Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[Boemica]

Boli te srce?
Da li te mnogo boli?
A, šta da uopšte nije zaboljelo?!

Znači da je neko dotakao tvoje srce,
znači da neko nije odustao od tebe.

Ne tuguj.
Ako od tuge i beznađa, osjećaš bol u grudima,
znači da se kamen na tvom srcu u zemlju pretvara.

Ne tuguj.
Ako si se uhvatio za glavu od očaja,
znači da si pred velike utjehe vratima.
Ako ne pogneš vrat, ne možeš proći kroz ta vrata.

Ne tuguj.
Ako pada snijeg na planinama kojima vjeruješ,
to je da bi se sutra rasvjetale ravnice.

Ako osjećaš kako se u tebi lišće raspada,
to je da bi moglo doći proljeće.

Ne tuguj.
Nije On prestao da ti se nada,
pa da ti odustaneš od sebe.

[arzuhal]

Čiji su to stihovi?

[Boemica]

Čiji su to stihovi?

Nađi autora

[arzuhal]

Šta'š tražiti nekoga ko tebe pronađe... Pa haj budi realna

[Boemica]

Šta'š tražiti nekoga ko tebe pronađe... Pa haj budi realna

slabo sam te razumjela

[sikstinajn]

Debela

Bila je topla i mila
težila je sto četrest kila

Bila je visoka ko Majkl Džordan
jedva smo se strpali pod jorgan

Utopio sam se u svom tom salu
i ušao u vaginu začuđujuće malu.



i tako....

[Rootboi]

Topla, zlatna boja sunčevog zalaska prekrila je skoro svaki krajičak obale,
osim mora, ono je i dalje bilo plavo.
Glasna tišina, da, to bi zasigurno bio opis koji priliči tom trenutku,
tek blagi vjetar i skoro neprimjetni šum talasanja površine mora.
Ako postoje trenutci koji odmaraju dušu ,ovo je zasigurno jedan od njih.
Njegove oči su bile opčarane tim momentom.
Ovaj prizor je bio ispred njega ali u njemu je bio jedan potpuno drugi...

-Pričaj mi..?
-Šta da ti pričam?- nasmješio se gledajući u lice koje se smjestilo udobno u njegovom krilu i čiju je mliječnu bjelinu još više pojačavala mjesečeva svijetlost ističući svu njegovu ljepotu.

-Pričaj mi nešto lijepo..
-Hm..? Jel' znaš onu priču o žabi i škorpiji ? Ne! Ne! Čekaj znam! Pričaću ti o Princu Nosonji..
-A šta je sa konjem i škorpijom... Prekide ga gledajući u njeg malo začudjeno onim velikim bistrim okama.
-Misliš žabi?
-Ma ja ,to ,kako god...
-Predosmislio sam se, ispričaću ti to neki drugi put,
ovo je bajka, znaš da bajke imaju sretan svršetak?
-Ne želim! Ne svidja mi se! Pričaj mi onu drugu o Magarcu i škorpiji...
-Misliš Žabi...?
-Da to , kako god,pričaj mi plizzz? Zatrepta zavodljivo očima.
-Kako bi ti mogao odoliti...topiš me tim pogledom, znaš mi slabosti,
ustvari slag'o sam...
-Jesi?!
-Da, nije plural,
jednina je,kao i ti,
slabost.
-A jel'?
-Da ,znaš da si ti moja jedina slabost...
-O da, znam i rado volim to čuti uvijek i iznova...
ali sad stvarno želim čuti tu priču?!

