Nisam glasao Boga pitaj od kad, ali ovoga cu ako Bog da glasam
Dr. Mirsad Hadžikadić za Patriju: Imamo snažnu nadu, moramo naprijed
Dr. Mirsad Hadžikadić je rođen u Banja Luci. U SAD je otišao kao Fulbrajtov stipendista 1984., a doktorirao 1987. godine. Vratio se 1989. godine u Banja Luku i opet morao natrag u SAD zbog rata koji je počinjao. Danas predaje na jednom univerzitetu u SAD. Predsjednik je Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, gdje je voditelj tehničke sekcije. Jedan je od pokretača Društva za napredne tehnologije u Sarajevu. Uživa izuzetan ugled u svjetski uspješnoj bh. dijaspori. Jednostavno, došao je u BiH i u jednoj tv emsiji najavio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Javnost je to dočekala sa probuđenom dobrom voljom i ogromnim entuzijazmom.
Patria: Tvoj dolazak u Sarajevo bio je pravo političko otkriće. Kakve su reakcije?
Hadžikadić: Ja nisma očekivao ovaku rekaciju. Nakon tog intervjua na FACE-u reakcije su bile iznad svih očekivanja. Prvih nekoliko sati je na You tubeu bilo 18 hiljada linkova za 24 sata, pa na hiljade poruka, e-mailova, hiljade telefonskih poziva. Meni je u prvi mah bilo nebjašnjivo, ali sam onda počeo analizirati taj ogromni interes. Osjećaj nade je bio najači. Riječ nada se najčešće koristila u tim komentarima i komunikaciji. Ima neobičnih poruka. Ljudi su srcem reagirali. U jednom trenutku su mi krenule suze od te snage nade i očaja zajedno. Ta prelijepa nada je i znak da moramo naprijed, da moramo konačno pronaći svoj mir, zajedništvo i prosperitet. Dok sam u Sarajevu stalno se govori o odlascima mladih iz Bosne i Hercegovine. Sada su dolazile poruke da ne trebamo odlaziti, jer imamo nadu i mogućnosti u BiH. Iznanadila me je dubina reakcije, širina reakcije, emocije vezane za tu potrebu za promjenom, dubina tog čemera i muke u ljudskim dušama koja traži rješenje i izlaz iz ovog stanja. Ljudima je dosta mržnje, korupcije i podjela. Svi traže bolji život.
Patria: Vaša grupa je bila u nedjelju u hotelu Bristol i održala sastanak o mogućnosti osnivanja stranke, pokreta?
Hadžikadić: Da, pitali smo se na koji način ovo nastaviti. Da li stranka, pokret, politička organizacija ili šta drugo? Očekivali smo tridesetak ljudi na tom inicijalnom sastanku. Željeli smo upravo od ljudi dobiti znak šta da dalje radimo, kojim putem da krenemo. Došlo je 200 ljudi koji su nudili svoju pomoć. Jedna žena dođe i kaže: U strogom centru grada imam odličan prostor, dat ću vam ga besplatno. Onda su došli mladići koji nam kažu: Mi ćemo uraditi web stranicu i kampanju. Nema grada u Bosni i Hercegovini i u svijetu gdje su Bošnjaci i Bosanci, a da nisu poslali poruku da žele pomoći. Ta širina i snaga poruka me je izuzetno pozitivno iznenadila. Posebna je bila poruka jedne žene koja kaže da je obavila umru. Kaže mi da je predzadnji dan molila dragog Alaha da dođu promjene u njenu Bosnu. I , evo, kaže, izgleda da mi je uslišeno. Ja sam to razumio kao dubinu patnje u njenom biću i interes da konačno dođu bolja vremena našoj Bosni.
Patria: Koliko u ovim vašim akcijama mladi vide šansu koju mogu dobiti u svojoj zemlji?
Hadžikadić: Ogroman broj mladih zainteresovan za ovo je naša najveća poruka i pokret u dobro. Funkcionalna država, ekonomija i obrazovanje. Moramo našu mladost obrazovati, jer će oni nositi budućnost naše države. Moraju biti politički obrazovani, moraju imati dignitet i odgovornost za stvaranje bolje budućnosti. Treba nam njihovo znanje i njihove moralne vrijednosti, da oni te pozitivne promjene mogu nositi prema cilju.
Patria: I pored velikog entuzijazma, neće ići sve glatko...
