Postoji sigurno netko
Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otisao
Na vrhovima prstiju,
Ne narusivsi svoj savrseni ples
Zaboravio me poloziti u krevet
I ostavio me da stojim
Svezana cvrsto
na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S ocima nalik
Na njihov odraz u vodi jos cist
Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oci gladne
I dopustio im tu pustu strast
Anne Hébert
Poeme za boeme :) ...
Moderator: Chloe
-
sojka
- Posts: 2782
- Joined: 17/03/2004 14:57
- Location: Amargant
- Contact:
-
frozen
- Posts: 170
- Joined: 20/08/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#2
Priprema za smrt
To je veći čas od sviju
kad svladamo olujine
i kada nam sred pučine
vjetrovi u krmu biju.
Još je bolje kad satrti
u kraj željen doplovimo
i svoj život zaklonimo
u zaljevu dobre smrti.
Tad nestane straha, bola,
dubine me već ne muče,
nit me smjeru puta uče
Velika i Mala Kola.
Vid mi Sjever već ne ište
nit zvijezde sred neba vedra,
još samo da spustim jedra
i uđem u pristanište.
Agrippa, d' Aubigne
To je veći čas od sviju
kad svladamo olujine
i kada nam sred pučine
vjetrovi u krmu biju.
Još je bolje kad satrti
u kraj željen doplovimo
i svoj život zaklonimo
u zaljevu dobre smrti.
Tad nestane straha, bola,
dubine me već ne muče,
nit me smjeru puta uče
Velika i Mala Kola.
Vid mi Sjever već ne ište
nit zvijezde sred neba vedra,
još samo da spustim jedra
i uđem u pristanište.
Agrippa, d' Aubigne
-
frozen
- Posts: 170
- Joined: 20/08/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#3
ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA
Vesna Parun
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne
TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene čitati njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda napustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zaljevah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću voditi nikad za ruku
njegovu djecu.I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga u njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga u njegovu snu!
Vesna Parun
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne
TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene čitati njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda napustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zaljevah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću voditi nikad za ruku
njegovu djecu.I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga u njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga u njegovu snu!
-
frozen
- Posts: 170
- Joined: 20/08/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#4
BARBARA
Jacques Prévert
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smiješila si se, i ja sam se smiješio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se
sjeti se toga dana
ne zaboravi
neki čovjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala
sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom vidio
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao.
sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
tu kišu što je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvijek živi
oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutješne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara
PJESMA
Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav
Jacques Prévert
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smiješila si se, i ja sam se smiješio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se
sjeti se toga dana
ne zaboravi
neki čovjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala
sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom vidio
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao.
sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
tu kišu što je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvijek živi
oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutješne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara
PJESMA
Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav
-
frozen
- Posts: 170
- Joined: 20/08/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#5
JA LJUBLJAH VAS...
Ja ljubljah Vas, I možda jošte nije
U duši mojoj nesto svaki trag
Te kobne strasti. Al više neću
Da mutim Vašeg srca pokoj drag.
Ja ljubljah Vas bez riječi i bez nade
I trzah sumnjom strasti srca svog;
Ja ljubljah tako iskreno i nježno
Da drugi tol Vas ljubi, daj Vam Bog!
Aleksandar Puškin
Ja ljubljah Vas, I možda jošte nije
U duši mojoj nesto svaki trag
Te kobne strasti. Al više neću
Da mutim Vašeg srca pokoj drag.
Ja ljubljah Vas bez riječi i bez nade
I trzah sumnjom strasti srca svog;
Ja ljubljah tako iskreno i nježno
Da drugi tol Vas ljubi, daj Vam Bog!
Aleksandar Puškin
-
smib
- Posts: 446
- Joined: 17/10/2002 00:00
#7
NE BIRA SE LJUBAV
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti možeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
/Pero Zubac/
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti možeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
/Pero Zubac/
-
smib
- Posts: 446
- Joined: 17/10/2002 00:00
#10
Draga moja šojkice. Bolje da ti ne odgovorim na to pitanje. Uostalom odgovor ti je u pjesmi koju sam posudila od Perice. 
Evo još jedne lijepe:
OPOMENA
Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikad samu
Kad neko svira.
Mogu mi se učiniti
Duboke i meke
Oči neke
Sasvim obične.
Može mi se učiniti
Da tonem u zvuke,
Pa ću ruke
Svakom pružiti.
Može mi se učiniti
Lepo i lako
Voleti kratko
Za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
Času čudesno sjajnu
Predragu mi tajnu
Koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
Kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
Ponovo sve moje suze teku
Kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
Po teškoj vodi krilom šara
Što nekad neko reći mi ne sme.