-Priča je jako kratka,
Škorpija na obali rijeke pridje žapcu i upita da li može da je prenese na svojim ledjima na drugu stranu rijeke, žabac odgovori da može ali da ne želi jer se boji da će ga škorpija ubosti, škorpija ga uvjeri da neće jer ako to uradi oboje će se udaviti u tom slučaju.
Žabac je oklijevao ali na kraju pristane, škorpija mu se popne na ledja i on krene plivati prema drugoj obali.
Negdje na polovini puta škorpija ubode žapca, osudivši ih oboje na propast.
Umirući žabac se okrene i upita škorpiju zašto je to uradila a škorpija odgovori:
„Nisam mogla odoljeti, to je u mojoj prirodi.“

-Zašto je žaba postala žabac?
-Onako ,došlo mi u trenutku i promjenio sam.
-Ja sad treba se ne nadjem uvrijedjena?
-Zašto bi bila?
-Pa ne znam , ta neka mala činjenica da sam impulsivna ili ti ga da sam kao škorpija što bi neki rekli.
-Pa šta ali ja nisam žabac- nasmiješi se.
-Da u pravu si...ali kako znam da nisi bio, možda te neka princeza poljubila pa si postao ovaj princ što si sad?
Mrzim te!!!
-Zašto to sad? – krajičci njegovih usana se razvukoše u osmijeh zavodljivo.
-Zato što sad razmišljam o tom iako znam da nije istina,
znaš koliko sam ljubomorna da ne mogu ni zamisliti nekog drugog pored tebe , pa makar bio i izmišljen.
Ljubomorna sam na vjetar što ti mrsi kosu,
ljubomorna sam na prazan džep u kaputu što ti dotiče ruku...

-Znam škorpijo, radije bi me ubola i vidjela kako tonem nego kako plivam s nekim il' ka nekom...

[Yenna]

Topla, zlatna boja sunčevog zalaska prekrila je skoro svaki krajičak obale,
osim mora, ono je i dalje bilo plavo.
Glasna tišina, da, to bi zasigurno bio opis koji priliči tom trenutku,
tek blagi vjetar i skoro neprimjetni šum talasanja površine mora.
Ako postoje trenutci koji odmaraju dušu ,ovo je zasigurno jedan od njih.
Njegove oči su bile opčarane tim momentom.
Ovaj prizor je bio ispred njega ali u njemu je bio jedan potpuno drugi...

-Pričaj mi..?
-Šta da ti pričam?- nasmješio se gledajući u lice koje se smjestilo udobno u njegovom krilu i čiju je mliječnu bjelinu još više pojačavala mjesečeva svijetlost ističući svu njegovu ljepotu.

-Pričaj mi nešto lijepo..
-Hm..? Jel' znaš onu priču o žabi i škorpiji ? Ne! Ne! Čekaj znam! Pričaću ti o Princu Nosonji..
-A šta je sa konjem i škorpijom... Prekide ga gledajući u njeg malo začudjeno onim velikim bistrim okama.
-Misliš žabi?
-Ma ja ,to ,kako god...
-Predosmislio sam se, ispričaću ti to neki drugi put,
ovo je bajka, znaš da bajke imaju sretan svršetak?
-Ne želim! Ne svidja mi se! Pričaj mi onu drugu o Magarcu i škorpiji...
-Misliš Žabi...?
-Da to , kako god,pričaj mi plizzz? Zatrepta zavodljivo očima.
-Kako bi ti mogao odoliti...topiš me tim pogledom, znaš mi slabosti,
ustvari slag'o sam...
-Jesi?!
-Da, nije plural,
jednina je,kao i ti,
slabost.
-A jel'?
-Da ,znaš da si ti moja jedina slabost...
-O da, znam i rado volim to čuti uvijek i iznova...
ali sad stvarno želim čuti tu priču?!

