PISMA BEZ ADRESE

[mamba]

dođe li ti nekad nešto kažeš a u biti ne kažeš ništa ako dođe..........onda razguli s teme

Ne znam mozda si me pogresno shvatila, stvarno nisam navikla da ljudi na komplimente ovako reaguju
Pogotovo ako sam jos rekla da sam se nasla u tvojim pismima i da su stavrno dobra...Ali u svakom slucaju

[planamac]

@mišica ... knedla mi je stala u grlu; prica je zaista dirljiva

ne volim patetiku...zaista...ne znam ni sta me nagnalo da otvorim temu i procitam

nije mi prica dirljiva...vec mucna
dvoje se vole a nisu zajedno...zasto?!
kako iko moze reci voli me...a s drugom je..??
kako iko moze voljeti nekoga takvog
tuga i zalost..
jadna i ta druga djevojka

ne znam da li ima istine u ovim vasim pismima...ja sam se ocito uzivila ...

... i ja sam se uživio i ...

(navedeni citat je /samo/ egzemplar)

... savrsenstvo iluzije srca, poput potpunosti slijepoce duse...

proslijedio do sljedeće činjenice:
Od osoba sa ovakvim 'poimanjima' se često (redovito) regrutuju 'kandidati' spremni na Sve!

[zelenashica]

.

[[Matrix]]

nekoc sam i sam pisao pisma,istina imala su adresu al kao da nisu.Kod tebe obratno nemaju
adresu al zapravo imaju.Svako je ovakvo pisanje ,mucenje,bas zato jer ima adresu,adresa
nije na naslovnici pisma,vec u onom sto se pise.Neki to zovu smisao.Adresirani smisao.
Tek kad sve procitas zadobijes ga ,ali ocigledno da taj smisao moze razumjeti samo onaj ili ona sa adresom
.Ja sam pisao na adresu rave jankovic br.5 u sarajevu i na mose pijade br... u mostaru i na
bosanska 33 u zagrebu.Vec sam rekao smisao koji se ovako siroko adresira,na sve nas,samo
zbunjuje jer imam pred sobom iracionalno magnovenje a neznam,kakvi titraju srca i da li
uopce razgovaraju s nama ili se samo onako,zbog bola,zbog ocaja,zbog usamljenosti,odasilju
i rasplinujuju,digitalno,internetski.

Pravo je pitanje,zapravo,zasto se brinem toliko oko piskaranja na forumu.ono sto me plasi
da zapravo ja pisem ta pisma,da svi mi pisemo ta pesma adresirana na neki smisao ali
se on rastvara u svakodnevici,kao secerna vodica.

[Rania]

ne znam da li ima istine u ovim vasim pismima...ja sam se ocito uzivila ...

... i ja sam se uživio i ...
(navedeni citat je /samo/ egzemplar)

"... savrsenstvo iluzije srca, poput potpunosti slijepoce duse..."

proslijedio do sljedeće činjenice:

Od osoba sa ovakvim 'poimanjima' se često (redovito) regrutuju 'kandidati' spremni na Sve!

posto je gore naveden citat iz moje price, ja cu samo da konstatujem da je prethodni komentar na svom mjestu..

[[Matrix]]

ne znam da li ima istine u ovim vasim pismima...ja sam se ocito uzivila ...

... i ja sam se uživio i ...
(navedeni citat je /samo/ egzemplar)

... savrsenstvo iluzije srca, poput potpunosti slijepoce duse...
proslijedio do sljedeće činjenice:
Od osoba sa ovakvim 'poimanjima' se često (redovito) regrutuju 'kandidati' spremni na Sve


posto je gore naveden citat iz moje price, ja cu samo da konstatujem da je prethodni komentar na svom mjestu..

puno puta ponavljaš riječi:tama,izgubljenost,tisina.Neki bi to povezali sa deperesijom,melankolijom,ali zaista
je tesko izreci neizrecivo a jos teze je cutati pred njih.