Učiniće mi se negde kroz tamu
Neko peva i gorkim cvetom
U neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
Nikad samu,
Kad neko svira.
/Desanka Maksimović/
Evo još jedne lijepe:
OPOMENA
Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikad samu
Kad neko svira.
Mogu mi se učiniti
Duboke i meke
Oči neke
Sasvim obične.
Može mi se učiniti
Da tonem u zvuke,
Pa ću ruke
Svakom pružiti.
Može mi se učiniti
Lepo i lako
Voleti kratko
Za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
Času čudesno sjajnu
Predragu mi tajnu
Koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
Kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
Ponovo sve moje suze teku
Kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
Po teškoj vodi krilom šara
Što nekad neko reći mi ne sme.
Učiniće mi se negde kroz tamu
Neko peva i gorkim cvetom
U neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
Nikad samu,
Kad neko svira.
/Desanka Maksimović/
-
frozen
- Posts: 170
- Joined: 20/08/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#12
NE DAJ SE INES
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
i moja soba obješena u zraku kao naranča
kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovića
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
i moja soba obješena u zraku kao naranča
kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovića
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko traži"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
imam je na ploci od tries tri obrtaja,svaki put me necim novim iznenadi -
Vina_Apsara
- Posts: 28
- Joined: 08/04/2004 23:33
#15
Jao Smib, predivna ja ova pjesma "Ne bira se ljubav" !!! 
Znas li od Pere "Mostarske Kise" - i ta je divna, divna.
Znas li od Pere "Mostarske Kise" - i ta je divna, divna.
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#17
BAUDELAIREOVA KCI
Ja sam kurva-djevica
na koju ste,
ni ne trepnuvsi,
bacili kamen sa svim svojim
uredno skoncanim
brakovima i djecom
koju podizete vikendima.
Isus bi se zapitao kamo je otisao
onaj svijet koji nam je ostavio u zalog
svojom krvavom mukom.
Ali, za vas je Isus samo jedna,
neprovjerena,
povijesna licnost.
Ja sam kurva-djevica koja vam
dobro sluzi za prljave erotske price
u muskom drustvu
u kojem, jedne veceri, caruju maligani
dok su vase drage jedine
dobro zakljucane u vaša srca
i kod svojih kuca.
Ja sam kurva-djevica koju biste
rado imali,
bar jednom,
a onda ju bacili u zrvanj
sivih ljudi sivog morala
koji i sami zagovarate pod
krinkom uzvisenih ideala i
rijecima natopljenim tezinom
Pravde, Istine, Ljubavi i
jos,
izlizanih do beznacaja,
od upotrebe.
Ali, ja sam kurva-djevica
i tek cekam defloraciju.
Lidija Prpic
Ja sam kurva-djevica
na koju ste,
ni ne trepnuvsi,
bacili kamen sa svim svojim
uredno skoncanim
brakovima i djecom
koju podizete vikendima.
Isus bi se zapitao kamo je otisao
onaj svijet koji nam je ostavio u zalog
svojom krvavom mukom.
Ali, za vas je Isus samo jedna,
neprovjerena,
povijesna licnost.
Ja sam kurva-djevica koja vam
dobro sluzi za prljave erotske price
u muskom drustvu
u kojem, jedne veceri, caruju maligani
dok su vase drage jedine
dobro zakljucane u vaša srca
i kod svojih kuca.
Ja sam kurva-djevica koju biste
rado imali,
bar jednom,
a onda ju bacili u zrvanj
sivih ljudi sivog morala
koji i sami zagovarate pod
krinkom uzvisenih ideala i
rijecima natopljenim tezinom
Pravde, Istine, Ljubavi i
jos,
izlizanih do beznacaja,
od upotrebe.
Ali, ja sam kurva-djevica
i tek cekam defloraciju.
Lidija Prpic
-
Vina_Apsara
- Posts: 28
- Joined: 08/04/2004 23:33
#19
Otkako te ne volim
Vraca mi se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim ih ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim
Arsen Dedic
Vraca mi se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim ih ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu
Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim
Arsen Dedic
-
Saian
- Posts: 16043
- Joined: 08/04/2004 21:50
#20
Molba:
Treba mi jedan Petrarcin sonet koji mi se jako svidio, ali mi se sad ne da traziti po knjigama jer mu ne znam naslov, ali znam par stihova (ja mislim da ide ovako)
"Blazen bio dan, mjesec i vrijeme
i predio i mjesto i prostor i doba,
kad su moje usne zadrhtale nijeme,
a njene me oci svezale ko roba."
ako neko zna neka postira citavu pjesmu, unaprijed hvala
Treba mi jedan Petrarcin sonet koji mi se jako svidio, ali mi se sad ne da traziti po knjigama jer mu ne znam naslov, ali znam par stihova (ja mislim da ide ovako)
"Blazen bio dan, mjesec i vrijeme
i predio i mjesto i prostor i doba,
kad su moje usne zadrhtale nijeme,
a njene me oci svezale ko roba."
