Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ljut sam i sretan ujedno Idemo dalje s Popom Vaskom .
Mlado 1981 kaže Rez radni naslov a izvadak je
U originalu Poreklo ljubavi - paste a ja vazda pročitam Porijeklo
Poreklo ljubavi
Čekam sunce na klupi u parku
Preko puta od moga stana
Pratim hod oblaka na nebu
I zagrljenih parova
Na stazi između borova
Čitač novina s drugog kraja klupe
Prati hod mojih pogleda
Ljubav nije oduvek postojala
Nju je znate izmislila sirotinja
Da bez dukata dode
Do slatke ženske brave
I pravog muškog ključa
Izdato 1981 jednostavno ova me pjesma ubija kao i svu ljubav u meni .
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda
Ako te neko upita,
Kako je bilo,
Te i te godine,
U tom i tom danu,
U toj i toj zemlji na balkanu?
Reci mu,
Da, bilo je,
Bilo je, jer sam vidio,
Vidio sam, jer sam bio,
A ispricat cu ti, jer sam i sad.
Ispricat cu ti, jer ne znas,
Kako izgleda,
Kolona ljudi u zbijegu,
Ispricat cu ti,
Jer nisi vido,
Mrlju od krvi u snijegu.
Ispricat cu ti,
Jer nisi cuo,
Vapaj gladnih usta...
A glas se gubi, u plavetnilu neba,
Sa kojeg lesinari radosno klicu.
Ispricat cu ti, jer nisi bio,
U noci bez sna,
Koju para jauk pasa,
I nisi cuo nisi bio,
Nisi cuo, nisi vidio
Ispricat cu ti,
Da se ne zaboravi
Da ti pricam dalje,
Da se vise, ne ponovi.
-------------------------------------------------------------------------------
Kada odrobijam,
Nekih,
Cetrdeset ljeta,
Kada budem,
Daleko,
Od kraja ovog svijeta,
A jos dalje,
Od djeteta,
Bice me strah,
Pogledati,
Iza sebe,
Jer vidjecu,
Sliku surovu,
Vidjecu svoju mladost
Sahranjenu
Duboko u rovu.
Vijeci svoju mladost u rovu,
izgubljenu mladost,
izgubljenu mladost,
izgubljenu mladost,
zauvijek,
negdje u rovu.
-------------------------------------------------------------------------------
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku
cijenu
Ides prema meni i u jurisu
Pred sobom
Sve cistis
I nistis
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu
unistis
Ali nikako da nadjes
Istinski put
Do mene
Jer
Ti poznajes uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteski
I
Dugi)
Ti poznajes samo one putove
sto prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima putova sto su se ispruzili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
I roka
Ti mislis da je tvoja putanja do ubogog
mene
Veoma sigurna i cesna
Ona
sto dolazi
S lijeva ili Zdesna
Zavaravas se stalno da se do mene treba ici
Smjerovima slicnim
Sa sjevera
Ili
Juga
Ali to nije sve
Kuga
Oci uvijek
Pametno mi trazi
Ispod ustalasale na vjetru razi
Iz korjena zemlje
gdje se zgusla tmina
A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjace
Moze
Mora
Ali to nije sve
Ti ne znas zakon raskrsnice
izmedju svjetila
I
Tmice
Jer najmanje znas da u svome zicu
Najteza rvanja su
I ratovi pravi
U samome
Bicu
Ti ne znas dakle da zlo si moje najmanje
izmedju mnogih
Mojih
Velikih
Zala
Ti ne znas s kim
Imas posla
Ti ne znas nista o mojoj mapi putova
Ti ne znas da put od tebe do mene
Nije isto sto i put
Od mene
Do tebe
Ti ne znas nista o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje mocne oci
(Ti ne znas da meni je
Mnogo vise
Nego sto mislis
Sudbina
Namrijela
I
Dala)
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu
unistis
Ali nikako da nadjes
Istinski put
Do mene
(Shvatam te:
Covjek si u jednom prostoru i vremenu
Sto zivi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranicni
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jucer
Do dalekog sjutra
Misleci
O tebi
,,...neki osuđenik na smrt, na sat do pogubljenja, misli ili govori: Kad bih morao živjeti negdje na visokoj stjeni, na tako uzanom prostoru gdje samo dva stopala mogu stati, i ostati tako hiljadu godina, vjećnost, ipak je bolje živjeti nego sad umrijeti. Ma kako živio, samo da živi!
Kakva istina! Gospode kakva istina! Podlac je čovijek!...''
Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruha
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.
Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.
"Ko će vjerovati mom stihu u vremenu što dolazi
Ako bude popunjen s tvojim najvišim odlikama?