[mamba]

dođe li ti nekad nešto kažeš a u biti ne kažeš ništa ako dođe..........onda razguli s teme

Ne znam mozda si me pogresno shvatila, stvarno nisam navikla da ljudi na komplimente ovako reaguju
Pogotovo ako sam jos rekla da sam se nasla u tvojim pismima i da su stavrno dobra...Ali u svakom slucaju

sory....pogrešno shvatanje

It's ok mali nesporazum

[Rania]

[Matrix]

price obicno nastaju pod nabojem emocija, takva stanja ne traju dugo. meni recimo kroz ovakvu pricu nestane tuge ili bola, ona ostane na papiru. A price nisu bas aktuelne, pricane su u nekom drugom vremenskom okviru. Nisam nikad u zivotu bila u depresiji, ali sigurno jeste bilo teskih trenutaka (nevezanih za temu razgovora)

[♥ Julianna ♥]

Saluton! Zdravo medeni...

Sasvim opravdano si zabrinut što se ne javljam... Profesor i ja samo bili u hapsu! Da pravom, sa rešetkama, mrkim dečkima, gudrom i wc-om u ćeliji! Na uzlijetanju iz Brisela, samo su nas izvukli iz aviona i to kad smo se već bili zavezali. A baš sam se bila nameračila da kupim sebi nekog Swarovskog iz onog njihovog kataloga... Profesora su zamjenili sa nekim tipom koji je navodno povezan sa nekim masonskim službama iz Pariza. Službe su valjda u talu sa marokanskim prinčevima, koji umjesto začina u jutanim vrećama, u Kolumbiju izvoze korjen rijetke marokanske ćilibar-repe. A znaš šta se tamo pravi? Eto sad znaš i od čega ...

No sva sreća, profesor Henri je imao frenda u Briselu, koji se zauzeo za nas. Ispao je na kraju nesporazum, jer je dotični tip za kojeg su zamijenili profesora Henrija bio pljunuti on, samo godina i godina mlađi. Njega navodno traži sva svjetska policija i pola svjetske mafije kojoj se zamjerio. Momak je iz Sarajeva, sa Kovača. Bio Vikićev specijalac u ratu. Navodno se povezao poslije rata sa nekim Sanđosima, zastranio, a onda se (vjerovatno pod krilaticom ili hadžija il bos) otisnuo u Italiju, pa odatle ko zna gdje i šta. Samo Bosanac može biti tako dovitljiv... Mogu ti reći, kada sam ga vidjela na slici u policiji, poželila sam da je on u hapsu zajedno sa mnom, umjesto profesora Henrija...(!) pa da zajedno planiramo bijeg i da zajedno stalno svima bježimo. Stvarno je ličio na Henrija iz njegovih mlađih dana kada je sa onom plavkom jeo majmunov mozak u prvom nastavku ili drugom, ne sjećam se. Kakav cinični osmjeh ima, kao da se svima ruga..a tako je dječački šarmantan...eh sad vidiš kako su mi prolazili sati u hapsu. Htjela sam ih zamoliti da mi skeniraju njegovu sliku, da ga pažljivije proučim...ali to bi bilo krajnje neozbiljno od mene, da ne kažem opasno, naročito jer mi u drugom pasošu stoji isto mjesto rođenja kao i njegovo...

Eh tako konačno smo uzletili nakon 3 dana i 3 noći. Sad smo u Parizu, čekamo moju ekipu. Oni su nam se odlučili pridružiti i time Harunu potpuno pomrsiti račune. U sobi mi je jako vruće, ali to se traži. Sad idem u kadu, otvoriti šampanjac iz minibara, upaliti neki muzički kanal i zamoliti recepciju da mi donesu minjone.

