Pink Floyd

[2407]

Kako do karata? Vjerovatno preko servisa kupi kartu?

[Ateista]

The Wall" će biti postavljen 13. travnja u Areni Zagreb25.8.2010. @ 10:01 Krešimir Blažević

E jebi ga, opet u srijedu pada - najgori dan, valja bar dva dana uzimati slobodna.

[Ateista]

Znaci ide se

Makar nekog ubio za kartu.

[Ateista]

Da se malo pohvalim.

[Ateista]

Jel' vode iz bokala?

[smurf]

Hebla te tvoja mjesta

[Ateista]

Hebla te tvoja mjesta

Al' ne moze nista proci bez zeljinog sala, ha?


Nego, sad ako neko ima nesto protiv ginisovaca, moze ndoci na koncert i ubiti nas sve cetvoro.

[smurf]

Mogu se da ne kazem sta
Sve je to lako, al' da li ce Strumfetica do aprila iduce godine biti u stanju da ostane sama u kuci?

[Ateista]

Mogu se da ne kazem sta
Sve je to lako, al' da li ce Strumfetica do aprila iduce godine biti u stanju da ostane sama u kuci?

Niste strumfetici uzeli kartu?

Edukacija mora poceti jos od malih nogu, uciti je pravim vrijednostima, a ne da poslije izlazi... ne znam ni ja gdje.

[smurf]

Jos jednom spavamo i

[smurf]

Ne znam sta bih rekao, ono sinoc se trebalo dozivjeti

[ultima_palabra]

Ne znam sta bih rekao, ono sinoc se trebalo dozivjeti

Eine kleine perversion Znaš sve šta će se dogoditi, ali opet nezaboravan doživljaj Možda postavim par klipova ovih dana...

[banjaluka078]

Kakav spektakl!
http://www.youtube.com/view_play_list?p ... 925B53DB9A

[Zmijuga loma]

Kakav spektakl!
http://www.youtube.com/view_play_list?p ... 925B53DB9A

Taj rad!

[Ateista]

Nezaboravno.

[DYD666]

Ako sam se ikad zezno posteno, to je sad.
Konto sam "nije to to" bez Davea na gitari, sad vidim na ovim clipovima da je i te kako to to, band mu bolje svira nego Daveov, i sve ostalo je ko bomba utegnuto, drago mi je da su uzivali oni koji nisu kontali kao ja makar.

[chino]

Žao mi je sto nisam bio, vidim da je bilo predobro..

[ultima_palabra]

Ako sam se ikad zezno posteno, to je sad.
Konto sam "nije to to" bez Davea na gitari, sad vidim na ovim clipovima da je i te kako to to, band mu bolje svira nego Daveov, i sve ostalo je ko bomba utegnuto, drago mi je da su uzivali oni koji nisu kontali kao ja makar.

Pa moglo se to vidjeti na ranijim koncertima sa turneje, bilo je clipova... band je odličan, gitarista je odradio solo i vokal na Comfortably Numb skoro kao David

[Comrad]

Jednostavno SAVRSENO! Tesko da ce ono ikad iko ponoviti...ne znam sad ni kako otici na neki drugi koncert...

Odsvirali su ko da je sve islo na playback. Roger je svoj posao odradio bez greske...mislim covjeku je 67 jebenih godina...ne znam...ono je trebalo dozivjeti i zavidim generacijama koje su mogle uzivati u njihovom potpunom sastavu...

comfortably numb - takav sam i sam bio...samo sam stajao ko zaliven



Vrijedilo je svake potrosene marke i cekanja...

[banjaluka078]

Uh, gitare! Znala sam da će svirati Snowy White , pa sam imala predstavu o tome koliko dobro može biti, ali moram priznati da mi je ovaj čovjek , za kojeg (nažalost!) do tad nisam znala, zaustavio dah u par navrata. Fenomenalno.

[smurf]

Ne znam za vas, ali ja jos uvijek slazem cigle... Iako The Wall nije moj favorit (malo blesavo receno) ovo je bilo ostvarenje jednog od mojih djecackih snova za koje sam mislio da ce ostati san...

