Pjesme i pjesnici koji nas nadahnjuju

[FortunaBela]

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

Rabindranat Tagore

[CiCiban]

Neko zvoni
zvanice koje nezvane udjose u kucu moju na zabavi protekloj u mori da ni sanjati nisu mogli sta desiti im se moze, to zvuk radija moga crpi virus elektricne energije da skakat mozemo , da ludovati smijemo, samo mi znamo sta smjeti hocemo.
zvuk radija da na nebo nas nosi i da puteve rusimo
mi djecu raznim stvarima ucimo jer mi smo jedni,
a svi su negdje gdje ni sami biti ne zele.

T.S. '97

[FortunaBela]

Mjesečarska romansa

Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene I kose,
S ocima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari sto je posmatraju
Ona ne moze da gleda.

Zeleno, volim te zeleno.
Velike ledene zvijezde
Doloaze sa ribom sjjene
Sto svitanju put prostire.
Smokva se uz vjetar tare
Grubom korom svojih grana,
A suma iskusna lija,
Ljutite agave svija.
Ko ce doci? I otkuda?
Na terasi ona spava,
Kose zelene I puti,
I o gorkom moru sanja.

_ Kume ja mjenjati zelim
konja svog za kucu njenu,
konjsku ormu za zrcalo
I svoj noz za njezin veo.
Iz kanjona Kabra kume

Krvareci stigoh evo.
_ Kad bih ja to momce mogo
sporazum bi sklopljen bio,
ali ja vise nisam ja
kuca vise moja nije.
_Kume umro bih na odru
ako moze od celika
zastrtom holandskim platnom
dolicno, ne zalec svijeta.
Zar ne vidis moju ranu
Od grudi do grle cvijeta!
_ Tri stotine crnih ruza
na bjelini tvog prsnika.
Mirisna ti krv natapa
Pojas oko struka gipka.
Al' ja nisam vise ja,
Nit je kuca vise moja.
_ O pusti me da se uspnem
do balkona visokoga;
pusti me uzaci pusti
do balkona zelenoga.
Do balkona mjeseceva
Odakle se voda slijeva.

Dva kuma se vec uspinju
Ka visokim balkonima,
A za sobom ostavljaju
Trag od krvi I od siuza.
Trepere na krovovima
Laki limeni ferali.
Hiljadu kristalnih defova
Zoru sto se radja pali.

Zeleno, volim te zeleno,
Zeleni vjetar I grane.
Dva su kuma uspela se.
Raskosni vjetar ostavlja
Cudan okus na usnama
Mente, zuci I bosilja.
Gdje je reci meni kume
Tvoja kcerka miljenica?
Kolko puta cekala te
Na balkonu zelenome!
Kolko puta cekat ce te
Crne kose hladna lica!

Iznad zrcala studenca
Ciganka se njise jedna.
Puti I kose zelene
Ociju od srebra ledna.
Nad vodom je podrzava
Smrzla siga mjeseceva.
Noc je postala intimna
Kao neki trg maleni,
A na vrata udraju
Grubo pijani zandari.
Zeleno volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na moru zelenom
Konja u gori zelenoj.

F. G. Lorca

[FortunaBela]

Budi vječni valcer vir...Vrtlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir... Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru Bogu...Vrati vatri iskru suze
...

I daj duši svojoj strepnju... Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi zubor sa izvora...BUDI SUNCE POEZIJE

E.K.

[FortunaBela]

„…Ljepota je strasna, jeziva stvar! Strasna je jer je niko jos nije dokucio niti ce to ikada moci, zato sto Bog stalno stavlja pred nas nove zagonetke. U ljepoti se susrecu dvije obale i sve suprotnosti postoje naporedno. Ja nisam ucen covjek, brate, ali sam mnogo o ovome razmisljao. Zaista, tajnama nema kraja! Mnogo je u zivotu nepoznanica za covjekova nejaka pleca. Rijesavamo ih kako znamo i umijemo i opet smo na suhom. Ljepota! Nepodnosljiva mi je pomisao da covjek plemenitog srca i uzvisenog uma, koji je krenuo u zivot za idealom Madone u srcu, zavrsi u Sodomi. Jos je strasnije sto se covjek kome je Sodoma u srcu, ne odrice lako ideala Madone i sto u dubini duse moze da izgara od istinske ceznje za ljepotom, kao u doba mladalacke naivnosti. Da, siroko je ljudsko srce, presiroko. Volio bih da nije tako. Sam djavo zna sta sve to znaci. Ono sto je razumu mrsko i sramotno, cesto je srcu milo i drago. Ima li ljepote u Sodomi? Vjeruj mi, mnogima je ljudima Sodoma lijepa. Da li si znao za tu tajnu? Ono sto me uzasava je da ljepota nije samo zastrasujuca, vec i puna tajni. Bog i djavo se tu bore, a bojno polje im je ljudsko srce. Ali, ljudsko srce hoce da prica samo o sopstvenom bolu. Slusaj, sada cu ti reci sta ono govori…”

(Dostojevski, BRACA KARAMAZOVI)

[FortunaBela]

Ko sam? Sto sam?

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživjeh uz ostali svijet.

I s tobom se ljubim po navici-
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nježne riječi šapućem ti dugo.

"Draga moja", "mila", "znaj, dovjeka"-
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čovjeka,
nema više istine u njemu.

Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.
Ali uvijek, tražeć srodnu sebi,
mučeći se bez nježnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voljeh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svijet.

