i ja svoj dar počeh tako tretirati….kao nešto bogom dano da mogu iskazati ono što mi na duši leži,što ponekad nemam hrabrosti reći licem u lice...nadam se da ima još onih poput mene koji lakše pretaču osjećanja u slova nego u izgovorene riječi.....ako Vas ima........slobodno ovaj poštanski sandučić je otvoren.....i vikendom i praznikom.......jer duša ne poznaje ne radne dane...........
I naravno kako dolikuje .....šaljem prvo pismo
Prvo pismo bez adrese...........
Pišem pismo bez adrese...…jer ipak sam samo hudi insan,koji je pokorni rob duše….Ja jesam rob,ali rob tvoje ljubavi,tvoja srca…tvoje duše…..moja duša i samo služi da u nju svaki dan donesem čašu hladne vode,da joj utolim žeđ za tobom.
Pusti me da ti pišem , da bježim od svega sto me okružuje,kada ne pišem onda čitam i izmišljam stotinu stvari samo da bi u milsima i mirom tišine bila
s tobom,sa kojim ću mozda tek biti u svijetu duša kad naša tijela samo postanu dio zemlje kojim hodismo....
…ma gdje bio misliš na mene,baš kao što i ja mislim na tebe,…..danas pisah cijeli dane bol pritisla,nosim evo i tvoj i svoj…..i ćutim….
I ne pišem ti pismo da bi ga svojim suzama natapao….pišem ga samo da ga čitaš stotinu puta…da shvatiš da te volim….pišem ga jer tako lakše podnosim dužinu čekanja dok je uspavljuješ,dok joj možda daješ ono što treba biti moje….
I ne,ne pačem…..istina ovo mi je prvo ljubavno pismo u životu,nešto posebno i drago,…ali suzama večeras ne dam mjesta….biće vremena za njih,……
…..i još te čekam…..al' te nema…..kad legnem sklupčaću se…..polako…..u toplinu tvog zamišljenog zagrljaja i zajedno s tvojom dušom zaspati…
.........a pismo iako je bez adrese možda pronađe pravog vlasnika.......Tebe.......
