ovo trebaju da citaju svaki dan u skoli
-
domoljub
- Posts: 44
- Joined: 10/07/2005 17:49
#1 ovo trebaju da citaju svaki dan u skoli
14.07.2005 Odlican Text
Evo ga u orginalu
Odlican tekst
Kao jedna mnogo ozbiljna i odgovorna drzava koja prevashodno drzi do kostunjave istine o proteklim ratovima u kojima, bre, ni slucajno nije ucestvovala – Serbija je poslednjih mesec dana nadljudskim naporima, kako i prilici "najstradalnijem narodu", isprobala sve fudbalske-takticne varijante ne bi li se, duoko nesrecna i erotski osamljena u svojoj mladicevskoj pravdoljubivosti, nekako obranila od navodnog zlocina u ''srpskoj Srebrenici'' glede desetogodisnjice happeninga u kojem bi se, gle, neki od Srba mogli pomenuti kao toboznji zlocinci, sto nikako, nigde i nikad, ne moze biti istina! Na brzinu formirana fudbalski intelektualni tim u standardnoj fasistickoj formaciji 4-4-2: Brana Crncevic – Smilja Avramov – Milivoje Ivanisevic – Miroslav Lazanski – Kosta Cavoski – Rados Ljusic – Djordje Mamula – Gojko Djogo – Zeljko Cvijanovic – Ljiljana Smajlovic – Nikola Milosevic, svoju je ofanzivnu taktiku protiv FK "Toboznje srebrenicke zrtve" gradila dugim nacistickim pasovima koji su objasnjavali da, pre svega, u toj-kako-se-zove-Srebrenici nije ubijeno osam hiljada tzv. ljudi, vec mozda dvadesetak, sasvim slucajno, coveku opalio noz pre nego sto je bio svestan hladnog oruzja, Bosnjak se spotakao i devedeset puta glavom udario u kamen, dete upalo u rafalnu paljbu, sta zna dete sta je kalasnjikov!
Kako bi potvrdili ono sto Svi Znaju – da se u "srpskoj Srebrenici" nista naravno 1995. nije dogodilo – ovaj sportski kolektiv posegao je za "cinjenicama": fakat da je pronadjeno samo oko dve-tri hiljade leseva – kazuju, tvrdimo mi s koljackim osmehom, da je i to previse; oni koji su "nestali", opet mi tvrdimo, verovatno su zivi i negde glasuju protiv Srpske Demokratske Stranke; sve te majke i sestre i ocevi glumataju tugu zbog navodno ubijenih a, u stvari se, zaj**avaju, svi su na okupu, porodicno sretni, zar im Ratko Mladic nije rekao da im dlaka s glave nece "hvaliti" (lapsus zabune: "faliti" nije srpski glagol"
Kad se, u nevolji cinjenica, nekako ispostavilo da je u toj kako-se-zove-Srebrenici ipak likvidirano hiljade na hiljade na hiljade Bosnjaka, sistematski, planski, uredno dovozenih autobusima, pucnjima u potiljak, prethodno su im oduzeti dokumenti da ih nitko nikad ne indentifikuje, jer je u pitanju bila zajednicka Akcija bratskih drzava Republike Srpske & Republike Srbije, levi bek fudbalsko-genocidnog tima, drug Smilja Avramov -svojim je maljavim glasom izrekla termin "spontani masakar", kao da je rec o spontanom orgazmu kojeg, , nikad nije okusila jer Drug Smilja izgleda kao Frankestajn U Raspadanju, direktan dokaz Zrtve Seksualnog Genocida.
Od "spontanog", gotovo prirodnog masakra, krenuli smo ka objektivnoj proceni koliko je u toj-kako-se-zove-Srebrenici u borbama ubijeno muslimanskih vojnika; po misljenju levog halfa Radosa Ljusica sve su to bili "pripadnici Vojske BH", cak i oni jedanestogodisnji decaci – jer je, secamo se, otac Gavrilo, ona intelektualna koljacka gromada opsednuta "Skorpionima" izrekla pravovernu tezu da je rec o "neprijateljskom narodu", sto po defaultu Vojske RS i Vojske SRJ znaci da ih sve, po redu, valja osloboditi zivota, necemo Muslimane u blizini Drine, ocistiti, zakopati, iskopati i ponovo zakopati, bolje nisu zasluzili, svejedno imaju li 12 ili 77 godina.
Onda je pocela pacovska trka za ravnotezom: iznenada se pojavio spisak" sa 3.500 ubijenih Srba u Bratuncu i Skelanima, kako bismo se matematicki izjednacili sa tzv. Muslimanima, sve uz drzavnu pompu gde se 'Bratunac" ravnopravno pojavljuje uz "Srebrenicu", hocemo reci – Zlocin je Zlocin, sto ima smisla koliko i floskula 'Nebo je nebo" ili "Hrvatska je Hrvatska', da ne pominjemo izjavu srpskog centarfora Zeljka Cvijanovica da je "Lukovic – Lukovic" iz cega bismo jasno zakljucili da je rec o bosnjackom agentu u srpskim redovima ili hrvatskom placeniku koji u 'Feralu" uziva u srpskim fudbalskim nevoljama.
