Jedna pozitivna doza patriotizma, zasnovana na zajednickim interesima pojedinaca unutar drustva, pomaze prevazilazenju medjusobnih razlika, stabilizaciji i napretku zajednice...
Ne radi se tu o nekoj apstraktnoj ljubavi, nerealnom glorificiranju, ili poistovjecivanju s nacionalizmom/vjerom, kao sto je to, nazalost, cesto problem kod nas...
Svaki pojedinac bi zelio zivjeti bolje, a da bi to bilo ostvarivo, drustvo mora napredovati kao drustvo, zajednica...
Voljela bih da kod nas ima vise takvog patriotizma.
Nije slucajno sto u dijaspori cesto obole od nostalgije... Svi ovi individualci koji misle da ih ostatak svijeta ceka rasirenih ruku, trebali bi isprobati u praksi kako to izgleda... Tada bi mozda malo vise cijenili vlastitu domovinu...
Ne znam imam li samo ja taj dojam, ali ljudi odavdje, kada se sretnu u nekoj drugoj zemlji, cine se boljim, cak su spremni i na "suzivot" tamo, na zapadu, odjednom se prisjete svih kulturoloskih slicnosti, makar se svele na hranu i muziku... Cudno mi je to, zaista...
Zasto ovdje nisu bili u stanju medjusobno se tolerisati kao sto to rade u nekoj drugoj zemlji?
Prostom matematikom, svi koji bi zeljeli zivjeti u desetak najpozeljnijih zemalja u svijetu, ne mogu u njih stati, a i nisam sigurna koliko ih tamo zele?
Ja ne bih tako lahko odustajala od nase domovine, uz sve postojece mane, ima i gorih od nas, barem ako je suditi po vijestima
Kada bi imali neke realne ciljeve, postigli nesto zajednicki, kao drustvo, onda bi imali na temelju cega formirati patriotizam, bio bi to puno lakse...
Ovako se mozemo samo medjusobno optuzivati za zajednicke neuspjehe.