Pisi kao sto govoris

[pita]

Zanima me da li u bosanskom jeziku vazi pravilo pisi kao sto govoris???? a je Joe lili Dzo

[vjesticanametli]

ĐŽo

[chuchumbamayumbe]

Dzevad

[sulesavic]

Nije, nego je Đo i Đevad!

[duplo_golo]

Nije, nego je Đo i Đevad!

[sulesavic]

Zanima me da li u bosanskom jeziku vazi pravilo pisi kao sto govoris???? a je Joe lili Dzo

Ne. U bosankom/hrvatskom/srpskom važi pravilo crtaj kao što govoriš:

[Bosanski_kralj]

Piši kako znaš

[pita]

Piši kako znaš

Znaci no rules....Njujork je pravilno...

[leigh]

skroz laički, onoliko koliko sam uspio shvatiti:

u srpskom Njujork, čisto fonološki
u hrvatskom New York, izvorno, eventualno fonološki kao Peking i sl. kada ne postoji isti sistem znakova i ti fazoni
u bosanskom bujrum ti, hoces ovako, hoces onako
(primjer: prezime Schwartz na hrvatskom, Švarc na srpskom, na bosanskom kako hoćeš, mada se većina u zadnje vrijeme opredjeljuje za izvornu transkripciju Schwartz)

nadam se da je od pomoći

[cyprus]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

[Bea_Trix]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

naime, krajnje netocno
i nema srpska i hrvatska, vec istocna i zapadna

[Bea_Trix]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

naime, krajnje netacno
i nema srpska i hrvatska, vec istocna i zapadna

[location]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

naime, krajnje netocno
i nema srpska i hrvatska, vec istocna i zapadna

Ja govorim na hrvatski nacin, tj zapadni.

[Bea_Trix]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

naime, krajnje netocno
i nema srpska i hrvatska, vec istocna i zapadna

Ja govorim na hrvatski nacin, tj zapadni.

kao i skoro trecina bosne, cisto dijalektoloski

[cyprus]

A postoji ova srpska i hrvatska varijanta, bosanski jezik je bliži ovoj srpskoj.

naime, krajnje netocno
i nema srpska i hrvatska, vec istocna i zapadna

Ups, desio mi se lapsus. Naime, prva riječ umjesti "a" trebala je da bude "ako", al sam valjda poj'o 2 slova .

[pita]

skroz laički, onoliko koliko sam uspio shvatiti:

u srpskom Njujork, čisto fonološki
u hrvatskom New York, izvorno, eventualno fonološki kao Peking i sl. kada ne postoji isti sistem znakova i ti fazoni
u bosanskom bujrum ti, hoces ovako, hoces onako
(primjer: prezime Schwartz na hrvatskom, Švarc na srpskom, na bosanskom kako hoćeš, mada se većina u zadnje vrijeme opredjeljuje za izvornu transkripciju Schwartz)

nadam se da je od pomoći

Thanx...onda moze i mekdonalds

[Fratris]

Fonolosko prilagodjavanje stranih rijeci bi i imalo nekog smisla kad bi postojao nekakav standard. Posto standarda nema, onda je potpuno besmisleno. Ovdje naravno govorim o jezicima koji koriste latinicu.

American Heritage Dictionary (Amerikn Heritidž Dikšoneri ) navodi da standardni americki engleski ima 25 suglasnika i 18 samoglasnika(ukljucujci diftonge). Nas jezik ima 25 suglasnika i 5 samoglasnika. Razlika od 13 glasova. Kako onda prikazati neke stvari specificne za taj jezik? Kako prikazati poluglas (schwa) koji je mozda cesci od bilo kojeg drugog samoglasnika u engleskom? Kako prikazati razliku izmedju zvucnog i bezvucnog "th?" Ne kazem da je nemoguce, ali tko odredjuje standard? Japanci koriste svoje pismo ali imaju strogo odredjen sistem transliteracije u latinicu, koji je djelomicno zasnovan na engleskom. Tako se premijer Japana zove Yasuo Fukuda, a nogometas Shunsuke Nakamura. I nema rasprave niti sumnje, to je standardna transliteracija.

