al je rodio ove godine. posadio sam 7 stabljika crvenog, zutog i zelenog paradajza, ima ga u izobilju i uzorit ce nadam se za desetak dana
koliko volite jesti paradajz?
nema dileme o tome koliko je paradajz dobar za zdravlje...jednom sam cuo jednu anegdotu koju prepricavaju amerikanci, da bi u cast njegovoj djelotvornosti trebali jednu americku drzavu nazvati "PARADAJZ STATE."
(Solanum lycopersicum)
Narodni su joj nazivi: paradajz, crveni patliđan, pomidor, paradižnik, tomat, rajsko jabolko...
Rajčica je podrijetlom iz Perua, s Anda, a uzgojili su je Asteci u Meksiku. Astetska riječ "tomatl" znači jednostavno "punašno voće" i španjolski osvajači su ju nazvali "tomate". Rajčica je, zajedno s kukuruzom, krumpirom, slatkim krumpirom i čili paprikom, uvezena u Španjolsku u ranom XVI. stoljeću, a uvezao ju je Kolumbo.
Rajčica je najvjerojatnije najprije stigla u Sevilju, glavni trgovački centar toga doba, a 1544. talijanski botaničar i liječnik Mattioli nazvao je rajčicu "mala aurea", zlatna jabuka i kasnije, 1554. on spominje crvenu varijantu. Dodoens, danski travar, detaljno je opisao rajčicu i dao joj reputaciju afrodizijaka.
To objašnjava ime "pomme d'amour" na francuskom, "pomodoro" na talijanskom i "love apple" na engleskom jeziku. Transformacija od biljke kao začina do glavnog sastojka u jelima došla je u 1700-tim. Iz 1692. postoji recept za "tomato sauce, Spanish-style".
Europljani dugo vremena nisu prihvatili rajčicu zbog neugodnog mirisa njenih listova i stabljike, te su je neki čak smatrali i otrovnom. Tek je polovinom XIX. stoljeća otkriveno da su listovi i stabljika rajčice zaista otrovni. Međutim, njeni zreli plodovi ne samo da nisu otrovni, već plod svojim oblikom i bojom podsjeća na rumene, zdrave obraze. Čuveni francuski travar Messegue nazvao ju je "jabuka ljubavi", "rajska jabuka", "zlatna jabuka" jer je vrlo korisna i hranjiva namirnica. Malo je plodova koji u sebi sadrže toliko vrijednih tvari kao rajčica.
Postoji na tisuće jela u kojima je rajčica glavni sastojak, koja im daje boju i okus. Mnoga današnja jela slijede nekadašnja davna jela.
Danas postoje mnoge kultivirane sorte rajčice, različite po veličini, obliku, boji i vremenu sazrijevanja. Plod rajčice zastupljen je u svim kuhinjama svijeta. Rajčica koja je zelena nije za prehranu zbog prisustva solanina.
Slično salati i drugim vrstama lisnatog povrća, rajčica, kao i sve plodovito povrće, ima malu energetsku vrijednost (25 kcal ili 114 kJ u 100 grama rajčice). Od svih sastojaka sadrži najviše vode, oko 94%, a od hranjivih sastojaka najviše ima ugljikohidrata oko 4,7%, vrlo malo bjelančevina 0,9. Veoma je bogata vitaminima i mineralima, koji pridonose vrijednosti rajčice kao hrane. Bogata je karotenom, 0,54 mg%, provitaminom A, likopenom (crveni pigment), koji je najrašireniji karotenoid i ima antioksidativne sposobnosti, prema tome ima antikarcinogena svojstva. Smanjuje rak prostate, a postoje indicije da zaštitno djeluje protiv raka drugih lokacija. Što je rajčica tamnije crvena, sadrži više likopena. Bioiskoristljivost likopena iz rajčice moguća je kada je toplinski obrađena i pripremljena na malo masnoće, po mogućnosti na maslinovom ulju, jer sirova rajčica nema tog učinka. Oko 200 mg svježih rajčica zadovoljava čovjekovu potrebu za karotenom. Bogat je izvor vitamina C, oko 24 mg%, malo manje od limuna ili naranče. Količine tih vitamina povećavaju se sazrijevanjem plodova. Pored spomenutih sastojaka, rajčica sadržava i vitamine grupe B (B1, B2, B6 folate), zatim vitamine E, K i PP.
Od mineralnih sastojaka, najviše ima kalija, oko 250-310 mg%, magnezija, kalcija i željeza. Od minerala u tragovima sadrži bakar i smatra se da je najbogatija biljka tim mineralom, zatim mangan, bor, kobalt, radijum, jod, cink, nikal i fluor. Potrebno je napomenuti da je rajčica, zbog istovremenog sadržaja željeza i vitamina C, vrlo dobar izvor željeza jer je poznato da organizam može iskoristiti željezo samo uz prisutnost vitamina C. Rajčica sadrži mnoge organske kiseline i pektine, a oni potiču apetit, aktiviraju proces probave i sprečavaju negativno djelovanje bakterija. Ne sadrži oksalnu kiselinu te je mogu koristiti u prehrani oboljeli od reume i upale zglobova. Vrlo blagotvorno djeluje kod raznih oboljenja. Povećava izlučivanje vode iz organizma te je pogodna kod osoba koje boluju od reume, upale zglobova, gihta, kamenaca u bubregu i žuči. Dobro djeluje na srce i krvne žile, smanjuje krvni tlak, regulira stolicu, smanjuje količinu uree te se preporučuje dijabetičarima jer potiče rad gušterače. Najbolje je uzimati svjež sok. Prehrambena industrija uvelike koristi biokemijska svojstva rajčice, kao i njene kulinarske prednosti te se na tržištu mogu naći mnogi industrijski pripremljeni proizvodi od rajčice: pire, kečap, sok koji je u mnogim proizvodima nezamjenjiv dodatak i začin. Zbog svog bogatstva hranjivim sastojcima, izvanrednih kulinarskih osobina i širokih mogućnosti primjene, rajčica je osvojila svijet i bez nje ne možemo zamisliti modernu kuhinju.
Doc. dr. sc. Elika Mesaroš-Kanjski, dr. med.
kamo zena,djeca,besparica,problemi...a ti o rajcici 
ako ne jedes kecap 