A ti...Da li mi te vjetrovi nose, da li mi te mrazevi mrznu u sumornom Sarajevu? Bliži se Nova godina... nekako znam da i tebe zebnja grebe po srcu, baš kao i mene kad kazaljke se poklope svakog 31.12, svake godine od one, svaki put... Ko te grije, koga ti griješ? Daleko smo, ali povezani kroz kosmos i oblake, kao preko nekog satelita...but que sera, sera...prigrli život maleni moj, osjeti moje dlanove na svojim obrazima i moje poljubce na svojim kapcima...nek vrijeme stane na trenutak...zadrži dah...

Sva tvoja,

Julianna.

[zelenashica]

.

[♥ Julianna ♥]

Paša moj, naravno solidni,

Mislim da sam se malo izgubila. Željko mi je donio tvoj Vodič kroz galaksiju za autostopere i nije mi baš najasnija ova nova verzija. Stalno govori kako mi je karta zastarjela i traži neke update. Pretpostavljam da bi to moralo značiti da ga moram updatirati preko interneta ili šta li već, a to bi za njega bilo pogubno jer bi ga vjerovatno spržila usput. Ali u svakom slučaju, dobro ga je imati. Znaš, danas svakavih budala u spejšatlovima projuri pokraj mene, ko zna kakav droid bi me mogao pokupiti.

No uglavnom, još danas smo u Parizu, sutra putujemo za Atlantu. Profesor mora na pregled srca, nije mi baš najbolji ovih dana, jako sam zabrinuta. Bojim se da je slomljeno. Let nam je rano ujutro, idemo preko Londona. Nadam se da neću opet morati proći kroz torturu na Hitrou ko prošli put. Sva sreća, pa si ti prošao gore nego ja. Bar mene nisu fatali uniformisani....(ooups). Mislim da sam se malo umorila i želim da hodam za promjenu ili bar plovim. Amerika bi za sad trebala biti dovoljno velika, ako u međuvremenu ne iskrsne neki novi kontinent.

Znaš...sanjala sam čudan san...da sam u Svrzinoj kući, sjedim na kaldrmi, a onda Ivo Andrić ulazi na vrata i kaže da Mick Jagger dolazi u Sarajevo na koncert Zabranjenog pušenja. Šta bi rekao Frojd? Rekao bi: Sine, sad je zvao Dr. Zec, pita za tebe. Hahaha. A šta bi rekao Sula? "Koncert u Sarajevu..hahaha...jel se ti baviš smišljanjem viceva u slobodno vrijeme? Ja bih rekla: "Ne", a on bi onda rekao:"Šteta...trebala bi!"

Idem sad...shut (a fuck up) down. Znam da te nijedna moja riječ više neće uvjeriti ni da je nebo plavo, niti da sam pored očiju slijepa... zato đavo noćas pali svoja kandila, ali ima neka tajna veza negdje, nekuda, nekako....putuje.

Idi sad zbogom, ne roni suze krokodilske...otpleši za mene Yeke Yeke i kad pogledaš u disco kuglu tačno u ponoć......


nemoj da ti padne na glavu kao u zelenom kiklopu u Alien songu! hihi..

Ljubim te u usnule kapke i obraze sa bockavom bradom...

J.

[♥ Julianna ♥]

Milo moje,

Hvala na čestitkama i slikama. Godine nižem ko da su perle od bižuterije do ćilibara, a tek poneka blistavi brilijant. Čula sam da je pao snijeg kod vas, na prvi dan Nove godine... ali ja ne vjerujem u predskazanja, recesiju i teške dane. Valjda zato što mi malo za sreću treba.

Stigli smo medeni, u nekom finom hotelu sam, ali sam samo ostavila stvari i prijavila se, pišem ti iz lobija. Profesor je u bolnici, sličan problem kao sa tvojom Samrom, kratki rutinski zahvat, ali svejedno..mislim da će morati postati novi čovjek. Stalno će morati piti pilule za lilule, baviti se vrtlarstvom, a vrhunac arheoloških iskopina biće korov oko ruža i kadifica. Šetnje i to...folovi golovi. Svejedno baš sam se uplašila za njega. Planirao se vratiti na Univerzitet, mislim da će se to sada desiti prije nego je očekivao.

