Haj' da i ja probam - o svojoj ljubavi
Upoznali smo se davne 1994, prvi razred gimanzije, zajedno u razredu – trebalo mi je 24 sata da se zaljubim u nju al’ ono do bola. Postali smo pravo dobri prijatelji, vidjali se non-stop u skoli i u gradu. Ja u to vrijeme bio ko fol mangup, vise mi bilo stalo do degeneka u parku nego do treba a ona nadje momka I to njihovo preraste u dugogodisnju vezu.
Patio sam, brat bratu,4 godine za njom – sve ono super jarani u skoli ili kad se nadjemo u gradu a kad dodjem kuci , hebo bi sam sebe kol’ko mi je tesko bilo. Jos kad je vidim sa momkom odose u kafic a mene drotovi vode u stanicu da mi uteftere jos jednu kaznu za narusavanje reda i mira – to mi je bilo dno dna.
I onda dolazi taj 29 novembar 1998, sreo je u gradu. nesto je bila u bedu tu noc i ja je nazvao kada sam se vratio iz carsije i malo po malo (razgovor je trajao 5 sati) ja joj kazem da sam zaljubljen u nju i da je volim od dana kada sam je upoznao. Jos sam joj rekao i da nije problem ako me posalje u pm ali da sam ja morao da sve to izbacim iz sebe. Kaze ona meni da i ona mene voli i to ne kao jarana nego ono pravo. Rece da me voli vec godinama i da nije smjela nista da kaze da je ne bih ismijao i da ne bi izgubila prijateljstvo koje smo imali. Nisam znao sta da radim, dal' da placem ili da se smijem, sto zbog njenog priznanja sto zbog cinjenice da sam bio toliki degenerik i cekao 4 godine da joj izjavim ljubav.
Prodje od tada vise od 15 godina, jos smo zajedno – I dan danas znamo provesti citavu noc pricajuci o svemu i svacemu al’ bas cijelu noc. Onako kako to rade jarani kada se ne vide po 10-15 godina.
U braku smo evo deveta godina, rodila mi je sina i sve je onako kako smo i sanjali zajedno zagrljeni krajem devedestih.
Uz njenu ljubav, podrsku i razumijevanje sam prosao process od dekintiranog carsijskog klosara do rukovodeceg kadra jedne renomirane strane kompanije.
I samo jos jedno da kazem;
“Hvala ti na svemu, moja jedina ljubavi”
Svaka cast