Otrovni roditelji.

[Tesla10]

Otvaram ovu temu zato što znam da ima mnogo osoba koje imaju problema sa ovakvom vrstom roditelja, a svaka pomoć je dobrodošla. Tako da bi bilo najbolje da odmah krenemo sa temom!

Dakle otrovni roditelji (a može biti i samo otrovna majka ili otrovni otac) po jednoj jednostavnoj definiciji su roditelji koji omalovažavaju, manipuliraju, sputavaju i zlostavljaju svoje dijete/cu, bilo da je to verbalno zlostavljanje ili fizičko zlostavljanje. Razlozi zbog čega vrše to zlostavljanje su mnogobrojni. Al' najvjerovatnije su i oni sami bili žrtve zlostavljanja, pa su onda samo preslikali taj obrazac zlostavljanja te ga počeli koristiti protiv svojih potomaka.

Što se mene tiče, ja imam problem sa posesivnom majkom još iz dalekog djetinjstva. Oduvijek me je volila kontrolirati. Nikada mi nije dala dok sam manji bio da nešto uradim na svoju ruku. Nikad. I to se je normalno odrazilo na moju psihu, na moj život. I dan danas želi da kontroliše moj život, i polazi joj za rukom to, ponekad . Ja u miru ne mogu popit kafu sa prijateljima (imam 20 godina). Uvijek hoće da zna gdje idem, sa kim idem i kad dolazim, a to je postalo nepodnošljivo . Ja shvatam da se roditelji brinu, ali ona je posesivna do bola. Ne želi shvatiti da nisam više mala beba, ne želi prihvatiti da sam punoljetan...A ja ne znam više šta da radim.....Na rubu sam živaca......I zato otvaram ovu temu jer znam da nas ima još sa ovim problemima u vezi roditelja.....Dajite savjete, kritike, nudite rješenja za probleme ako imate kakva, raširite svoja iskustva, molim vas! Bit će nam lakše sigurno...

[MedenoSrce]

za ovu tvoju situaciju bih ti preporucila da procitas: https://profinification.wordpress.com/2 ... -edipovca/
a sto se tice samih roditelja moram reci da sam uocila da vecina krivi roditelje sto su ovakvi i onakvi, kako su ih ostetila ali, uz izuzetak nasilja, ako nisi naucio da se nosis sa sopstvenim roditeljima nakon 20 godina onda se pitam za sta si sposoban u zivotu.
Imam ja strogog oca al sta da radim ne mogu ga vratiti u radnju i uzeti novog, sjednim sa njim, posvadjam se, ne razgovaramo ... ne slazemo se bolje ali se prihvatamo ili bar ucimo tome.

[amiliana]

Imam isti problem sa svojom majkom,doduse ja jos nisam punoljetna moja majka me skroz ogranicava sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno vecina ih izlazi, druzi se, provodi imaju svoju raju, a da ne govorim koliko samo me kontrolise i mom bratu to isto radi prema covjeku koji ima 30 godina ponasa se kao da je beba ja razumijem da sam jos mlada i da zeli da me izvede na pravi put ali problem je sto je meni uskraceno sve ono sto imaju moji vrsnjaci druzenja, izlasci, provodi imam jednu rodicu s njom ponekad izlazim i to je to ne mogu i momka imati a da ona odmah ko je on sta je on i sl.odmah kako je on neki manijak ,kriminalac sl.izludjuje me zena samo zelim da se osamostalim kao vecina svojih vrsnjaka i ponekad je dosadna.

[MedenoSrce]

I mogu preporuciti od Milice Novković "Porodični bukvar", to je teorija onoga u sta ja vjerujem sto se tice odgoja djece pa uzmi mami nek joj se nadje
Pokusaj i nju razumjeti jer se plasi da ti se nesto ne desi, u vecini slucajeva je to i razlog. Kad ti od jedne osobe ovisi spokoj, mir i sreca onda se jako tesko opustiti. Sa druge strane do jucer se nisi odvajao od nej, trebala ti je i bila involvirana u tovj zivot i sada "odjednom" ti samostalna osoba. Njoj se ta promjena desila preko noci. Pretpostavljam da si jedinac bez oca jer je to bas uobicajen obrazac.