A kad se desetogodisnjica Srebrenice vaistinu dogodila i kad sam zajedno sa pedesetak srpskih gostiju (Sonja Biserko, Borka Pavicevic, Biljana Kovacevic Vuco, Zarko Korac, Natasa Kandic) prisustvovao najpotresnijim prizorima srpskog genocida, secanju na hladnokrvnu likvidaciju osam hiljada civila – osecanje uzasa i sramote sto sam pripadnik nacije koja je izvrsila najveci zlocin nakon Drugog svetskog rata, hladnokrvno, planski, uverena da je to u korist svakog Srbina, cemu se danas mnogi raduju, to osecanje stida pred desetinama hiljada belih marama zamenilo je osecanje uzasa pred slikom oficijalnog Beograda kojeg boli k***c za svakog Bosnjaka jer je lazno uveren da su Bratunac i Skelani adekvatna ravnoteza za sve ono sto smo, u "sponanitetu masakra" ucinili, p***a im mater muslimanska!
Ne pomazu cinjenice: odgovarajuci na novinarsko pitanje o nedavno objavljenim tvrdnjama da je tokom rata u podrucju Srebrenice bilo vise od 3.500 srpskih zrtava, Florens Artman istakla je da je prema podacima Komisije Republike Srpske za ratne zlocine u opstinama Bratunac, Srebrenica i Skelani tokom rata bilo 995 zrtava: 520 u Bratuncu i 475 u podrucju Srebrenice, od kojih 43 u Kravici, u napadu bosnjackih snaga 7. i 8. januara 1993.
Istraga haskog tuzilastva, rekla je Artmanova, utvrdila je da su, od 43 osobe koje su izgubile zivot u napadu na Kravicu i okolne zaseoke na pravoslavni Božic 1993, 13 neosporno bili civili, a ostali vojnici. Taj nalaz istrazitelja se poklapa sa podacima o gubicima Bratunacke brigade navedenim u borbenim izvestajima iz tog vremena, za koje tuzilastvo smatra da su vrlo pouzdani, buduci da se radi o internim dokumentima VRS.
Ali, nista, naravno, Fudbalski Klub "Srbija je nevina', nije definitivno pouzdano: godinama ce se, j**ite me, ovde matematicki proucavati koliko je Muslimana metkom u potiljak ubijeno u Srebrenici i okolini, da bismo, koliko sutra, izneli podatke o srpskim zrtvama u Splitu ili likividiranim turistima usred Murtera! nenadj**ivo uporni da nam pokazu kako je ovo "najstradalnija nacija", uvek zrtva, uvek les, uvek kostur, uvek svetska zavera, uvek Vatikan + Hrvatska, uvek Islam + Amerika, uvek neka "Srebrenica" u kojoj je vise Srba nastradalo nego Muslimana, tek da se zna, jer je FK "dr Kalasnjikov" to zahtevao od njih.
Evo ga u orginalu
Odlican tekst
Kao jedna mnogo ozbiljna i odgovorna drzava koja prevashodno drzi do kostunjave istine o proteklim ratovima u kojima, bre, ni slucajno nije ucestvovala – Serbija je poslednjih mesec dana nadljudskim naporima, kako i prilici "najstradalnijem narodu", isprobala sve fudbalske-takticne varijante ne bi li se, duoko nesrecna i erotski osamljena u svojoj mladicevskoj pravdoljubivosti, nekako obranila od navodnog zlocina u ''srpskoj Srebrenici'' glede desetogodisnjice happeninga u kojem bi se, gle, neki od Srba mogli pomenuti kao toboznji zlocinci, sto nikako, nigde i nikad, ne moze biti istina! Na brzinu formirana fudbalski intelektualni tim u standardnoj fasistickoj formaciji 4-4-2: Brana Crncevic – Smilja Avramov – Milivoje Ivanisevic – Miroslav Lazanski – Kosta Cavoski – Rados Ljusic – Djordje Mamula – Gojko Djogo – Zeljko Cvijanovic – Ljiljana Smajlovic – Nikola Milosevic, svoju je ofanzivnu taktiku protiv FK "Toboznje srebrenicke zrtve" gradila dugim nacistickim pasovima koji su objasnjavali da, pre svega, u toj-kako-se-zove-Srebrenici nije ubijeno osam hiljada tzv. ljudi, vec mozda dvadesetak, sasvim slucajno, coveku opalio noz pre nego sto je bio svestan hladnog oruzja, Bosnjak se spotakao i devedeset puta glavom udario u kamen, dete upalo u rafalnu paljbu, sta zna dete sta je kalasnjikov!