-Priča je jako kratka,
Škorpija na obali rijeke pridje žapcu i upita da li može da je prenese na svojim ledjima na drugu stranu rijeke, žabac odgovori da može ali da ne želi jer se boji da će ga škorpija ubosti, škorpija ga uvjeri da neće jer ako to uradi oboje će se udaviti u tom slučaju.
Žabac je oklijevao ali na kraju pristane, škorpija mu se popne na ledja i on krene plivati prema drugoj obali.
Negdje na polovini puta škorpija ubode žapca, osudivši ih oboje na propast.
Umirući žabac se okrene i upita škorpiju zašto je to uradila a škorpija odgovori:
„Nisam mogla odoljeti, to je u mojoj prirodi.“

-Zašto je žaba postala žabac?
-Onako ,došlo mi u trenutku i promjenio sam.
-Ja sad treba se ne nadjem uvrijedjena?
-Zašto bi bila?
-Pa ne znam , ta neka mala činjenica da sam impulsivna ili ti ga da sam kao škorpija što bi neki rekli.
-Pa šta ali ja nisam žabac- nasmiješi se.
-Da u pravu si...ali kako znam da nisi bio, možda te neka princeza poljubila pa si postao ovaj princ što si sad?
Mrzim te!!!
-Zašto to sad? – krajičci njegovih usana se razvukoše u osmijeh zavodljivo.
-Zato što sad razmišljam o tom iako znam da nije istina,
znaš koliko sam ljubomorna da ne mogu ni zamisliti nekog drugog pored tebe , pa makar bio i izmišljen.
Ljubomorna sam na vjetar što ti mrsi kosu,
ljubomorna sam na prazan džep u kaputu što ti dotiče ruku...

-Znam škorpijo, radije bi me ubola i vidjela kako tonem nego kako plivam s nekim il' ka nekom...

Znam priču o škorpiji i žabi...
Predobra. I fkt istinita.

[al_akhisari]

...ponekad u svitanje, a češće u smiraj dana, obuzme me neki čudan osjećaj; da mogu, tad bih svu tu gomilu neizgovorenih, poluizgovorenih riječi, sve svoje stihove i pjesme svoje, pustio vjetru da ih nosi; da ih nosi do dalekih, udaljenih mjesta, do najbližih zvijezda da ih nosi; tebi, da ih čuješ u šapatu tihom ih nosi; znaš, ima jedno mjesto, tu u tvome gradu, pored tvoga doma, mjesto na kome te sretoh, toliko puta; kako ja volim da prođem tom ulicom, tim komadom našeg grada; svaki put, tu još uvijek vidim tvoje oči; ponekad, bile su snene, samo rijetko tužne i najčešće radosne; te su oči imale različite dubine; katkad su djelovale savršeno plošno, katkad se moglo vidjeti daleko, sve do dna; vjetre, tiho šapni joj,…volio sam da gledam svoj odraz u njima

[Njanjavi]

Izvini sto sam drkao na gacice tvoje mame
Mislio sam da su tvoje
Jer su bile roze boje
Vimuljo mala!

[al_akhisari]

...trebam te, probudi se; napunit ću ti kadu vodom što miriše na zimu; uz osmjeh ću ti pokucati na vrata, i u krevet ću šolju vrućeg kakaa da ti donesem; probudi se, razbit ću tvoj omiljeni sat i uklonit ću sve tvoje tragove iz postelje; a za doručak ću da pripremim tvoje omiljeno jelo, i da te povedem beskrajnim poljima snova i mašte

[vjesticanametli]

Slomila nogicu daBogda ...
Obje iskreno zelim ... slomljene ...


A nije o bivsim tema?

i ruke

[allem_77]

.

[al_akhisari]

...nisi jedina, možda ti to znaš; noć je,...možda ću u krevet leći, na vrata snova lahko pokucati; prije nego oči sklopim, poslušat ću vjetar, možda čuti neku tvoju riječ; možda ću na zamišljenom i čarobnom ćilimu poletjeti do tvoje mašte; možda spustim glavu na tvoje rame, oči možda na tren sklopim; i ko zna, možda te osjetim i sreću možda dotaknem; možda, onako tih i nepomičan, osjetim i imam te...i ko zna, možda budeš moja u u carstvu sanjara i vječnih romantika; nisi jedina, znaš li; možda te i poželim, i ko zna...možda me i poljubis preko reda