ako neko zna neka postira citavu pjesmu, unaprijed hvala
-
blues_woman
- Posts: 153
- Joined: 09/09/2003 00:00
- Location: sarajevo
#21
OBLETAO JE OKO MENE
Obletao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseci dana i trenutaka
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskom vrtu
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči je raširio
Pogledao me je poprijeko
I uvrijedio teško
A drugi je došao i nije me ništa tražio
Ali me je cijelu obuhvatio pogledom
U trenu za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene radi što želi
A nisam znala ni ko je on.
Uvelo lišce
Željela bih da se uvijek sjećam
Sretnih dana naše ljubavi
Tada je život bio puno ljepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pjevao
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koji si me volio
I meni koja sam te voljela
Živjeli smo zajedno
Ti koji si me volio
I ja koja sam te voljela
Ali život razdvaja one
One koji su se puno voljeli
O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pijesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
DJECA SE VOLE
Djeca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kad se vole
Baš je briga dal ih ko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes prezir smijeh i zavist
Djeca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I puno dalje nego što je dan
Ona su
U zasljepljujućoj svjetlosti prve ljubavi.
ZA TEBE MOJA LJUBAVI
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
ŽIVI PIJESAK
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Daleko već povuklo se more
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
U živom pijesku postelje ne miruješ sanjajući
Demone i divote
Vjetrove i oseke
Da daleko povuklo se more
Dok su u tvojim poluotvorenim očima
Zaostala dva mala vala
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Dva vala mala da me potope
JUTARNJI DORUČAK
Sipao je kavu
U šalicu
Sipao je mlijeko
U šalicu sa kavom
Stavio je šećer
u bijelu kavu
Žličicom je
Promiješao
Popio bijelu kavu
Bez i jedne riječi
Zapalio je
Cigaretu
Pravio kolute
Od dima
Otresao pepeo
U pepeljaru
Bez i jedne riječi
Ustao je
I ne pogledavši me
Stavio je
Šešir na glavu
I uzeo kišni ogrtač
Jer je padala kiša
A onda je otišao
Po kiši
Bez i jedne rijeci
I ne pogledavši me
Tada ja spustih
Glavu u ruke
I zaplakah.
Jacques Prevert
Obletao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseci dana i trenutaka
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskom vrtu
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči je raširio
Pogledao me je poprijeko
I uvrijedio teško
A drugi je došao i nije me ništa tražio
Ali me je cijelu obuhvatio pogledom
U trenu za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene radi što želi
A nisam znala ni ko je on.
Uvelo lišce
Željela bih da se uvijek sjećam
Sretnih dana naše ljubavi
Tada je život bio puno ljepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pjevao
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koji si me volio
I meni koja sam te voljela
Živjeli smo zajedno
Ti koji si me volio
I ja koja sam te voljela
Ali život razdvaja one
One koji su se puno voljeli
O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pijesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
DJECA SE VOLE
Djeca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kad se vole
Baš je briga dal ih ko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes prezir smijeh i zavist
Djeca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I puno dalje nego što je dan
Ona su
U zasljepljujućoj svjetlosti prve ljubavi.
ZA TEBE MOJA LJUBAVI
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
ŽIVI PIJESAK
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Daleko već povuklo se more
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
U živom pijesku postelje ne miruješ sanjajući
Demone i divote
Vjetrove i oseke
Da daleko povuklo se more
Dok su u tvojim poluotvorenim očima
Zaostala dva mala vala
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Dva vala mala da me potope
JUTARNJI DORUČAK
Sipao je kavu
U šalicu
Sipao je mlijeko
U šalicu sa kavom
Stavio je šećer
u bijelu kavu
Žličicom je
Promiješao
Popio bijelu kavu
Bez i jedne riječi
Zapalio je
Cigaretu
Pravio kolute
Od dima
Otresao pepeo
U pepeljaru
Bez i jedne riječi
Ustao je
I ne pogledavši me
Stavio je
Šešir na glavu
I uzeo kišni ogrtač
Jer je padala kiša
A onda je otišao
Po kiši
Bez i jedne rijeci
I ne pogledavši me
Tada ja spustih
Glavu u ruke
I zaplakah.