Kako bi potvrdili ono sto Svi Znaju – da se u "srpskoj Srebrenici" nista naravno 1995. nije dogodilo – ovaj sportski kolektiv posegao je za "cinjenicama": fakat da je pronadjeno samo oko dve-tri hiljade leseva – kazuju, tvrdimo mi s koljackim osmehom, da je i to previse; oni koji su "nestali", opet mi tvrdimo, verovatno su zivi i negde glasuju protiv Srpske Demokratske Stranke; sve te majke i sestre i ocevi glumataju tugu zbog navodno ubijenih a, u stvari se, zaj**avaju, svi su na okupu, porodicno sretni, zar im Ratko Mladic nije rekao da im dlaka s glave nece "hvaliti" (lapsus zabune: "faliti" nije srpski glagol"
Kad se, u nevolji cinjenica, nekako ispostavilo da je u toj kako-se-zove-Srebrenici ipak likvidirano hiljade na hiljade na hiljade Bosnjaka, sistematski, planski, uredno dovozenih autobusima, pucnjima u potiljak, prethodno su im oduzeti dokumenti da ih nitko nikad ne indentifikuje, jer je u pitanju bila zajednicka Akcija bratskih drzava Republike Srpske & Republike Srbije, levi bek fudbalsko-genocidnog tima, drug Smilja Avramov -svojim je maljavim glasom izrekla termin "spontani masakar", kao da je rec o spontanom orgazmu kojeg, , nikad nije okusila jer Drug Smilja izgleda kao Frankestajn U Raspadanju, direktan dokaz Zrtve Seksualnog Genocida.
Od "spontanog", gotovo prirodnog masakra, krenuli smo ka objektivnoj proceni koliko je u toj-kako-se-zove-Srebrenici u borbama ubijeno muslimanskih vojnika; po misljenju levog halfa Radosa Ljusica sve su to bili "pripadnici Vojske BH", cak i oni jedanestogodisnji decaci – jer je, secamo se, otac Gavrilo, ona intelektualna koljacka gromada opsednuta "Skorpionima" izrekla pravovernu tezu da je rec o "neprijateljskom narodu", sto po defaultu Vojske RS i Vojske SRJ znaci da ih sve, po redu, valja osloboditi zivota, necemo Muslimane u blizini Drine, ocistiti, zakopati, iskopati i ponovo zakopati, bolje nisu zasluzili, svejedno imaju li 12 ili 77 godina.
Onda je pocela pacovska trka za ravnotezom: iznenada se pojavio spisak" sa 3.500 ubijenih Srba u Bratuncu i Skelanima, kako bismo se matematicki izjednacili sa tzv. Muslimanima, sve uz drzavnu pompu gde se 'Bratunac" ravnopravno pojavljuje uz "Srebrenicu", hocemo reci – Zlocin je Zlocin, sto ima smisla koliko i floskula 'Nebo je nebo" ili "Hrvatska je Hrvatska', da ne pominjemo izjavu srpskog centarfora Zeljka Cvijanovica da je "Lukovic – Lukovic" iz cega bismo jasno zakljucili da je rec o bosnjackom agentu u srpskim redovima ili hrvatskom placeniku koji u 'Feralu" uziva u srpskim fudbalskim nevoljama.
A kad se desetogodisnjica Srebrenice vaistinu dogodila i kad sam zajedno sa pedesetak srpskih gostiju (Sonja Biserko, Borka Pavicevic, Biljana Kovacevic Vuco, Zarko Korac, Natasa Kandic) prisustvovao najpotresnijim prizorima srpskog genocida, secanju na hladnokrvnu likvidaciju osam hiljada civila – osecanje uzasa i sramote sto sam pripadnik nacije koja je izvrsila najveci zlocin nakon Drugog svetskog rata, hladnokrvno, planski, uverena da je to u korist svakog Srbina, cemu se danas mnogi raduju, to osecanje stida pred desetinama hiljada belih marama zamenilo je osecanje uzasa pred slikom oficijalnog Beograda kojeg boli k***c za svakog Bosnjaka jer je lazno uveren da su Bratunac i Skelani adekvatna ravnoteza za sve ono sto smo, u "sponanitetu masakra" ucinili, p***a im mater muslimanska!
Ne pomazu cinjenice: odgovarajuci na novinarsko pitanje o nedavno objavljenim tvrdnjama da je tokom rata u podrucju Srebrenice bilo vise od 3.500 srpskih zrtava, Florens Artman istakla je da je prema podacima Komisije Republike Srpske za ratne zlocine u opstinama Bratunac, Srebrenica i Skelani tokom rata bilo 995 zrtava: 520 u Bratuncu i 475 u podrucju Srebrenice, od kojih 43 u Kravici, u napadu bosnjackih snaga 7. i 8. januara 1993.
Istraga haskog tuzilastva, rekla je Artmanova, utvrdila je da su, od 43 osobe koje su izgubile zivot u napadu na Kravicu i okolne zaseoke na pravoslavni Božic 1993, 13 neosporno bili civili, a ostali vojnici. Taj nalaz istrazitelja se poklapa sa podacima o gubicima Bratunacke brigade navedenim u borbenim izvestajima iz tog vremena, za koje tuzilastvo smatra da su vrlo pouzdani, buduci da se radi o internim dokumentima VRS.