Jesenjin

[FortunaBela]

Jedan od 100 soneta o ljubavi - Pablo Neruda

Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kiąom.
U Taltalu joą nije svanulo proljece.

Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok ti i ja ne budemo zajedno.

Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, uące vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,

ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmijeąani sa svima, s muąkarcima i ľenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.

[FortunaBela]

Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Stepski vuk

[Meyra]

KOČIJAŠU !

Mesec - svinga
od mesinga,
nebom luta.
Kočijašu,
skreni kola pored puta.

Kočijašu,
hajd' na čašu,
dođi, druže, da te pitam,
kome njene ruke mašu,
ove noći
dok se skitam.

Noć je pala,
kola stala,
konji vrani.
I vrata su zaškripala
na mehani.

Nikog nema.
Krčmar drema
preko stola.
Gazda, mi smo dva boema,
i željni smo alkohola.

Prič'o sam joj o proleću
možda grešno, možda čudno.
Ona dunu k'o u sveću.
Sve ugasi,
sve zaludno.

Ne sećam se ničeg više,
pamtim samo bat koraka,
koji nam se podeliše
na dve strane
od sokaka.

Ona jednom, a ja drugom.
Rastasmo se bez svršetka,
pijan zvižduk, mesto metka,
prosvir'o sam samo
tugom.

Pošao sam bez zaklona,
niz ulicu, koju pljujem.
I mislio, da l' zna ona,
u šta sve ja
ne verujem.

Pošao sam kud me nose,
dve cipele k'o dva splava.
- Pijan, ružan, guste kose,
prazno srce,
prazna glava.

Kočijašu,
ispij čašu,
ispijmo je za čoveka.
I poteraj sad u kasu,
na putu nas
zora čeka.

Veles Perić

[Smrt fasizmu]

Nije pjesnik, ali jeste poezija:
GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji
kolumbijski pisac, autor <Sto godina samoće>,
dobitnik Nobelove nagrade,
boluje od raka.
Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je
<Posvećeno pismo>, koje se evo širi internetom.


Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, vise bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad se drugi zaustave,
budio bih se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila,
ali uzeo bih im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napuštenošću.
Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu,
snažno bih te zagrlio i molio se Bogu
da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim,
rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar;
nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala'
i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni.

Villequier

Sada nek su plocnici I mermer Pariza
Krovovi I buka, daleko od mene
Sada zelim biti ispod krosnji drveca
I sanjati o lepoti neba.

Sada zelim, slusajuci talase sa obale
Opijen tim divnim, mirnim horizontom,
U sebi da sagledam velike istine
I posmatram livadu prosaranu cvecem.

Sada Vas, Boze, molim za taj teski mir,
Da mogu svojim ocima
Videti kamen, u cijoj senci, znam,
Ona zauvek spava.

Dolazim pred Vas, Gospode, priznajuci da ste
Dobri, milostivi, blagi
Priznajem da Vi jedini znate sta cinite,
A covek je tek trska sto drhti na vetru

I kazem da sanduk, sto se nad mrtvima zatvara,
Otvara vrata nebesa
A ono sto ovde smatramo krajem
Zapravo je tek pocetak.

Na kolenima priznajem da samo Vi, uzviseni oce,
Posedujete beskraj, stvarnost i apsolut
I prihvatam da je dobro, prihvatam da je pravicno
Da mi srce bude izleceno, ako Bog tako zeli

Vise se ne odupirem svemu sto se
Desi Vasom voljom
Iz jedne tuge u drugu, duse se samo
Krecu ka vecnosti.

Uvek vidimo samo jednu stranu stvari
Druga se gubi u tmini strasne tajne
Covek podnosi sud, ne poznajuci uzroke
I sve sto vidi je beskorisno, prolazno I kratko

Cim neko dobro stekne, sudbina mu ga oduzme.
U tim kratkim danima nista mu nije dato
Da bi mogao negde da zastane I kaze:
Ovde je moja kuca, moja livada I ljubav!

Znam da imate I drugoga posla nego
Da svima udovoljavate
I da jedno mrtvo dete I ocaj njegove majke
Za Vas ne predstavljaju nista

Znam da plodovi padaju pod vetrom sto ih nosi,
Da ptice gube perje I cvece svoj miris
Da je stvaranje jedan veliki tocak,
Sto, krecuci se, mora nesto da slomi.

Meseci, dani, talasi I suzne oci
Prolaze pod vedrim nebom.
Tava treba da raste I deca da umiru
Boze moj! Ja to znam.

Preklinjem Vas sad, Gospode, da pogledate u moju dusu
I vidite kako,
Ponizan ko dete I blag kao zena,
Dolazim da vas obozavam.

Razmislite o tome da se iz patnje radja sumnja
Da oci sto previse placu na kraju oslepe
Da bice cija dusa potone u najmracniju tugu
Ne moze o Vama da razmislja, kada Vas vise ne vidi.

Danas Vam se, slab I loman poput majke,
Klanjam pred otvorenim nebom
U svome gorkom bolu osecam se prosvetljen
Jednim boljim pogledom na svet

Priznajem, Gospode, da covek samo bunca
Usudi li se da Vam prigovara
I prestajem da optuzujem, prestajem da proklinjem,
Ali ostavite me da placem!

Pustite suze s mojih obraza da teku
Jer ste I za to stvorili coveka!
Pustite da, nad hladnim kamenom nagnut,
Kazem mom detetu: Tu sam, osecas li?

