Pise: Petar Lukovic
>> >
>> > Jednog junskog prepodneva 1977. godine, pamtim s
>> > razlogom, prvu jutarnju kavu, espreso s hladnim
>> > mlekom, pio sam u basti kafane "Sumatovac", zurio u
>> > plavo, suncem okupano nebo i sebe uhvatio kako donosim
>> > odluku da tog popodneva odem u London. Sex Pistols
>> > objavili su singl God Save The Queen, The Stranglers
>> > su se upravo hvalili debi albumom, The Clash su tih
>> > dana imali koncert... sasvim dovoljno razloga da bez
>> > frke organizujem weekend na Ostrvu; u Ljubljanskoj
>> > banci uzeo sam traveller"s cekove i nesto funti; u
>> > prvoj ekspozituri JAT-a kupio avionsku kartu; poneo
>> > crveni pasos u kojem nije bilo viza - iste nam, da
>> > podsetim mladje stanovnistvo danasnje Srbije, nikad
>> > nisu ni trebale, vecina vlasnika SFRJ-putovnice nije
>> > ni znala cemu sluze vize... javio roditeljima da idem
>> > u Englesku i jedino sto su me pitali - secam se -
>> > jeste kad se vracam.
>> >
>> > Iz memorije secanja (kako bi to, je li, nadahnuto
>> > rekla Svetlana Ceca Raznatovic) ovu sam epizodu
>> > izvukao kao jedini moguci odgovor na danasnje
>> > naucno-fantasticno pitanje kakvu Srbiju zamisljam, ako
>> > uopste nesto zamisljam; biti slobodan da, kad ti padne
>> > na pamet, odes u London ili Pariz ili Amesterdam, da
>> > od svoje plate sebi to mozes da priustis, da se ne
>> > jebavas stojeci 96 sati u redovima ispred svake
>> > ambasade cijim ces cinovnicima strpljivo morati da
>> > objasnjavas razloge zbog cega bas hoces u London, da
>> > dokazes da po Trafalgar skveru neces likvidirati
>> > Bosnjake kao sto su to cinili srpski nacionalni heroji
>> > tipa Mladica ili Karadzica ili pukovnika Beare, da
>> > obecas da ces se pristojno ponasati jer ti Engleska
>> > nije Republika Srpska ili Kosovo i da se na Ostrvu
>> > hladnjacama prevozi sladoled a ne lesevi.
>> >
>> > Ali, kako je ovo The Serbia u kojoj ratne zlocince
>> > celivaju premijer & patrijarh, kako je ovo zemlja u
>> > kojoj su ministri Velimir Ilic & Dragan Jocic - koji
>> > bi po najblazim plemenskim kriterijumima Nove Gvineje
>> > bili odavno hospitalizovani ili pojedeni, kako je ovo
>> > zemlja u kojoj iznova slusamo potresni argument da
>> > Haski Tribunal, recimo, nije formiran po samoupravnim
>> > propisima Pravnog fakulteta u Beogradu, kako je ovo
>> > zemlja u kojoj po fakultetima Crkva organizuje tribine
>> > o "vaskoliko odvratnoj Evropi", kako je ovo zemlja u
>> > kojoj radikali sa zardjalim kasikama imaju najveci
>> > broj glasaca... koji *urac imam da zamisljam kad mi je
>> > sve izmisljeno!
>> >
>> > Izmedju pomenute Srbije i, recimo, mene - kao u nekim
>> > brakovima gde se partneri ne podnose, ali zive u istom
>> > stanu - problem je nastao onog casa kad se SFRJ-Srbija
>> > koju pamtim iz vizure onog junskog dana u "Sumatovcu",
>> > odjednom zaljubila u Milosevicevo duhovno spolovilo,
>> > pocela da povraca i smrdi, preko noci zaboravila na
>> > svaku od bozjih zapovesti i zapocela rat, ruseci,
>> > paleci i ubijajuci sve oko sebe, oblikujuci svest na
>> > principima rakije i noza, toboz u odbrani nekih
>> > nacionalnih interesa koji su se, videli smo, efikasno
>> > a posebice masovno branili u Srebrenici, Karadzicevim
>> > konc-logorima, do temelja oslobodjenom Vukovaru ili
>> > trogodisnjim granatiranjem Sarajeva.