[dezurni_ucenik]

Imam isti problem sa svojom majkom,doduse ja jos nisam punoljetna moja majka me skroz ogranicava sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno vecina ih izlazi, druzi se, provodi imaju svoju raju, a da ne govorim koliko samo me kontrolise i mom bratu to isto radi prema covjeku koji ima 30 godina ponasa se kao da je beba ja razumijem da sam jos mlada i da zeli da me izvede na pravi put ali problem je sto je meni uskraceno sve ono sto imaju moji vrsnjaci druzenja, izlasci, provodi imam jednu rodicu s njom ponekad izlazim i to je to ne mogu i momka imati a da ona odmah ko je on sta je on i sl.odmah kako je on neki manijak ,kriminalac sl.izludjuje me zena samo zelim da se osamostalim kao vecina svojih vrsnjaka i ponekad je dosadna.

Zar ti ne rece da lumpujes po East Sarajevo,da si se naputovala po Evropi...Otkud sad ovo

[amiliana]

Imam isti problem sa svojom majkom,doduse ja jos nisam punoljetna moja majka me skroz ogranicava sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno vecina ih izlazi, druzi se, provodi imaju svoju raju, a da ne govorim koliko samo me kontrolise i mom bratu to isto radi prema covjeku koji ima 30 godina ponasa se kao da je beba ja razumijem da sam jos mlada i da zeli da me izvede na pravi put ali problem je sto je meni uskraceno sve ono sto imaju moji vrsnjaci druzenja, izlasci, provodi imam jednu rodicu s njom ponekad izlazim i to je to ne mogu i momka imati a da ona odmah ko je on sta je on i sl.odmah kako je on neki manijak ,kriminalac sl.izludjuje me zena samo zelim da se osamostalim kao vecina svojih vrsnjaka i ponekad je dosadna.

Zar ti ne rece da lumpujes po East Sarajevo,da si se naputovala po Evropi...Otkud sad ovo

Putujem sa roditeljima i rodicom i sa njom izlazim ali ovdje nikakvih sloboda nemam sve sto sam obisla bilo je sa roditeljima i zahvaljujuci njima i mom bratu najvise

[dezurni_ucenik]

Imam isti problem sa svojom majkom,doduse ja jos nisam punoljetna moja majka me skroz ogranicava sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno vecina ih izlazi, druzi se, provodi imaju svoju raju, a da ne govorim koliko samo me kontrolise i mom bratu to isto radi prema covjeku koji ima 30 godina ponasa se kao da je beba ja razumijem da sam jos mlada i da zeli da me izvede na pravi put ali problem je sto je meni uskraceno sve ono sto imaju moji vrsnjaci druzenja, izlasci, provodi imam jednu rodicu s njom ponekad izlazim i to je to ne mogu i momka imati a da ona odmah ko je on sta je on i sl.odmah kako je on neki manijak ,kriminalac sl.izludjuje me zena samo zelim da se osamostalim kao vecina svojih vrsnjaka i ponekad je dosadna.

Zar ti ne rece da lumpujes po East Sarajevo,da si se naputovala po Evropi...Otkud sad ovo

Putujem sa roditeljima i rodicom i sa njom izlazim ali ovdje nikakvih sloboda nemam sve sto sam obisla bilo je sa roditeljima i zahvaljujuci njima i mom bratu najvise

Pa recimo ja bi shvatio tvoju majku donekle da nisi spomenula i brata.Ali ipak do vas je,do tebe i brata.Morate se trznut,malo i zube pokazat.Proce ti zivot.


Vjeruj mi kako vrijeme pocne da leti nakon 25.godine,nemoj sebi dopustiit da zalis za nekim stvarima.

[amiliana]

Pa recimo ja bi shvatio tvoju majku donekle da nisi spomenula i brata.Ali ipak do vas je,do tebe i brata.Morate se trznut,malo i zube pokazat.Proce ti zivot.


