Ovako moze pisati neko je dio Sarajeva bio,ostao a fala bogu i bice.Svaka ti cast Gorane Radonjicu jer pises ono sto mislim a vjerujem i sve postene Sarajlije ma gdje bile.
Naslov:Istina!
>Subota 22 januar 2005, veceras sam gledao utakmicu Bosna - Partizan. Setam
>avenijama i razmišljam. Misli su mi ispreturane i ne mogu da odvojim javu
>od snova. Dobro se sjecam da sam mladost proveo u najljepsem gradu na
>svijetu i da sam bio ispunjen bogatstvom i ljepotom sarajevskog zivljenja i
>da se nisam razlikovao od drugih iz svih naših generacija: da sam isao na
>igranke u FIS, da sam setao drzeci se za ruke na Vrelu Bosne, da sam jeo
>cevapcice na Bascarsiji i sladoled u, da je od Parkuse do Slatkog Coska
>bila najbogatija jer su njom prolazili najljepsi biseri u vidu mojih
>prijatelja, drugova, poznanika.
>
>
>Povratak Bose Tanjevica nam je svima otvorio oci i poceli smo da
>ostvarujemo dugogodisnje snove. Zivjeli smo sa prvoligaskim utakmicama
>Bosne, a onda nas titula prvaka Jugoalsije nije zadovoljila i Evropa nam je
>bila mala. Svi smo nalazili mjesto pod kosarkaskim suncem. Skenderija je
>bila mala, a Bosnine utakmice su postale najgledaniji tv program. preporod
>zivljenja su se nezadrzivo sirili kroz sve sarajevske pore: muzika je
>dozivljala punu ekpanziju, a Vucko nam je postajao kucni ljubimac,
>kongeresi su nam uljepsavali grad i bili smo u transu. Drogirali smo se
>borbenoscu i ljepotom kosarke, njihali smo se u ritmu Indeksa i Keminih
>balada, Malo pozoriste i Nadrealisti su nam postali sastavni dio zivota,
>jedni su slavili pobjede a drugi, Kindje i Pimpek su nam postali najblizi
>prijatelji i onda smo organizacijom Olimpijade definitivno potisnuli simbol
>atentata i Sarajevo je postalo grad svih ljudi, Jugoslavije, Evrope,
>Svijeta...
>
>Bili smo bliski jedni drugima, nam je postalo najupotrebljavanija rijec, a
>cesto nismo ni znali imena svih prijatelja. Znali smo < face > znali smo da
>pripadamo istom prostoru, da volimo isti grad i imena nisu bila važna.
>Voljeli smo se i zenili medusobno, nismo ni znali da li pripadamo nekoj od
>nacija ili religija, a baklava nam je bila najdrazi kolac.
>
>I ja sam rastuci realizovao svoje snove. Poceo sam da sudim prvoligaske
>utakmice, postao najmladji medunarodni sudija sa 25 godina i bio ponosan
>sto me svi prepoznaju po gradu kojem sam istinski pripadao, po Bosni ili
>odlicno organizovanoj Olimpijadi. Realizovao sam i ja svoja djecacka
>mastanja ucescem na Olimpijadi u Seulu. Putovanja, utakmice, turniri,
>sampionati su se smjenjivali i mojoj sreci nije bilo kraja. Radovao sam se
>svakom novom iskustvu, pricao drugima o onome sto sam vidio, a uvijek sam
>bio najsrecniji kada sam se vracao u zagrljaj Sarajevu. Uceni smo da
>vrednujemo ljude, bez obzira na ime, religiju ili naciju, razlikovali smo
>se kao posteni i neposteni, korektni i nekorektni, znali smo ko je i ko to
>nije bio, dijelili od onih drugih, a imena i onako cesto nisu kazivala
>drugo osim da Kindje, Pimpek, Bodo, Zike, Moke, Skija, Pape i svi mi drugi
>nismo imali drugu pripadnost osim onoj sarajevskoj.