Evo jednog primjera nedoslijednosti i problematicnosti srpske transliteracije stranih imena. http://www.srbijasport.com/vest.php?new ... port_id=55

Sportski sajt, na latinici, i naslov kaze "Portsmaut slavio u gostima Vest Hemu." Naravno, rijec je o klubovima koji se zovu Portsmouth i West Ham. Portsmouth nosi ime po gradu u kojem se nalazi, i etimologija je prilicno jednostavna. Port je luka na engleskom, a mouth znaci usta, ali u prenesenom smislu i otvor, usce, izlaz/ulaz. -mouth je cest nastavak kod toponima, i najcesce oznacava usce rijeke. Npr. Weymouth, Plymouth. Najznacajnija stvar ovdje je da naglasak nikada ne pada na taj zadnji slog, tako da se on nikada ne cita kao rijec koja oznacava usta. Plymouth nije "Plimaut" niti "Plajmaut" nego "Plimut." Isto tako, Portsmouth moze jedino biti "Portsmut" a nikad "Portsmaut." Pokusajem transliteracije se izgubio ne samo izvorni pisani oblik nego cak i izgovor. S druge strane, Englezi, kao i Hercegovci i Dalmatinci, ne gotive nesto previse glas "H." U juznoj Engleskoj je to jos izrazitije, i uglavnom se ne izgovara. West Ham, kao dio Londona, isto tako ima jednostavnu etimologiju. West je zapad, a Ham je skraceno od hamlet, sto oznacava manje selo, a nikako sunku. Vest Hem je nepravilno iz dva razloga. Prvo, stice se dojam da se radi o nekoj zapadnoj sunki. Drugo, West Ham se u engleskom izgovara kao jedna rijec, u kojoj nema ni traga glasu "H." Jednostavno, West Ham bi bio najblize transliteraciji "Vestam." U svakom slucaju, prosjecan Englez bi dobro znao o cemu pricas ako kazes "Portsmut" i "Vestam." Ako kazes "Portsmaut" i "Vest Hem," smijao bi ti se.

Jos jedan razlog zasto ne volim transliteraciju je osobna imena. Ime koje sam ja dobio rodjenjem/krstenjem je moje legalno ime, neovisno o izgovoru. Ako ja odem u Svedsku, Italiju, Australiju, Maltu, jasno mi je da ljudi mozda nece moci pravilno izgovoriti moje ime, ali transliteracija nije rjesenje. Izmedju ostalog, zato sto ne zelim da mi u rodnom listu, pasosu, i vozackoj pisu razlicita imena. Citaj kako hoces, ali uvijek pisi isto. Zamislite da je nas rahmetli glumac Hajrudin Krvavac otisao u Ameriku i odlucio da po svaku cijenu mu ljudi moraju izgovarati ime po bosanski i tako postao....Highroodeen Curvavats. Mislim, kakva bi to sprdnja bila?

[pita]

Fonolosko prilagodjavanje stranih rijeci bi i imalo nekog smisla kad bi postojao nekakav standard. Posto standarda nema, onda je potpuno besmisleno. Ovdje naravno govorim o jezicima koji koriste latinicu.

American Heritage Dictionary (Amerikn Heritidž Dikšoneri ) navodi da standardni americki engleski ima 25 suglasnika i 18 samoglasnika(ukljucujci diftonge). Nas jezik ima 25 suglasnika i 5 samoglasnika. Razlika od 13 glasova. Kako onda prikazati neke stvari specificne za taj jezik? Kako prikazati poluglas (schwa) koji je mozda cesci od bilo kojeg drugog samoglasnika u engleskom? Kako prikazati razliku izmedju zvucnog i bezvucnog "th?" Ne kazem da je nemoguce, ali tko odredjuje standard? Japanci koriste svoje pismo ali imaju strogo odredjen sistem transliteracije u latinicu, koji je djelomicno zasnovan na engleskom. Tako se premijer Japana zove Yasuo Fukuda, a nogometas Shunsuke Nakamura. I nema rasprave niti sumnje, to je standardna transliteracija.

