Pismo iz zatvora

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
rikardoreis
Posts: 1957
Joined: 03/08/2006 00:01
Location: ulica san martin, buenos aires

Pismo iz zatvora

Post by rikardoreis » 26/03/2007 17:12

Iako nije aktuelno, evo jedno univerzalno pismo za sva vremena, za sve narode i sve polemike, covjeka koji je odbio ici na okupiranu palestinsku teritoriju...


PISMO IZ ZATVORA – David Chacham

Dok sjedim u Vojnom zatvoru broj 4, čitam užasne izvještaje koji se svakodnevno pojavljuju u novinama. Ne dobijam slike niti zvuk, vidim samo bodljikavu žicu.
Pa ipak, bol sa one strane žice prodire. Osveta se vraća osvetom; ubijanje se vraća ubijanjem. Zašto mi moramo uzrokovati takve patnje? Zašto nanosimo toliko mnogo bola drugima i samim sebi? Šta je to što je iza našeg osjećaja gordosti? Moj stav je rezultat da ne možete biti Jevrejin, sin izbjegličkog naroda, a ugnjetavati izbjeglice. Ja sam Čovjek i Jevrejin koji se boji Boga, i kao takvom mi je zabranjeno da drugima uskraćujem slobodu time što ću služiti na okupiranoj teritoriji.

Utamničen sam, pa ipak osjećam više slobode nego većina Izraelaca koje sam poznavao, jer ne nosim teret osvete, niti izopačenost uživanja u njoj, kao što ne nosim ni sramotu negiranja.
Zabrinut sam za dobrobit svih ljudi: za one kojima je uskraćeno pravo da žive kao ja, one koji imaju hranu i odjeću, dobro zdravlje i razonodu, snove o uspjehu i kolima; kao i za one koji su svakodnevno ponižavani, kojima je uskraćeno pravo na rad, koji su zatvoreni u svojim gradovima i selima. Zabrinut sam za one čiji su domovi razoreni, a njihovi voćnjaci uništeni.

Znam da za groznu mržnju prema meni postoji opravdanje. Ta mržnja dovodi do užasnih i izopačenih djela, kao što su ona koja čine mladi bombaši-samoubice, ali mi stvaramo uvjete koji dovode do takvih monstruoznosti.
Znam da su krici likovanja pri ubijanju nastali iz plača svih žrtava, Jevreja i Arapa, udovica i siročadi i svih onih obogaljenih koji će do kraja života patiti zbog tuđeg ponosa.

Moja zabrinutost razlikuje se od briga većine Izraelaca. Ja tražim kolektivnu akciju, tikkun, dok drugi pozivaju na još više uništenja.

Ja sam zatvoren, a ipak sam slobodan, ali bol postaje sve dublji. Nadam se da će vas moje, i zatočeništvo meni sličnih, navesti na razmišljanje – razmišljanje Palestinaca, i preko njih, razmišljanje nas samih.

Zatočeništvo me ne oslobađa odgovornosti. Ono je jedini moralni način da sudjelujem u današnjem izraelskom društvu. Čak i da nisam služio vojsku preuzeo bih svu odgovornost. Ja nisam žrtva. Naprotiv: moja je dužnost da odbijem sudjelovati u ovom ugnjetavanju.

Vojnik sam i želim sa služim ovoj zemlji, u kojoj žive ljudi koje volim, uključujući lijeve i desne. Želim samo da pogledamo u oči onima koje ugnjetavamo i da ih pokušamo razumjeti. Naši strahovi će nestati tek kada budemo stvorili jednakost među narodima i pojedincima. Svi ćemo i dalje živjeti u strahu sve dok budemo ljudima uskraćivali osnovna prava.

Pobjeda sile nije uopšte pobjeda. Trebalo bi da pokušamo riješiti probleme tako što ćemo se sami popraviti umjesto što opravdavamo patjnu koju nanosimo sebi i drugima.

Doživljavam svoje zatočeništvo kao temelj za samopopravljanje i nadam se da će drugi, razmišjajući o toj mogućnosti, sagledati stvarnost oko sebe i dati svoj doprinos promjenama.

Herson, juli 2001.


Post Reply