Jacques Prevert
-
smib
- Posts: 446
- Joined: 17/10/2002 00:00
#22
Evo, po želji Vine Apsare:
MOSTARSKE KIŠE
U MOSTARU SAM VOLEO NEKU SVETLANU
JEDNE JESENI
JAO KAD BIH SADA ZNAO SA KIM SADA SPAVA
NE BI JOJ GLAVA NE BI JOJ GLAVA
JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI
NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI
JAO KAD BIH ZNAO KO TO U MENI BERE
KAJSIJE JOS NEDOZRELE
GOVORIO SAM JOJ TI SI DERIŠTE TI SI BALAVICA
SVE SAM JOJ GOVORIO
I PLAKALA JE NA MOJE RUKE NA MOJE REČI
GOVORIO SAM JOJ TI SI ANĐEO TI SI ĐAVO
TELO TI ZRELO ŠTA SE PRAVIŠ SVETICA
A PADALE SU SVU NOĆ NEKE MODRE KIŠE
NAD MOSTAROM
NIJE BILO SUNCA NIJE BILO PTICA
NIČEG NIJE BILO
PITALA ME JE IMAM LI BRATA ŠTA STUDIRAM
JESAM LI HRVAT VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA
PITALA ME JE DA LI BI MOGAO SA SVAKOM
TAKO SAČUVAJ BOŽE
DA LI JE VOLIM TIHO JE PITALA
A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE
ONA JE BILA RASKOČNO BELA U SOBNOJ TMINI
AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA
IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO
JESEN JE TA MRTVA JESEN NA OKNIMA
NJENE OČI PTICA NJENA BEDRA SRNA
IMALA JE MLADEŽ MLADEŽ JE IMALA
NE SMEM DA KAZEM
IMALA JE MLADEŽ MALI LJUBIČASTI ILI MI SE ČINI
PITALA ME JE DA LI SAM HRVAT IMAM LI DEVOJKU
VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA
A NA OKNU SU KO BOŽIĆNI ZVONČIĆI MOGA
DETINJSTVA ZVONILE KAPI
A NOĆNA PESMA TEKLA TIHANO NIZ DONJU MAHALU
EJ SULEJMANA OTHRANILA MAJKA
ONA JE PROSTRLA SVOJE GODINE PO PARKETU
NJENE SU OČI BILE PUNE KAO ZRELE BRESKVE
NJENE SU DOJKE BILE TOPLE KO MALI PSIĆI
GOVORIO SAM JOJ DA JE GLUPAVA DA SE PRAVI VAŽNA
SVETLANA SVETLANA ZNAŠ LI TI DA JE ATOMSKI VEK
DE GOL, GAGARIN I KOJEŠTARIJE SVE SAM JOJ GOVORIO
ONA JE PLAKALA ONA JE PLAKALA
VODIO SAM JE PO KUJUNDŽILUKU PO AŠČINICAMA
SVUDA SAM JE VODIO
U PEĆINE JE SKRIVAO NA ČARDAK NOSIO
POD MOSTOVIMA SE IGRALI ZMURKE NERETVA ŽDREBICA
POD STARIM MOSTOM CRNJANSKOG JOJ GOVORIO
ŠTO JE DIVAN, ŠAPUTALA JE, ŠTO JE DIVAN
KOLENA JOJ CRTAO U VLAŽNOM PESKU
SMEJALA SE TAKO VEDRO TAKO NEVINO KO PRVI LJILJANI
U DŽAMIJE JE VODIO KARAĐOZ BEG MRTAV, PREMRTAV
POD TEŠKIM TURBETOM
NA GROB ŠANTIĐEV CVEĆE JE ODNELA MALO
PLAKALA KAO I SVE ŽENE
SVUDA SAM JE VODIO
SADA JE OVO LETO
SAD SAM SASVIM DRUGI PIŠEM NEKE PESME
U JEDNOM LISTU POLA STUPCA ZA PERU ZUPCA
I NIŠTA VIŠE
A PADALE SU SVU NOĆ NAD MOSTAROM NEKE
MODRE KIŠE
ONA JE BILA RASKOŠNO BELA U SOBNOJ TMINI
AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA
IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO
NI ONO NEBO NI ONO OBLAČJE NI ONE,KROVOVE
BLEDUNJAVO SUNCE IZGLADNELOG DEČAKA
NAD MOSTAROM
NE UMEM ZABORAVITI
NI NJENU KOSU NJEN MALI JEZIK KAO JAGODU
NJEN SMEH ŠTO JE UMEO ZABOLETI KAO KLETVA
ONU MOLITVU U KAPELI NA BELOM BREGU
BOG JE VELIKI GOVORILA JE NADŽIVECE NAS
NI ONE TEŠKE MODRE KIŠE
O JESEN BESPLODNJA NJENA JESEN
GOVORILA JE O FILMOVIMA O DŽEMSU DINU
SVE JE GOVORILA MALO TUŽNO MALO
PLAČLJIVO O KARENJINI
GOVORILA JE KLOJD GRIFITS NE BI UMEO
NI MRAVA ZGAZITI