>
>Kada nam se ucinilo da nam je bas sve po „tamam”, „rahatluk” nam je
>prikunulo ljudsko ludilo. Granate i snajperi nisu birali, nisu znali imena
>ljudi, nisu znali koje je nacije ubijeni ili kome je pripadala razrusena
>zgrada ili kako se zvala ulica. Dani i sati u mraku su nam postajali
>beskonacni, a ja sam se mentalno spasavao pripremajuci tv komentare NBA
>kosarke. Snovi su prekinuti, porodice rasturene, tuga, stradanja, rusenja
>su postali sastavni dio naših bezvrijednih svakodnevnica. Cesto i sada kroz
>snove cujem jecanje djevojcice koju sam na rukama nosio do Vrazove: <hocu
>svoju nogu da mogu da se igram>. Nazalost, sutradan u pet sati ujutro njena
>sestra bliznakinja je jauknula u postelji kraj svojih roditelja i tada je
>prestalo da kuca srce najnevnije osobe koja je platila cijenu bezumlja...
>
>Treninge, utakmice, radost i zadovoljstvo, zivoti su nam prekinuti i
>poceli smo da živimo na nacin da se snalazimo kako bismo prezivjeli. Jedni
>su nastojali da pronadju komad hrane za djecu, a drugi su zivjeli za
>informaciju gdje su im djeca i šta rade u tudjem svijetu. Vijest, makar
>stara i po nekoliko mjeseci, o našim najblizima nas je hrabrila i jacala za
>neka buduca vremena. Jedni su uspjeli da izadju iz Sarajeva i ne znajuci da
>je lakse zivjeti u svom gradu pod granatama i u gladi, a drugi su ostali da
>cekaju kraj sudbine. Meni je trcanje preko piste bila najteza i najduza
>pretrcana staza, a onda nakon Evropskog prvenstva u Njemackoj usao sam u
>prostore Francuske kosarkaske federacije i u sektoru Medunarodnih odnosa
>iskazao iskustvo steceno kao generalni sekretar KSBiH i KK „Bosna”.
>
>Moja svakodnevnica se odvijala kao u snovima koje nikada nisam mogao da
>zamislim. Prihavatili su me kao najrodenijeg, svi su me zavoljeli, a cak
>ni u sudjenju nisam osjetio zavist. Cesto nisam znao da li sanjam kada sam
>dobivao mnogobrojna delegiranja za utakmice Finala Play off-a Francuske,
>utakmica All Star ili Finala Kupa Francuske, kao i delegiranja za sve
>utakmice evropskih takmicenja. Cesto sam razmišljao i postavljao bezbroj
>pitanja, ali na svako ili moji novi prijatelji su objašnjavali da sam to
>zasluzio mnogo cim, a ja sam jedino to mogao da objasnim sarajevskim
>mentalitetom. Zivotni fakultet, odnosi sa ljudima, nacin rada i
>komuniciranja stecen na sarajvskim ulicama, kaficima, Skenderiji,
>Bascarsiji mi je pomogao da ponosno idem putem na koji su me natjerali, a
>sa mojom diplomom Fakulteta politickih nauka mogao samo da se u Parizu.
>
>Nisam bio drugaciji od ostalih. Naprotiv uvijek sam bio poput mojih
>drugara, prijatelja, poznanika, poput moje raje. Znam da nosim u sebi tugu
>kao i hiljade drugih rasutih po svijetu. Znam da sam jak i snažan i da sam
>nadvladao sve nove izazove, ali to je isto kao sto su i svi drugi ucinili u
>mnogim dijelovima svijeta. Ljudi rasli na sarajevskim ulicama su drugaciji
>od ostalih. Obrazovanje koje smo sticali godinama samo smo primjenili u
>novim sredinama. Sada svakodnevno slavimo one koji su izmislili telefon, a
>pogotovo internet i E-Mail. Nasa djeca su još puno kvalitetnija od nas.
>Bilo gdje u svijetu nova pokolenja rodenih na sarajevskim prostorima su
>najbolji djaci i studenti. Gorjan je profesionalni kosarkas, Igor je u
>Australiji zavrsio dva fakulteta i bio jedan od najboljih studenata u
>Brizbenu, Emir je u Svedskoj vec poceo da radi kao ljekar, Davor je postao
>inzinjer elektornike u Kanadi...i svi oni s radoscu slusaju price svojih
>roditelja o ljepoti i raskosi grada u kojem su rodeni.