Imao je divnog mladog doktora, Adnan Sarajlija, iz Sarajeva. Jako pazi profesora, a meni se nekako uvukao pod kožu kako samo Bosanci mogu. Neko veče smo večerali u bolnici, pa poslije sjedili sa profesorom u sobi do 3 ujutro kad je dežurao, pričali smo o Sarajevu. Kaže da mu nedostaje puno toga, ali da se već pomirio sa činjenicom da Sarajevo više nije kao što je bilo i jer nema ljudi koji su ga činili svim onim čime se kao sada diči. Podsjetio me na tebe u jednom momentu, veliki je kontraš, snobomrzac i protivnik stereotipa. Znaš kako se zarumenim kad me pogleda, kao neki djevojčurak od 15 godina. Srećom, oženjen je, inače bi me snašla nesreća; doktori i dežure, a ja stalno na krilima ili točkovima...vjerovatno ne bi potrajalo duže od njegove smjene (no to bi bila duga noćna smjena...oups!) Zvao nas je polovinom januara na par dana u Blue Ridge Mountains, u sjevernoj Karolini. Za promjenu bi se moglo i odmarati.

Ujutro imam sastanak sa odborom, podnosim izvještaj u ime grupe. Strašne smo stvari saznali, a to je samo vrh ledenog brijega. Vjerovatno sam u februaru u Moskvi i St.Petersburgu. Get me a furry coat ako imaš petlju, ako imaš herca...

Sad me fura slika Sarajeva...ledeno nebo, prhki snijeg, rumeni obrazi i još crveniji nos...debele rukavice i kapa, moja glava između tvog vrata i ramena...slike i sličice, Kinder pingvi, mp3, sadaka kod Begove džamije, kifle u Imaretu, ćevapi kod Želje, kafa u Ribici, novi Elle i ti griješ moje šape u svom krilu...pile moje maleno, neke stvari su dobre iako su prošle, jer i dalje žive i neumoljivo se mislima nameću, odupiru zaboravu. Zatvori oke, poljubi me u vrat, dopusti da mi dlan bude na tvom potiljku...zaboravi sve na trenutak, nisi nigdje i svuda si maleni...

Želim ti sreću u čemu god da je nađeš, želim da te parfemi i pjesme ne podsjećaju, želim ti zaborav nas, mene, želim ti novi list... zaboravi, ako možeš...

Julie.

[zelenashica]

.

[madalen]

Andjelu

Premalo je vremena prošlo da bih ga sa sigurnošću mogla ovako jako osjećati, da bi me mogao dotaknuti u dušu i srce ovako brzo i lagano kao da ga je sami povjetarac donio i ostavio tu pred mojim prozorom
Bio je tako mlad i tako neiskvaren, tako ranjiv da si ga jednom jedinom riječju mogao povrijediti i slomiti mu srce, ali istom tom ranjivošću i neiskvarenošću slomio je on mene … slomio je moje, godinama nagomilavane, predrasude prema muškarcima, one koje nisam ja htjela ali drugi su mi ih namećali

Ne znam ni ja sto sam željela od njega. Ma kako glupo zvučalo, željela sam gledati te oči pune djetinje dražesti … iako se tu i tamo mogla nazrijeti sjenka tuge ili razočarenja, neke potihe patnje za rodnim gradom, prijateljima, bivšim i još više budućima ljubavima, bio je on netko pred kim stoji čitav život
Uživala sam u svakom trenutku, u svakom njegovom pitanju i znatiželjnom pogledu, ja sam upijala nešto drugo … dok me preplavljivao osjećaj probuđene želje za nečim što možda neću nikada imati, ali za što vrijedi živjeti i čekati