Pustite me da joj pricam, tu nad njenim grobom,
Uvece, kad sve utihne,
Kao da, s mrakom otvarajuci nebeske oci,
Taj andjeo moze da me cuje.

S jednim okom zauvek na proslosti
Kao da me nista ovde ne moze utesiti
Uvek cu posmatrati taj trenutak kada
Je videh da otvara krila I odlece.

I sve dok zivim, pred ocima mi je taj cas
Trenutak u kom su suze bile suvisne
Kada povikah “Dete koje sam imao,
Odjedanput, gle! Vise je nemam!”

Vidite, Gospode, ljudima su potrebna njihova deca.
Kada u zivotu, jednog jutra, ugledate
U sred svih briga, nesreca I senke
Sto se svija nad sudbinom svih nas

Kako se pomalja jedno dete, draga, sveta glavica,
Malo radosno bice
Tako lepo da vam se ucini
Da se samo Nebo otvorilo nad njim

I kada u njemu, 16 godina, kao u ogledalu
Gledate radjanje ljupkosti I razuma
Kad shvatite da je to voljeno bice
Dan za vasu dusu I za vas dom

I jedina radost sto preostaje na ovoj zemlji
Od svega sto ste ikada sanjali,
Razmislite onda koliko je samo tuzno
Videti ga kako odlazi.




*** 4. septembra 1843, Igoova kcerka Leopoldina utopila se u Seni tokom jedne voznje barkom, u gradu Villequier.




Sutra, u zoru…

Sutra, u zoru, kad nebo zarudi,
Poci cu. Vidis, znam da me cekas.
Ici cu sumom, ici cu planinom
Ne mogu vise biti daleko od tebe.

Hodacu, zagledan u svoje misli
Ne videci nista spolja, ne cujuci buku
Sam, nepoznat, pognutih ledja, skrstenih ruku,
Tuzan, I dan ce mi se ciniti kao noc.

Necu videti ni zlatno vece kako se spusta
Ni jedra u daljini sto prilaze obali
Samo cu, kad stignem, na grob ti poloziti
Buket zelenike I procvalog vresa.


Dodjoh, videh, bejah pobedjen (odlomci) - V.Igo


Dovoljno sam proziveo, jer u svome bolu
zemljom hodim bez ruke sto bi me vodila,
jer se tesko smejem deci oko mene
jer me vise ne raduje cvece;

Jer s proleca, kad Bog pretvori prirodu u praznik
neveselog duha ucestvujem u toj raskosi,
Jer sam u onom casu kad covek mrzi dan
I od svega oseca samo skrivenu tugu...

Jer je iskrena nada u mojoj dusi srusena,
Jer u ovom dobu mirisa i ruza
Dete moje! Udisem samo senku u kojoj spavas..
Jer je moje srce mrtvo, dovoljno sam proziveo.

Cinio sam sto sam mogao; sluzio sam, bdeo sam
I precesto gledao kako se smeju mojoj muci
I cudio sam se sto sam bio predmet mrznje
a tako puno sam radio, i tako puno patio..

[CiCiban]

zastave


igra li vrijeme? jok. prostor? jok. igra li snaga? ma jok. lova? ma kakvi. sta onda igra? srce.
dr. rujkal jabuka, povodom odvoda

nekada davno, jos prije nego sto ce jedan moj pra postati banjaluckim muftijom, otac odluci da me posalje na nauk kod velikog sejha ibn arabija u zemlju andaluziju. mater me obuce u pseudomaurskom stilu, posadi na dorata i pravac andaluzija.
kod alhambre me srete neki bosnjo i svega izljubi. pita jesam li iz sarajeva. ma jok, iz banjaluke. a, izvini, licis mi na vijecnicu.
andaluzanin zaista nije stedio znanja, i vec nakon dvije godine, od silne produhovljenosti mi iskocise jagodice, a oci mi upadose u duplje. cetvrte godine vec sam lijecio manje posjekotine, a nakon seste ibn arabi mi rece da sam uspjesno primio tesavvuf i da mi valja nazad u bosnu.
na povratku kuci, negdje kod livna, sretnem dvojicu fratara i za pola sata ih prevedem na islam. ali ne htjedose se sunetiti, pa im ispricam strasnu pricu o insanu sto dvadeset godina nije skidao rolku i kako su mu se pod vratom misevi nakotili. tu se oni i osunetise.
mati me jedva poznade i naruzi me sto sam se usukao, a otac me povede u stranu i upita da se nisam, gluho bilo, navukao na one spanske musice. ma jok tata, to mi je od asketizma.
iduce godine pozva me licno tvrtko da predstavljam bosnu na prvoj asketskoj olimpijadi koja se ima odrzati u jerusalemu. ogrnem zastavu i bosonog krenem ka jerusalemu.
na ulazu u olimpijsko selo bila je postavljena mironova skulptura, maskota olimpijade: bacac tanjura. kasnije ce se, u slavu nase olimpijade, na sportskim olimpijadama uvesti disciplina bacanje diska, obzirom da su tanjuri bili neprakticni sportski rekviziti, a puno kasnije john travolta ce snimiti film “groznica subotnje veceri”.
prvog mjeseca olimpijade takmicili smo se u disciplini “nejedenje i nepijenje medju bakanalijama”, i tu osvojim srebro. broncu je uzeo konfucije, a zlatnu medalju je odnio toma akvinski koji ni do danas nije pojeo nista. meni najteza disciplina bila je “apstinencija od seksa s preponama”: takmicar bi se skinuo gol, a dvije krecanske djevice, takodjer gole, nogama bi se zakacile za takmicareve prepone i dahtale mu u uho. pobjednik je onaj cija zhila najduze ostane u visecem polozaju. najbolja je zhila u zhila verna, reci ce kasnije john cleese na losem bosanskom, parodirajuci ovu monthi phytonovsku disciplinu. naravno, i ovdje je pobijedio toma akvinski, a ja sam ispao jos dok su se krecanke zagrijavale.
po povratku u bosnu medalju sam prodao, a novac poklonio domu za nezbrinute djevice. naredne tri godine proveo sam u spilji pod brdom sehitluci ne vidjevsi zivog insana. tog proljeca dodje mi neki covjek iz tuzle, kao on bi napisao knjigu o meni, ima ideju, cak i ime za mene, zvao bi se ahmed, onako kako je isus u barnabinom heretickom evandjelju nazvao Muhammeda a.s. moze, rekoh, ali ako ces mi dodati jos jedno ime, ono moga pretka banjaluckog muftije. nurudin.
i napisa on knjigu.

