Perfekcionizam : Težimo li ka njemu?

[Zokipfc]

Odgovor je jednostavan: Ne.

[vaučer]

Perfekcionizmu ne težim - ali težim stalnom unaprijeđenju i pomicanju vlastitih granica, naročito znanja i stručnih vještina. Također se trudim u svakoj narednoj godini imati što manje direktnih odnosa s ljudima.

[fatamorgana]

Težimo, težimo ...

[Arii]

Kakvi smo kao pojedinci a ujedno kao i drustvo? Kakvi ste u svakodnevnici, na poslu i u odnosu sa drugima? Radite li na konstantnom dogradivanju sebe kao osobe?

Recimo na poslu. Pokusavate li konstantno dograditi vase znanje? Citati, izucavati u usavrsavati procese na vasem poslu. Tezite li ka tome da postane strucnjak i ekspert u vasem domenu ili samo radite clock-in/clock out na poslu. To jeste samo cekate da prode dan. Kakve su osobe koje su oko vas?


Kako koristite slobodno vrijeme? U Izlezavanju, likeovanju po FB ili citate neku knjigu, ucite strani jezik, bavite se sportom ili nesto drugo sto ce doprinijeti vasem unapredenju?

Uspjeh drustva porizlaci iz uspjesnosti pojedinaca. Drustvo ce biti uspjesno jedino ako svaki pojedinac.

Gdje ste vi a gdje smo mi kao drustvo?

Haaa??
Konstantno i uvijek se truditi da postigneš nešto više je opterećujuće, svojevsrtan pritisak koji ne dozvoljava da uživaš u onome što si postigao. Slažem se da se treba truditi naučiti nešto novo, što ti treba, što će ti koristiti, ali nikako pretjerivati, jer čemu? Ioanko ćemo svi umrijeti

[JaneEyre]

Perfekcionizmu ne težim - ali težim stalnom unaprijeđenju i pomicanju vlastitih granica, naročito znanja i stručnih vještina. Također se trudim u svakoj narednoj godini imati što manje direktnih odnosa s ljudima.

OK.
Osobno.
Studiji - nivo : Master
Strani jezici : francuski, engleski, njemacki i prije par mjeseci sam poceo uciti grcki.
Citanje : prosjek dvije knjige u mjesecu. Plus citanje clanaka vezanih za moju profesiju.

Radim u kompaniji koja ima preko 65.000 zaposlenih u svijetu.
Nivo funkcije : management


Imam konstantnu opsesiju ka usavrsavanju. Nalazim se u takvon okruzenju gdje je kompetitivnost vrlo izrazena.
Ali i pored toga cesto sam sreo ljude koji se zale na posao ili na lose stanje ali mi ne izgledaju kao neko ko je stavio sve sanse na svoju stranu. Osobe koje su bez posla ali dangube po kafanama ili po netu. Kada bih se nalazio u njihovoj situacijim onda bih to iskoristio da naucim jezik ili nesto od cega bi imao koristi.

Ne mogu shvatiti te osobe koje se puste kroz zivot kao drvo niz vodu.

a jel ti živiš u BiH ili?

To što si naveo je super u kapitalizmu prisutnom na zapadu koji te zbog konkurentonsti i gura naprijed.

Međutim, budući da mi u BiH imamo neku parodiju kapitalizma ne znam da li bi dodatno obrazovanje i usavršavanje dovelo do sticanja radnog mjesta ili napredovanja na tom radnom mjestu.

Naime, u BIH zaposlenje možeš dobiti u dva sektora:

1. državnoj službi - gdje se dolazi skoro jedino preko veze ili na način da platiš to radno mjesto. Nakon toga, zahvaljujući zakonskim rješenjima koja se odnose na osobe zaposlene u javnom sektoru - do kraja penzije ne trebaš uopšte nešto posebno da se trudiš ako želiš da zadržiš posao. Uslov za napredovanje: ulizivanje nadređenom.

2. ''kod privatnika'' - gdje se dolazi isto tako što nekog znaš, a ponekad, veoma rijetko i putem oglasa. međutim, bez obzira na tvoj trud i zalaganje veoma su male šanse za bilo kakvom povisicom ili boljim uslovima rada. Mogućnost napredovanja...ma kakvo napredovanje? obično te se drži u uvjerenju da trebaš do kraja života biti zahvalan svom poslodavcu da na ovakvom vaktu imaš posao...

Uglavnom, nekako se nadam da se i kod nas kad tad mora promijeniti stanje pa da će se nekad cijeniti trud i znanje...

i da odgovorim na pitanje: trudim se da se usavršavam i napredujem a da nekako moj privatni život ne trpi puno, jer šta će mi život bez malo životne radosti

[broj dva]

Kakav perfekcionizam, ostavljam to za specijalno zainteresirane.
Moj pristup zivotu je kombinacija hedonizma, odgovornosti & rada i porodice.
Konstantno dogradijvanje znanja i slicne floskule ostavljam onim koji imaju vremena i zelje za takvim stvarima.
Nismo mravi, nismo na ovoj planeti samo da radimo, nismo programirani da "svakoga dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem". Hocu da zivim, da uzivam, da se smijem i veselim, da se igram sa sinom i pijem vino sa zenom, da gledam ligu prvaka na tv-u i da vikendom spavam sto duze mogu.
Mozda nije revolucinarno i mozda nece spasit covjecanstvo od globalnog otopljenja, terorizma i divljeg kapitalizma ali jebem mu misa nije to moj poso...

[sheilak]

gdje je uvodni post?

a ne tezim(o) perfekcionizmu , pefekcionizam je tek sredstvo kojim se pokusava postici-savrsenstvo. naravno, to kod nekog preraste u psihicki poremecaj, kod nekog je karakterna crta, ali mislim da svi manje-vise nastojimo poboljsati sebe, druge, nacin funkcioniranja. to nam je u prirodi, da trazimo savrsenstvo ili ga tek pokusavamo stvoriti.

[Fact]

Problem je što neki ovdje postavljaju pogrešnu premisu.Polaze od toga da rad na sebi,automatski znači odsustvo zabave i odmora.

Što naravno nije istina,zapravo je suprotno,jer nema panike da se stvari urade u zadnji tren i nema konstantnog mentalnog pritiska da te čekaju obaveze koje već dugo odgađaš.

Nigdje ne piše da se nova znanja moraju usvajati 0-24.

Zapravo,kada se sjetim cjelodnevnog ljenčarenja,gledanja televizije,dosade...vrlo lako mogu reći da je prije bilo monotonije i dosadnije,a danas(kada sam mnogo fokusiraniji) daleko zabavnije.

Svatko sebi štima,koliko i kako će "raditi na sebi".Bilo da je to učenje stranog jezika,bavljenje sportom,programiranje,fotografija...

Vremena za filmove,izlaske,izlete...itekako ima i često su,zbog toga što su planirani,zabavniji i vrijedniji,jer dolaze kao svojevrsna nagrada za trud i rad od ranije.

Ne znam,smatram da je čitava naša svrha postojanja na zemlji,da budemo najbolje osobe koje možemo biti i da konstantno stremimo ka savršenstvu.

Sigurno da kao ljudska rasa,danas ne bi bili tu,da su naši preci odlučili da "lade muda",kao što kod nas,nažalost,većina ljudi prakticira.