Život ide dalje, vrijeme broji svoje dane i godine a ja se ne želim probuditi iz ovoga sna … možda su kriva osjećanja koja stupaju na scenu u ovo doba noći, negdje između sna i jave … voljela bih da je tako
Ne znam trebam li optužiti daljinu koja nas razdvaja … ljudi su skloni tome ionako, optuživati, ali nikada sebe, uvijek je netko i nešto drugo kriv…doba noći, daljina, izazovi sve veći od većeg
Ne mogu vjerovati ali uspio me trgnuti, mene koja sam uvijek bila nepovjerljiva, poljuljao zidine davno sazdanog zida nepovjerenja i natjerao da s njim poželim podijeliti svoja shvaćanja čuda zvanog život … svoje shvaćanje ljubavi, ako je ima tamo negdje.
Željela sam mu tako jako sam željela reći kako se treba znati prepustiti sreći, a
ujedno sam se bojala možda i više od njega

O da mi je dočekati trenutak kada ga neka nestašna maglovita ruka dovede k meni. Od tog trena znala bih da još uvijek postoje ljudi iskreni i istiniti poput leta ptice, koji tako strastveno brane ono u što vjeruju svim srcem, ljudi poput njega, mog anđela…

Možda bi bilo bolje da sada prestanem pisati
Nemam mu pravo sve ovo govoriti
Nemam mu pravo vjerovati…ali vjerujem

[♥ Julianna ♥]

Maleni moj,

...riječi ne naviru, žele, ali ne mogu. Sjedim u nekom malom bistrou pored Fox theatre, jutro je i hladno je. Čekam taxi za aerodrom. Planove sam morala promijeniti. Za sad se vraćam u Pariz, nadam se da let opet neće biti otkazan kao jučer. Očajavam, kafa je ružna, tako sam poželila bosansku. Muka mi je više od bljutavih filteruša i skupih esspresoa i cappuchina. Kafa nije kafa, ako kajmak na njoj nije debeo bar 3 mm i ako dok je piješ ne razmišljaš kako bi mogao dobiti srčani udar ako popiješ još jednu. Za sad se držim crnog čaja sa malo mlijeka, da mi ne pocrne zubi...

Medeni, znaš gdje su mi misli sad odlutale? Sjetila sam se avlije moje majke, njenog cvjetnjaka punog ruža, pravih, crvenih i ruža puzavica što im opadaju latice koje je majka znala mesti stalno, uredno i to joj nikada nije dosadilo niti bilo teško, jer su to bile njene ruže. Sjetila sam se da smo imali žalfiju i kadifice, pored ruža. Sjetila sam se dva velika hadžibega, krupnih roza-loptastih cvjetova pored kojih je bila klupa, gdje sam pila najljepše sokove od smreke, jela najbolju halvu i gurabije, majkino slatko od ruže i dunje. Sjetila sam se da smo imali jorgovan, krušku i višnju...Oko višnje je bila ograda sa šiljcima na vrhu. Na nju sam se penjala da bi brala višnje i ona me je mogla ubiti jednog ljeta. Višnju sam uvijek voljela više od trešnje. Bile su jako kisele, niko ih nije brao da bi ih jeo, već zbog slatka, soka ili kolača. Ali ja sam ih brala da bi ih jela, tako sam ih voljela, a i bila sam sigurna da u njima nema crv kao u trešnjama. Imali smo i šipak, pa smo imali i orah...

Teško mi je u tuđini sa svim svojim sjećanjima, preteško je breme, a sa kim ću ga podjeliti?? Sa nekim ko će na to što sam mu sad ispričala reći – lijepo i tu se priča završava, a ja bih poželjela tada da ga ošamarim...Niko te slike ne bi sa mnom znao dijeliti, kao što ih dijeliš ti...a ne želim šamarati ljude. Evo, suze mi same naviru i teku dok ti ovo pišem, magle mi pogled...ali ne brišem ih i savršeno me ne zanima da li će se neko pitati zašto sjedim u kafeu za laptopom i zašto mi suze teku. Ovdje svakako to niko ne bi ni shvatio, nemaju oni hadžibeg, avliju...ne znaju oni šta je smreka i slatko od ruže...