>
>Francuzi kažu da i 20 maja prošle godine još jednom sam dobio izvanredno
>priznanje. Odreden sam da sudim, po treci put za redom, finalnu utakmicu
>Kupa Francuske u veleljepnoj pariskoj dvorani Bercy. Bilo je velicanstveno,
>dvorana prepuna - 15.000 ljudi,. Bio sam sjetan. Atmosfera me je podsjetila
>na posljednju utakmicu koju sam sudio u prepunoj Skenderiji. Bila je to
>utakmica Bosna - Real, Kindje je posljednji put istrcao u dresu Bosne.
>Davor je pjevao u ime svih nas . Steglo mi se oko srca i stalno sam gledao
>u pravcu prvog reda centralne loze, kao da sam tražio suosjecaje. Utakmica
>je bila super i sve je teklo kako treba, pa cak ni sudije nisu bile loše.
>Dobijenu medalju za tu finalnu utakmicu sam s ponosom drzao na grudima.
>Bilo ih je puno u mojoj karijeri, ali ova posljednja je bila nekako
>najljepsa. Mislio sam na moj grad, na moje prijatelje i otisao sam u pravcu
>gledalista. Skinuo sam medalju s vrata i poklonio je gospodjici Ambasador
>BiH u Francuskoj kazjujuci da ce da mi bude cast da je primi i da je
>poklanjam mojim prijateljima i mom gradu. Medalja i sada krasi kancelariju
>u Ambasadi, a moj sarajevsko-pariski prijatelj Aljo Sok (s kojim sam
>ispricao hiljade sarajevskih prica) stiscuci mi ruku iskreno i toplo
>kazujuci ono sto mnogi koji nisu iz Sarajeva ne mogu da razumiju : .
>
>Prvu ovogodisnju medunardonu utakmicu sam sudio u Madridu i tog dana sam
>procitao tekst posvecen sadasnjem najboljem igracu Real Madrida Lousi
>Bullock. Novinar je kazao da nakon vremena Mirze Delibasica i Dražena
>Petrovica nije bilo takvog igraca u kraljevskom timu. I ovaj (kao i svaki
>raniji) put prije utakmice mi je prisao dedica koji brine o opremi igraca
>Reala i ponovio mi da je Kindje njegovom sinu poklonio motocikl.
>
>Uskoro ce i moja sudijska karijera da se zavrsi, vise mi je od 53 godine i
>kao najstariji aktivni medunardoni sudija sam sudio u 72 razlicite zemlje
>svijeta i predstavljao svoju zemlju (i sada Francusku) svuda po svijetu...
>Sve cesce razmišljam o gradu koji nema ni Trijumfalnu Kapiju, ni Ajfelov
>Toranj, ni Luvr ni Jelisejska Polja, ni svo bogatstvo ovog prostora, a koji
>mi je vise u srcu od ovog najljepseg na svijetu... Šta vrijedi njegova
>ljepota kada nije moj grad... Moj grad je onaj rasprostranjen sa dvije
>obale Miljacke... Sanjam o setnji bascarsijskim ulicama, o ljudima koje
>sam godinama susretao, o njihovoj duhovitosti, o prepunoj Skenderiji na
>mojoj posljednjoj utakmici, o Zetri, o Vrelu Bosne, sanjam o onome sto mi
>nedostaje sve ove godine... Sanjam o Sarajevu.
>
>
>Postovani citaoce,
>Oprosti mi sto sam bio lican... Oprosti mi sto sam kazao i dio onoga sto
>svako od nas (koji se sticajem okolnosti i ne po vlastitom izboru nasao u
>tudjem svijetu) nosi i osjeca duboko u svojim porama... Oprosti mi sto
>svakodnevno mislim i pricam o Sarajevu... Oprosti mi sto svakodnevno
>telefoniram Bosi Tanjevicu ili Aliji Ramicu...Oprosti mi sto želim da znaš
>da su mi Haris, Anto, Zoran ili Zeljko puno draži od ljubaznih Paskala,
>Misela ili Zan Pjera... Oprosti mi sto svaki dan primim i posaljem bezbroj
>poruka svuda u svijetu ljudima kojima nedostaje Sarajevo...Oprosti mi sto
>govorim i sanjam o Sarajevu... Oprosti mi sto želim da znaš da je Sarajevo
>i Tvoj i moj, da je nas grad.
