@Ateisto
Sasma je jasno da ti ne tražiš neki svoj put ili tražiš odgovore za sebe. Ti bi da vjernike dovedeš pred ogledalo. Ipak, to ogledalo o kojem misliš je tvoje, po tvojoj mjeri, nije za svakoga.
Ti znaš da vjernici ne djeluju prema nekim učenjacima i vjerskim knjigama, i ovdje se sad ograničavam samo na islam, već prema jednoj Knjizi, Jasnoj Knjizi, Kur'anu Časnom. Muslimani v j e r u j u da je to Objava od Gospodara i nije ljudsko djelo. Tvoje je da dokažeš da Kuran nije nikakva Božija riječ već djelo genija, plagijat Biblije, isl. Na taj način ćeš dati sve dokaze protiv vjernika muslimana.
Pitaš kako je Bog mogao stvoriti, dizajnirati različite duše (dobre i zle, ili kako već) a preskačeš osnov - Objavu. Na jednom mjestu se, recimo, kaže da su s v e duše u svijetu duša, u ezelu, u prapočetku svega, posvjedočile Boga kao svog Stvoritelja. A kao trajni zalog je obećanje da će im slati Objavu po Svojim poslanicima, alejhimu-selam. Poslanici su dolazili i pozivali ljude. Strpljivo objašnjavali. Evo, i ti imaš Kur'an da pročitaš i odbaciš. Zato sam te pitao a nisi odgovorio: ko je tebe natjerao da ne vjeruješ?
Ako pogledaš plejadu poslanika Božijih, možeš i kod njih uočiti različitost duša samo u jednom segmentu onog što savremena psihologija naziva "dušom" - u njihovom temperamentu. Drugovi Muhammeda, alejhi-selam, su bili različitih temperamenata, karaktera, širine i dubine spoznaje, inteligencije i porijekla - a svi su bili vjernici i svi vjerovali u isto. Ponavljam: vjerovali.
U vjeri se vjeruje, @Ateisto (ti si uvjeren da ti je to sasvim i kristalno jasno i da je ovo moja tautologija, jel de?). A vjera nije stvar razuma već srca (ovo "srce" filozofi obično dovode u sličnost sa Umom, a ne Raz/umom. Vidi kod Kanta više)
Vjernik, koji razumjeva stvar, neće nikad odbacit razum, ali će mu dati pravo mjesto. Recimo da srcem vjerujem u Boga i Njegove meleke, i Njegove poslanike i...kako ćeš zaviriti u moje srce i doviknut mu da je u zabludi?
A razumu je mjesto u dunjalučkoj ravni, u primjeni propisa koji se tiču ljudskog odnosa spram Boga (u vidu obredoslovlja, recimo), spram drugih ljudi i cijele prirode i spram samih sebe. Tu smo na tlu razuma.
E sad kad Allah naredi da svoj seksualni poriv (koji je sasvim normalan, Bog nam ga dao) zadovoljavamo u onome što smo
zakonski omeđili (brakom) a ne kao životinje (za koje govore da nemaju razum pa se po tome čovjek razlikuje od ostatka faune), ti se suprostavi tome svojim razumom a ja ću svojim. I tu mi nećeš moći pričati o nečemu "iracionalnom". Kada Allah naredi da se ne konzumira alkohol, ja ću ti pružiti racionalne dokaze o štetnosti alkohola i o aspolutnoj ne-potrebi mog organizma da kuša i kap alkohola, a ti, također, ponudi svoje racionalne dokaze.
Svaka duša je
sklona zlu, tako Allah kaže. Ne zla, sklona. A ta sklonost se ogleda u egocentrizmu (a ne zlim djelima od kojih se čovjek može i odvratiti ili za koja može biti kažnjen u nekom društvu, po zakonima ovozemaljskim). Ako neko samjerava stvari po svom egu, taj neće prihvatiti da mu "tamo neki umišljeni, transcedentni Ego" određuje kako će i šta će. Ti si sam dokaz toga. Ko je tebe natjerao na bilo šta?
Veliš da vjernici zagovaraju nešto i budalasto brane nake propise (ne smije se prije braka imati odnos, ne smije se piti), a vidiš ih kako to sve čine. To, @Ateisto, nema veze sa onim što je tvoja namjera. U vrijeme Muhammeda, neka je mir na njega, bilo je onih koji su pili i znali su da je to grijeh, ali ih on nikad nije tjerao od sebe. Kada su za jednog tako rekli:"Prokleo ga Allah, pa dokle će više pit?", on je rekao:"Ne proklinjite ga! On doista voli Allaha i Allahovog poslanika!" Poslanik nas uči da se svaki čovjek uvažava, bez obzira koliko kršio propise. I još: kada god se neki vjernik pozove na nešto u vjeri, odmah mu se skoči za vrat: BUDI VIŠE ČOVJEK A NE TAMO NEKI MUSLIMAN, KATOLIK, ITD! A kada isti taj čovjek učini nešto sasvim ljudsko - pogriješi, odmah mu se udara kontra: KAKAV SI TO MUSLIMAN, KATOLIK, ITD!?? E ovo ja zovem licemjerstvom, a ne to što neko brani vjerski propis, pa ga sam prekrši. U islamu je onaj koji vjeruje da je alkohol haram (prizna i kaže: jest al ja sam slab na to, šta ću), ali ga sam pije samo griješnik (ali ne i nevjernik), dočim onaj koji ne pije a tvrdi da nije haram izlazi iz okvira vjere jer dozvoljava nešto što Bog Objavom zabranio. Razumi malo ovo.
Govoriti nekom vjerniku da njegovo vjerovanje ne poštuje osnove formalne logike je isto kao da nekom umjetniku objašnjavaš da se njegovo djelo ne može adekvatno objasniti pitagorinom teoremom ili svrstati u mendeljev sistem.
Kada ti budeš ovo razumio, biće ti lakše.

pozdrav