sjedim s Muhammedom i gledamo karikature. “jesi ljut?” “ma jok.” “a sto si ozbiljan?” “zao mi ovih karikaturista. znas li da ce od onoga koji nacrta lik insana, na Sudnjem danu biti zatrazeno da u taj lik udahne zivot.”
i vec ih vidim kako dahcu, kao krecanske djevice na uho nepokolebljivog tome akvinskog.
s druge strane, musliman se nije bradom i formom, kao sto dova upucena iz mozga i pustena preko jezika nece stici do Onoga Kome je poslana – stici ce samo ona stvorena u srcu i odaslana osmijehom. i svaki put kad uspijem izvuci neciji i najmanji osmijeh, dobio sam najljepsi zagovor i najcistiju dovu. i zato ja nikad necu zapaliti niciju zastavu.
ipak sam ja, kao i Muhammed, samo obicni trgovac.

ili: ne palite zastave, pod njima sam je ljubio, rekao bi moj drug iz ulice jovana cvijica.

drJabuka (blogger.ba)

the dream factory

[adda_sa]

eh vas.nisam znala da su sarajlije ovoliko vole poeziju
evo stranica, ima hiljade pjesmi, svakih mogucih autora ...a najbolje, ima pdf download
http://www.poemhunter.com/
uzivajte

[Gorcin]

On je Ćatićev vršnjak, a umire kad Ćatić kao pjesnik tek počinje (22g.)!
Bio je pojava koja se u vremenskom slijedu može i zanemariti i zaboraviti, ali ne može prežaliti.
Evo tog dječaka u jednom njegovom stihu:

Ide proljet opet
Sa od'jelom b'jelim,
I ja mu se želim
U krilašce popet.

Pitanje za vas forumasi,
ko je on?

Ljubav, pjesma planu,
I očara svijet.

[black]

On je Ćatićev vršnjak, a umire kad Ćatić kao pjesnik tek počinje (22g.)!
Bio je pojava koja se u vremenskom slijedu može i zanemariti i zaboraviti, ali ne može prežaliti.
Evo tog dječaka u jednom njegovom stihu:

Ide proljet opet
Sa od'jelom b'jelim,
I ja mu se želim
U krilašce popet.

Pitanje za vas forumasi,
ko je on?

Ljubav, pjesma planu,
I očara svijet.

Polic Kamov

[Gorcin]

sorry nije,
iz Bosne je

[Gorcin]

JA NISAM...

Ja nisam nikad vidio vedra neba
Tek crni oblak viš' mene se vije,
Ja anđeoskog nisam viđo lika -
Soton@ horda na mene se smije!

Ja nisam nikad klonuo ni pao,
Ja pod bremenom teškim ne jauknu';
Ja gledam nemršteno nebo
I mirno čekam gromovi da puknu!

Ja nisam nikad viđo sreća lica:
Ja samo b'jedu grlim i cjelivam
I pijem vrelu krvcu srca svoga,
A mutnog oka suzom se umivam.

Ja mirno čekam smrt sa golim mačem
Da mladog srca prospe krv mi vrelu, -
Pa hoću l' tada biti vedra lica,
Il, i tad tuga biće na mom čelu?

Sve, svejedno mi je, neka dođe sada
I trgne srce, grobak moje sreće,
Ja sklopit ruke na molitvu neću
Jer ni tam' - znadem - gore bit mi neće!


Pjesnik je imao dva ljuta dušmanina: sirotinju i bolest,
i nije ni malo čudno što je u najljepšim godinama da pjesme s mnogo gorčine.
Među ondašnjom omladinom, naročito među muslimanskim svjesnim omladincima, bio je prvi koji se snagom sopstvenog duha digao nad učmalom sredinom,
zarobljenom konzervatizmom i predrasudama. Slabog zdravlja, tih djetinjski blag od rođenja, ovaj mladi bosanski pjesnik pretrpio je kao niko od njegovih suvremenika.
Zbog toga se može reći da je on najtragičnija figura iz falange predratnih omladinaca.

Rođen u Modriči 1878. Umro u Modriči 20.7.1900. Tek 1967. identificiran mu je grob u haremu podno rodne kuće.

