Evangelii Gaudium apostolski dokument Pape Franciskusa:
"U ovom vremenu obnavljanje dobrih odnosa sa pripadnicima islama je od velike važnosti, što je u nekim zemljama sa hrišćanskom tradicijom sasvim normalno, i u kojima muslimani mogu slobodno njegovati svoje običaje i vršiti vjerske obrede, dok su istovremeno integrisani u društvo.
Nikada se ne smije zaboraviti da muslimani priznaju Abrahama i da zajedno s nama vjeruju i mole se samo jednom Bogu milosnom, koji će kada dodje sudnji dan, suditi svim ljudima.
Svete islamske knjige sadrže dijelove hrišćanskog učenja, u kojima se može vidjeti da su Isus Hristos i Marija predmet najdubljeg poštivanja i uvažavanja. Zaista je zadivljujuće gledati, kako su mladi i stari, žene i muškarci u islamu sposobni u obavljanju svojih dnevnih molitvi, i kako prakticirajući svakodnevno svoje obrede služe svojoj vjeri i Bogu. Istovremeno su mnogi od njih ubijedjeni da njihovi žvoti u cjelini dolaze od Boga, te da taj život moraju i živjeti za Boga.
Isto tako oni vide obavezu da u etičkom smislu, putem činjenja dobrih djela i milosrdnim odnosom prema sirotinji, i na taj način svjedoče Boga.
Njegovati i unapredjivati dijalog sa islamom, za to treba posebno obrazovanje što je od velike važnosti, gdje se neće samo isticati, kako je neko čvrst i srećan u korijenima svoga identiteta, već da ima sposobnost da prizna vrijednosti onom drugom, kao i da razumije njegovu zabrinutost, da uvažava njegovu potrebu, kao i da se zalaže, da se to zajedničko vjerovanje iznese na svjetlo.
Mi hrišćani moramo useljenike islamske vjeroispovijesti, a koji dolaze u naše zemlje, primiti toplo i sa poštivanjem, kao što se i mi nadamo i molimo, da budemo toplo primljeni i poštivani u zemljama sa islamskom tradicijom. Molim vas. Ja molim sa osjećajem najdublje skrušenosti pripadnike islama, da u pogledu iste one slobode, koju muslimani uživaju u hrišćanskim zemljama , to isto omoguće kršćanima i da im priušte slobodu izvršavanja vjerskog obreda, kako bi živjeli u svojoj vjeri.
U pogledu nekih događaja vezano za nasilje jednog dijela islamskih fundamentalista, naše simpatije prema autentičnim pripadnicima islama, trebaju nas odvratiti od generaliziranja i etiketiranja , jer pravi islam u intepretaciji knjige Kurana, ne poznaje nasilje.”