Jeste li otvorili ovaj link? http://www.limpidgreen.com/2011/04/roge ... -the-wall/

[Johnny_x]

Toplo bih vam preporucio da procitate ovaj tekst

The Wall(album)

Jedan od najboljih albuma grupe Pink Flojd (kasnije je snimljen i film, sa Bobom Geldofom u glavnoj ulozi), a po subjektivnom misljenju autora i najbolji. Album je u formi rok opere, to jest, pesme nisu prosto pesme, nego su deo odredjene celine, to jest price.
Prica prati zivot rok zvezde Pinka Flojda, koji je jos od rane mladosti bio emotivno povredjen od strane drustva. Otac mu je poginuo u Drugom svetskom ratu (Another brick in the Wall part 1), u skoli ga je maltretirao profesor koji se izivljavao na deci zbog torture koju je morao da podnese kod kuce ( The Happiest Days of Our Lives i Another brick in the Wall part 2, zajedno cine pesmu koju napamet znaju sve generacije ucenika osnovnih i srednjih skola), a kod kuce ga je previse zastitnicki nastrojena majka drzala pod staklenim zvonom, sto ga je socijalno hendikepiralo za sva vremena (Mother). Zbog svega toga, Pink resava da stvori Zid (eng. The Wall), metaforu za emocionalno otudjivanje od celog sveta (takodje u Mother).
I tako, Pink se povlaci u svoj zamisljeni svet, unutar Zida. Kasnije postaje poznata rok zvezda i zeni se, medjutim brak brzo propada (Empty Spaces). Saznaje da ga zena vara zato sto se previse hladno odnosio prema njoj (Empty Spaces i Young Lust). Kad je to saznao, Pink je poludeo, demolirao apartman i svojim ponasanjem oterao grupi-devojku koja je bila sa njim u tom trenutku (One of my turns).
Lezeci u razrusenoj hotelskoj sobi, Pink pocinje da ocajava i da se dere "da ga ne ostavlja" (Don't leave me now), ali uprkos svemu, posle tog dogadjaja zavrsava gradnju Zida, tvrdeci "da mu ne trebaju ruke oko njega" i "da mu ne trebaju droge da bi se smirio", i zakljucio sve to sa "ne treba mi bas nista, sve su to bile cigle u Zidu" (Another brick in the wall part 3).
Ali ni tu nije kraj, posto Pink shvata da je potpuna izolacija u stvari bila greska i on pokusava da uspostavi kontakt sa spoljasnjim svetom, ali bezuspesno (Hey You, Is there anybody out there?, Nobody home). U pesmi Hey You, prvi put se u albumu pojavljuju Crvi (eng. The Worms) kao metafora za mracne fragmente Pinkove duse koji se stvaraju iz njegove samoizolacije. Zbog svega ovoga, Pink pada u tesku depresiju, toliko jaku da je doktor morao da mu da sedative kako bi mogao da odrzi koncert (Comfortably Numb).
Pokazalo se kasnije da je to bila velika greska, zato sto su sedativi oslobodili u Pinku njegovu mracnu stranu: nacistickog diktatora koji odmah naredjuje publici da mu posalju "Jese, crnje, pedere i ostale nepodobne"(In the Flesh), organizuje mitinge i nerede na ulici (Run like Hell i Waiting for the Worms), dok se na kraju ne probudi njegova savest (Stop, najkraca pesma svih vremena).
I sad dolazimo do vrhunca albuma: Pink, shvativsi da je napravio velike greske u zivotu, organizuje metaforicko sudjenje samom sebi, unutar Zida (The Trial). Tu se pojavljuju svi Crvi: Tuzilac koji ga optuzuje da je "pokazao osecanja skoro ljudske prirode", ucitelj koji kaze da je "uvek govorio kako nista od njega nece biti", kao i njegova majka koja ga ne krivi zaista, ali je tuzna sto je otisao od kuce i moli sudiju "da ga pusti da ide sa njom". U ovoj pesmi shvatamo da Pink nije kriv za nesrecu koju je morao da prezivljava u detinjstvu i da je Zid nesto sto je bio primoran da stvori. Jedino sto mu zaista mozemo zameriti(mada je u tom trenutku Zid bio vec uveliko napravljen) jeste njegovo ponasanje prema bivsoj zeni: ona se pojavljuje kao jedan od "svedoka" i kaze "trebao si vise da pricas samnom, ali ne, morao si da ides svojim putem!". Na sve ovo, Pinkova jedina odbrana, utesna mantra ili mozda nesto trece jeste da je lud.
Poslednji od Crva koji se pojavljuje jeste Sudija koji presudjuje da je Pink kriv i da za kaznu mora da srusi Zid.
Sta se kasnije desilo sa Pinkom ostaje otvoreno pitanje. Neki smatraju da Pink nije mogao da izdrzi pritisak drustva i da je izvrsio samoubistvo, a drugi smatraju da se vratio na staro, da je ponovo bio nalik onom detetu koje je nekad bio. To je ostalo otvoreno pitanje na koje moze samo slusalac da odgovori.
Poslednja pesma sa albuma je Outside the Wall, i ona ne govori iz perspektive Pinka, nego iz perspektive naratora. Naravoucenije albuma: svi stvaraju Zidove. Kako se jedan vrati u drustvo, drugi izadje. Nije lako, ali drustvu moramo dati sansu. Ako ne srusimo svoje Zidove, oni koji zele da dopru do nas ce vremenom odustati i ostaviti nas sa nasim Crvima kao jedinim drustvom.