Hadžikadić: Svjesni smo toga. Reći će nam da nas Ustav sprječava u nekim stvarima, da je država nefunkcionalna, ali i u okviru toga mi moramo biti ljudi, ne moramo imati korupciju, ne moramo imati mržnju. Kome je mržnja dobra donijela. Čak i sa svim entitetima i kantonima možemo graditi državu. Možemo! Poruka je svima u BiH i nama susjednim državama. Ja sam apsolutno ubijeđen da je Srbiji i Hrvatskoji, Sloveniji i CG i Makedoniji treba snažna BiH. Da može i da kupuje i da prodaje, da bude partner, ali i nama, isto tako, trebaju snažna i Srbija i Hrvatska. I oni moraju proći kroz svoje pročišćenje. Dovesti nove ljude koji će reći: Hajdemo raditi na reintegraciji ovog regiona, na ekonomskom oporavku i izgradnji bolje budućniosti. Svima da krene nabolje. Ne može nama u BiH biti loše, a da bude dobro Srbiji ili Hrvatskoj. To vam je kao sa lošim vremenom, ono prelazi granice, za njega nema ni podjela ni nacija. Mi smo spojene posude i radimo na tom principu, a da to ne znamo ili ne želimo da priznamo. Ponašamo se kao da smo imuni od onog što se događa kod susjeda, a nismo i ne možemo biti.
Patria: Kako ćete se snaći ovom političkom haosu u BiH? Kako će se zvati ta vaša politička organizacija? Hoće li biti najvažniji ekonomski razvoj i investicije, jer vi možete bolje privući investicije od samih ambasadora BiH?
Hadžikadić: Pozvani smo i od nekih stranaka i razgovarali o tim dilemama. Mi ne odbijamo ničije dobre namjere, nego ih želimo čuti. Želimo u BiH promjene nabolje i to nam je navažniji cilj. Upozoravaju nas da ćemo propasti ako pustimo da u naše redove uđu kompromitirani ljudi. Naravno, pazit ćemo dobro. Što se tiče moje kandidature znamo da je Predsjedništvo BiH oganičeno u svojim ovlastima, zato mislimo i na Parlament BiH. Za nas je izuzetno važno da napravimo plan akcije. Znamo da moramo imati organizaciju i političku infrastrukturu da bi se ozbiljne promjene napravile. Infrastrukturu je moguće dobiti ako se pristupi nekim strankama i to je lakši put. Ali onda dajemo naše uslove: Hoćemo sa vama ako se prihvati naš plan akcije i ugradi se u vaš program. Drugi je izbor da se napravi stranka koja će nositi ovaj plan za promjene na svim nivoima. Treba vremena za infrastrukturu, za kandidate, treba vremena da znaš sa kim imaš posla. Treba registracija, račun... Ako je previše masovno, onda gubiš kontrolu. A onda ljudi žele da budu članovi, da kažu: Da, ja sam dio toga projekta, ja učestvujem. Ja interno nazivam taj pokret „platforma za progres“. Za sada je to ideja. To će možda vremenom prerasti u stranku, nadam se i vjerujem u to. Da li ćemo to obaviti kroz nezavisne kandidate, kroz koaliciju među strankama? Ja vjerujem da će ovo što radimo voditi BiH u nešto bolje. Bez obzira na rezultate na ovim izborima. Čekaju nas novi izbori i nakon toga izbori... Ova ideja mora naprijed u ime dobra za Bosnu i Hercegovinu.
Patria: Previše je uticaja sa strane. Počesto je riječ o želji naših susjeda za dominacijom nad BiH?
Hadžikadić: Niko ne živi od toga da dominira nad nekim. Niko neće živjeti od bošnjaštva, srpstva ili hrvatstva. Svak ima potrebu da se izgradi kao osoba i ima svoja osnovna ljudska prava. Svaki čovjek mora da ima sva prava u ovoj državi. Niko ne smije biti zakinut. Sada nije tako zbog najprimitivnijih podjela. Recimo, još uvijek Srbin iz Federacije ne može da glasa za srpskog člana Predsjedništva BiH, niti Bošnjaci ni Hrvati u RS. To je žalosno. Upitajmo se koliko ljudi nema osnovna prava, a žive pored nas?
Patria: Šta je sa pravom 'Ostalih'? Sutra ćemo se svi morati time baviti, jer imamo četiri presude Suda u Strazburu.