SMEJAO SAM SE, TI SI GLUPA, ON JE UBICA
TI SI DETE
NI ONE ULICE ONE PRODAVCE POSLEDNJEG
IZDANJA OSLOBOĐENA
NI ONO GROŽĐE POLUSVELO U IZLOZIMA NE
UMEM ZABORAVITI
ONU BESPLODNU GORKU JESEN NAD MOSTAROM ONE KIŠE
LJUBILA ME JE PO CELE NOĆI GRLILA ME I NIŠTA VIŠE
MAJKE MI NIŠTA DRUGO NISMO
POSLE SU OPET BILA LETA POSLE SU OPET BILE KIŠE
JEDNO JEDINO MALO PISMO IZ LJUBLJANE OTKUD TAMO
NI ONO LIŠĆE PO TROTOARIMA NI ONE DANE
JA VIŠE NE MOGU JA VIŠE NE UMEM IZBRISATI
PIŠE MI, PITA ME ŠTA RADIM, KAKO ŽIVIM
IMAM LI DEVOJKU
DA LI IKAD POMISLIM NA NJU NA ONU NASU JESEN
NA ONE KIŠE
ONA JE I SAD KAŽE ISTA, KUNE SE BOGOM
POTPUNO ISTA
DA JOJ VERUJEM DA SE SMEJEM DAVNO SAM
DAVNO PROKLEO HRISTA
A I DO NJE MI BAŠ NIJE STALO KLELA SE
NE KLELA
MORA SE TAKO NE VREDE LAŽI
GOVORIO SAM JOJ O LJERMONTOVU O SAGALU
SVE SAM JOJ GOVORIO
VUKLA JE SA SOBOM NEKU STARU CVAJGOVU
KNJIGU ČITALA POPODNE
U KOSI JOJ BILO ZAPRETANO LETO ŽUTILO
SUNCA MALO MORA
PRVE JOJ NOĆI I KOŽA BILA POMALO SLANA
RIBE ZASPALE U NJENOJ KRVI
SMEJALI SMO SE DEČACIMA ŠTO SU SKAKALI
SA MOSTOVA ZA CIGARETE
SMEJALI SMO SE JER NIJE LETO A ONI SKAČU BAŠ SU DECA
GOVORILA JE MOGU UMRETI MOGU DOBITI UPALU PLUĆA
ONDA SU DOLAZILE NJENE ĆUTNJE DUGE PREDUGE
MOGAO SAM SLOBODNO MISLITI O SVEMU
RAZBISTRIT SPINOZU
SATE I SATE MOGAO SAM KOMOTNO GLEDATI
DRUGE BACATI OBLUTKE
DOLE NIZ STENJE MOGAO SAM SASVIM OTIĆI
NEKUD OTIĆ DALEKO
MOGAO SAM UMRETI ONAKO SAM U NJENOM
KRILU SAMLJI OD SVIJU
MOGAO SAM SE PRETVORITI U PTICU U VODU
U STENU SVE SAM MOGAO
PRSTE JE IMALA DUGAČKE KRHKE BESKRVNE, A HITRE
IGRALI SMO SE BUBA-MARA I SKRIVALICE
SVETLANA IZAĐI, ETO TE POD STENOM NISAM VALJDA ĆORAV
NISAM JA BLESAV HAJDE ŠTA SE KANIŠ
DOBIĆEŠ BATINE
KAD JE ONA TRAŽILA MOGAO SAM POBEĆI U
U SAMU REKU NAŠLA BI ME
NAMIRIŠE ME, KAŽE, ODMAH POZNA ME DOBRO
NISAM JOJ NIKAD VEROVAO VALJDA JE STALNO
CURILA KROZ PRSTE
VOLELA JE KESTENJE KUPILI SMO GA PO RONDOU
NOSILA GA JE U SOBU VEŠALA O KONČIĆE
VOLELA JE RUŽE ONE JESENJE JA SAM JOJ DONOSIO
KAD SVENU STAVLJALA IH JE U NEKU KUTIJU
PITAO SAM JE ŠTA MISLI O OVOM SVETU VERUJE LI U KOMUNIZAM
DA LI BI SE MENJALA ZA NATAŠU ROSTOVU
SVAŠTA SAM JE PITAO
PONEKAD GLUPO ZNAM JA TO I TE KAKO
PITAO SAM JE DA LI BI VOLELA MALOG SINA
RECIMO PLAVOG
SKAKALA JE OD USHIĆENJA, HOĆE, HOĆE
A ONDA ODJEDNOM PADALA JE U NEKE TUGE KO MRTVO VOĆE
NE SME I NE SME NE BI TO ONA NI ZA ŽIVU GLAVU
VIDI TI NJEGA, MISLI TEK TAKO KAO DA JE ONA PALA S JUPITERA
KO JE TO RECIMO ZUBAC PERA DA BAŠ ON
A NE NEKO DRUGI
TAMAN POSLA KAO DA JE ON U NAJMANJU RUKU
BRANDO IL TAKVI
GOVORIO SAM JOJ TI SI GLUPA, TI SI PAMETNA
TI SI ĐAVO
TI SI ANĐEO SVE SAM JOJ GOVORIO NIŠTA MI
NIJE VEROVALA
VI STE MUŠKARCI ROĐENI LAŽOVI VI STE HULJE
SVAŠTA JE GOVORILA
A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE
STVARNO SAM VOLEO TU SVETLANU JEDNE JESENI
KAD BIH ZNAO SA KIM SADA SPAVA NE BI MU GLAVA
NE BI MU GLAVA, JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI
NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI JAO KAD BIH ZNAO KO TO
U MENI BERE KAJSIJE JOŠ NEDOZRELE.