AVDO KARABEGOVIĆ HASANBEGOV

[granulo]

Sletjeti u Dubrovnik

Sletjeti u Dubrovnik
u avgustu
kad rascvjetane bogunvile
opijaju ko najbolji kokain
sletjeti u 6 popodne
kada sunce blago polegne zemlji
i kada Stari Grad isijava umornu toplinu
kao ljubavnik nakon ljubavi
Sletjeti u Dubrovnik
nakon svega
nakon svih ovih godina sto su nas dvaput ostarile
doci kao talac nekdanje ljubavi
svjedok nijemog prastanja
i ruku duboko zakopanih u dzepove
hrabro podnositi ravnodusnost grada
koji nema vremena za nijanse
biti iznova dio ulice koja se otkriva suncu
i kao siroka rijeka ukapa u srce grada
da ga ponovo ozivi
buditi sjecanja
i njezno prelaziti pogledom po starim zidinama
cuvaju li toplinu tvojih dodira
Sletjeti u Dubrovnik
makar u mislima
makar na tren
biti ponovo s vama
prijatelji moji
koji negdje na Stradunu
tajno ispijate duplu lozu za mene.

Rade Serbedzija

[porCelaiN]

Poziv

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman rizikovati da ispadneš budala zbog ljubavi ...
zbog svojih snova ...
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koje planete utiču na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli ...
jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skupio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol?
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe ...
možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana ...
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim ... i da bez obzira na njega stojiš na rubu jezera i ushićeno uzvikuješ "To!!!" prema punom mjesecu.

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili šta ili s kim si studirao.
Želim znati šta te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine.

Oriah Mountain Dreamer

[FortunaBela]

Ako možeš da vidiš kako se ruši djelo tvoga života i da, ne rekavši ni riječi, otpočneš da ga ponovo zidaš;
ili da si kadar da visiš kako propada rezultat mnogih trudova, bez ijednog uzdaha;
ako možeš da voliš ,a da ne budeš lud od ljubavi;
ako možeš da budeš čvrst, a uz to nježan;
ako možeš, budući omrznut, sam da ne mrziš, i ipak se boriš i braniš;
ako možeš da podneseš riječi koje su besjednici izopačili da bi uzbudili glupake;
i da čuješ kako njihova bezumna usta govore o tebi neistinu, a da sam ne pogrešiš ni jednom riječju;
ako možeš da ostaneš dostojanstven, ali prosto-srdačan;
ako možeš, savjetujući se sa velikanima da očuvaš smirenost;
ako možeš da voliš svoje prijatelje, ali da ni jedan ne bude sve za tebe;
ako možeš da razmišljaš, posmatraš i saznaješ, a da ne postaneš sumnjalica ili rušilac;
ako si kadar da snivaš, ali i da ne dozvoliš da ti snovi budu gospodar;
ako možeš da budeš čvrst, ali ne razjaren, hrabar, ali ne nesmotren, mudar,ali ne moralista niti sitničar;
ako možeš da susretneš pobjedu posle poraza i da mirno primiš i jedno i drugo;
ako možeš da zadržiš hrabrost i prisebnost kad svi gube;
tada će velikaši, sudbina, sreća i pobjeda biti zauvijek pokorne sluge, i - što više vrijedi od svega toga - BIĆEŠ ČOVJEK,SINE MOJ.

R.Kipling

[Gorcin]

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 3&start=50

[vesela]

IZ SVEG GLASA


Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlijecni put noc studi.
Ne zuri mi se. I munja-telegram
nema zbog cega da plasi te i budi.
K'o sto kazu, incident je rijesen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili, i sto da se drijese
uzajamne boli. uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svijetom.
Noc zvjezdanim sjajem nebesa skor osu.
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji, vjekovima i kosmosu.



Vladimir Majakovski

[Baba_Droga]

Drugarska pjesma


Nista ti ne razumijes,
moj najrodjeniji blesane,
uobrazeni prince
sto te je zivot razmazio.
Da znas kolike sam noci
uznemirene i besane
drhtao kraj tvog uzglavlja,
pokrivao te i pazio.

Ti si za mene jos uvijek
komadic tek rodjenog mesa:
onaj musavko sto vristi
i cijelu kucu potresa.

Ja sam te, ljepoto moja,
naucio da hodas.
Svima sam placao pice
kad su ti zubi nikli.
Ja sam ti dao zivot.
Nije te donijela roda.
A sada smo se, odjednom,
jedan od drugog odvikli,
kao da sve sto kazem
zaista ne razumijes
i kao da sve sto umijem
ti triput bolje umijes.

U redu, pametna glavo.
Ja sam te ljuljao, kupao,
ponosio se tobom,
nemuste rijeci sricao,
i dosta svoje mladosti
zbog tebe sam polupao
i kad je u svijet trebalo
nisam se zbog tebe micao,

nego sam sav osijedio,
moj naduvenko mili,
da bi tvoj zivot
i dani valjani bili.

Danas kad rodjendan slavis,
sve cu svecane torte
pobacati kroz prozor
na uzas rodbine cijele.
Ti znas: ja sam tvoj otac.
Mi smo od takve sorte
sto ne smije da zadrhti
kad odapinje strijele.

Mozda jos nije kasno.
Jednom se mora sve reci:
i drugarski i tuzno
i grubo i srneci.

Propustio sam godine.
Ispustio te iz ruku.
Sve tvoje slabe ocjene
moljakanjem sam rijesio.
Vjecito sam se svadjao
kad te drugi istuku.
Bio si moje mezimce
i tu sam najvise pogrijesio.

Cetrnaest ti je godina
i zar te stvarno ne vrijedja
da stalno za tebe podmecem
i dusu i glavu i ledja?