Ali još, nebesa znaju , ko grobnica da je
što skivaju tvoj život ,i pokazuju ni pola tvojega bića.
Kad bih mogao napisati ljepotu očiju tvojih
I brojevima vrlim nabrojati tvoje vrline.
Godine što dolaze bi rekle "Ovaj pjesnik Laže!
Tako nadnebeski dodir ne taće zemaljsko lice."
Trebaju li onda moji papiri žutu poprimiti boju,
Biti ko starac prežren sa manje istine no jezik.
I tvoja prava istinom data, gnjev pjesnika biti.
I protegnut metar antičke pijesme neke.
Ali živi li tada neko djete tvoje,
Živjet ćeš dvaput,
Kroz njeg i kroz rime moje.
"Ko si ti, čitaoče,
koji ćeš posle jednoga stoljeća čitati pjesme moje?
Ne mogu ti poslati nijedan cvijet od ovog proletnjeg bogatstva,
nijednu traku zlata sa ovih oblaka gore.
Otvori vrata svoja i gledaj u daljinu.
U svom cvijetnom vrtu skupljaj mirisne spomene
na minulo cvijeće prije stotinu ljeta.
U radosti svoga srca da osjetiš živu radost
koja je pjevala jednog proletnjeg jutra
šaljući svoj veseli glas preko stotinu ljeta."
I do not love you as if you were salt-rose, or topaz,
or the arrow of carnations the fire shoots off.
I love you as certain dark things are to be loved,
in secret, between the shadow and the soul.
I love you as the plant that never blooms
but carries in itself the light of hidden flowers;
thanks to your love a certain solid fragrance,
risen from the earth, lives darkly in my body.
I love you without knowing how, or when, or from where.
I love you straightforwardly, without complexities or pride;
so I love you because I know no other way
than this: where I does not exist, nor you,
so close that your hand on my chest is my hand,
so close that your eyes close as I fall asleep.
Kako se niko nije sjetio Šantićeve prelijepe Emine.
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti.
Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu.
Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese.
Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti.
Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom.
Ti imas svoju misao i ja imam moju.
Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima.
Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti.
Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost.
Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe.
Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti.
Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost.
Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost.
Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca.
Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“
Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima.
Moja me bodri na skromnu sluzbu.
Ti imas svoju misao i ja imam moju.
Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik.
Moja je prosto nacelo.
Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka.
Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice.
Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima.
Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne.
Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika.
Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima.
Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam.
U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica.
U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka.
Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota.
Ti imas svoju misao i ja imam moju.
Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi.
Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima.
Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti.
Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste.
Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek.
Ti imas svoju misao i ja imam moju.
Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas.
Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje.
Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva.
Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima.
Ti imas tvoju misao i ja imam moju.
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.
SHE walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies,
And all that's best of dark and bright
Meets in her aspect and her eyes;
Thus mellow'd to that tender light
Which Heaven to gaudy day denies.
One shade the more, one ray the less,
Had half impair'd the nameless grace
Which waves in every raven tress
Or softly lightens o'er her face,
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.
And on that cheek and o'er that brow
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,—
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent.
Oda, nagovještaj besmrtnosti iz sjecanja na rano djetinjstvo
Sada,
kada nista na svijetu ne moze
vratiti dane prohujalog ljeta
nas sjaj u travi i bljestavost svijeta,
ne treba tugovati, vec traziti snage
u onom sto je ostalo i s tim zivjeti.
Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svadali i
da smo bili krivi.
Pozurimo,
s danima i danima sto ce doci,
pozurimo sa shvacanjima,
sa svim sto me odvaja od tebe.
Jednom,
ces se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit ce prekratke,
a noge premorene da se vratis.
Bit ce kasno,
mozda cemo se naci jedanput
na malom vrhu zivota i neizrecene tajne
htjeti jedno drugome da kazemo
al' proci cemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit ce sve
sto cemo jedno drugome moci dati...
Zaboravit
cu oci i necu promatrati zvijezde
koje me na tebe neobicno podsjecaju.
Ne boj se,
jednom ces se zaljubiti
al' ljubit ces zato sto ce te nesto
na toj zeni podsjecati na mene.
Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!
zivot je borba
-nastoj pobijediti.
Ali ako izgubis
-ne smijes tugovati.
Cilj zivota je ljubav
-a ona trazi zrtve.
Bio
si moje veliko proljece,
uspomena koja ce dugo zivjeti u buducnosti,
koje cu se sjecati...Osjecat
cu tugu jer sam tebe voljela.
Bit ce to ironija tuge.
Nestat ce sjaja u travi.
Nestat ce velicanstvenosti svijeta.
Ostat ce samo blijeda slika
onoga sto je proslo.
i sretan ujedno 