Vjeruj mi kako vrijeme pocne da leti nakon 25.godine,nemoj sebi dopustiit da zalis za nekim stvarima.

Sve ja to razumijem ali problem je kada god sjednem s njom da razgovaram o meni ona odmah mijenja temu ili nesto izvrce rijeci ja hocu da izludim imam starije sestre i brata koji di zaposleni ali zaboli njih briga oni su sebe obezbjedili.Problem je sto ona uopce nema razumijevanja i sluha nesumice trosi pare ni sama ne znam vise odakle joj tolike pare ko da je ministar bogte brat ima vecu platu od nje ali on barem malo stedi trosi vecinom na putovanja ali ona na gluposti bukvalno baca pare.I kada god joj spomenem nesto ona odmah ma sredit ce se to ne znam vise sta da radim stvarno nema razumijevanja nikakvog, jednom izadjem ostanem do kasno vani napravi problem.Samo hocu da se osamostalim imam dovoljno godina problem je sto mi je uskraceno druzenje sa vrsnjacima imam rodicu sa njom izlazim, i necu da mi mladost prolazi nadam se da ce doci bolje vrijeme i da ce biti bolje makar malo.

[tendzera]

Da imam taj problem ja bih to lako riješio. Samo bi im rekao ako nastavite ovako ja idem za Siriju.

[DZONPI]

Isti slucaj tukla me stara ko konja.Rezultat otiso sa 18 od kuce pijo udaro po bobicama i smijalicama posto pravi ulicar.na kraju sam se vratio kuci ali i ona se promjenila kaze pokaja la se htjela samo da me zastiti.Dakle kako god uzvrati joj istom mjerom tj gdje je najvise boli pa da je 100 puta mater.

[sema911s]

@tesla bio u slicnoj situaciji, starci se i danas petljaju u sve i svasta, ali poprilicno muku rijesio tako sto sam se odselio, nisam im daleko dodjem im ono kada mogu provedem dan dva, ako imas mogucnosti i hrabrosti na takav korak probaj, al roditelji ko roditelji brinu o tebi, neki znaju da naprave distancu neki ne, isto ko ti nisam mogao nigdje maknut da oni ne upetljaju se, skim si gdje si sta radis.
i ono najgore sve ce oni za tebe a ti samo trebas da sjedis i kada zivot krene ti ostanes nespreman i nahebes

[Truba]

trebas pokazati zube

[almir90]

Većina je imala istih problema, neki riješe, neki ne. Ja sam imao istih problema. Da li je to da roditeljska ljubav, pa prevelika opsesivnost sa djecom, pogotovo majki sa muškom djecom, gdje često bude konflikt u braku radi sina, lično doživio. Meni je trebalo 23 godine da se skontam i riješim taj problem. Nažalost, niko od nas ne konta da očeva strogoća nikad nije bez razloga, da je ona tu da bi od tebe napravio čovjeka koji će sutra u svoj život da krene. Dok, sa druge strane majke, te koje popuštaju, pa gledaju da ugađaju, a ne shvaćaju (ili shvaćaju, ali im je teško to prihvatiti) da od sina prave same većeg "maminog sina", običnog mekušca, koji sutra neće ništa sam znati. Ja sam imao iste probleme, i jednostavno, nakon svih problema, što ličnih, što koji su se stvorili među roditeljima, na kraju skontao da mi je veći prijatelj stari, koji sa svojim spregama i strogim ponašanjem je samo htio da sutra kroz život znam sam funkcionisati, a ne da za svaku sitnicu "moram zvati mamu".

Ja sam jednostavno počeo se udaljavati od majke, i sa vremenom, i nizom nekih sukoba i problema, riješio sve to. Pođe ona ponekad, mada ja to sada odmah sasiječem u korijenu. Nisam se u potpunosti odijelio, ista je kuća, u principu sa dva stana, ja svoj ulaz i sve odvojeno imam, ja sebi, oni sebi, i svako se brine za sebe. Jednostavno najbolje rješenje za sve, i za mene, i za brak roditelja. Jer, ovakve stvari kad majka previše "mazi i gladi" djecu, uvijek je problem u braku roditelja, to konstantno sukobljavanje "dvije struje", samo što dijete kao dijete mora samo skontati ko je u pravu. U većini slučajeva to bude otac, jer sprega često ispadne korisna. Normalno, ima slučajeva gdje se dobije i kontra efekat, da dijete postane još veći problem. Ali, o tome ne bih mogao pričati, nemam sa time iskustva.