Hocu da jasno kazes
kad mislis da budes muskarac.
Zar treba i sutra da rjesavam
sve sto ti odraslom fali?
"Tata, skripi u braku...
na poslu... daj za dzeparac..."
A ja ti i dalje pomazem
jer te volim i zalim.

Ne cestitam ti rodjendan.
Mi smo se uzalud borili
i stvarali smo cuda,
a nista nismo stvorili.

I evo, danas ti dajem
rijec roditeljsku i musku:
ako ne postanes covjek
na ovoj, tek zapocetoj
carobnoj stazi zivota
- moram i razbiti njusku.
Makar ozenjen bio,
makar u trideset petoj.

Nikad te tukao nisam.
To za djecake nije.
Al sutra, odrasli prince,
vidjeces kako se bije.

Miroslav Antić

[Smrt fasizmu]

Jama

Ivan Goran Kovacic

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blazenu noc su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz ocinjih jama:
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oci zgasle na mom dlanu.

Sigurno jos su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu:
I cutao sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu:
Na dlanu oci zrakama se smiju
i moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nadje
Jos gorcom mukom duplja, koja zjapi-
Da bodez u vrat zabode mi sladje:
A mene dragost ove krvi uze,
I cutio sam kaplje kao suze.

Poslednje svjetlo prije strasne noci
Bio je bljesak munjevita noza,
I vrisak, bijel jos i sad u sljepoci,
I bijela, bijela krvnikova koza;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oci su nam boli.

O, bolno svjetlo, nikad tako jako
I ostro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze, s kojih duplje gore:
A kroz taj pako bljeskovi su pekli.
Vriskovi drugih mucenika sjeklil.

Ne znakm, koliko zar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu.
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oci na svom dlanu-
I rekoh:"Slijep sam, mila moja mati,
Kako cu tebe sada oplakati..."

A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjesece! Svijetlo ko majcino mlijeko!

Al' ovu strasnu bol vec nisam ceko:
Krvnik mi rece:"Zgnjeci svoje oci!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grc mi saku gustom sluzi smoci;
I vise nisam nista cuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.


II

Mokracom hladnom svijestili me. Cuske
Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali uske
Krvnici tupim i debelim silom.
"Smijte se!" - ubod zapovijedi prati-
"Oboce svima pred krst cemo dati!"

I grozan smijeh, cerekanje, grohot
Zamnije, ko da grohocu mrtvaci;
I same klace smete ludi hohot
Pa svaki bicem na zartve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, paznih duplja, mrtvu tugu.

Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(Od straha, valjda, sto smo ipak zivi),
U red za uske otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi:
(U muku culi iz sume smo pticu):
Provlacili su kroz uske nam zicu.

I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola strasna muklo bi zarezo.
"Sutite!"-rikne krvnik -"nije lako,
Al' potrebno je, da tko ne bi bjezo."
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slepcu ljuti bol nanese.

Krvozednike smiri zican lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I zacuo se vode mrzli klokot
U zarku grlu, i glasno su jeli,
Ko posle teska posla; zatim stali
Jadan sa drugim da se grubo sali.

Zaboravili kao da su na nas:
Zijevali, vjetre pustali su glasne,
"Eh jednu malu vidio sam danas"...
Dobaci netko uz primjedbe masne,
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne sijepce - zica me probode.


III

U mome redu pocela da ludi
Neka zena. Vikala je:"Gori!
Ljudi, gori. Kuca gori! Ljudi!"
A zica ljuto pocela da pori
Nabreknute, grozne nase usi.
Na tle se zena ugasena srusi.

"Dupljasi! Core! Lubanje mrtvacke!
Sove! U duplje dat cemo vam zere,
Da pogledate! Vi corave macke!"
Zarezi pijan koljac kao zvjere
I slijepcu nozem otcijepi lice
Od uha, sto se zaljulja vrh zice.

Urlik i teski topot slijepe zrtve
(Sto bjezec kroz mrak uvis noge dize),
I brz trk za njom, sred tisine mrtve,
I tupi pad, kad lovca noz je stize.
O, taj je spasen!- rekoh svojoj tami.
Ne opazivsi da nas vode k jami.

Srce je muklo supljom grudi tuklo;
Tad druga srca preko zice zacuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
(Sto srca skacu, kad u mraku placu!)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U jasnom sjaju misli mi se skupe.

I vidjeh opet, ko jos ovog jutra,
Duboku jamu, juce iskopanu.
Naregnuh sluh, da cujem, kad unutra
Uz tupi udar prve zrtve panu.
Ostrom svijesti odlucih da brojim:
Ja, pedeseti, sto u redu stojim.

I cekao sam. Skupljao sam tocne
Podatke: tko je vec nestao straga,
Tko sprijeda - zbrajo, odbijo, dok pocne
Udaranje, padovi. Sva snaga
Mozga u jasnoj svijesti se napregnu,
Da promjene mi paznji ne izgbjegnu.

Negde je cvrcak pjevo; oblak pokri
Zacas u letu sjenom celo polje.
Cuo sam kako jedan krvnik mokri,
A drugi stao siroko da kolje.
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu,
Sa bljeskom sunca na noznome bridu.


IV

Kad prva zrtva pocela da krklja,
Cuh meki udar, i mesnata vreca
Padase dugo. Znao sam: u grkljan
Dolazi prvi ubod, medju pleca
Drugi, a ruka naglo zrtvu grune
U jamu, gde ce s drugima da trune.