I mene ova tuga zatiče..neplanirana je...Mislim da ću ovdje stati, jer me hvata strašna nostalgija. Negdje sam pročitala da se nostalgija sad oficijelno smatra duševnom bolešću sa nekim karakteristikama depresije, ali da još uvijek nisu smislili lijek. Kao ni za ljubav. Ponekad mislim da zapravo za ljubav niko ni ne želi da izmisli lijek, jer bi do sada to sigurno uspjeli da su htjeli. Evidentno, nisu čak ni pokušali kao što to pokušavaju npr. za sidu ili rak...Svjesni su činjenice da čovjek bez ljubavi, pa i one nikad ostvarene, postaje prazna ljuska...a i ja bi bez ovog osjećaja koji me godinama proganja postala skoro pa to...prazna ljuska oraha iz avlije moje majke...

Kao tebe, poželila sam Šeher...

Ljubim te maleni moj,

J.

[zelenashica]

.

[Borej]

evo jedno od mene, i ako se ne varam ovo je otislo negdje...

Sinoc sam te htio zvati ali nisam jer sam bio pijan. Jucer sam presao vishe od 600 km i cijelo vrijeme sam pio. Popio sam kolicinu alkohola koja bi obrila veliku grupu maturnata, na maturskoj veceri, vratio se u grad i opet nasatvio piti.

Htio sam te zvati ali sam pomislih da si mozda s njim i nekako sam se suzdrzao ali sam zato otisao u Kafanu, ne znam zasto, ali slutim isto kao i ti sto sad slutis.Tamo kao da je vrijeme stalo, dugo nisam bio, nisam trebao ni sinoc biti tamo. Znam da se poslije nje uvijek osjecam loshe ali tad pomisli da je ona mozda servis za moju dusu. Moja moc samozavravanja ja gram od savrsenstva.

Nevjerovatna je ta potreba za autodestrukcijom, znao sam da je pogresno i ona mrva savjesti koja je prezivjela nevjerovatne atake alkohola mi je uporno govorila da se povucem, ali je pobjedu odnio ogromnom kolicinom alkohola natopljeni mozak. Koji sam ja kreten!!! U neka doba se okrecem i vidim nju koja me pozdravlja, nisam joj prisao i nisam joj nista objasnjavo, nikad mi nece biti jasno od kud ona tamo, ono sto je vidjela nije se moglo objasnit alkoholom, niti bilo cim drugim, ostao sam za stolom i bio sam kao skrhana olupina, debelo nasukana na vlastitu glupost.

Nastavio sam piti i shvatio da mi je sljedeca stanica kosevo ako nastavim. Probudio sam se danas i nisam spreman da se pomjeram, dovoljno unisten da jedva osjecam da postojim. Potrajat ce do sutra. Dovoljno.
Javi se sutra....

[zelenashica]

........

[anjusha]