Ali, nista, naravno, Fudbalski Klub "Srbija je nevina', nije definitivno pouzdano: godinama ce se, j**ite me, ovde matematicki proucavati koliko je Muslimana metkom u potiljak ubijeno u Srebrenici i okolini, da bismo, koliko sutra, izneli podatke o srpskim zrtvama u Splitu ili likividiranim turistima usred Murtera! nenadj**ivo uporni da nam pokazu kako je ovo "najstradalnija nacija", uvek zrtva, uvek les, uvek kostur, uvek svetska zavera, uvek Vatikan + Hrvatska, uvek Islam + Amerika, uvek neka "Srebrenica" u kojoj je vise Srba nastradalo nego Muslimana, tek da se zna, jer je FK "dr Kalasnjikov" to zahtevao od njih.
Last edited by domoljub on 14/07/2005 01:41, edited 4 times in total.
-
Himera
- Posts: 502
- Joined: 17/01/2005 19:34
#2 Re: ovo trebaju da citaju svaki dan u skoli
domoljub wrote:14.07.2005 Odlican Text
Evo ga u orginalu
Odlican tekst
Kao jedna mnogo ozbiljna i odgovorna drzava koja prevashodno drzi do kostunjave istine o proteklim ratovima u kojima, bre, ni slucajno nije ucestvovala – Serbija je poslednjih mesec dana nadljudskim naporima, kako i prilici "najstradalnijem narodu", isprobala sve fudbalske-takticne varijante ne bi li se, duoko nesrecna i erotski osamljena u svojoj mladicevskoj pravdoljubivosti, nekako obranila od navodnog zlocina u ''srpskoj Srebrenici'' glede desetogodisnjice happeninga u kojem bi se, gle, neki od Srba mogli pomenuti kao toboznji zlocinci, sto nikako, nigde i nikad, ne moze biti istina! Na brzinu formirana fudbalski intelektualni tim u standardnoj fasistickoj formaciji 4-4-2: Brana Crncevic – Smilja Avramov – Milivoje Ivanisevic – Miroslav Lazanski – Kosta Cavoski – Rados Ljusic – Djordje Mamula – Gojko Djogo – Zeljko Cvijanovic – Ljiljana Smajlovic – Nikola Milosevic, svoju je ofanzivnu taktiku protiv FK "Toboznje srebrenicke zrtve" gradila dugim nacistickim pasovima koji su objasnjavali da, pre svega, u toj-kako-se-zove-Srebrenici nije ubijeno osam hiljada tzv. ljudi, vec mozda dvadesetak, sasvim slucajno, coveku opalio noz pre nego sto je bio svestan hladnog oruzja, Bosnjak se spotakao i devedeset puta glavom udario u kamen, dete upalo u rafalnu paljbu, sta zna dete sta je kalasnjikov!
Kako bi potvrdili ono sto Svi Znaju – da se u "srpskoj Srebrenici" nista naravno 1995. nije dogodilo – ovaj sportski kolektiv posegao je za "cinjenicama": fakat da je pronadjeno samo oko dve-tri hiljade leseva – kazuju, tvrdimo mi s koljackim osmehom, da je i to previse; oni koji su "nestali", opet mi tvrdimo, verovatno su zivi i negde glasuju protiv Srpske Demokratske Stranke; sve te majke i sestre i ocevi glumataju tugu zbog navodno ubijenih a, u stvari se, zaj**avaju, svi su na okupu, porodicno sretni, zar im Ratko Mladic nije rekao da im dlaka s glave nece "hvaliti" (lapsus zabune: "faliti" nije srpski glagol"
Kad se, u nevolji cinjenica, nekako ispostavilo da je u toj kako-se-zove-Srebrenici ipak likvidirano hiljade na hiljade na hiljade Bosnjaka, sistematski, planski, uredno dovozenih autobusima, pucnjima u potiljak, prethodno su im oduzeti dokumenti da ih nitko nikad ne indentifikuje, jer je u pitanju bila zajednicka Akcija bratskih drzava Republike Srpske & Republike Srbije, levi bek fudbalsko-genocidnog tima, drug Smilja Avramov -svojim je maljavim glasom izrekla termin "spontani masakar", kao da je rec o spontanom orgazmu kojeg, , nikad nije okusila jer Drug Smilja izgleda kao Frankestajn U Raspadanju, direktan dokaz Zrtve Seksualnog Genocida.
Od "spontanog", gotovo prirodnog masakra, krenuli smo ka objektivnoj proceni koliko je u toj-kako-se-zove-Srebrenici u borbama ubijeno muslimanskih vojnika; po misljenju levog halfa Radosa Ljusica sve su to bili "pripadnici Vojske BH", cak i oni jedanestogodisnji decaci – jer je, secamo se, otac Gavrilo, ona intelektualna koljacka gromada opsednuta "Skorpionima" izrekla pravovernu tezu da je rec o "neprijateljskom narodu", sto po defaultu Vojske RS i Vojske SRJ znaci da ih sve, po redu, valja osloboditi zivota, necemo Muslimane u blizini Drine, ocistiti, zakopati, iskopati i ponovo zakopati, bolje nisu zasluzili, svejedno imaju li 12 ili 77 godina.