[al_akhisari]

...ljutiš se, i kao svaki put do sada pućiš svoje crvene usne, i izmisliš sasvim novu boru među očima; na tren samo, učini mi se trag suze u tom oku boje čokolade; onako, s puno truda pronađeš riječi i pitaš da li još čekam ili sam pronašao put do sna? put do one boje koju sam izmislio samo da bih obojio tvoje oči; i ne čekaš odgovor, i ne prestaješ da pitaš...jesam li pronašao put do one noći, osmjeha umornih i plačnih i spunjenom; i ne čakaš, okreneš glavu i poluglasno kažeš da još u gradu nepoznatom mene tražiš, iako znaš da me nećeš naći; ljutiš se, i kao svaki put do sada preturaš skrivene odaje duše moje

[sikstinajn]

oportunizam


i nije lahko bit'
i svetica
i kurva
sve po potrebi
kako se namisti
u taj čas.

[al_akhisari]

...obećao sam sebi da neću više da mislim o tebi; prestat ću stihovima da razgovaram sa dušom tvojom i da te osjećam, ljubim i uspavljujem, tu ispod svoje košulje, prestat ću; da te tražim na našem starom mjestu, čekam na oronuloj klupi, prestat ću obećao sam sebi; da slušam kišu pod kišobranom, dok kružim ulicama našeg grada i pravim se da ti u susret žurim, prestat ću; prestat ću jutrom da se budim sa tvojom slikom u očima i da ti pišem stihove prestat ću; obećao sam sebi da neću više da mislim o tebi, a...onda te ugledam

[Anestezija]

D ne spoji fazu s nulom gdje bi nam kraj bio

[Ramzess Veliki]

Ne mislim pisati nista, samo hocu da napravim niz zadnjih postova na LJES-u.

[al_akhisari]

...radujem se susretu s tobom, svakom; samo da znaš, brojim dane, sate i minute, tražim te u praznim koracima svojim; i danas sam opet, kucao na tvoja ćutljiva vrata,...nisi tu, a moja je želja za tobom velika; kada me sretneš molim te, ne gledaj mi lice; ako budeš gledala, mogla bi vidjeti divlju strast, možda se uplašiš radosti u pogledu mom; kada me sretneš, ne gledaj mi ruke; pune su drhtavice, od prevelikog čekanja na tvoje tijelo, na dodire nježne; radujem se susretu s tobom, i želim da znaš,...moje ruke bit će najbolji i najnježniji ukras tijelu tvom

[cendlerbing]

Ti si moj dom.

[Loo]

Ti si moj dom.

Lijepo

[cendlerbing]

Ti si moj dom.

Lijepo

Možda vremenom smislim bolji, ali nekako mi je to termin za nešto više od ljubavi.

[Loo]

Ti si moj dom.

Lijepo

Možda vremenom smislim bolji, ali nekako mi je to termin za nešto više od ljubavi.

zar postoji nesto vise od ljubavi?
vremenom postajemo zreliji i stjecemo bogatiji "fond" rijeci za opisati ljubav.

kad bih ja (na)pisala..
bilo bi

U tvom zagrljaju se osjecam, kao kad se, umorna poslije teskog dana, zavalim u staru omiljenu udobnu siroku fotelju, iz koje ne zelim da se izvucem .

[cendlerbing]

zar postoji nesto vise od ljubavi?

U tvom zagrljaju se osjecam, kao kad se, umorna poslije teskog dana, zavalim u staru omiljenu udobnu siroku fotelju, iz koje ne zelim da se izvucem .

Čisto informativno, Lolice, koja izjava ti je moćnija: "ti si ljubav mog života" ili "volim te"?

"U tvom zagrljaju se osjecam, kao kad se, umorna poslije teskog dana, zavalim u staru omiljenu udobnu siroku fotelju, iz koje ne zelim da se izvucem ." = DOM