[Zeljoooo]

Imam isti problem sa svojom majkom,doduse ja jos nisam punoljetna moja majka me skroz ogranicava sve sto imaju moji vrsnjaci meni je uskraceno vecina ih izlazi, druzi se, provodi imaju svoju raju, a da ne govorim koliko samo me kontrolise i mom bratu to isto radi prema covjeku koji ima 30 godina ponasa se kao da je beba ja razumijem da sam jos mlada i da zeli da me izvede na pravi put ali problem je sto je meni uskraceno sve ono sto imaju moji vrsnjaci druzenja, izlasci, provodi imam jednu rodicu s njom ponekad izlazim i to je to ne mogu i momka imati a da ona odmah ko je on sta je on i sl.odmah kako je on neki manijak ,kriminalac sl.izludjuje me zena samo zelim da se osamostalim kao vecina svojih vrsnjaka i ponekad je dosadna.

Zar ti ne rece da lumpujes po East Sarajevo,da si se naputovala po Evropi...Otkud sad ovo

Putujem sa roditeljima i rodicom i sa njom izlazim ali ovdje nikakvih sloboda nemam sve sto sam obisla bilo je sa roditeljima i zahvaljujuci njima i mom bratu najvise

Pa nema zena povjerenja u tebe. Napravice ti ko dijete pa eto belaja!

[SaraFina]

Ja nisam za poduzimanje nikakvih drasticnih mjera kad je roditeljska paznja u pitanju. Jednostavno svi ćemo danas ili sutra doći u poziciju da imamo odredjene strahove kad su naša sopstvena djeca u pitanju.
Isto tako ni pretjerano nerviranje ni izazivanje sebi frustracija i bijesa ne vodi ničemu dobrom u konačnici ..

Svi mi mladi osjetimo se sputano roditeljskom brigam i paznjom no na kako ona izgledala posesivna u 99% slučajeva nije zlonamjerna, već je izraz brige i strahova.

Neki se od njih jednostavno loše nose s tim strahovima i kroz danonocnu kontrolu odraslih djevojaka i mladica zele sebi olakšati ..

Iskreno govoreći ne zivimo ni u bezbijednim vremenima i u gradovima se dogadja svašta ..

Bez obzira koliko se mi odraslo osjećali i po godinama i po zrelosti to roditeljima ne znači ništa .. Oni svoju pokroviteljsku prirodu mogu obuzdati ali zatomiti nikako.

Zato im uvijek treba reći gdje idete i koliko namjeravate ostati ako ste već u zajednici.

Kad budete zivjeli samostalno i okovi će popustiti.

Glupo je medjutim i narušavati medjuporodicne odnose banalnostima.

Pa ako oni ili VI dodjete do stepena kad vidite da ćete prevrsiti stvarno mjeru s koje će povratak na staro biti mukotrpan proces, onda svakako staviti tačku na i.
Osamostalit se ako ste finansijski neovisni.

[sedma_7]

Pročitala sam ovu knjigu. Dobra knjiga, i korisni savjeti, međutim to kod nas ne pije vode, bar ne kod većine, šta očekivati od roditelja koji nisu pročitali nijednu knjigu u svom životu i koji su se (obzirom na materijalnu situaciju), morali danonoćno borit da bi preživjeli i odgojili nas. Ja sam lično to pokušala sa svojim ocem, međutim, svaka rasprava sa njim završava, "šta se praviš pametna", "svi mu filozofiraju i "drkaju k****", tipično bosanski.