>
>Iskreno
>
>Goran Radonjic
>
Ovo ne moze pisati svako!
-
Drito
- Posts: 12
- Joined: 10/11/2004 01:21
- Location: USA
- Contact:
-
Saian
- Posts: 16038
- Joined: 08/04/2004 21:50
#6
Ja koji sam se vec opekao na ove Vodenjakove postove, koji tek na kraju posta odaju da se radi o ironiji (fazon je sto je post takav da popizdish negdje oko sredine pa i ne chitas vishe ono dalje 
), moram reci da razumijem Sekinu reakciju, al je vrijeme da prizna previd . Znam o chemu pricham
), moram reci da razumijem Sekinu reakciju, al je vrijeme da prizna previd . Znam o chemu pricham 
-
Saian
- Posts: 16038
- Joined: 08/04/2004 21:50
#8
mama vodenjaka ako prvi put s ovim dead serious nastupom sa malim hintom na dnu chitas, i ako si malo temperamentniji nemash sanse da zavrshis post i prochitas do kraja, pa su ti sanse da otkrijesh ironiju slabe do nikakve 
dakle molio bih malo razumijevanja i bez omalovazavanja 
dakle molio bih malo razumijevanja i bez omalovazavanja 
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#10
Seki izvinjenje na sekiraciji, mami hvala na podrsci a tebi svaka cast na iskrenosti!Saian wrote:Ja koji sam se vec opekao na ove Vodenjakove postove, koji tek na kraju posta odaju da se radi o ironiji (fazon je sto je post takav da popizdish negdje oko sredine pa i ne chitas vishe ono dalje
Vozdra!
-
papak_eliminator
- Posts: 941
- Joined: 06/01/2005 20:39
- Location: Sarajevo-x
- Contact:
#11
Ne znam..to mi nekako sluti da ce za 10-20 godina biti gore nego sto je sad, pa cemo se sjecati DANASNJEG Sarajeva sa nostalgijom....seka wrote:Vodenjace,
ja ovu temu povezujem sa Sarajevom koje sam i ja dozivila.
Mozda za 10-20 godina ce sadasnja generacija se sjecati danasnjeg Sarajeva sa nostalgijom ( tko zna?)
-
papak_eliminator
- Posts: 941
- Joined: 06/01/2005 20:39
- Location: Sarajevo-x
- Contact:
#13
covjek bi pomislio da imate pametnija posla a ne da satima razglabate ko je ko od moderatora...cudo ne saljete na "60 minuta" prijedlog za reportazu o teoriji zavjere "Moderatori zele da ostanu anonimni"micika wrote:Dje si ba papak
papak=maraDona
:D:Dmicika, ti si inace fina, nesto se ne sjecam da si ikada imala "lose" komentare...zato me i cudi to insistiranje...
-
micika
- Posts: 3439
- Joined: 27/02/2004 00:00
- Location: ankara
#14
Moj posao je da stitim prava forumasa a to da sam fina moze biti 
zivim u finskoj
neznam ba kakva vam je furka da se skrivate imamo prijateljske odnose 
al hajd nejse,ninu smo skontali a i tebe vala 
Juce ste tako fino ignorisali zahtjeve forumasa,pa nas je to malo zagolicalo
u svakom slucaju sretno sa ulogom eliminatora i vazda imaj na umu da sam "fina"
a to da sam fina moze biti zivim u finskoj neznam ba kakva vam je furka da se skrivate
imamo prijateljske odnose al hajd nejse,ninu smo skontali
a i tebe vala Juce ste tako fino ignorisali zahtjeve forumasa,pa nas je to malo zagolicalo
u svakom slucaju sretno sa ulogom eliminatora
i vazda imaj na umu da sam "fina" -
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#15
Vodenjak,(Jos da mi je jekanov noj, proslo bi, ha? )
nema ga, ukeketio se k´o p.... !
Da ga preduhitrim:
Ovaj bar ne zauzima cijelu stranicu.
O clanku je suvisno pricati. Dovoljno je sto se u grlu stisne
dok ga citas i prisjecas se one ljepote.