Evo jednog primjera nedoslijednosti i problematicnosti srpske transliteracije stranih imena. http://www.srbijasport.com/vest.php?new ... port_id=55

Sportski sajt, na latinici, i naslov kaze "Portsmaut slavio u gostima Vest Hemu." Naravno, rijec je o klubovima koji se zovu Portsmouth i West Ham. Portsmouth nosi ime po gradu u kojem se nalazi, i etimologija je prilicno jednostavna. Port je luka na engleskom, a mouth znaci usta, ali u prenesenom smislu i otvor, usce, izlaz/ulaz. -mouth je cest nastavak kod toponima, i najcesce oznacava usce rijeke. Npr. Weymouth, Plymouth. Najznacajnija stvar ovdje je da naglasak nikada ne pada na taj zadnji slog, tako da se on nikada ne cita kao rijec koja oznacava usta. Plymouth nije "Plimaut" niti "Plajmaut" nego "Plimut." Isto tako, Portsmouth moze jedino biti "Portsmut" a nikad "Portsmaut." Pokusajem transliteracije se izgubio ne samo izvorni pisani oblik nego cak i izgovor. S druge strane, Englezi, kao i Hercegovci i Dalmatinci, ne gotive nesto previse glas "H." U juznoj Engleskoj je to jos izrazitije, i uglavnom se ne izgovara. West Ham, kao dio Londona, isto tako ima jednostavnu etimologiju. West je zapad, a Ham je skraceno od hamlet, sto oznacava manje selo, a nikako sunku. Vest Hem je nepravilno iz dva razloga. Prvo, stice se dojam da se radi o nekoj zapadnoj sunki. Drugo, West Ham se u engleskom izgovara kao jedna rijec, u kojoj nema ni traga glasu "H." Jednostavno, West Ham bi bio najblize transliteraciji "Vestam." U svakom slucaju, prosjecan Englez bi dobro znao o cemu pricas ako kazes "Portsmut" i "Vestam." Ako kazes "Portsmaut" i "Vest Hem," smijao bi ti se.

Jos jedan razlog zasto ne volim transliteraciju je osobna imena. Ime koje sam ja dobio rodjenjem/krstenjem je moje legalno ime, neovisno o izgovoru. Ako ja odem u Svedsku, Italiju, Australiju, Maltu, jasno mi je da ljudi mozda nece moci pravilno izgovoriti moje ime, ali transliteracija nije rjesenje. Izmedju ostalog, zato sto ne zelim da mi u rodnom listu, pasosu, i vozackoj pisu razlicita imena. Citaj kako hoces, ali uvijek pisi isto. Zamislite da je nas rahmetli glumac Hajrudin Krvavac otisao u Ameriku i odlucio da po svaku cijenu mu ljudi moraju izgovarati ime po bosanski i tako postao....Highroodeen Curvavats. Mislim, kakva bi to sprdnja bila?

Rusi, srbi imaju to pravilo zbog cirilice...inace je to totalno out.

[Bosanski_kralj]

Piši kako znaš

Znaci no rules....Njujork je pravilno...

Pa zar nije

[Fratris]

Rusi, srbi imaju to pravilo zbog cirilice...inace je to totalno out.

Da, ali Srbi ovo koriste i kad pisu latinicom.

