sitno wrote:Jedva sam se smirila procitavsi text o nesretnom labradoru ubijenom u Zenici, text koji me je ponukao da sa vama podijelim razmisljanje o tome kakvi smo mi ljudi i gdje zivimo.
Vlasnica sam predivnog psa, prilicno velikog i beskrajno umiljatog. Dobar je ko dusa, maza i beskrajno odan. Mislim da nema potrebe napominjati (vjerovatno vecina vas ima slicno iskustvo) da je dovoljno da mu se covjek njezno obrati pa da on padne na ledja od srece i radosti, cekajuci da ga neko poceska.
Cesto mi se dogodi kada smo napolju da neka "brizna" majka svom potomku dobaci "bjezi pojest ce te cuko"
Ima li potrebe da opisujem kako se osjecam kada to cujem?
Lijepo mi dodje da pridjem i zavarim joj takvu samarcinu da joj godinama zvoni u glavi. Takve majke odgajaju djecu koja kasnije ubijaju zivotinje... Tako odrastaju nasilnici.
Sto mozemo uraditi? Kada imam prilike pokusam sa: "Nemojte tako gospodjo, psi ne napadaju ako neko njih ne napadne" Onda "brizne" majke obicno kazu: "Znas kada sam bila mala napao me komsijin cuko pa se ja od tada bojim"
Ponekad uspijem, a ponekad ne, ali objasnjavanje i edukacija, kako odraslih tako i (njihove) djece trebalo bi da daju neke rezultate. Pa nije moguce da su pola drzave psi izgrizli dok su bili mali??????
Muka mi je stvarno. Molim vas, vasa iskustva i eventualno prijedlozi: sto uraditi sa primitivcima?
kao prvo, drago mi je da si otvorila ovu temu, jer se svi vlasnici pasa susrecu s ovim problemom
ja takoder imam psa, koji je prava beba, i koji nikad nije ujeo nikoga....djeca ga (vecina djece koja se ne boje pasa) ispred zgrade, bukvalno ljube u njusku, u cemu on narocito uziva, mase repom, i ja ga bukvalno moram vuci da udemo u zgradu
ali ima i onih komsija koji se boje pasa i kojim se iz pristojnosti sklanjam s puta, ne ulazim u lift ako neko vec ceka lift, pas je uvijek vezan na povodcu, pustam ga na livadi samo kada nema nikoga, a posebno djece, jer ne zelim da se neko dijete prepadne.....
nakon mog takvog ponasanja, za koje mislim da je i suvise fer, posebno u odnosu na pojedine vlasnike pitt bulova i slicnih rasa, dozivim scenu da mi komsija prijeti da ce i mene i mog psa ubiti iz pistolja, a o psovkama da ne pricam
a moj prvi komsija (vrata do mojih) ima malo dijete od recimo, 2-3 godine, i zamislite kako se osjecam kad se sretnemo na vratima, ja sa psom, on sa djetetom, i njegov mali govori "mls, mls!"!!!!!!!!!!!!! jebo te, ne zna ni pricati, ali zna "malskati" cuke! ponekad se osjecam kao da i mene marska, jer je sigurno culo roditelje kako mi hebu, grebu sve po redu....
i je li to u redu vaspitanje? je li to kultura? uciti dijete da tako govori? naravno da nije!
sutra kad budem imala dijete, necu mu gurati psa pod nos, niti cu mu dozvoljavati da pride svakom psu, jer svi nisu isti, ali isto tako necu ga ni odgajati da marska oko sebe, ni pse ni vlasnike....
i jos jedna stvar, zasto se ti isti roditelji i njihova djeca tako ne ponasaju prema pitt bulovima i zasto ne napadaju njihove vlasnike????? bi, da smiju!
u ranom djetinjstvu prema psima, kasnije prema ljudima...
biti interesantan nekome 
) kad s druge strane ograde eto njegovih roditelja...a ja u panici gledam gdje su mi one macke koje inace zive u shupama iza zgrade (onih drugih 9 komada)...