopni... Na kraju ode u Australiju, sta ce.
samo što je ovdje na sceni klasična srpska zamjena teza i NAMJERNO zanimarivanje uzroka i posljedice
a radi se o sledećem, SRBE u Hrvatskoj NIKO nije PRVI protjerivao, nego su sami podigli balvan revoluciju, nahuškani od miloševića i JNA i PRVI nisu poštovali državu Hrvatsku u kojoj žive, nego je NEGIRALI i htjeli da se otcjepe, valjda zato što bi bili neacionalna manjina u nezavisnoj hrvatskoj, jebote koji razlog, "smeta" im da budu nacionalna manjina, navikli oni da budu "glavni" u SFRJ, pa ih ovo "pogodilo". I kad je HR država ojačala onda je "otjerala" te pobunjenike, s razlogom, jer i nisu prihvatali HR
a u Bosni je bila totalno drugačija situacija, niti su Bosanci/hravti pravili balvan revolucije, niti su se "bunuli" što su nacionalna manjina postali na srpskim okupiranim teritorijama preko noći, a u VLASTITOJ DRŽAVI, nego su jadni gledali SAMO DA OSTANU ŽIVI, ali srbi su im uskratili i to pravo, te ih fašističkim metodama ubijali i protjerivali, iako ONI niti su se "bunili" što su nac.manjina, niti su pružali na tim teritorijama ikakav oružani otpor, za razliku od hajduka-balvanaca u krajinama
eto TO JE DRASTIČNA RAZLIKA, a srpska politika to želi poistovjetiti, namjerno NEGIRAJUĆI uzroke i posljedice
Samo su ih u ustavu dolaskom tuđmanove stranke proglasili nacionalnom manjinom a bili su konstitutivni
Samo su ih u ustavu dolaskom tuđmanove stranke proglasili nacionalnom manjinom a bili su konstitutivni
ja šteta, to je njih "pogodilo", navikli da uživaju sve privilegije u SFRJ i onda se jadaju kako im Tito nije valjo, a imali status povlaštene nacije
e nek ih je tuđmo sjeb'o, a vala i HR, svaka im čast, htjeli frajeri neku državu da stvaraju, a sveli se sad na TOATLNU nacionalnu manjinu, mislim da sad ima više šiptara u HR sa tuljumbama nego srba
Samo su ih u ustavu dolaskom tuđmanove stranke proglasili nacionalnom manjinom a bili su konstitutivni
ja šteta, to je njih "pogodilo", navikli da uživaju sve privilegije u SFRJ i onda se jadaju kako im Tito nije valjo, a imali status povlaštene nacije
e nek ih je tuđmo sjeb'o, a vala i HR, svaka im čast, htjeli frajeri neku državu da stvaraju, a sveli se sad na TOATLNU nacionalnu manjinu, mislim da sad ima više šiptara u HR sa tuljumbama nego srba
Pametno razmišljanje što u Mostar ne vratiš susjede Srbe .Što se ne vrate Hrvati u Bugojno ili Bošnjaci u Stolac ili Bijeljinu .Zato što tamo nemaju prosperiteta.Rat je uzeo svoje napravio i odradio.
bosna123 wrote:@ dobar los ja
Jedan dio porodice mi zivi u Hrvatskoj i cesto sam tamo. U bliskoj rodbini imam dosta Hrvata, katolika. Dobro poznajem mentalitet ljudi u svim dijelovima Hrvatske i iz razno-raznih razloga sam emotivno vezana za Hrvatsku.
Ali Hrvatska ima spor sa Slovenijom; Hrvatska ima spor sa Crnom Gorom (na Prevlaci); Hrvatska ima spor sa BiH (Jadransko more, Bosanska Kostajnica); Hrvatska ima spor sa Srbijom (bilo su jedne godine neki problemi na Dunavu); ne znam kako stvari stoje sa Madjarima, ali je li moguce da su svi drugi u krivu, a Hrvatska uvijek u pravu? Ma daj...
Uostalom ne mozemo negirati da u Hr. danas doista zivi 90% Hrvata, katolika. Da se Hrvatska potrudi pruziti tim ljudima adekvatne uvjete vratili bi se oni iz BiH, ali oni se prave ludi. Kako znam da bi se vratili? Znam jer vecina njih je otisla uzeti hr. drzavljanstvo i hr. putovnice, jer im je to bilo u interesu kako bi mogli slobodno putovati. Znaci ako im ponudis nesto kvalitetno, vise ni sahovnica ne smeta...
Ali ne, lakse je doseliti na Dubravu Janjevce i eno i dan danas se nisu integrirali, uvijek neki problemi s njima. A proslo je 18 godina od prvih doseljenika. Ili Posavce naselit u Dalmatinsku zagoru. Gdje to ima? Covjeka iz ravnice, koji je navikao na miris svoje zemlje, iz malih usorenih seoca u ona brda dovesti... Niti on ima osjecaj za brda, nit ona za njega. I vene, kopni... Na kraju ode u Australiju, sta ce.
Nije spor radi Bos. nego radi Hrvatske Kostajnice.Sa C.Gorom se ide na međunarodni sud,hrvatska policija ne kontrolira cijeli teritorij Prevlake ali država je to dopustila.Spor sa Slovenijm i Srbijom se vodi ,jer je državna granica tekla sredinom rijeka, te rijeke su kroz godine mijenjale svoj tok.Danas je sa lijeve strane a sutra sa desne strane.Kroz tvoju zemlju prolaz potok ja ga skrenem za 6 metara i evo više nije tvoje nego je moje a ti lud jer ti je to babo ostavio.
, za nacionaliste bice odbaceni kod oba naroda...ili ce postati kosmopolite ili ce cvrsto prigrliti samo jedan narod a ovaj drugi gledati sa prezirom...
proći će vjekove dok ne dođemo do tog nivoa svijesti i "kontanja" kao što je tvoje, moje i sličnih koji smo MANJINA među ovim "ostalim" 