[lady midnight]

pa koliko je meni poznato, transkripcija i transliteracija su dva razlichita pojma.
transliteracija je proces koji se zasniva na slovima, a ne na glasovima. prilikom transliteracije iz jednog u drugo pismo, svakom slovu u originalu se dodjeljuje odredjeni znak u ciljnom pismu, tako da je u svakom trenutku moguce zakljuchiti kako izgleda original, te je to proces koji je reverzibilan. cilj je prikazati kako se rijech u originalu PISHE. sa izgovorom ovo nema veze.

transkripcija pak se zasniva na glasovima, i cilj joj je fonoloshki asimilirati rijech u ciljnom jeziku. ovdje postoji i fonetichka transkripcija, koja daje prilichno jasne upute kako se rijech izgovara u originalu, no u svakodnevnoj upotrebi, recimo shtampi, ona se ne mozhe koristiti, poshto izgleda prilichno zeznuto
transkribirana rijech se u pravilu ne mozhe "prevesti' nazad u pisani oblik iz kojeg je potekla, jer sam izgovor ne govori nishta o tome kako se rijech pishe. isto tako, transkripcija, ako se ne radi o onoj fonetichkoj, dakle struchnoj, ne mozhe biti nikada potpuno precizna niti 100% dati utisak kako se ta rijech izgovara. cilj je, kako rekoh, tu rijech asimiliarti i prikazati kako se priblizhno izgovara, a ne potpuno.

ovo shto srbi rade jeste transkripcija, a ne transliteracija (poshto je fratris pisao o transliteraciji, a to je pogreshno). a da grijeshe prilikom te transkripcije, odnosno prikazuju rijechi onako kako se one NE izgovaraju chak i kad je to moguce prikazati, to sigurno jesu.

ne znam da li u nashim jezicima postoje pravila ili sistem transkripcije. za jezike odnosno pisma koje ja inache transliterariram i transkribiram (kako kad, zavisi shta pishem) postoji nekoliko sistema koji su priznati u ciljnim jezicima koje koristim, i nije nikakav problem primijeniti jedan ili drugi sve dok se to radi konzekventno.

izvinjavam se na upadu, ono malo filologa shto je ostalo u meni ne mozhe da predje preko ovakvih nepreciznosti

[Downunda]

Fonolosko prilagodjavanje stranih rijeci bi i imalo nekog smisla kad bi postojao nekakav standard. Posto standarda nema, onda je potpuno besmisleno. Ovdje naravno govorim o jezicima koji koriste latinicu.

American Heritage Dictionary (Amerikn Heritidž Dikšoneri ) navodi da standardni americki engleski ima 25 suglasnika i 18 samoglasnika(ukljucujci diftonge). Nas jezik ima 25 suglasnika i 5 samoglasnika. Razlika od 13 glasova. Kako onda prikazati neke stvari specificne za taj jezik? Kako prikazati poluglas (schwa) koji je mozda cesci od bilo kojeg drugog samoglasnika u engleskom? Kako prikazati razliku izmedju zvucnog i bezvucnog "th?" Ne kazem da je nemoguce, ali tko odredjuje standard? Japanci koriste svoje pismo ali imaju strogo odredjen sistem transliteracije u latinicu, koji je djelomicno zasnovan na engleskom. Tako se premijer Japana zove Yasuo Fukuda, a nogometas Shunsuke Nakamura. I nema rasprave niti sumnje, to je standardna transliteracija.

Evo jednog primjera nedoslijednosti i problematicnosti srpske transliteracije stranih imena. http://www.srbijasport.com/vest.php?new ... port_id=55