Nisam ti se dugo javila, znam. Ali ni ti ne pises. Ne sjecam se kad sam zadnji put dobila tvoj mail u kojem mi pricas o sebi, pricas kako si, da se smijes, da se sretan, u kojem mi pricas o svojim najnovijim avanturama, novim i starim prijateljima, svom zivotu. Nema te, nema me, blijedimo....
Ova smrznuta sarajevska zima mi okovala srce i tesko disem ovih dana. Sjecam se one nase zime od prije 6 godina, sjecam je se tako jasno, a ne zelim se sjecati. Nije to vise dobro za mene, da se non stop vracam, da te jos volim u svojoj glavi, u svojim mislima i srcu. Nije dobro, moram ici dalje, a ne znam kako.
Pokusavala sam dosta puta. Upoznavala sam druge muskarce, drzala se stare izreke da se klin klinom izbija, ali cak i u najsretnijim trenutcima sa tim nekim, znala sam se uhvatiti da pricam nekoj prijateljici o tebi, da trazim tvoj profil na MySpaceu i gledam tvoje slike kod nasih zajednickih prijatelja na Facebooku.
Zeljela bih da mi neko da recept da te konacno izbacim iz glave...
Ali tako mi strasno nedostajes, nedostaje mi nasa ljubav, mi... Tako bih opet zeljela se probuditi kraj tebe, onako raščupanog, pospanog, jutarnje razrokog dok su nam tijela čudno ispreplitana od zagrljaja noći. Željela bih vidjeti tvoj prvi osmijeh ujutro i osjetiti zadnji poljubac navece. Tako bih htjela da smo skupa jedan lijeni nedeljni dan, jer takve sam najviše voljela sa tobom. A samo kad pomislim na neko tvoje skoro djetinje oduševljenje nekom sitnicom, stegne me oko srca, jer mi to toliko fali...
Ne znam da je ikad igdje bila osoba više savršena za mene od tebe. Voljela sam svaku tvoju manu, tvoju neodgovornost, zaboravnost, ponekad i djetinjastost. Voljela sam tvoju bolest, jer tu sam uvijek bila za tebe da ti pomognem. Voljela sam toliko čitavog tebe jer si me učio kroz svoju iskrenost i bezazlenost kako da postanem bolja osoba, i kako sama da budem direktna i otvorena.
I onda kad se samo sjetim svih onih stvari koje smo radili zajedno... Od ljenčarenja po čitav dan, do dugih šetnji, čitanja knjiga, kupki, filmova koje smo gledali, (sjećaš se kad smo gledali the Ring pa kad je Laza nazvao na kraju filma, kako sam skočila sa kreveta na fotelju od straha?) Bajaginog koncerta na koji smo putovali u Cleveland, onih zadnjih dana u Washingtonu kad si dosao da me ispratis, pa do skakanja iz aviona koje smo skupa uradili....I nikad neću zaboraviti naš prvi date... Kako si mi napravio večeru u svom stanu, onda me odveo u botaničku baštu, pa poslije toga ravno na četvrti sprat Hilman biblioteke pred knjige Balaševića... Balašević u Pittsburghu, PA.... Znaš li ti da si ti jedina osoba koju poznajem koja bolje zna sve njegove pjesme od mene?
I ko te ne bi volio?
Ali kako da prestanem?
Nasa ljubavna prica nije zavrsena. Ja sam otisla, ti si ostao, a nikad se zapravo nismo razišli. I uredu, ne čujemo se skoro pa nikako više, osim kad čestitamo jedno drugome nešto. I uredu, puno je vremena prošlo i puno ljudi kroz naše živote. I uredu, ne smijem da kažem našim zajedničkim prijateljima da si još u meni, jer tako čudno reaguju na to. I uredu, sledim se kad vidim neki komentar na tvoju sliku od neke nepoznate djevojke
I uredu....
Ma nista nije uredu....
I zasto ti ne posaljem ovo? Zasto ovo pisem ovim mojim dragim forumasima umjesto tebi? Zato sto nemam hrabrosti da ti priznam koliko si jos u meni. Zato sto se bojim i znam da ne osjecas isto. I zato sto mi je uvijek najteza stvar u zivotu bila reci "volim te", kao sto si ti meni rekao ono jutro poslije Nove godine...
Nisam ti se dugo javila, znam. I sada placem dok ti pisem. I necu ti se vjerovatno opet dugo javiti, sve dok u mom srcu ne budes samo i jedino jedna draga uspomena...

[zelenashica]

.

[zelenashica]

.

[Bumbar]

ocisceno

[zelenashica]

..........

[♥ Julianna ♥]

Baš mi je drago da si tu Mišice ...

[zelenashica]

.