Što se mene tiče, NE PODNOSIM mljackanje. I škripanje zubima o viljušku prilikom uzimanja hrane. Srkanje. "Ahhhh" nakon svakog gutljaja.
Sopstvenoj djeci znam po nekoliko puta u toku jela reći "NE MLJACKAJ!"
Kolega na poslu, sjedi preko puta mene...nema šanse da ne čujem ahhhh svaki put nakon srka nekog napitka. O mljackanju i škripanju zubima o metal nakon svakog uzimanja hrane viljuškom da ne govorim. Napominjem, na zajedničkim smo pauzama, nema šanse da se na neki način izdvojim.
Iz nekakve, samo meni znane pristojnosti i dobrih odnosa, oklijevam da mu kažem šta mislim o tom njegovom mljackanju, paranju viljuškom o zube, ahhhhh-ovima.
Izludih.
Ruku na srce, mislim da ova tzv mizofonije, ne bi trebalo da bude moj problem, nego problem onoga ko je nepristojan, ko mljacka tokom jela i svakog otvaranja usta. Ali eto, ispada da je problem u meni.
Imate li vi sličnih problema?
Mizofonija ili "mržnja prema zvukovima" - kako je
prepoznati i može li se uspješno liječiti
Mizfonija ili misofonija je stanje u kojem osoba reagira iznimno negativno na
određene zvukove koji većina ljudi uopće ne primjećuje. Ovaj poremećaj nije
uzrokovan oštećenjem sluha i nije jednak hiperakuziji, pretjeranoj osjetljivosti na
buku i glasne zvukove.
Mizofonija izaziva neposredne i pretjerano negativne emocionalne i fiziološke reakcije
na određene zvukove. Zbog toga što ju je teško kontrolirati, ona može negativno
utjecati na život osobe koja je ima.
Kako se mizofonija manifestira?
Takvo stanje ometa svakodnevne aktivnosti i gotovo onemogućuje običnu
interakciju s drugima. Upravo zbog posljednjeg postoji potencijal za to da se oboljeli
društveno izolira.
Mizofonija se još naziva i "mržnjom prema zvuku", ali osobe koje boluju od mizofonije
ne mrze doslovno sve zvukove. One su osjetljive samo na određene zvukove, a imaju
specifične simptome iokidače koji ih pokreću.
Bilo koji zvuk može postati problem osobi s mizofonijom, ali većina ih je neka vrsta
pozadinske buke. Najčešće je riječ o zbirci zvukova-okidača koja s vremenom može
rasti. Izlaganje zvuku iz te zbirke izaziva neposredni negativni emocionalni odgovor
osobe s mizofonijom.
Simptomi mizofonje
Taj se odgovor može manifestirati kao umjerena nelagoda, ali i kao panika ili bijes.
Osoba može postati nervozna, agresivna i uvredljiva. Kako bi lakše shvatili na koje sve
načine mizofonija može utjecati na život prosječne osobe, pogledajte kratki film o njoj:
Zvuk noktiju koji prelaze po ploči je mnogima vrlo neugodan. No s mizofonijom se to
iskustvo intenzivira, a taj snažni dojam prati složena negativna emocionalna, ali i
tjelesna komponenta. Osoba može iskusiti bolove u trbuhu, probleme s probavom,
zatezanje čeljusti, glavobolju i napetost.
Zvukovi-okidači
Upozorenje!
Imajte na umu da neki pacijenti smatraju kako čitanje popisa zvukova-okidača može
dodati nove zvukove u njihovu zbirku zvukova koje ne podnose. Neki od njih
izbjegavaju slušanje ili zamišljanje uzoraka potencijalnih okidača iz istog
razloga. Ako mislite da bi učenje o novim zvukovima-okidačima moglo postati problem
za vas, nemojte čitati popis u nastavku.
S obzirom na to da mnogi ne vjeruju kako je riječ o pravoj bolesti, ljudi koji pate od
mizofonije često se bore s provokacijama najbližih. Ako okruženje u kojem se oboljeli
kreće ne pokaže razumijevanje za ovo rijetko stanje, postoji rizik da će se on
dobrovoljno društveno izolirati.