S druge strane, treba shvatiti i roditelje, i oni su imali roditelje, Bog zna kakav su oni imali odgoj i sa čim su se svre sretali. Ja konkretno znam da je otac imao strogog oca koji ni njemu ni sestrama nikada nije pružio mrvu ljubavi, oca u čijem se prisustvu nije smjelo nasmijati, a kamoli našaliti, oca koji je bio sve samo ne otac. Sve što znam jeste da takve odnose treba saburljivo popravljati, i to je duga priča koja se ne može riješiti za godinu-dvije, a kamoli za mjesec, kako sam ja naivno mislila.

[sedma_7]

Ja nisam za poduzimanje nikakvih drasticnih mjera kad je roditeljska paznja u pitanju. Jednostavno svi ćemo danas ili sutra doći u poziciju da imamo odredjene strahove kad su naša sopstvena djeca u pitanju.
Isto tako ni pretjerano nerviranje ni izazivanje sebi frustracija i bijesa ne vodi ničemu dobrom u konačnici ..

Svi mi mladi osjetimo se sputano roditeljskom brigam i paznjom no na kako ona izgledala posesivna u 99% slučajeva nije zlonamjerna, već je izraz brige i strahova.

Neki se od njih jednostavno loše nose s tim strahovima i kroz danonocnu kontrolu odraslih djevojaka i mladica zele sebi olakšati ..

Iskreno govoreći ne zivimo ni u bezbijednim vremenima i u gradovima se dogadja svašta ..

Bez obzira koliko se mi odraslo osjećali i po godinama i po zrelosti to roditeljima ne znači ništa .. Oni svoju pokroviteljsku prirodu mogu obuzdati ali zatomiti nikako.

Zato im uvijek treba reći gdje idete i koliko namjeravate ostati ako ste već u zajednici.

Kad budete zivjeli samostalno i okovi će popustiti.

Glupo je medjutim i narušavati medjuporodicne odnose banalnostima.

Pa ako oni ili VI dodjete do stepena kad vidite da ćete prevrsiti stvarno mjeru s koje će povratak na staro biti mukotrpan proces, onda svakako staviti tačku na i.
Osamostalit se ako ste finansijski neovisni.

Generalno, meni pažnja i briga roditelja ne smeta, niti imam problem reći gdje idem, šta radim i koliko ću ostat, ako normalno i ugodno komuniciramo, pod time mislim da se ne osjećam kao rob, već da imam svoju slobodu da izrazim mišljenje. Ono što mi smeta, tačnije, što mi je zasmetalo otkako sam se vratila sa fakulteta je otac, koji 25 godina nije bio u mom životu, i sad odjednom želi to da bude, i to ne na fin, već na grub način, glupo je reći, ali kao da mi na neki način ne da da odrastem. Generalno, ima jako loše mišljenje o ženama, svaka žena koja je iole samostalna i misli svojom glavom je njemu "glupa", u biti kad skontam, njemu je svako glup, i svako je ovakav/ili onakav, zastidim se jer imam osjećaj da u svojih 50-55godina još nije naučio kako se razgovara sa ljudima.
Živimo na selu, njemu je glupo kada neko priča o poljoprivredi (šta on ima pričat sa seljacima), glupo mu je kada ljudi pričaju male priče (small talk), ćaskanje, u biti ne znam da li postoji ijedna stvar koja njemu nije glupa ili ružna. Snahini roditelji su mu glupi, ne voli da provodi vrijeme s njima, moji prijatelji su glupi, mamina zanimanja (bavi se restauracijom stvari) su glupa, moj brat je glup jer ima 30 godina i nije bahat kao on. Generalno, mislim da pati od borderline poremećaja, volio bi da ga svi vole, ali ništa ne radi po tom pitanju, da se su svi prema njemu super, dok je on istovremeno govno... a ne može tako jarane... ne ide... Po načinu na koji komunicira i kako se ponaša, nekad imam osjećaj da sam ja odrasla a on dijete (duri se, ljuti i naprasno reaguje). Ako se majka, brat, snaha i ja zezamo, glupo je reć al njemu je krivo, i upilji se u tv, i prevrće očima. Sva ta "ljutitost", i njegova naprasna raspoloženja mene strašno pogađaju... Ne znam jel taj čovjek ikad osjetio šta je ljubav i briga za drugog, apsolutni emotivni bogalj.

