Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ukrali su mi pjesmu,
ukrali dio sna,
doshlo je do budenja,
u ime oslobodjenja od okova,
stavishe mi okove,
i tad se upitah :
"A gdje sam u svemu tome ja?"
Prichashe mi o realnosti,
njihovoj surovoj,
najedoshe mi se kosti,
zheleci da se pomirim sa tim,
sa zlochinom,
zheleci da postanem zla.
Pogledah u jezero
zamucena pogleda,
duboko.
Da to nisam bila ja?
Prichaju o svojim promashajima,
obeshrabruju da mozhe bolje,
da je sve iluzija,
zhele da slave propast pjesnika.
Navukla sam chelichne okove na sebe,
smijem im se ja,
svakom od njih u lice sam pljunula,
poshteno i iskreno.
Iskrenost je bolna stvar,
kroz pjesmu je podrzhavam.
Zhele kupiti nepodkupljivo,
nepromasheno promashiti po svaku cijenu,
iz malodushne objesti,
zakicene u velikodushje,
spomenik mi pripremiti.
I rikace :"Velika pjesnikinja"
-"To je moja zasluga."
svadjace se josh oko toga.
Vukovi koji su samo dobro zhelili..
Kich trofeja, namijenjena uloga.
Sloboda ce da zapjeva,
da sam svachija i nichija,
sloboda ce da zapjeva,
da sam skromna djevojchica.
Utjeshice svoju savjest
prichama iz nehaja,
prelivati stihovima beskraja.
Sloboda chini pjesnika,
poput krila goluba,
on ga hrani, zagrija,
ranjenog ga previja.