MOSTARSKE KIŠE
U MOSTARU SAM VOLEO NEKU SVETLANU
JEDNE JESENI
JAO KAD BIH SADA ZNAO SA KIM SADA SPAVA
NE BI JOJ GLAVA NE BI JOJ GLAVA
JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI
NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI
JAO KAD BIH ZNAO KO TO U MENI BERE
KAJSIJE JOS NEDOZRELE
GOVORIO SAM JOJ TI SI DERIŠTE TI SI BALAVICA
SVE SAM JOJ GOVORIO
I PLAKALA JE NA MOJE RUKE NA MOJE REČI
GOVORIO SAM JOJ TI SI ANĐEO TI SI ĐAVO
TELO TI ZRELO ŠTA SE PRAVIŠ SVETICA
A PADALE SU SVU NOĆ NEKE MODRE KIŠE
NAD MOSTAROM
NIJE BILO SUNCA NIJE BILO PTICA
NIČEG NIJE BILO
PITALA ME JE IMAM LI BRATA ŠTA STUDIRAM
JESAM LI HRVAT VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA
PITALA ME JE DA LI BI MOGAO SA SVAKOM
TAKO SAČUVAJ BOŽE
DA LI JE VOLIM TIHO JE PITALA
A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE
ONA JE BILA RASKOČNO BELA U SOBNOJ TMINI
AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA
IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO
JESEN JE TA MRTVA JESEN NA OKNIMA
NJENE OČI PTICA NJENA BEDRA SRNA
IMALA JE MLADEŽ MLADEŽ JE IMALA
NE SMEM DA KAZEM
IMALA JE MLADEŽ MALI LJUBIČASTI ILI MI SE ČINI
PITALA ME JE DA LI SAM HRVAT IMAM LI DEVOJKU
VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA
A NA OKNU SU KO BOŽIĆNI ZVONČIĆI MOGA
DETINJSTVA ZVONILE KAPI
A NOĆNA PESMA TEKLA TIHANO NIZ DONJU MAHALU
EJ SULEJMANA OTHRANILA MAJKA
ONA JE PROSTRLA SVOJE GODINE PO PARKETU
NJENE SU OČI BILE PUNE KAO ZRELE BRESKVE
NJENE SU DOJKE BILE TOPLE KO MALI PSIĆI
GOVORIO SAM JOJ DA JE GLUPAVA DA SE PRAVI VAŽNA
SVETLANA SVETLANA ZNAŠ LI TI DA JE ATOMSKI VEK
DE GOL, GAGARIN I KOJEŠTARIJE SVE SAM JOJ GOVORIO
ONA JE PLAKALA ONA JE PLAKALA
VODIO SAM JE PO KUJUNDŽILUKU PO AŠČINICAMA
SVUDA SAM JE VODIO
U PEĆINE JE SKRIVAO NA ČARDAK NOSIO
POD MOSTOVIMA SE IGRALI ZMURKE NERETVA ŽDREBICA
POD STARIM MOSTOM CRNJANSKOG JOJ GOVORIO
ŠTO JE DIVAN, ŠAPUTALA JE, ŠTO JE DIVAN
KOLENA JOJ CRTAO U VLAŽNOM PESKU
SMEJALA SE TAKO VEDRO TAKO NEVINO KO PRVI LJILJANI
U DŽAMIJE JE VODIO KARAĐOZ BEG MRTAV, PREMRTAV
POD TEŠKIM TURBETOM
NA GROB ŠANTIĐEV CVEĆE JE ODNELA MALO
PLAKALA KAO I SVE ŽENE
SVUDA SAM JE VODIO
SADA JE OVO LETO
SAD SAM SASVIM DRUGI PIŠEM NEKE PESME
U JEDNOM LISTU POLA STUPCA ZA PERU ZUPCA
I NIŠTA VIŠE
A PADALE SU SVU NOĆ NAD MOSTAROM NEKE
MODRE KIŠE
ONA JE BILA RASKOŠNO BELA U SOBNOJ TMINI
AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA
IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO
NI ONO NEBO NI ONO OBLAČJE NI ONE,KROVOVE
BLEDUNJAVO SUNCE IZGLADNELOG DEČAKA
NAD MOSTAROM
NE UMEM ZABORAVITI
NI NJENU KOSU NJEN MALI JEZIK KAO JAGODU
NJEN SMEH ŠTO JE UMEO ZABOLETI KAO KLETVA
ONU MOLITVU U KAPELI NA BELOM BREGU
BOG JE VELIKI GOVORILA JE NADŽIVECE NAS
NI ONE TEŠKE MODRE KIŠE
O JESEN BESPLODNJA NJENA JESEN
GOVORILA JE O FILMOVIMA O DŽEMSU DINU
SVE JE GOVORILA MALO TUŽNO MALO
PLAČLJIVO O KARENJINI
GOVORILA JE KLOJD GRIFITS NE BI UMEO
NI MRAVA ZGAZITI
SMEJAO SAM SE, TI SI GLUPA, ON JE UBICA
TI SI DETE