[SaraFina]

Ja nisam za poduzimanje nikakvih drasticnih mjera kad je roditeljska paznja u pitanju. Jednostavno svi ćemo danas ili sutra doći u poziciju da imamo odredjene strahove kad su naša sopstvena djeca u pitanju.
Isto tako ni pretjerano nerviranje ni izazivanje sebi frustracija i bijesa ne vodi ničemu dobrom u konačnici ..

Svi mi mladi osjetimo se sputano roditeljskom brigam i paznjom no na kako ona izgledala posesivna u 99% slučajeva nije zlonamjerna, već je izraz brige i strahova.

Neki se od njih jednostavno loše nose s tim strahovima i kroz danonocnu kontrolu odraslih djevojaka i mladica zele sebi olakšati ..

Iskreno govoreći ne zivimo ni u bezbijednim vremenima i u gradovima se dogadja svašta ..

Bez obzira koliko se mi odraslo osjećali i po godinama i po zrelosti to roditeljima ne znači ništa .. Oni svoju pokroviteljsku prirodu mogu obuzdati ali zatomiti nikako.

Zato im uvijek treba reći gdje idete i koliko namjeravate ostati ako ste već u zajednici.

Kad budete zivjeli samostalno i okovi će popustiti.

Glupo je medjutim i narušavati medjuporodicne odnose banalnostima.

Pa ako oni ili VI dodjete do stepena kad vidite da ćete prevrsiti stvarno mjeru s koje će povratak na staro biti mukotrpan proces, onda svakako staviti tačku na i.
Osamostalit se ako ste finansijski neovisni.

Generalno, meni pažnja i briga roditelja ne smeta, niti imam problem reći gdje idem, šta radim i koliko ću ostat, ako normalno i ugodno komuniciramo, pod time mislim da se ne osjećam kao rob, već da imam svoju slobodu da izrazim mišljenje. Ono što mi smeta, tačnije, što mi je zasmetalo otkako sam se vratila sa fakulteta je otac, koji 25 godina nije bio u mom životu, i sad odjednom želi to da bude, i to ne na fin, već na grub način, glupo je reći, ali kao da mi na neki način ne da da odrastem. Generalno, ima jako loše mišljenje o ženama, svaka žena koja je iole samostalna i misli svojom glavom je njemu "glupa", u biti kad skontam, njemu je svako glup, i svako je ovakav/ili onakav, zastidim se jer imam osjećaj da u svojih 50-55godina još nije naučio kako se razgovara sa ljudima.
Živimo na selu, njemu je glupo kada neko priča o poljoprivredi (šta on ima pričat sa seljacima), glupo mu je kada ljudi pričaju male priče (small talk), ćaskanje, u biti ne znam da li postoji ijedna stvar koja njemu nije glupa ili ružna. Snahini roditelji su mu glupi, ne voli da provodi vrijeme s njima, moji prijatelji su glupi, mamina zanimanja (bavi se restauracijom stvari) su glupa, moj brat je glup jer ima 30 godina i nije bahat kao on. Generalno, mislim da pati od borderline poremećaja, volio bi da ga svi vole, ali ništa ne radi po tom pitanju, da se su svi prema njemu super, dok je on istovremeno govno... a ne može tako jarane... ne ide... Po načinu na koji komunicira i kako se ponaša, nekad imam osjećaj da sam ja odrasla a on dijete (duri se, ljuti i naprasno reaguje). Ako se majka, brat, snaha i ja zezamo, glupo je reć al njemu je krivo, i upilji se u tv, i prevrće očima. Sva ta "ljutitost", i njegova naprasna raspoloženja mene strašno pogađaju... Ne znam jel taj čovjek ikad osjetio šta je ljubav i briga za drugog, apsolutni emotivni bogalj.