Prvi razlog za to je svakako izbjegavanje stresa, a drugi taj što osobe koje proizvode
neugodne zvukove mogu postati vrlo odbojne onome tko ima mizofoniju. Zbog toga je
onima koji boluju od mizofonije vrlo teško održavati odnose s onima koji ih ne razumiju
ili čiji ih uobičajeni tjelesni zvukovi uznemiruju.
Može li se mizofonija izliječiti?
Točan uzrok mizofonije je nepoznat i za sada ne postoji potpuno učinkovit
tretman za sve vrste mizofonije. Međutim, to ne znači da ne postoje učinkovite
metode suočavanja koje bolesnicima mogu pomoći da se nose sa svojom bolešću.
Neki predloženi tretmani se već koriste za slične poremećaje. To uključuje:
tinitus lasersku terapiju koja jača pacijentovu sposobnost toleriranja određenih
buke;
kognitivnu bihevioralnu terapiju koja potiče odbacivanje negativnih misli i
ublažuje štetne učinke osjetljivosti na određene zvukove
tehnike desenzibilizacije, dekondicioniranje i lijekovi (za simptome).
Mizofonija se u DSM-V (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) ne
navodi kao poremećaj i ne smatra se psihičkom bolešću. S obzirom na to da DSM
koriste psihijatri, psiholozi i drugi profesionalci iz područja zdravstvene skrbi, to
dodatno otežava situaciju za one koji imaju mizofoniju.
Stručnjaci koji mogu pomoći
Audiolog može pomoći s otklanjanjem sumnje ima li osoba mizofoniju ili neki drugi
audiološki problem. Oni mogu predložiti upotrebu individualiziranih čepića za uši.
Također, mogu pacijenta okružiti bijelom bukom koja može maskirati potencijalne
okidače.
Psiholozi mogu pomoći ljudima procjenom i proučavanjem njihova ponašanja i
mentalnih procesa. Psiholog koji je upoznat s pacijentovim stanjem može razviti
detaljan plan za smanjenje stresa i suočavanje sa simptomima mizofonije. Drugi
stručnjaci koji mogu pomoći su psihijatri, neurolozi i profesionalni terapeuti.
Psihijatri mogu propisati lijekove za liječenje simptoma kao što su anksioznost,
nesanica, osjećaj bijesa, straha i depresija. Neurolozi mogu procijeniti promjene u
osjetilnoj percepciji, a profesionalni terapeuti mogu pomoći u prilagodbi na
svakodnevicu.
Kako se pojedinci nose s mizofonijom?
Kada su izloženi zvuku-okidaču, neki ljudi osjećaju potrebu oponašati ono što čuju.
Mimikrija je automatski, nesvjesni društveni fenomen koji može imati smirujući
učinak na osobu koja je pod stresom. Postoji biološka osnova prema kojoj mimika
umanjuje nuspojave zvukova-okidača, jer potiče sažaljenje i empatiju.
Popis zvukova-okidača:
“ah” nakon pića,
žvakanje, “gutanje knedle” i podrigivanje,
lomljenje leda ili drugih tvrdih namirnica zubima,
pucanje balona od žvakaće gume,
zvuk poljupca,
grickanje noktiju ili pribora za jelo,
srkanje i cuclanje,
govorenje punim ustima, četkanje zubi, škripanje zubima,
grgljanje,
krckanje čeljusti ili zglobova,
njušenje i hrkanje,
kihanje i puhanje nosa,
štucanje i zijevanje,
hrapavi ili nazalni glasovi,
glasno disanje,
zujanje,
česte poštapalice,
pjevanje i zviždanje,
zvučni signali tipkovnice i drugih elektronskih uređaja,
klikovi kemijske olovke,
šuštanje papira,
zvukovi sata, klima uređaja i vrata,
struganje ili zveckanje metala,
gnječenje plastične boce za vodu,
lajanje pasa, zvukovi ptica, cvrčci i glasanje drugih životinja,
dijete koje plače,
lupkanje obuće, potpetica ili papuča…
