Plavo zuti san
Ovdje sam mislIo zavrsiti ovu svoju predhodnu pricu o fudbalu, da opet nije te nepredvidljivosti koju sa sobom nosi ova igra. Tako se nedavno, koliko juce, sticajem okolnosti nadjoh iznenada u autobusu koji je saobracao tih dana na vanrednoj liniji: Norköping - Sarajevo. Sestodnevno putovanje i "utakmica stoljeca" kako je nazvase u nasoj domovini. Utakmicu, Bosna i Hercegovina – Danska. Posljednja kvalifikaciona za odlazak u Portugal, na Evropsko. Iznenadna prilika da nasa Bosna udje, prije vremena i bez icije pomoci u tu, veliku (fudbalsku) zajednicu naroda,"Evropom" zvanu. Ujedno i prilika da obidjem i posjetim one, koje ljetos ne mogoh i nestigoh, mog Rusku i Izmira. Autobus pun omladine, ali i onih u poodmaklim godinama. I skoro nezaobilazan susret sa nekim iz Dervente. Ovaj put: Kemo, Sljoka. Dobro izgleda, mogao bi i sad zaigrati za Celik. Za veterane, normalno. Pjesma, sala i smijeh tokom citavog puta. Fini restorani kraj autoputa kroz njemacku, svjeza peciva, pereci i strudle sa jabukama. I snijeg u Austriji. Prolazak autobusa kroz Derventu i neki zmarci. Prohladna jutra i topli suncani oktobarski dani u Sarajevu. Setnje gradom. Ulice pune prolaznika. U zraku osjecaj uzbudjenja zbog tog nadolazeceg meca odluke. Obilazim antikvarijate i knjizare. U zdanju Bosnjackog instituta, velika izlozba, velikog, Safete Zeca. Majstor je majstor. Majstorski su takodje bureci i sirnice na "carsiji", kao i cevapi i sudjukice u "Zelji". To se nigdje vise na ovoj kugli zemaljskoj tako ukusno ne moze napraviti. Navracam zato svaki dan tamo. U "Avliji" tamanim ustipke sa kajmakom i pohovana pileca krila. Prsti se lizu. Torte i kolaci u "Metropolisu"- ubijaju. Sarajevo. Cudan grad. Vanserijski, Nikad ovakav, od kakao ga ja znam. Izrasta u nesto dosad nevidjeno, posebno. Neponovljivo. Ne odlaze dzaba teska srca odavde, u poslijednje vrijeme, svi ti strani emisari, diplomate i ambasadori. Sve njih ovaj grad dobro uzdrma i opije svojom nepredvidljivoscu, tajanstvenim mirisima, mekocom jutarnjh magli, svijetloscu koja iz njega isijava, podnevima provedenim u bascama sarajevskih restorana, osmijesima sarajlija, opustenoscu, svojim kontrastima, i harmonijama razlicitog, mekim dodirima orijentalnog i evropskog, modernog i konzervativnog i na kraju sto nereci i to, ljepotom zena koje se ovdje mogu sresti. Rat jeste prilicno promjenio sliku ovog grada, ali ovo sto nam danas Sarajevo prica, to mi lici na neke nestvarne price, price koje su najblize onima iz 1001 noci, bez pretjerivanja. Sarajevo, bosanska prijestonica oktobra 2003. zavrijedjuje to poredjenje.
Kupujem novine na kiosku. Dani, Hemonwood. . . . . . i mirisi somuna iz pekare na Kovacima. Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego sto sunce izmili iza planina, a izmaglica ode puzeci uz padine. Sebilj i djeca zarobljena u klepetanju stotina golubijih krila. Miris sira, kajmaka, suhog mesa i mramora u Trznici. Zvonjava crkvenih zvona i ezan sa Begove dzamije. Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lisca. Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Novog Sarajeva. Suveniri rata, izrezbarene topovske i puscane caure na kujundziluku. Pijukanje radiostanica u taksijima i blijesak ulicnih svijetiljki na mirnoj i plitkoj Miljacki. Ublazene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strijeha pijace na Markalama. Hladnoca kamena koji dotaknem kad se nagnem da popijem gutljaj vode na Gazi Husrefbegovoj cesmi. Duge sjenke drveca u Velikom parku, Titova slika u zlatari na Carsiji. I svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva , nalik zvijezdama . . . . . . . . . Citam "Avaz". Sve moguce i nemoguce kombinacije oko subotnje utakmice su tu. Svi se nadaju dobrom rezultatu i nasoj pobjedi. Danski novinar u posjeti Sarajevu "otkrio" da su Sarajevo i Bosna vec stotinama godina dio Evrope i da bastine evropsku kulturu i tradiciju. Nismo znaci svi ruzni, prljavi i zli(...)
Salem Mehicic
http://www.el-harmani.se/naistokunade.h ... zuti%20san