Netko se mrtvo ispred mene slozi
Il' iza mene, riknuvsi od straha,
A ja udarce silnom svijesti mnozih,
Odbijajuci pale istog maha,
Mada sam svakog - sto kriknu, zagrca-
Cutio kroz ugriz u dno srca.

Covjek iz jame jeco je ko dijete,
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Strepih, da racun moj se ne pomete.
Tad buknu u dno bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuce me svlada.
Nestala u spas poslednja mi nada.

Al' silna svijest paznjom me opsjednu;
U sluh se zivci, krv, meso i koza
Napregli. Zbrojih trideset i jednu
Zrtvu; sezdeset i dva boda noza
Sluso sam udar, kojom snagom pada,
I meni opet vratila se nada.

Na jauk iz bezdna sada nova prasne
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa
Padahu sad uz pljuske manje glasne,
Kao u vodu, povrh kase mesa.
Uto ocutjeh, da po krvi klizem.
Protrnuh: evo, i ja k jami stizem!


V

O, vidio sam, vidio sve bolje,
Ko da su natrag stavljene mi oci:
I bijelu kozu, i noz koji kolje,
I zrtve (kao jagnjad kad se koci
Caskom pred klane, al' u redu blize
Korak po korak mirno k nozu stize).

Bez prekidanja red se dalje mico
- Ko da na culu neko nesto dijeli-
Nit' je ko viko, trzo se, narico;
Na zezi strasnoj tiho su nas zeli
Ko mrtvo klasje, koje jedva susti.
(To se cula krv, sto iz grla pljusti.)

Korak po korak posli smo; stali opet;
Krkljanje, udar, pad i opet korak.
Zacuh zvuk jace. Ukocen ko propet,
Stadoh. Na usne tudje krvi gorak
Okus ocutjeh. Sad sam bio treci,
Sto jamu ceka u redu stojeci.

Strasna mi tama, od sljepoce gora,
Sav um pomuti i na cula leze,
I za njom svjetlost ko stotine zora;
Iskro! Strijelo! Plamene! Snijeze!
Silno svijetlo bez ijedne sjene,
Ko ostar ubod igle usred zjene.

Drug se preda mnom natrag k meni nago,
Kao od grca; onda je zastenjo,
Napred posrno, uzdahnuo blago-
I tihi uzdah s krkljanjem mu jenjo.
Surva se, pljesnu ko riba. Zine
Preda mnom prostor bezdana praznine.

Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag
Bez ravnovjesja - kao da sam stao
Jezive neke provalije na prag,
A iza mene drugi ponor zjao.
Bijela strijela u prsi mi sinu.
Crna me sinu s pleci. U dubinu.


VI

U bezdanu uma, jeza me okrijepi.
Osjetih hladno truplo, gdje me tisti.
Hladnost smrti, da mi tijelo lijepi,
Strah svijescu sinu: neka zena vristi!
U jamu sam - tom zdrijelu naseg mesa:
Ko mrtve ribe studena tjelesa.

Lezim na lesu: kupu hladetine,
Mlohave, sluzne, sto u krvi kisne,
I spas sa jezom iz leda me vine:
Svijest munjom blisne, kada zena vrisne,
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku
Pruzih ruku: napipah ranu sklisku.

I prvi puta sva zivotna snaga
Nad lesevima stala da se skuplja;
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja
Lubanje zaboh prste; tijela naga
Ko da su sva zavristala u jami-
Sav pako jeknu jezivo u tami.

Bomba ce pasti! Uzasnuh se prvo;
U grcu strasnu zgrabih rukom nize,
Zakoljak nadjoh grozan. Les se rvo
Sa mnom i na me poceo da klize.
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;
Korake zacuh i glasove vani.

O, boze moj, zagrlila me zena
Sad zagrljajem druge svoje smrti:
Kako joj koza lica nagrbljena...
Starice! Bako! I uzeh joj trti
Koscate ruke, i zarko ih ljubih.
Cinilo mi se: mrtvu majku ubih.

Cuo sam kako umiruci stenje
I pozeleo ludo da ozivi.
Sve leseve tad molih za oprostenje.
Ocutjeh tvrdu usnu, gdje se krivi-
Obeznanih se. Kad sam opet skido;
Mrak nesvijesti, jos sam gorko rido.


VII

Usutjeh. Sam medj' truplima lednim,
A studen smrti na ledja mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih zednim
Vatrama nepca, jezika i zdrijela.
Led smrti suti. U njemu pako gori.
A nigde vriska, da samoca ori.

Taj grozni teret, sto na meni lezi,
Ni smrtnim ledom nece da priusti
Hladnocu grla; a biva sve tezi;
Odjednom skoro viknuh: voda pljusti!
Cujem gde s vrha po truplima tece;
Ah, studen mlaz! - al' pece, pece, pece!

Po goloj kozi po ledjnome jarku,
Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potocic studen pali vatru zarku,
Dube u mesu kanalice ljute.
I kad na usnu mlazic zarki kapno,
Opaljen jezik kusnu zivo vapno!

Puna je jama, na lesine liju
Vapno, da zivim strvine ne smrde,
O, hvala im, nas mrtve da griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Leseve cutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe, kad ih kuhar soli.

Taj zadnji trzaj umiruceg zivca,
Taj cudni drhtaj, na kojem sam plivo,
Ucini da sam blagosiljo krivca:
O, gle! jos truplo kraj mene je zivo-
To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne prestase jadi!


VIII

Kad sam mrtvi val zivota stiso,
Korake zacuh ko daleku jeku;
Netko je jamu par puta obiso;
I nasta mir, ko mir u mrtvu vijeku.
Pomakoh nogu, stegnuh lakta oba-
Ko grobar, kad se izvlaci iz groba.