>> >
>> > Kad ovih dana, nakon svega, desetak godina posle
>> > ex-yu-ratova, cujem podatak da se jedva pedesetak
>> > odsto ispitanika "kao kroz maglu" seca da se "nesto
>> > desavalo" oko Sarajeva (eufemizam za bombardovanje) i
>> > da je sve manje onih koji pamte nekakve ratne zlocine
>> > - a da ne govorim da ogroman broj onih koji nesto
>> > pamti istovremeno ne veruje da su se zlocini stvarno
>> > desili... onda je razmisljanje o normalnoj Srbiji
>> > jednako kvadraturi kruga, na ivici teoretske sanse da
>> > vas usred mog rodnog Kraljeva udari meteorit optocen
>> > dijamantima!
>> >
>> > Spoznaja da se srpsko drustvo - kao u crtanom filmu -
>> > ubrzano vraca unazad i da smo 2005. blizi onom
>> > Milosevicevom duhovnom spolovilu nego sto smo bili pre
>> > desetak godina, dokazuje se na najstrasniji nacin
>> > svaki dan; sudjenje ubicama Zorana DJindjica odavno se
>> > pretvorilo u sudjenje samom DJindjicu i njegovim
>> > saradnicima; medijski linc Cedomira Jovanovica -
>> > nezapamcen u istoriji pisane reci, bilo gde i bilo kad
>> > - ilustruje danasnju Srbiju na njen najprimitivniji
>> > nacin, ocigledno omiljen medju nepisimenim
>> > stanovnistvom koje sricanje slova smatra vrhunskom
>> > intelektualnom vestinom. Uostalom, kad pazljivije
>> > pogledate citaoce tih "Kurira", "Nacionala",
>> > "Tabloida" ili ostalih toaletoida, lako cete
>> > ustanoviti genetski kod niskog cela, smanjene
>> > uracunljivosti, micanje usana i podvlacenja prstom
>> > tokom Operacije "citanja", visokog obrazovanja koje
>> > pocinje i zavrsava dubokom sumnjom u navodnu cinjenicu
>> > da je Zemlja okrugla... U istoj toj glavi sve su vrste
>> > strahova pomesanih s mrznjom: strah od pokojnog Pape,
>> > od katolika, Islama, budizma, strah od crnaca (koje je
>> > lako prebiti u mraku kad su nevidljivo crni), strah od
>> > Evrope, strah od trzisne privrede u kojoj, zamislite,
>> > mora da se radi... novokomponovana mrznja prema
>> > Bosnjacima i istorijski utemeljena spram Hrvata koji
>> > su svi, je li, ustase; mrznja prema onima koji znaju
>> > strane jezike i slusaju Alkaline Trio a ne, npr, DJ
>> > Krmka; mrznja pojedinacno i kolektivno, ksenofobija,
>> > nacionalna paranoja koja nas uverava da smo
>> > najpametniji, najveci, najmudriji i da nas je priroda,
>> > pravoslavni prijatelj, podarila najvecim penisima na
>> > Planeti!
>> >
>> > Ako se vec usudim da nesto zamislim - jeste da vise ne
>> > budem okruzen bradatim svestenicima s krstovima od tri
>> > metra u rukama, u svakoj od mogucih situacija, od
>> > otvaranja bolnice preko diplomatskih prijema do
>> > obelezavanja cetnickih slava; da vise ne citam o
>> > popovima koji u pauzi dijaloga sa Srpskim Bogom guze
>> > maloletne decake, jer pravoslavni ponos negde moraju
>> > da gurnu!
>> >
>> > Usudim se da zamislim zemlju u kojoj se danas
>> > pomahnitali ljudi nece baviti politikom 24 casa;
>> > usudim se da pomislim da London jos uvek postoji i da
>> > ovih dana ima isto tako sjajnih ploca kao 1977; usudim
>> > se da pomislim da na kioscima vise nema tabloida i da
>> > je novinarstvo, jebi ga, neka pristojna profesija;
>> > usudim se da zamislim televizijske emisije u kojima se
>> > nece pojavljivati mentalno obolelili likovi iz
>> > Miloseviceve ere; usudim se da pomislim da bas sve
>> > nije izgubljeno - ali me pojava Velimira Ilica vraca u
>> > realnost, reci Vojislava Kostunice me potpuno bude,
>> > lik Dragana Jocica me konacno trezni.
>> >
>> > To, da se ne zajebavamo, jeste Srbija! Pa sad
>> > zamisljajmo koliko hocemo!
>> >
>> > PS. Tokom nekoliko sati rada na ovom tekstu, muzicku
>> > podrsku davali su mi: Garbage, Alkaline Trio, The
>> > Unisex, Interpol, Madrugada, Tegan & Sara, The
>> > National i The Bravery
