Analiza: Od 1.1.2006 cijela Europa ima PDV
Mnogobrojna istraživanja o nedvojbeno dovode do zaključka kako uvođenje poreza na dodanu vrijednost ne bi trebalo imati inflacijski učinak već samo možebitno jednokratno povećanje cijena
Bosna i Hercegovina je posljednja država u Europi koja uvodi popularni PDV. Od 100 stanovnika na Zemlji 70 ih već plaća PDV u 120 zemalja na svim kontinentima. Od 1. siječnja u Europi svi. Bosna i Hercegovina može i mora koristiti bogata strana iskustva. A iskustva govore kako one zemlje koje provedu ozbiljne i iscrpne priprave mogu očekivati boljitak od takvog poreznog sustava. Predsjedavajući Vijeća ministara tvrdi kako su upravo takve priprave obavljene.
U razdoblju priprava i neposredno nakon uvođenja sve zemlje su se suočile s pitanjem hoće li PDV i za koliko povećati cijene, pokrenuti inflacijsku spiralu i tako proizvesti negativni učinak na temeljne gospodarske veličine. Mnogobrojna istraživanja o ovoj temi nedvojbeno dovode do zaključka kako uvođenje poreza na dodanu vrijednost ne bi trebalo imati inflacijski učinak već samo možebitno jednokratno povećanje cijena. Prema tomu povećanje da, ali koliko?
Kako bi riješio tu dvojbu Međunarodni monetarni fond je obavio istraživanje kretanja cijena u 31 zemlji i to dvije godine prije uvođenja i dvije godine poslije uvođenja PDV-a. U sedam zemalja uvođenje PDV-a je izazvalo jednokratni porast cijena, u tri zemlje ubrzanje inflacije bez vidljivoga jednokratnoga povećanja cijena, u jednoj zemlji jednokratni porast a poslije toga inflaciju, a u 22 zemlje neznatan ili nikakav utjecaj na cijene. Jednokratno povećanje cijena je uvijek manje od stope PDV-a i ni u jednoj zemlji PDV nije bio jedinim uzrokom povećanja cijena.
U prvoj skupini od sedam zemalja većina je planirala povećanje proračunskih prihoda od poreza na dodanu vrijednost. U zadnjoj skupini, 18 zemalja je željelo ostvariti isti porezni prihod kao i prethodnim porezima, a samo četiri veći. Uspjeh tih zemalja u sprječavanju inflacijskih učinaka PDV-a se objašnjava promjenama u ostalim mjerama gospodarskih politika. To su najčešće smanjenje poreza na dohodak, promjene u trošarinama, kontrola ili praćenje cijena, a ponegdje i devalvacija. Velika Britanija je donijela i poseban antiinflacijski zakon kojim se omogućavala kontrola cijena u početnom razdoblju primjene PDV-a.U tom smislu, spremnost građana na prijavu i poreznih inspektora na provjeru svake prijave o pretjeranom povećanju cijena može imati odlučujući utjecaj na smanjenje neopravdanih povećanja. U prve tri nedjelje nakon uvođenja poreza na dodanu vrijednost poreznoj upravi Velike Britanije je stiglo 40.000 žalbi građana i svaka žalba protiv neočekivanih odstupanja maloprodajnih cijena je ispitivana, a potom poduzete sve mjere za dovođenje cijena na prihvatljivu razinu.
BiH planira povećanje proračunskih prihoda primjenom PDV-a za 41,6% uz povećanje stupnja obuhvata obveznika i smanjenje "sivoga tržišta". Izdatci za socijalne programe povećanje prihoda će smanjiti na 30%. Ako se planira povećanje proračunskih prihoda, iskustvo kazuje kako će biti porasta cijena.
Prema uvodnim istraživanjima u BiH se očekuje porast cijena prehrambenih proizvoda 9,2%. U pravu je gospodin Terzić kada tvrdi kako povećanje cijena neće biti 17% što tvrdi gospodin Lagumdžija, nego manje. Porez će, dakako, biti veći, ali cijene ne. Ipak, opravdana je sumnja kako će socijalni programi sami po sebi ukloniti negativne učinke uvođenja PDV-a na najsiromašniji dio žiteljstva. Iz jednostavnoga razloga što su socijalni programi oskudni. Njima je samo predviđeno 10 KM nadoknade primateljima socijalne skrbi. To je zaista malo i samo jedna jedina mjera socijalne skrbi. Belgija, Danska, Francuska, Izrael, Italija, Norveška i Turska su povećale plaće, druge zemlje su povećale dječje doplatke, ili smanjile kamate na kredite za nabavku žitarica i brašna itd.
Iskustva 120 zemalja jasno govore o velikoj ulozi promidžbe u razbijanja predrasuda kako uvođenje PDV-a znači i povećanje cijena, a time i u izbjegavanju neželjenog učinka na cijene. Takva promidžba u Bosni i Hercegovini je izostala.
Kako su prošli naši susjedi.?
Republika Hrvatska je donijela Zakon o porezu na dodanu vrijednost 1995. a počela ga primjenjivati 1998. godine. Polemike o visini stope (22%) traju i danas. Primjena tako visoke stope izazvala je visoko porezno opterećenje pučanstva s nižim primanjima i veću promjenu cijena. Neki tvrde kako je primjena PDV-a bila uzrokom zatvaranja velikog broja trgovačkih društava.
U Crnoj Gori Zakon je usvojen početkom 2002. godine a primjenjuje se od 1. travnja 2003. godine. Stopa je jedinstvena: 17%, kao i u BiH. Uz slabu pripremljenost i nepotrebnu žurbu, početak primjene donio je goleme štete crnogorskom gospodarstvu. Prvoga dana primjene cijene su skočile čak 38%. Nepromišljena oslobađanja donijela su više štete nego koristi. Komunalna i vodoprivredna gospodarstva više nabavne cijene nisu mogla prebaciti na potrošače. Opskrba vodom postala je upitna. Posebice je bio oštećen turizam, kao strateška grana crnogorskoga gospodarstva, i to pred samu turističku sezonu. Oporavak još traje.
Makedonija je počela priprave 1994., a porez na dodanu vrijednost uvela 2000. godine
Opća stopa je 19% i povlaštena 5% koja se primjenjuje na veliku količinu prometa. Prihod proračuna je povećan za 40%, a cijene jednokratno samo za 0,4%. Poslije uvođenja PDV-a u Makedoniji je registrirano 22.000 poreznih obveznika zahvaljujući smanjenju poreznih utaja i dobroj organizaciji naplate poreza. Dobra priprava donijela je i dobre rezultate.
Slovenija je uvela porez na dodanu vrijednost 1999. godine s dvije stope: 19 i 8%. Kasnije su stope povećane na 20 i 8,5%.
Srbija je početkom 2005. godine uvela model poreza na dodanu vrijednost s dvije stope: 18 i 8%. Nulta stopa samo za izvoz. Dosadašnje statističke informacije govore o malim promjenama u cijenama, povećanju proračunskih prihoda i smanjenju vanjsko trgovinskoga deficita. Međutim inflacija krajem godine biti će veća od očekivane (oko 16%), što ne mora biti posljedica PDV-a, nego nekih drugih gospodarskih poremećaja.