Zaprepastih se: lesevi se micu,
Klizu nada me, polako se ruse-
Smiju se, placu, hropcu i vicu,
Pruzaju ruke i bijesno me guse...
Osjecah nokte, straznjice, bokove,
Trbuhe, usta, sto me ziva love.

Prestravljen stadoh. Stadose i oni.
Sad je tezina manja. Mrtva noga
Pala mi preko ramena. Ne goni
Nitko me vise!- Od penjanja moga
Ruse se mrtvi!- rekoh sebi: - To se
O vratu tvome splele zenske kose.

Prostrujo hladan zrak na moja usta
Kroz sloj leseva: izlazu sam blizu!
I srknuh utopljenicki: krv gusta
Kroz nosnice u grlo ostro briznu.
Smijo sam se - al' da me netko tako
Nakreveljena vidje, taj bi plako

Il' bi od straha sledio se, nijem
Pred tom rugobom. Jer, sto da se tjesim:
Odsad ce ljudi misliti da se smijem
Kad placem, i da placem kad se smijesim.
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
Sjecat ce svijet na crno zdrijelo jame.

I sama sebe osjecao sam krivim,
S tolikom ceznjom. Pazi! rosa klize
Niz trupla dolje do mene, u jamu!
Uzaren jezik poceo da lize
Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela,
Sto su se na me ko zlijeb nadnijela.

Pomamno sam se i divlje penjo,
Gazi prsa i trbuhe grubo-
I kad bi mrtav zrak iz trupla stenjo,
Nisam vec trno. Vuko sam i skubo
Dugacke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren zedjom kao ludim bjesom.

Nisam osjeco bola, straha, stida;
Obarah les za lesom, grabih, plazih
Po njima ko po zemlji, sto se kida.
A mozda svoju mrtvu sestru gazih,
Susjeda vukoh, lomih njeznu dragu.
Zedj mi je dala bezumlje i snagu.

Kad sam se divlje iz jame izvuko,
Zaboravih svijest, oprez, da l' je mrko:
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
Do trave: zvijerski, zivinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto.

Dozvah se: usta, punih trave, lezim
Gorim, ledenim: u teskoj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bjezim?
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori,
Daleko. Nasim mukama se ruga.
I mrznja planu. Ostavi me tuga.


X

Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garista mog sela;
Miris, iz kog se sve sjecanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve sto je zivot sijo i smrt zela.

Gdje je mala sreca, bljesak stakla,
Lastavicje gnijezdo, iz vrtica dah;
Gde je kucaj zipke, sto se makla,
I na traku sunca zlatni kucni prah?

Gde je vretena zuj, miris hljeba,
Sto s domacim sturkom slavi zivot blag;
Gdje su okna s komadickom neba,
Tiha skripa vrata, sveti kucni prag?

Gdje je zvonce goveda iz stale,
Sto, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeca mira nad sela nam i rod.

Nigde placa. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujuci, na garista sja:
Ugasnu s dola dalek jecaj cesme,
Crni se na putu lesina od psa...

Zar ima mjesto bolesti i muka,
Gdje trpi, pati, strada covjek ziv?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I zivis s onim, koji ti je kriv?

Zar ima mjesto, gdje jos vriste djeca,
Gde ima otac kcerku, majku sin?
Zar ima mjesto, gdje ti sestra jeca,
I brat joj stavlja mrtvoj na grudi krin?

Zar ima mjesto, gdje prozorsko cvijece
Rubi jos radost i tazi jos bol?
Zar ima veceg bogatstva i srece,
Nego sto su skrinja i klupa i stol?

Iz sume, s rikom gora, prasak muko
Zatutnji. Za njim tanad rasprasteno
Ciknu, ko djeca njegovo. Pijuko
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost snazna poput zdravlja.

Planu u srcu sva ognjista rodna,
Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi zila, i ko usred podna
Sunce Slobode razbi sve mi sjene.
Drzec se smjera garisnoga dima,
Jurnuh, poletjeh k vasim pucnjevima.

Tu ste me nasli lezati na strani,
Braco rodjena, neznani junaci;
Pjevali ste, i ko kad se dani,
Siroka svjetlost, kao bozji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?

Ocutjeh na celu meku ruku zene;
Sladak glas zacuh:"Partizani, druze!
Pocivaj! Muke su ti osvecene!"
Ruke se moje prema glasu pruze,
Bez rijeci, i dosegoh njezno lice,
Kosu i pusku, bombu vidarice.

Zajeco sam i jos i sad placem
Jedino grlom, jer ociju nemam,
Jedino srcem, jer su suze macem
Krvnickim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i namam moci,
A hteo bih, tugo! - s vama u boj poci.

Tko ste? Odakle? Ne znam, al' se grijem
Na vasem svijetlu. Pjevajte. Jer cutim,
Da sad tek zivim, makar mozda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vasa mi pjesma vraca svijetlo oka,
Ko narod silna, ko sunca visoka.

[Fair Life]

...

[Bosanac_21]

GAZEL O MOSTARU

Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara,
Zar se cudis srce sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?

O, ne ima na ovom sv'jetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svjezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!

Ko ga gleda, zivot mu se mladi,
A dusa mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.

S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska basca,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.

S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne!

Cio svijet da obidjes redom,
Ne bi naso onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta.

- Dervis-pasa Bajezidagic