Hadžikadić: Divno je što smo različiti a zajedno. Što svak ima svoja nacionalna i individualna prava. Zar nije snaga u raznolikosti? Zar to ne pomaže da vidimo probleme sa više strana? Ako nam je zajednički interes da taj naš brod u svoju mirnu luku pristane, da uspiju i funkcioniraju te naše spojene posude, to je dovoljno! Sa različitostima imamo više šanse da realiziramo ono najbolje u nama. Sve možemo realizirati u funkcionalnoj državi. Ako država propada, niko nije izolovan i manje-više propadamo svi. I u katastrofama ne pita niko nikoga kako se zove. Država smo koja je naglo dobila jednu od najvećih dijaspora u odnosu na broj stanovnika. I sad smo doživjeli da mladi svijet odlazi. Ali i kad smo mislili da smo izgubljeni sa izbjeglištvom širom planete, ispostavilo se da smo dobili. Imamo te silne uspješne Bosance, vrhunske stručnjake u svijetu. To su ljudi koji su napustili svoju Bosnu i Hercegovinu, ali je nisu ostavili i nikad se nje neće odreći. Svi smo mi vezani u tom bosanskom čvoru ljubavi.
Patria: Sa kakvim potencijalom BiH raspolaže u svojoj dijaspori?
Hadžikadić: Ogroman je potencijal u dijaspori, i ekonomski i kulturni i stručni, da je čudo i šteta da ne koristimo to i ne dajemo priliku toj našoj mladosti da pokaže šta zna i tako pomogne BiH. Mi kao da ih nećemo, a oni i dalje čekaju na taj poziv. Mora se dati prilika tom potencijalu, koji je obrazovan vani. Raduje me što je taj naš svijet ostao vezan za Bosnu. Ogromna većina, naravno ne svi, ostaje vezana za Bosnu i Hercegovinu. Ja sam se bojao za sljedeću generaciju nakon velikog egzodusa. Posmatrao sam one mlade koji su kao bebe otišli tamo, koji su ušli u američke škole, počeli govoriti engleski. Nije tamo lako. Moraš biti isti kao tvoje kolege. Nije dobro ako ne govoriš jezik kao oni, jedeš hranu kao i oni, ponašaš se kao i oni. Ja sam vidio da ta naša djeca prihvataju sve što im se nudi, ali se ne udaljavaju od BiH. Oni strasno navijaju za naše reprezentacije u sportovima. Oni idu da navijaju na druge kontinente, druže se, zajedno su. Recimo, u Americi se oni žene ili udaju sa Amerikancima, imaju prijatelja i ovamo i tamo, ali Bosna ostaje u njima, kao ono zrno ljepote. I češće su u bosanskoj kulturnoj sredini nego li u onoj američkoj. Moj sion je rođen u Bosni i otišao je sa deset mjeseci u Ameriku. Ošli smo u SAD 1984. godine. On je odrastao kao Amerikanac. I po ponapšanju i po svemu je Amerikanac. I kad su došli nadna i dedo, kad su ga počela naša djeca zezati jer je loše pričao bosanski, on više nije htio sa njima. Ali kad Bosna i Hercegovina igra, moj Adnan se isključuje i navija. I na bosanskom navija.
Patria: Imamo preko milion Bosanaca u dijaspori. Možete učiniti da se puno ljudi prijavi za glasanje, a ne kao do sada neznatan broj. Ako dijaspora godišnje donosi u BiH blizu 2,5 milijardi KM, onda i ima pravo da želi i političke i sve druge promjene nabolje.
Hadžikadić: Glasanje u dijaspori je otežano. To nije nikako lako kako se nekima čini. Ima mnogo ljudi koji ne žele glasati jer nemaju za koga. Ima mnogo onih koji su nezadovoljni stanjem. Uostalom, pola ljudi u BiH su apstinenti prilikom izbora, pa se nije čuditi ni dijaspori. Dilema je previše, ali je puno više nade i želje da se konačno uspije za dobro svih nas.
i kandžijati
), i jos ako je neko ko dijeli pakete, obecava posove, zapošljava masu podobnika u JP a za uzvrat zahtjeva da glasaju za njega, itd. onda mu je prolaz zagarantovan. Bojim se da ce se u tom slučaju ovaj ciko definitovno razocarati i dici sidro, a nakon toga niko sličan njemu nece ni pomisljati da se pojavi na političkoj sceni.
