BezDobrogNaslova wrote:U inat, takvima kao ste Vi, gospodine Breathless, ce postojati Andricgrad, i u inat takvima je izgradjen, da miri ljude. To sto tamo neki vide velikosrpsku opasnost, nacisticko etno selo, gdje je jedan od najpoznatijih evropskih rezisera djavolov segrt, dok drugi istog mentalnog sklopa, samo druge vjere tamo vide probosansko mjesto, mjesto koje pravi musliman, a njima, jel, nikad nije vjerovati.
Sto vise i jedni i drugi budete mrzili, mi cemo vise da volimo, najmladji grad u Evropi. Tu niste dobrodosli ni jedni ni drugi.
Mozemo diskutovati i bez emocija, hladne glave. Bosnjaka, Hrvata i drugih nesrba vise nema na teritorijama koje su Genocidom nacinjene ekskluzivno srpskim i sve se cinilo i cini da im se onemoguci povratak, sto od obicnih ljudi sto od entitetskih struktura, iako je recimo u Visegradu do zadnjeg pokolja zivjelo oko 65 % Bosnjaka, a danas ih vjerovatno nema ni 1%, tako da "velikosrpska opasnost" danas predstavlja opasnost prije svega za Srbe koje se velikosrpskom ideologijom jos vise sludjuju, a ona im ne donosi nista drugo do izolaciju i nesagledivu stetu, sto se moze vidjeti i na primjeru danasnjeg Visegrada. Andrić je također dobar primjer. Njemu i njegovom knjizevnom radu niko nije nanio takvu stetu i do te mjere ga banalizovao kao velikosrpska ideologija koja ga je prisvojila i zloupotrebljava ga na najbjedniji nacin. Necu govoriti o jadu i Kusturicinoj komercijalnoj zloupotrebi Andricevog lika, koji visi sa retrovizora u kamionima, smijesi se sa podmetaca ispod casa, zvecka na privjescima za kljuceve, itd. Slicno je i sa Principom, koji je definitivno bio nosilac drugacijih ideja od onih koje mu poturaju velikosrpski ideolozi. O kakvoj besperspektivnosti i kulturnom i civilizacijskom ponoru se radi, svjedoci i cinjenica da se jedno beznacajno etno-selo, koje se bazira ni na cemu univerzalnom, vec iskljucivo na najjadnijem populizmu, turbo-nacionalizmu i nacionalnom i vjerskom ekskluzivizmu, pravoslavlju, folkloru i slicnim stvarima koje nemaju mjesto u savremenom svijetu, proglasava milenijumskim projektom koji prevazilazi ne samo lokalne granice, vec i planetarne. One sredine koje su ipak malo otvorenije, drugacije i prosperiraju. U sumnjive poslove oko izgradnje i vlasnistva, necu da ulazim, jer me savrseno ne zanimaju. Ono nema cak ni kapacitet da se plasira kao zadnja balkanska egzotika, poput Guče naprimjer, iako je Kusturica u tome majstor, mora se priznati, a ako zelis, obrzlozit cu ti i zasto nema. Cak i da pretpostavimo nemoguce, a to je da ono dobije neki siri znacaj, u tom slucaju moze sluziti samo kao kontrapropaganda kojom se skrece paznja na nedavne zlocine pocinjene u Visegradu. Ne vjerujem da bi bilo koji strani turista koji bi zelio tamo doci, mogao izignorisati zlocine koji su se tamo desili. Ovo je doba gdje su informacije dostupne svima i dovoljno je upisati samo "Visegrad" u pretrazivac i dozivjeti uzas. Sto se mene tice, vi volite u inat "najmladji grad u Evropi", kako Nemanja kaze, "ljepsi i stariji od starog Visegrada", parafrazirajuci izvjesnog vozaca kamiona i ratnog zlocinca iz Trebinja i njegovu izjavu kako ce nakon sto ga potpuno razore "izgraditi ljepsi i stariji Dubrovnik" izgovorenu prilikom rusilackog pohoda na isti. Cudilo bi me da u jednoj takvoj sredini i funkcionise i jedan drugi princip osim najnizih emocija i iracionalnosti. Sto se tice Djavolovog segrta, nakon Nikolaidisovog teksta, pod tim imenom je postao poznat sirom ex-Jugoslavije. Kada danas kazes "djavolov segrt", vecina ljudi pomisli na istu osobu. Pored toga, meni taj "antiglobalista i ljevicar", vlasnik privatnih preduzeca i druge visemilionske imovine, postovalac Nikolaja Velimirovica i Che Guevare, pristaje i uz lik seoskog varalice sa vrlo fleksibilnim shvacanjima identiteta, ali bez obzira na svu materijalnu zadovoljstinu koju je stekao sluzeci djavlu i svakoj vlasti od koje se mogao okoristiti, stoji cinjenica da on uprkos svemu sto je cinio da dokaze suprotno, i dalje ostaje samo "musliman" za one kojima sluzi i kojima se dodvorava, sto uostalom i ti potvrdjujes u komentaru iznad. O njegovoj "slavi" i umjetnickom radu i nema se mnogo sto reci, izuzev da je vec dugi niz godina, cak i ako uzmemo u obzir onaj film koji je snimio pod Milosevicevim pokroviteljstvom dok je ovaj upravljao koljackim pohodima po Bosni i Hrvatskoj, moglo bi se reci cak od razlaza sa Sidranom, u totalnoj stvaralackoj krizi, pa mu i ne ostaje nista drugo do da sluzi svojim gazdama, gradi Potemkinova sela i pada duboko u religijski trans. Umjetnicke, pa tako i filmske nagrade, u pravilu se ne dodjeljuju iskljucivo zbog umjetnickog kvaliteta, vec tu znacajnu ulogu imaju ekonomski, politicki i drugi interesi. Srbi imaju mnogo ozbiljnije filmske stvaraoce od Nemanje, poput jednog Dusana Makavejeva naprimjer, ali Makavejev je ozbiljan umjetnik i covjek koji ima svoje dostojanstvo, pa ga se i nije tako lako moglo upregnuti u velikosrpski ideoloski stroj.