-
Baghira
- Posts: 1170
- Joined: 04/09/2002 00:00
#16
Iako znam da si u ovom postu bio sarkastican, ipak bih primjetila da ceznja za rodnim (u mom slucaju cak i nije rodni) gradom nema puno veze sa jugonostalgijom, ni nazivom drzave, niti jednoj vremenskoj epohi, nego dogadjajima, dakako pozitivnim, dozivljenim u njemu. Vjerujem da ni sam Goran tada Sarajevoi nije vidio kao najljepsi grad, vec se je to mnogo kasnije uvuklo u njegovu svijest. Sanjam, pricam i druzim se i ja i danas, kao i nekada, najvise s ljudima koji poticu sa "nasih" prostora, jer me Hans, Klaus i Stefan ne razumiju. Ne doslovno, ali ne razumiju mi govor srca. Nije to to. Jer drazi su mi jos uvijek, i onaj Ante i onaj Goran, ako osjecam i znam da mi ne misle zlo, zato sto sam ja "Seherzada", zato sto su mi nekako blizi, bez da umijem objasniti zasto, posto su sad i Ante i Goran, je l', eventualno drzavljani druge zemlje. Nostalgija se javlja u svakom, i javljace se i u onima koji su samo Bosnu kao domovinu upoznali. Nije rodjenje Bosne donijelo samo zlo, iako se to nekima cini.Vodenjak wrote:Ja pojma nemam sta je to vas ganulo u ovoj otrcanoj i melanholicnoj prici jogonostalgika?
Dokle misle on i njemu slicni a i svi vi da nas trujete komunistickim pricama o kobajagi nekoj jednakosti koju je Broz sa svojim KOS-ovcima silom nametao, ne dopustajuci obicnom covjeku da se barem malo osjeti slobodnim?
Dokle mislite vjerovati ovakvima poput ovog tipusa (jos i cetnika!!!) i kad cete se vec jednom opametiti? Nije li vam bilo dosta patnji i ubijanja?
Neshvatljivo!
(Jos da mi je jekanov noj, proslo bi, ha?)
Papak, pored svega onoga sto nam izgleda danas lose, sto nam ide na zivce, sto nam zagorcava zivot, postoje i stvari koji ga uljepsavaju, cine bogatim i vrijednim. I takvih stvari cemo se sjecati, za tim stvarima, tj. vremenima cemo biti nostalgicni. Kad se sjetimo za jedno 20 godina forumskih prepucavanja, pa forumaskih izleta, poprimice nam oci sjetan izraz. Vidjeces
Ovim ne zelim reci da ce jedino sa-x forum prouzrokovati nostalgiju , nego je to prvo sto mi je palo na pamet 
-
horns&drums
- Posts: 15667
- Joined: 16/03/2004 16:24
- Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die
#21
Mene ne puca niko :D
:D-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#22
E pa Maggi, i tvoje je proslo... Svi serafi su ocito popustili i sad sve samo talaha i mlatara i poskakuje i nikakve kontrole ni nad cim...covjekovjecna wrote:edited by z66.
A ako ti je to muz, ni njemu nije mahane! Dzabe sto je jadan informaticar!
I reci mu da se ne trudi i da me ne trazi prako svojih informaticarskih veza iz Sarajeva i Armije BiH!
Ispasce samo jos veci bilmez nego sto jeste jer ja svoj identitet ne krijem. Neka me izvoli kontaktirati na mail ako ga sta zanima!
p.s. Mada, iskreno, ne vjerujem da je tvoj muz ono sve pisao.
Ono su tvoje i SAMO TVOJE rijeci!
Pukla si Margareta (ili ko si vec...) Pukla!
Od sad mozes da lajes i kevces koliko hoces, na tvoje se bljuvotine vise necu javljati.
Cak mi ne smetaju ni uvrede jer ja se na bolesne ljude ipak ne mogu naljutiti!
Ziva ti meni bila i pameti dosla!
Mada sumnjam...
-
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#24
Da li je sada aktuelna neka nova teorija zavjere?"Kekec" znala sam da si "ponekad" - po potrebi i jekan i znala sam sve
sto i nije tesko barem pri pogledu na postirane slike "jekanovih"
nojeva (nojeva politika) ili na veoma specificna javljanja.
Ko bi te skont´o ?