Ne znam kakvi su ti odnosi izmedju roditelja ali kako sam shvatila iz ovog pojašnjenja, ni mama nema odveć blizak odnos s ocem?
Mislim da je tvoj tata iz nekog razloga pomalo nesretna osoba i ne zna kako pokazati osjećaje pa se trudi sve ono dobro i pozitivno izvrgnuti ruglu. Pokušajte popričati s njim odvojeno i ti i brat i majka.
Mozda ga razgovor opusti.
Ko zna da li se osjeća i izopceno zbog vaše ocigledne bliskosti a ne zna kako da vam se emotivno priblizi.
Recite mu mozda da vaši osjećaji prema njemu takodje su snazni kao i prema majci te da bi odredjena doza prisnosti i opustenosti i produbila ih.

[Bansuri]

Što se mene tiče, ja imam problem sa posesivnom majkom još iz dalekog djetinjstva. Oduvijek me je volila kontrolirati. Nikada mi nije dala dok sam manji bio da nešto uradim na svoju ruku. Nikad. I to se je normalno odrazilo na moju psihu, na moj život. I dan danas želi da kontroliše moj život, i polazi joj za rukom to, ponekad . Ja u miru ne mogu popit kafu sa prijateljima (imam 20 godina). Uvijek hoće da zna gdje idem, sa kim idem i kad dolazim, a to je postalo nepodnošljivo . Ja shvatam da se roditelji brinu, ali ona je posesivna do bola. Ne želi shvatiti da nisam više mala beba, ne želi prihvatiti da sam punoljetan...A ja ne znam više šta da radim.....Na rubu sam živaca......I zato otvaram ovu temu jer znam da nas ima još sa ovim problemima u vezi roditelja.....Dajite savjete, kritike, nudite rješenja za probleme ako imate kakva, raširite svoja iskustva, molim vas! Bit će nam lakše sigurno...

Okej Tesla sad ću ti reć šta mislim al samo na osnovu ovog što si napisao,a mislim da nam nisi skroz približio situaciju,
jedini primjer koji si naveo je izlazak s prijateljima i kako ona oće da zna sve o svakom izlasku,
što je apsolutno prirodno za svaku mater, dok si još u gnijezdu jel

Punoljetnost je samo riječ, to se pokazuje djelima,
svaki klinac na planeti oko dvadesete je „punoljetan“, i onaj koji dangubi 24/7 čekajući zalogaje svake vrste, ležeći,
i onaj koji zarađuje zalogaj odvojeno, samostalno.
Dakle dok god nisi iole, ikako, imalo ovo drugo ne mogu vidjet razlog da se žališ

imam isto godina ko ti, razumijem da na to gledaš kao na ogroman problem,
(sudeći po očajnom tonu posta i epitetu koji si naveo u naslovu) ali iz napisanog se jdnostavno ne čini strašno

Nisi nam reko kako je to uticalo na tvoju psihu i život, ali ja nagađam da je i njena posesivnost u granicama normale, sve dok znaš koji broj cipela/tena nosiš i dok god te ne mora zvat da te obavijesti da trebaš jest kako ne bi umro, ono uredu si onda ispao

Ne pušta te da išta uradiš sam? Pokaži da možeš, da znaš, da želiš.
Ne pušta te od malih nogu, sve ti je servirano i nisi ništa nikad naučio? Pa samo tvoje prepoznavanje „problema“ znači da trebaš i uradit nešto povodom toga, da trebaš u akciju, dakle ako nisi nikad skuhao nešto, otišao po rodni list ili našao sam sebi farmerke da štimaju, brate reci joj hvala, volio bih da sjedneš i odmoriš, želim to uradit sam ili sl...imam dovoljno godina i želje da budem sposobana individua

Zbilja navodim glupe primjere; kuhanje, cipele itd. A eto u odgovoru ćeš mi valjda reć jesu li ovakve banalne stvari u pitanju ili nešto veće

Možda je problem u tvojoj percepciji, ako te i nazove previše puta za jedan izlazak, pa samo joj daj informacije koje traži, a traži ih jer ima pravo, i probaj se ne nervirat, zbij neku šalu da se zaejdno kratko nasmijete i reci joj doviđenja

Ako si jedinac, to je i više nego normalno
Imam relativno slične probleme, ali o tome dr put
Vršnjaci smo, razumijem i želim ti pomoć, ako ti je neugodno tu dalje razglabat, može i u pp
korisna je tema, samo nam daj više informacija

[lokalni_razdjevicar]

Otvaram ovu temu zato što znam da ima mnogo osoba koje imaju problema sa ovakvom vrstom roditelja, a svaka pomoć je dobrodošla. Tako da bi bilo najbolje da odmah krenemo sa temom!