[Better Man]

Kompletna ekipa iz Pink Floyda je bila genijalna! Onakav bend se nece vise nikad ponoviti! Ne znam da li ste imali priliku da gledate DVD Remember The Night od Davida Gilmoura? Rijec je o kopletnoj snimci koncerta iz odrzanog u Royall Albert Hallu. David Gilmour sa svojim bandom. Band cine: pokojni Richard Wrighht, Phil Manzanera, Jon Carin, Guy Pratt, Steve DiStanislao and Dick Parryy.Gosti su mi bili David Crosby i Graham Nash kao prateci vokali na par pjesama, Robert Wyatt svirao trubu na Then I Close My Eyes. David Bowie otpjevao Arnold Layne i Confortably Numb! Koncert je cisto savrsenstvo i nakon sto pregledate pitate se da li postoji ista bolje od ovog, odnosno konstatujete da nema nista savrsenije od ovog. Preporuka da obavezno nabavite.

[ultima_palabra]

Kompletna ekipa iz Pink Floyda je bila genijalna! Onakav bend se nece vise nikad ponoviti! Ne znam da li ste imali priliku da gledate DVD Remember The Night od Davida Gilmoura? Rijec je o kopletnoj snimci koncerta iz odrzanog u Royall Albert Hallu. David Gilmour sa svojim bandom. Band cine: pokojni Richard Wrighht, Phil Manzanera, Jon Carin, Guy Pratt, Steve DiStanislao and Dick Parryy.Gosti su mi bili David Crosby i Graham Nash kao prateci vokali na par pjesama, Robert Wyatt svirao trubu na Then I Close My Eyes. David Bowie otpjevao Arnold Layne i Confortably Numb! Koncert je cisto savrsenstvo i nakon sto pregledate pitate se da li postoji ista bolje od ovog, odnosno konstatujete da nema nista savrsenije od ovog. Preporuka da obavezno nabavite.

Odličan koncert... baš onako pokazuje razliku između muzičkog genija Gilmoura i literarnog genija Watersa. Dok se uspjela održavati ravnoteža između to dvoje (1971-77) nastali su i najbolji albumi: Meddle, Obscured by Clouds, Dark Side of the Moon, Wish You Were Here i Animals.

[Better Man]

Kompletna ekipa iz Pink Floyda je bila genijalna! Onakav bend se nece vise nikad ponoviti! Ne znam da li ste imali priliku da gledate DVD Remember The Night od Davida Gilmoura? Rijec je o kopletnoj snimci koncerta iz odrzanog u Royall Albert Hallu. David Gilmour sa svojim bandom. Band cine: pokojni Richard Wrighht, Phil Manzanera, Jon Carin, Guy Pratt, Steve DiStanislao and Dick Parryy.Gosti su mi bili David Crosby i Graham Nash kao prateci vokali na par pjesama, Robert Wyatt svirao trubu na Then I Close My Eyes. David Bowie otpjevao Arnold Layne i Confortably Numb! Koncert je cisto savrsenstvo i nakon sto pregledate pitate se da li postoji ista bolje od ovog, odnosno konstatujete da nema nista savrsenije od ovog. Preporuka da obavezno nabavite.

Odličan koncert... baš onako pokazuje razliku između muzičkog genija Gilmoura i literarnog genija Watersa. Dok se uspjela održavati ravnoteža između to dvoje (1971-77) nastali su i najbolji albumi: Meddle, Obscured by Clouds, Dark Side of the Moon, Wish You Were Here i Animals.

Upravo tako najbolji albumi Pink Floyda koji su cista genijalnost i savrsenstvo!