Onda je pocela pacovska trka za ravnotezom: iznenada se pojavio spisak" sa 3.500 ubijenih Srba u Bratuncu i Skelanima, kako bismo se matematicki izjednacili sa tzv. Muslimanima, sve uz drzavnu pompu gde se 'Bratunac" ravnopravno pojavljuje uz "Srebrenicu", hocemo reci – Zlocin je Zlocin, sto ima smisla koliko i floskula 'Nebo je nebo" ili "Hrvatska je Hrvatska', da ne pominjemo izjavu srpskog centarfora Zeljka Cvijanovica da je "Lukovic – Lukovic" iz cega bismo jasno zakljucili da je rec o bosnjackom agentu u srpskim redovima ili hrvatskom placeniku koji u 'Feralu" uziva u srpskim fudbalskim nevoljama.
A kad se desetogodisnjica Srebrenice vaistinu dogodila i kad sam zajedno sa pedesetak srpskih gostiju (Sonja Biserko, Borka Pavicevic, Biljana Kovacevic Vuco, Zarko Korac, Natasa Kandic) prisustvovao najpotresnijim prizorima srpskog genocida, secanju na hladnokrvnu likvidaciju osam hiljada civila – osecanje uzasa i sramote sto sam pripadnik nacije koja je izvrsila najveci zlocin nakon Drugog svetskog rata, hladnokrvno, planski, uverena da je to u korist svakog Srbina, cemu se danas mnogi raduju, to osecanje stida pred desetinama hiljada belih marama zamenilo je osecanje uzasa pred slikom oficijalnog Beograda kojeg boli k***c za svakog Bosnjaka jer je lazno uveren da su Bratunac i Skelani adekvatna ravnoteza za sve ono sto smo, u "sponanitetu masakra" ucinili, p***a im mater muslimanska!
Ne pomazu cinjenice: odgovarajuci na novinarsko pitanje o nedavno objavljenim tvrdnjama da je tokom rata u podrucju Srebrenice bilo vise od 3.500 srpskih zrtava, Florens Artman istakla je da je prema podacima Komisije Republike Srpske za ratne zlocine u opstinama Bratunac, Srebrenica i Skelani tokom rata bilo 995 zrtava: 520 u Bratuncu i 475 u podrucju Srebrenice, od kojih 43 u Kravici, u napadu bosnjackih snaga 7. i 8. januara 1993.
Istraga haskog tuzilastva, rekla je Artmanova, utvrdila je da su, od 43 osobe koje su izgubile zivot u napadu na Kravicu i okolne zaseoke na pravoslavni Božic 1993, 13 neosporno bili civili, a ostali vojnici. Taj nalaz istrazitelja se poklapa sa podacima o gubicima Bratunacke brigade navedenim u borbenim izvestajima iz tog vremena, za koje tuzilastvo smatra da su vrlo pouzdani, buduci da se radi o internim dokumentima VRS.
Ali, nista, naravno, Fudbalski Klub "Srbija je nevina', nije definitivno pouzdano: godinama ce se, j**ite me, ovde matematicki proucavati koliko je Muslimana metkom u potiljak ubijeno u Srebrenici i okolini, da bismo, koliko sutra, izneli podatke o srpskim zrtvama u Splitu ili likividiranim turistima usred Murtera! nenadj**ivo uporni da nam pokazu kako je ovo "najstradalnija nacija", uvek zrtva, uvek les, uvek kostur, uvek svetska zavera, uvek Vatikan + Hrvatska, uvek Islam + Amerika, uvek neka "Srebrenica" u kojoj je vise Srba nastradalo nego Muslimana, tek da se zna, jer je FK "dr Kalasnjikov" to zahtevao od njih.
Majke ti đe nađe ovo treba mi link
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#3 Re: ovo trebaju da citaju svaki dan u skoli
http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=172126Himera wrote:Majke ti đe nađe ovo treba mi link
-
domoljub
- Posts: 44
- Joined: 10/07/2005 17:49
#5
Gusteri & Muslimani
Pise: Petar Lukovic
Drzavna (citaj: Kostuniciina) briga da se proteklih 30 dana vaskoliko iskoristi za predstavljanje Istine O Srebrenici – gde The Serbs, razume se, nikakve zločine nisu ucinili jer je to narod (po Matiji Beckovicu) koji "gustera ne bi zgazio iz straha da mu ne umre majka". Kako gustera od 11. do 16. jula u Srebrenici nije bilo, sto znaci - oslobodjeni straha od gmizavaca, Srbi su, uprkos Bećkovićevoj poetskoj metafori koja, kao i obično, veze nema ni sa čim, posebice s životinjama islamskog porekla, započeli sa sistematskim nacističkim radovima: danima su, bez prestanka, 100 ljudi na sat, likvidirali obično pucnjima u potiljak, da Bošnjacima ne vide lice, kako bi se spremili za novu turu zarobljenika/civila medju kojima je bilo dece, maloletnika, staraca, zena, svejedno, vazno je da su to Muslimani, vekovni neprijatelji, ukratko: gamad kojeg se mi, The Serbia, moramo osloboditi ne bi li smo ostvarili strateski prekodrinski cilj o "jedinstvenoj drzavi" bez islamskih fanatika od 11 godina.