NI ONE ULICE ONE PRODAVCE POSLEDNJEG
IZDANJA OSLOBOĐENA
NI ONO GROŽĐE POLUSVELO U IZLOZIMA NE
UMEM ZABORAVITI
ONU BESPLODNU GORKU JESEN NAD MOSTAROM ONE KIŠE
LJUBILA ME JE PO CELE NOĆI GRLILA ME I NIŠTA VIŠE
MAJKE MI NIŠTA DRUGO NISMO
POSLE SU OPET BILA LETA POSLE SU OPET BILE KIŠE
JEDNO JEDINO MALO PISMO IZ LJUBLJANE OTKUD TAMO
NI ONO LIŠĆE PO TROTOARIMA NI ONE DANE
JA VIŠE NE MOGU JA VIŠE NE UMEM IZBRISATI
PIŠE MI, PITA ME ŠTA RADIM, KAKO ŽIVIM
IMAM LI DEVOJKU
DA LI IKAD POMISLIM NA NJU NA ONU NASU JESEN
NA ONE KIŠE
ONA JE I SAD KAŽE ISTA, KUNE SE BOGOM
POTPUNO ISTA
DA JOJ VERUJEM DA SE SMEJEM DAVNO SAM
DAVNO PROKLEO HRISTA
A I DO NJE MI BAŠ NIJE STALO KLELA SE
NE KLELA
MORA SE TAKO NE VREDE LAŽI
GOVORIO SAM JOJ O LJERMONTOVU O SAGALU
SVE SAM JOJ GOVORIO
VUKLA JE SA SOBOM NEKU STARU CVAJGOVU
KNJIGU ČITALA POPODNE
U KOSI JOJ BILO ZAPRETANO LETO ŽUTILO
SUNCA MALO MORA
PRVE JOJ NOĆI I KOŽA BILA POMALO SLANA
RIBE ZASPALE U NJENOJ KRVI
SMEJALI SMO SE DEČACIMA ŠTO SU SKAKALI
SA MOSTOVA ZA CIGARETE
SMEJALI SMO SE JER NIJE LETO A ONI SKAČU BAŠ SU DECA
GOVORILA JE MOGU UMRETI MOGU DOBITI UPALU PLUĆA
ONDA SU DOLAZILE NJENE ĆUTNJE DUGE PREDUGE
MOGAO SAM SLOBODNO MISLITI O SVEMU
RAZBISTRIT SPINOZU
SATE I SATE MOGAO SAM KOMOTNO GLEDATI
DRUGE BACATI OBLUTKE
DOLE NIZ STENJE MOGAO SAM SASVIM OTIĆI
NEKUD OTIĆ DALEKO
MOGAO SAM UMRETI ONAKO SAM U NJENOM
KRILU SAMLJI OD SVIJU
MOGAO SAM SE PRETVORITI U PTICU U VODU
U STENU SVE SAM MOGAO
PRSTE JE IMALA DUGAČKE KRHKE BESKRVNE, A HITRE
IGRALI SMO SE BUBA-MARA I SKRIVALICE
SVETLANA IZAĐI, ETO TE POD STENOM NISAM VALJDA ĆORAV
NISAM JA BLESAV HAJDE ŠTA SE KANIŠ
DOBIĆEŠ BATINE
KAD JE ONA TRAŽILA MOGAO SAM POBEĆI U
U SAMU REKU NAŠLA BI ME
NAMIRIŠE ME, KAŽE, ODMAH POZNA ME DOBRO
NISAM JOJ NIKAD VEROVAO VALJDA JE STALNO
CURILA KROZ PRSTE
VOLELA JE KESTENJE KUPILI SMO GA PO RONDOU
NOSILA GA JE U SOBU VEŠALA O KONČIĆE
VOLELA JE RUŽE ONE JESENJE JA SAM JOJ DONOSIO
KAD SVENU STAVLJALA IH JE U NEKU KUTIJU
PITAO SAM JE ŠTA MISLI O OVOM SVETU VERUJE LI U KOMUNIZAM
DA LI BI SE MENJALA ZA NATAŠU ROSTOVU
SVAŠTA SAM JE PITAO
PONEKAD GLUPO ZNAM JA TO I TE KAKO
PITAO SAM JE DA LI BI VOLELA MALOG SINA
RECIMO PLAVOG
SKAKALA JE OD USHIĆENJA, HOĆE, HOĆE
A ONDA ODJEDNOM PADALA JE U NEKE TUGE KO MRTVO VOĆE
NE SME I NE SME NE BI TO ONA NI ZA ŽIVU GLAVU
VIDI TI NJEGA, MISLI TEK TAKO KAO DA JE ONA PALA S JUPITERA
KO JE TO RECIMO ZUBAC PERA DA BAŠ ON
A NE NEKO DRUGI
TAMAN POSLA KAO DA JE ON U NAJMANJU RUKU
BRANDO IL TAKVI
GOVORIO SAM JOJ TI SI GLUPA, TI SI PAMETNA
TI SI ĐAVO
TI SI ANĐEO SVE SAM JOJ GOVORIO NIŠTA MI
NIJE VEROVALA
VI STE MUŠKARCI ROĐENI LAŽOVI VI STE HULJE
SVAŠTA JE GOVORILA
A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE
STVARNO SAM VOLEO TU SVETLANU JEDNE JESENI
KAD BIH ZNAO SA KIM SADA SPAVA NE BI MU GLAVA
NE BI MU GLAVA, JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI
NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI JAO KAD BIH ZNAO KO TO
U MENI BERE KAJSIJE JOŠ NEDOZRELE.
-
horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#23
Moj skromni doprinos:
Uriah Heep
EASY LIVIN'
This is a thing I have
Never known before
It's called easy livin'
This is a place I've
Never seen before
And I've been forgiven
Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart
Somewhere along the lonely road
I had tried to find you
Day after day on that windy road
I had walked behind you
Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart
Waiting, watching
Wishing my whole life away
Dreaming, thinking
Ready for my happy day
And some easy livin'...
Uriah Heep
EASY LIVIN'
This is a thing I have
Never known before
It's called easy livin'
This is a place I've
Never seen before
And I've been forgiven
Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart
Somewhere along the lonely road
I had tried to find you
Day after day on that windy road
I had walked behind you
Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart
Waiting, watching
Wishing my whole life away
Dreaming, thinking
Ready for my happy day
And some easy livin'...
-
sojka
- Posts: 2782
- Joined: 17/03/2004 14:57
- Location: Amargant
- Contact:
#24
Kako ova smibica "potrefi" svaki put ono shto volim ?...
Hvala Horny
Evo jedne...
STO PUTA PREKO MENE
Ona sjedi
sto puta preko mene
i smješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše na ko junferica
a znam da to nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se kikoće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomiću joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat æu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto preko puta mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije.
Rade Sherbedzija
Hvala Horny
Evo jedne...
STO PUTA PREKO MENE
Ona sjedi
sto puta preko mene
i smješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše na ko junferica
a znam da to nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se kikoće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomiću joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat æu najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogađa li ova djevojka
sto preko puta mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije.
Rade Sherbedzija
-
sekiracija
- Posts: 1004
- Joined: 07/06/2003 00:00
#25
ja djubre sa vila
na ragi koja je uvjek ista bila
uvjek pila vozila nosila
o ravnom putu sanjala
o putu pravnom
uglavnom
bolidi u modi
i popisana rok era svijetom hoda
a niko da radi
niko da sadi
jadi u rok paradi
oni nisu ono sto sto smo mi juce bili
mi orali
oni sadili
mi vdili oni probali
mi vizu
oni u Parizu
mi na radu oni u gradu
pustili bradu svome jadu
na ragi koja je uvjek ista bila
uvjek pila vozila nosila
o ravnom putu sanjala
o putu pravnom
uglavnom
bolidi u modi
i popisana rok era svijetom hoda
a niko da radi
niko da sadi
jadi u rok paradi
oni nisu ono sto sto smo mi juce bili
mi orali
oni sadili
mi vdili oni probali
mi vizu
oni u Parizu
mi na radu oni u gradu
pustili bradu svome jadu