Uvijek sam bio lik koji je ismijavao teme s licnim problemima postavljene na forumima, kako bi puk dao svoju rijec il kako bi se cuo vox populi al eto, podstaknut nedavnim desavanjima na svom ljubavnom planu, nadjoh se u situaciji da uradim to isto kako bi cuo vas, nase drage dame i poslusao i probao usvojit par zanimljivih savjeta i cuti zanimljiva misljenja.
Ne bi sad da tema krene suhoparno, pa necu dramatizirat previse nego cu probat u kratkim crtama objasnit srz svog problema a vi ako budete zeljeli, mozete postaviti dodatna pitanja.
Prije nekih mjesec i po dana sam prekinuo vezu s dugogodisnjom djevojkom. zadnja 2 mjeseca veze su se desavale prilicno neudgodne stvari za svaki ljubavni par. premalo smo se vidjali( nekad svaki dan, ta zadnja 2 mjeseca u prosjeku 2-3 puta sedmicno), culi smo se uglavnom telefonom(nekad smo pricali dugo, kad nismo mogli da se vidimo. da bi se to na kraju svelo samo na informativne pozive tipa gdje si, sta si, kakav je plan za dalje i slicno),kad se vidimo, situacija je bila prilicno stresna iako je prije uglavnom bio smijeh, ljubljenje i vodjenje ljubavi je palo na zanemariv broj iako je prije bilo must have.
naravno pitate se zasto. mojoj sad bivsoj djevojci se u kuci desila jedna prilicno neugodna situacija koja se danas cesto desava, problemi s roditeljima( haman raspad braka), ko mladje zensko dijete u porodici i ono koje je obicno vezanije za roditelje, tu situaciju je jako tesko primila. raspolozenje joj je variralo svakih par minuta. bila je prilicno rastresena, dekoncetrisana, cudljiva, svadljiva. ukratko to je jedna prizma ponasanja koju ona promjeni u toku svakog naseg susreta. pored te zajebane situacije, iako nema stalni posao, posao kojim se bavila joj je stvarao dodatni pritisak, njene ostali aktivnosti su joj bile samo nacin da sebi zaokupi misli i da pobjegne do tih situacija al su je i one umarale psihicki.
naravno, stanje u kojem se nalazila joj nije pomagalo da se 100% skoncetrise na bilo koju od tih stvari, tako ni na vezu. i vremenom sam ja poceo sve vise da budem zakinut tim razvojem stvari. ko psihicki jaci i stabilniji partner u vezi probao sam to prvo da apsorbiram, da budem uz nju, da ne iznosim svoje probleme, da dajem savjete i da trazim nacin kako da je u tim momentima oraspolozim. medjutim, kao i svakom drugom covjeku, moji problemi koji su bili pod tepihom u tom periodu su poceli izvirivat. drugim rijecima nisam bas uvijek imao snage da budem uz nju 100%. mi smo karaterno dvije totalno razlicite osobe i nacin na koji se ona bori s tim problemima i moj nacin su se razlikovali. ja sam indirektno vrsio pritisak na nju da se suoci s tim stvarima koje je muce i da ne bjezi od njih jer ce je stici na kraju. medjutim to se pokazalo ko greska. doduse ona meni u tom periodu jeste govorila da se sprema oluja i pitala me da li sam ja spreman da to izdrzim. al sta ces reci nekome koga volis osim, da ces dati sve od sebe.
elem, problem nastaje tako sto je ona pri svakom tom nasem rijetkom susretu sjebana, dok ja imam osjecaj da kad je s drugim ljudima to ne pokazuje. ok, to je relativno normalno. jer ne mozes pred svakim ni bit sjeban i logicnije je da ce meni doci, jer zna da sam njen. al ubrzo mi to pocinje dizat zivac. ja joj jesam i drugim i momak i sve, al ne mogu bit svaki put jebeni psihoterapeut.
zbog manjka kvalitetne price, i nedostaka provodjenja kvalitetnijeg vremena skupa stvari kulminiraju kad se bukvalno posvadjamo oko sitnice. i tu prekidamo. tj ona prekida uz obrazlozenje da ne moze vise pritiska sa svih strana, da mora rijesit neke stvari u zivotu, da nije spremna da se daje u tom momentu 100% u vezu a ja ne zasluzjem manje, da jednostavno treba neko vrijeme za sebe. dijelom u toj njenoj prici ja osjecam kako ona dosta toga svaljuje na mene, indirektno. kao ja nisam razumio iako sam rekao da cu, vjerovatno rezignirana ponasanjem i tim sto su joj muski pali u ocima, tu nalazi neki ispusni ventil.
da ne duzim, od toga je proslo haman 2 mjeseca. u pocetku sam postvao ono sto je trazila, nisam zvao, nisam potencirao susrete. zadnji razgovor je vodjen preko telefona, da bi se nasli nakon 10ak dana da popricamo. i tu je opet ista stvar. prvih 45 minuta je razogovor tekao normalno, da bi ona pocela plakat kako se susret blizio kraju. nije nista rijesila, ne moze mi nista reci, osjeca se izgubljeno, nije vrijeme da se pomirimo, moramo oboje da skontamo jel to stvarno nesto sto zelimo u zivotu i slicno.
nakon toga smo opet imali neku pauzu, nismo se culi ni vidjeli, da bi se opet poceli i cuti i vidjat malo cessce. medjutim njena cudljivost se nastavila, dan bude normalna dan sjebana. ja sam stvarno izbjegavao da idem u neke extreme, da prekidam kontakt totalno i da pobjegnem i od nje i od svega. al neki dan sam shvatio da to nije nacin, i da ovim tempom necemo nista promjenit. samo se zavlacimo sve dublje i bojim se da cu se probudit za 6 mjeseci i da ce sve bit isto.
i tu sam ja odlucio da povucem crtu i da prekinem sve kontakte. bez svadje, jednostavno sam joj rekao da ima previse osjecanja da bi smo trenutno imali bilo kakav normanal neljubavni odnos, ona ne zeli da smo sasd skupa(iako je naglasila da ne zeli ni da gubimo kontakt jer je toliko stvari veze za mene i da ne zna kako bi reagovala kad bi me vidjela sutra na ulici). tako prica, kao u fazonu, sad ne mogu jednostavno al ne znam sta ce bit sutra. i ostala je ta treca opcija, da prekinemo sve kontakte neko odredjeno vrijeme.
to sam uradio najvise zbog sebe. a ona je inace osoba koja je sklona kategoricnostima i afektima, mislim rizik je veliki. al postoje samo dvije opcije, da to bude to i da zavrsimo za sva vremena il da se pomirimo nakon tog perioda.
eh sad, mene zanimaju zenske observacije ovog problema i zapazanja kao i savjeti.
da li je moguce da je ona stvarno pukla od tolikog pritiska sa svih strana?
da li je moguce da se razoracala dijelom u muski rod zbog situacije u kuci? (tata je kriv, i vise puta mi je spomenula da misli da ce mene ovo brze proci nego sto ja mislim i kako se vec nagledala prica gdje musko pati mjesec dana pa onda dodje s novom curom)
i jesam li ja dobro uradio sto sam ovo sve presjekao, jer znam da je ovo situacija koja njoj pase. nije sa mnom iz nekog razloga svog, al zna da sam ja tu, zovem svako malo, zovem da se vidimo i slicno. jel ova moja kategoricnost i krajnost dobar korak?
eto, sad raspalite
slusam 