Kad covek dodje u Potocare/Srebrenicu i osmotri sva ona herojska pravoslavna brda sa kojih su još hrabriji The Serbs granatirali "neprijatelja" u dolini, prica o takozvanom srpskom junastvu kroz vekove - milenijume, sve ono sto smo culi: cast, dostojanstvo, *izda materina od postovanja Zenevske konvencije... dobija smisao najčistijeg Genocida, apsolutne srpske potrebe da se unište Muslimani, svako od njih, dete ili starac, svejedno, jer je to deo Srpskog Vojnog Plana, rezultat miloševicevsko-mladicevsko-karadzicevog dogovora da u saradnji Vojske Republike Srpske - Vojske Jugoslavije - MUP Srbije - svih nasih toboz paravojnih, u stvari, vojnih jedinica "ocistimo" Istocnu Bosnu od "neprijateljskog naroda" jer je "narod" neprijatelj, ne vojnici, ne uniformisani BH novaci, vec deca, klinci, devojcice, starci, bilo ko muslimanskog porekla i oblicja; streljalo se danima, bez prestanka, zakopavalo se i otkopavalo se da se Medjunarodna Zajednica ne seti; ubiti preko 8.000 ljudi zahtevalo je patriotski ali i misicavi aktivizam, valjalo je stvoriti naviku da se Muslimani ubijaju kao da nisu u pitanju ljudi vec, recimo, gljive ili Beckovicevi gusteri; kad je zlocince zabolela ruka od povlacenja oroza, morali su da kopaju dzinovske rupe ne bi li u njih ubacili komade streljanih Bosnjaka koje su zvali Turci, jer su – iskreno ili već svetosavski, javno govorili o "povratku Turaka", izjavljujuci da je ovo "osveta" nad onih 500 godina pod Turskom imperijom kad je, by the way, Srbija dozivela svaku vrstu duhovnog procvata.
Ne mogu dalje: ono sto se videlo u Potocarima, sto se osetilo u vazduhu i sto se skamenilo u razgovoru s majkama koje su u Srebrenici izgubili svoje najrodjenije – ne samo da nije tema za novine, nego nije tema o kojoj bismo raspravljali: kako izgleda majka koja je u Srebrenici izgubila tri sina i koja, nakon svega, razgovara sa Srbima, kao s najboljim prijateljima? Sta je to u tim ljudima koji ne traze osvetu vec ocajnicki cekaju srpsko priznanje da se Genocid desio; sta je u tim ljudima koji su spremni da razgovaraju o svakom obecanom gestu, verujuci da je, recimo, Boris Tadic, predsednik Srbije, bas taj koji bi na ovom srebrenickom mestu, u centru zlocina, trebalo da progovori koju rec o odgovornosti Srba.
Kad se to nije desilo i kad je Tadic – imam ispravan utisak: jedva cekao da ode iz Srebrenice, pun mu je bio polni organ kuknjave i sahrane svega 610 ztava – desetogodisnjica genocida-genocida-genocida u Srebrenici, jer je ime ovog gradica jedini simbol za genocidnu ideju Srpstva spremnog da unisti Sve ne bi li dobila cisto-etnicku teritoriju na kojoj ce se The Serbs slobodarski rasiriti i potom, logicno, postati delom Velike Srbije, one fantomske tvorevine koja je unapred racunala sa bosnjackim zrtvama, otpisujuci ih kao "fundamentalističku stetu", nešsto kao djubre kojeg se moramo osloboditi.
U medjuvremenu se ozbiljna Srpska Javmost navukla na smrtonosnu politicku tezu da su u ratu, u istocnoj Bosni, stradali svi: Srbi najvise, potom Muslimani, eventualno Hrvati, ima indicija da su gradjani Nove Gvineje ubijani u znak religiozne odmazde, da ne pominjemo Mali ili Kamerun!
Kad se prica otkrila u detaljima pojedinosti i kad je gradjaninu Nove Gvineje postalo jasno da Srbi bas nisu tako nevini kako nas uci RTS – jer osam hiljada likvidiranih u Srebrenici nije delo vanzemaljaca nego stotine vrednih Srba koji su samo izvrsavali svoje patriotske zadatke – onda smo posegli za tezom da su nas u Bratuncu - Sklelanima ubijali onako kako Srbe ubihaju vekovima, opako i lukavo, podlo i kurvinski. Patoloska potreba da izjednacimo nase i njihove zrtve – svi smo se ubijali, ne? – okoncala se ispraznom tezom da je sve to isto, svaki je zlocin strasan, ali se nigde i nikad nije reklo šta je sa 8.000 likvidiranih u Srebrenici, sta su ti ljudi skrivili i zbog cega su ubijeni.