Sportski sajt, na latinici, i naslov kaze "Portsmaut slavio u gostima Vest Hemu." Naravno, rijec je o klubovima koji se zovu Portsmouth i West Ham. Portsmouth nosi ime po gradu u kojem se nalazi, i etimologija je prilicno jednostavna. Port je luka na engleskom, a mouth znaci usta, ali u prenesenom smislu i otvor, usce, izlaz/ulaz. -mouth je cest nastavak kod toponima, i najcesce oznacava usce rijeke. Npr. Weymouth, Plymouth. Najznacajnija stvar ovdje je da naglasak nikada ne pada na taj zadnji slog, tako da se on nikada ne cita kao rijec koja oznacava usta. Plymouth nije "Plimaut" niti "Plajmaut" nego "Plimut." Isto tako, Portsmouth moze jedino biti "Portsmut" a nikad "Portsmaut." Pokusajem transliteracije se izgubio ne samo izvorni pisani oblik nego cak i izgovor. S druge strane, Englezi, kao i Hercegovci i Dalmatinci, ne gotive nesto previse glas "H." U juznoj Engleskoj je to jos izrazitije, i uglavnom se ne izgovara. West Ham, kao dio Londona, isto tako ima jednostavnu etimologiju. West je zapad, a Ham je skraceno od hamlet, sto oznacava manje selo, a nikako sunku. Vest Hem je nepravilno iz dva razloga. Prvo, stice se dojam da se radi o nekoj zapadnoj sunki. Drugo, West Ham se u engleskom izgovara kao jedna rijec, u kojoj nema ni traga glasu "H." Jednostavno, West Ham bi bio najblize transliteraciji "Vestam." U svakom slucaju, prosjecan Englez bi dobro znao o cemu pricas ako kazes "Portsmut" i "Vestam." Ako kazes "Portsmaut" i "Vest Hem," smijao bi ti se.

Jos jedan razlog zasto ne volim transliteraciju je osobna imena. Ime koje sam ja dobio rodjenjem/krstenjem je moje legalno ime, neovisno o izgovoru. Ako ja odem u Svedsku, Italiju, Australiju, Maltu, jasno mi je da ljudi mozda nece moci pravilno izgovoriti moje ime, ali transliteracija nije rjesenje. Izmedju ostalog, zato sto ne zelim da mi u rodnom listu, pasosu, i vozackoj pisu razlicita imena. Citaj kako hoces, ali uvijek pisi isto. Zamislite da je nas rahmetli glumac Hajrudin Krvavac otisao u Ameriku i odlucio da po svaku cijenu mu ljudi moraju izgovarati ime po bosanski i tako postao....Highroodeen Curvavats. Mislim, kakva bi to sprdnja bila?

Da ne skrećemo sa teme, ali očito mješaš ulični govor (kolokvijalizm), i pravila RP.
Ispuštanje glasa "H" je tipično za "Cockney" i time je automatski neprihvatljivo za RP (zvanični engleski).
Bio, vidio i doživio.
Prema tome, izosavljanje slova "H" je lokalizam i sigurno će ti se ljudi smijati; ali najviše ljudi po londnskim pijacama ili pabovima.
Zamisli da nekog zvanička britanske vlade najave kao: 'e's the 'ead of the ...." (Umjesto: "He is the Head of ....).
Mislim ...

[Shoshana]

Fonolosko prilagodjavanje stranih rijeci bi i imalo nekog smisla kad bi postojao nekakav standard. Posto standarda nema, onda je potpuno besmisleno. Ovdje naravno govorim o jezicima koji koriste latinicu.

American Heritage Dictionary (Amerikn Heritidž Dikšoneri ) navodi da standardni americki engleski ima 25 suglasnika i 18 samoglasnika(ukljucujci diftonge). Nas jezik ima 25 suglasnika i 5 samoglasnika. Razlika od 13 glasova. Kako onda prikazati neke stvari specificne za taj jezik? Kako prikazati poluglas (schwa) koji je mozda cesci od bilo kojeg drugog samoglasnika u engleskom? Kako prikazati razliku izmedju zvucnog i bezvucnog "th?" Ne kazem da je nemoguce, ali tko odredjuje standard? Japanci koriste svoje pismo ali imaju strogo odredjen sistem transliteracije u latinicu, koji je djelomicno zasnovan na engleskom. Tako se premijer Japana zove Yasuo Fukuda, a nogometas Shunsuke Nakamura. I nema rasprave niti sumnje, to je standardna transliteracija.