Ali, ne brinem: vec ce mi Ljiljana Smajlovic ili Slobodan Reljic («NIN»), oboje poreklom iz Karadziceve genocidne RS tvorevine, objasniti da je u pitanju zavera, procitacu da su nesrecni Srbi iz krvolocne RS osudjeni da budu Zrtve, jadni oni! Iz RS nedeljnika "Evropa" javiCe se, ne sumnjam, Zeljko CvijanoviC, nekadaSnji medijski RS junak, da nam objasni kako je Srebrenica "propagandni" ali ne i "politički" problem, jer je i sam, verovatno, nozem ucestvovao u umetnickom eksperimentu "Srebrenica 95". Nece izostati ni reakcija Zeljka Vukovica iz "Vecernjih novosti" koji je za samo nekoliko godina postao simbol cetnistva, tek da nam dokaze kako "Novosti" ostaju na tragu milosevicevske ideologije.
Svi ovi likovi bosansko-srpskog SDS usmerenja koljacke su figure Karadzieve politike – poslati da usred Beograda sire ideju o Radovanovoj nevinosti ali da, uzgred, nikako ne zaborave da je njihov osnovni zadatak da pricu o nevinosti Srba i krvavim lepotama Republike Srpske postave u okvir regularne DSS politike gde ce ih, sirom otvorenih ruku, docekati dr Vojislav Kostunica.
A ko drugi?
Ekstremni nacIonalista koji, verovatno, zali sto nije bio u Srebrenici 11. jula da licno prikolje svoje islamske neprijatelje, narocito one od 11 ili 12 godina, na koje je narocito alergican!
Pise: Petar Lukovic
Drzavna (citaj: Kostuniciina) briga da se proteklih 30 dana vaskoliko iskoristi za predstavljanje Istine O Srebrenici – gde The Serbs, razume se, nikakve zločine nisu ucinili jer je to narod (po Matiji Beckovicu) koji "gustera ne bi zgazio iz straha da mu ne umre majka". Kako gustera od 11. do 16. jula u Srebrenici nije bilo, sto znaci - oslobodjeni straha od gmizavaca, Srbi su, uprkos Bećkovićevoj poetskoj metafori koja, kao i obično, veze nema ni sa čim, posebice s životinjama islamskog porekla, započeli sa sistematskim nacističkim radovima: danima su, bez prestanka, 100 ljudi na sat, likvidirali obično pucnjima u potiljak, da Bošnjacima ne vide lice, kako bi se spremili za novu turu zarobljenika/civila medju kojima je bilo dece, maloletnika, staraca, zena, svejedno, vazno je da su to Muslimani, vekovni neprijatelji, ukratko: gamad kojeg se mi, The Serbia, moramo osloboditi ne bi li smo ostvarili strateski prekodrinski cilj o "jedinstvenoj drzavi" bez islamskih fanatika od 11 godina.
Kad covek dodje u Potocare/Srebrenicu i osmotri sva ona herojska pravoslavna brda sa kojih su još hrabriji The Serbs granatirali "neprijatelja" u dolini, prica o takozvanom srpskom junastvu kroz vekove - milenijume, sve ono sto smo culi: cast, dostojanstvo, *izda materina od postovanja Zenevske konvencije... dobija smisao najčistijeg Genocida, apsolutne srpske potrebe da se unište Muslimani, svako od njih, dete ili starac, svejedno, jer je to deo Srpskog Vojnog Plana, rezultat miloševicevsko-mladicevsko-karadzicevog dogovora da u saradnji Vojske Republike Srpske - Vojske Jugoslavije - MUP Srbije - svih nasih toboz paravojnih, u stvari, vojnih jedinica "ocistimo" Istocnu Bosnu od "neprijateljskog naroda" jer je "narod" neprijatelj, ne vojnici, ne uniformisani BH novaci, vec deca, klinci, devojcice, starci, bilo ko muslimanskog porekla i oblicja; streljalo se danima, bez prestanka, zakopavalo se i otkopavalo se da se Medjunarodna Zajednica ne seti; ubiti preko 8.000 ljudi zahtevalo je patriotski ali i misicavi aktivizam, valjalo je stvoriti naviku da se Muslimani ubijaju kao da nisu u pitanju ljudi vec, recimo, gljive ili Beckovicevi gusteri; kad je zlocince zabolela ruka od povlacenja oroza, morali su da kopaju dzinovske rupe ne bi li u njih ubacili komade streljanih Bosnjaka koje su zvali Turci, jer su – iskreno ili već svetosavski, javno govorili o "povratku Turaka", izjavljujuci da je ovo "osveta" nad onih 500 godina pod Turskom imperijom kad je, by the way, Srbija dozivela svaku vrstu duhovnog procvata.
Ne mogu dalje: ono sto se videlo u Potocarima, sto se osetilo u vazduhu i sto se skamenilo u razgovoru s majkama koje su u Srebrenici izgubili svoje najrodjenije – ne samo da nije tema za novine, nego nije tema o kojoj bismo raspravljali: kako izgleda majka koja je u Srebrenici izgubila tri sina i koja, nakon svega, razgovara sa Srbima, kao s najboljim prijateljima? Sta je to u tim ljudima koji ne traze osvetu vec ocajnicki cekaju srpsko priznanje da se Genocid desio; sta je u tim ljudima koji su spremni da razgovaraju o svakom obecanom gestu, verujuci da je, recimo, Boris Tadic, predsednik Srbije, bas taj koji bi na ovom srebrenickom mestu, u centru zlocina, trebalo da progovori koju rec o odgovornosti Srba.
Kad se to nije desilo i kad je Tadic – imam ispravan utisak: jedva cekao da ode iz Srebrenice, pun mu je bio polni organ kuknjave i sahrane svega 610 ztava – desetogodisnjica genocida-genocida-genocida u Srebrenici, jer je ime ovog gradica jedini simbol za genocidnu ideju Srpstva spremnog da unisti Sve ne bi li dobila cisto-etnicku teritoriju na kojoj ce se The Serbs slobodarski rasiriti i potom, logicno, postati delom Velike Srbije, one fantomske tvorevine koja je unapred racunala sa bosnjackim zrtvama, otpisujuci ih kao "fundamentalističku stetu", nešsto kao djubre kojeg se moramo osloboditi.
U medjuvremenu se ozbiljna Srpska Javmost navukla na smrtonosnu politicku tezu da su u ratu, u istocnoj Bosni, stradali svi: Srbi najvise, potom Muslimani, eventualno Hrvati, ima indicija da su gradjani Nove Gvineje ubijani u znak religiozne odmazde, da ne pominjemo Mali ili Kamerun!
Kad se prica otkrila u detaljima pojedinosti i kad je gradjaninu Nove Gvineje postalo jasno da Srbi bas nisu tako nevini kako nas uci RTS – jer osam hiljada likvidiranih u Srebrenici nije delo vanzemaljaca nego stotine vrednih Srba koji su samo izvrsavali svoje patriotske zadatke – onda smo posegli za tezom da su nas u Bratuncu - Sklelanima ubijali onako kako Srbe ubihaju vekovima, opako i lukavo, podlo i kurvinski. Patoloska potreba da izjednacimo nase i njihove zrtve – svi smo se ubijali, ne? – okoncala se ispraznom tezom da je sve to isto, svaki je zlocin strasan, ali se nigde i nikad nije reklo šta je sa 8.000 likvidiranih u Srebrenici, sta su ti ljudi skrivili i zbog cega su ubijeni.
Ali, ne brinem: vec ce mi Ljiljana Smajlovic ili Slobodan Reljic («NIN»), oboje poreklom iz Karadziceve genocidne RS tvorevine, objasniti da je u pitanju zavera, procitacu da su nesrecni Srbi iz krvolocne RS osudjeni da budu Zrtve, jadni oni! Iz RS nedeljnika "Evropa" javiCe se, ne sumnjam, Zeljko CvijanoviC, nekadaSnji medijski RS junak, da nam objasni kako je Srebrenica "propagandni" ali ne i "politički" problem, jer je i sam, verovatno, nozem ucestvovao u umetnickom eksperimentu "Srebrenica 95". Nece izostati ni reakcija Zeljka Vukovica iz "Vecernjih novosti" koji je za samo nekoliko godina postao simbol cetnistva, tek da nam dokaze kako "Novosti" ostaju na tragu milosevicevske ideologije.
Svi ovi likovi bosansko-srpskog SDS usmerenja koljacke su figure Karadzieve politike – poslati da usred Beograda sire ideju o Radovanovoj nevinosti ali da, uzgred, nikako ne zaborave da je njihov osnovni zadatak da pricu o nevinosti Srba i krvavim lepotama Republike Srpske postave u okvir regularne DSS politike gde ce ih, sirom otvorenih ruku, docekati dr Vojislav Kostunica.
A ko drugi?
Ekstremni nacIonalista koji, verovatno, zali sto nije bio u Srebrenici 11. jula da licno prikolje svoje islamske neprijatelje, narocito one od 11 ili 12 godina, na koje je narocito alergican!
-
bosniaque
- Posts: 1008
- Joined: 16/04/2004 01:04
- Location: CH
#6
a i ovaj sadasnji predsjednik srbije koji je bio u srebrenici ove sedmice nije se izvinuo srebrenicanima za zlocin pocinjen na tim prostorima, sto znaci da je isti cetnik kao i ono tursko kopile KARAdzic isti kao i mladic, milosevic itd.!
sve je to jedno te isto sranje srbo-cetnicko!
sve je to jedno te isto sranje srbo-cetnicko!
-
bice kaznjeni
- Posts: 10
- Joined: 14/07/2005 08:22
#7
E stvarno ovi nasi pederi od politicara, mislim na SDA su totalno nesposobni!!!!!
Za Mekenzija se zna da je silovao zarobljenice i postoje svjedoci, ali nasi supci nista ne cine da pokrenu tuzbu protiv takvih!!!!
Bojim se da ce i tuzba za gencid protiv SICG ostati mrtvo slovo na papiru!!!!
Za Mekenzija se zna da je silovao zarobljenice i postoje svjedoci, ali nasi supci nista ne cine da pokrenu tuzbu protiv takvih!!!!
Bojim se da ce i tuzba za gencid protiv SICG ostati mrtvo slovo na papiru!!!!
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 10156
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#10
Pravilno je Lanet olsun(lar)!dawud wrote:LANETOSUM-PROKLETI BILI!
ne kontam sto uopste koristis ovaj turski termin?