Ja bih samo ukratko ukazala na cinjenicu da, iako smo svi mi navikli govoriti da mi citamo kako pisemo i pisemo kako citamo (sto bi znacilo da se jedan jedan glas uvijek oznacava jednim i samo jednim slovom, te da jedno slovo uvijek odgovara jednom i samo jednom glasu) - to nije bas tako tacno. Izgovori rijec 'nana' te rijec 'Anka' . Obrati paznju na glas 'n' u tim rijecima. U engleskom takvih primjera imas hejbet, tako da te suglasnike i samoglasnike mozes okacit macku o rep.
Ne postoji idealno pismo (bar ja ne znam) koje bi pokrilo sve i jedan glas koji postoji u datom jeziku. Zato to i jeste stvar dogovora i standardizacije. Bez obzira na to koju metodu primjenjujes - cinjenica je da moras posjedovati izvjesno znanje o jeziku originala da bi bio u stanju pravilno izgovoriti rijec.

[Fratris]

Da ne skrećemo sa teme, ali očito mješaš ulični govor (kolokvijalizm), i pravila RP.
Ispuštanje glasa "H" je tipično za "Cockney" i time je automatski neprihvatljivo za RP (zvanični engleski).
Bio, vidio i doživio.
Prema tome, izosavljanje slova "H" je lokalizam i sigurno će ti se ljudi smijati; ali najviše ljudi po londnskim pijacama ili pabovima.
Zamisli da nekog zvanička britanske vlade najave kao: 'e's the 'ead of the ...." (Umjesto: "He is the Head of ....).
Mislim ...

Nazivati dijalekte "ulicnim govorima" i "kolokvijalizmima" je tipican primjer prepotentnosti i malogradjanstine koja kod nas dominira raspravu u jeziku desetcima godina. Ljudi koji izostavljaju "H" nisu manje obrazovani, nizeg drustvenog statusa, niti zive na ulici. Ali necu skretati s teme.

Gubljenje glasa "H" je puno, puno rasirenije nego London. Glas se gubi u svim dijalektima juzne Engleske. Znaci, otprilike sve juzno od Birminghama ili Norwicha. Puno, puno vise ljudi kod kuce govori taj engleski nego nekakav dizberski RP, koji na kraju krajeva, i nije standardan jer engleski nema standard u legalnom smislu. U svakom slucaju, nasatavak "-ham" koji je toliko cest u toponimima se nikad ne izgovara kao homofon rijeci za sunku. Brimingham, West Ham, Rotherham, Durham se svi izgovaraju bez traga tom "H," neovisno o tome da li govoris RP, Cockney, West Country, Scouse, Geordie.

[walkabout]

Zaista je zanimljiva evolucija jezika...

U cijoj biti je tok informacije (govor i pisanje kao "odasiljanje" i slusanje i citanje kao "prijem").

Ali ovaj put bih samo o jednoj promjeni u vezi pisanja...

Crtezi kao prvi oblik "pisanja", zapisivanja informacija...koji su se kasnije (uproscavanjem) razvili u jezik "simbola" (hijeroglifi, danasnji kineski, itd) gdje jedan simbol predstavlja jedan pojam tj vishe glasova skupa.

Onda se netko dosjetio (fala mu ko bratu ) da to josh vishe "usitni" te da samo svakom glasu u jeziku pridruzi slovo i onda (znaci obrnutim redom) napravi bilo koju rijec.

Uspjeli su pronaci "samo" 30-ak glasova (ovo zavisi od jezika do jezika, govorim o jezicima koji su dozivjeli ovu transformaciju) i - to je to.

Pisi kao sto govoris je pokusaj daljeg uproscavanja i pojednostavljenja jezika - zasto pisati slova/glasove koji se ne izgovaraju...

Zasto se ovo (josh) nije desilo svuda, pitanje je za odgovorit...