Dakle otrovni roditelji (a može biti i samo otrovna majka ili otrovni otac) po jednoj jednostavnoj definiciji su roditelji koji omalovažavaju, manipuliraju, sputavaju i zlostavljaju svoje dijete/cu, bilo da je to verbalno zlostavljanje ili fizičko zlostavljanje. Razlozi zbog čega vrše to zlostavljanje su mnogobrojni. Al' najvjerovatnije su i oni sami bili žrtve zlostavljanja, pa su onda samo preslikali taj obrazac zlostavljanja te ga počeli koristiti protiv svojih potomaka.

Što se mene tiče, ja imam problem sa posesivnom majkom još iz dalekog djetinjstva. Oduvijek me je volila kontrolirati. Nikada mi nije dala dok sam manji bio da nešto uradim na svoju ruku. Nikad. I to se je normalno odrazilo na moju psihu, na moj život. I dan danas želi da kontroliše moj život, i polazi joj za rukom to, ponekad . Ja u miru ne mogu popit kafu sa prijateljima (imam 20 godina). Uvijek hoće da zna gdje idem, sa kim idem i kad dolazim, a to je postalo nepodnošljivo . Ja shvatam da se roditelji brinu, ali ona je posesivna do bola. Ne želi shvatiti da nisam više mala beba, ne želi prihvatiti da sam punoljetan...A ja ne znam više šta da radim.....Na rubu sam živaca......I zato otvaram ovu temu jer znam da nas ima još sa ovim problemima u vezi roditelja.....Dajite savjete, kritike, nudite rješenja za probleme ako imate kakva, raširite svoja iskustva, molim vas! Bit će nam lakše sigurno...

mišomor će riješiti situaciju.

[Tesla10]

Da dignemo malo temu...

[djana h]

Otvaram ovu temu zato što znam da ima mnogo osoba koje imaju problema sa ovakvom vrstom roditelja, a svaka pomoć je dobrodošla. Tako da bi bilo najbolje da odmah krenemo sa temom!

Dakle otrovni roditelji (a može biti i samo otrovna majka ili otrovni otac) po jednoj jednostavnoj definiciji su roditelji koji omalovažavaju, manipuliraju, sputavaju i zlostavljaju svoje dijete/cu, bilo da je to verbalno zlostavljanje ili fizičko zlostavljanje. Razlozi zbog čega vrše to zlostavljanje su mnogobrojni. Al' najvjerovatnije su i oni sami bili žrtve zlostavljanja, pa su onda samo preslikali taj obrazac zlostavljanja te ga počeli koristiti protiv svojih potomaka.

Što se mene tiče, ja imam problem sa posesivnom majkom još iz dalekog djetinjstva. Oduvijek me je volila kontrolirati. Nikada mi nije dala dok sam manji bio da nešto uradim na svoju ruku. Nikad. I to se je normalno odrazilo na moju psihu, na moj život. I dan danas želi da kontroliše moj život, i polazi joj za rukom to, ponekad . Ja u miru ne mogu popit kafu sa prijateljima (imam 20 godina). Uvijek hoće da zna gdje idem, sa kim idem i kad dolazim, a to je postalo nepodnošljivo . Ja shvatam da se roditelji brinu, ali ona je posesivna do bola. Ne želi shvatiti da nisam više mala beba, ne želi prihvatiti da sam punoljetan...A ja ne znam više šta da radim.....Na rubu sam živaca......I zato otvaram ovu temu jer znam da nas ima još sa ovim problemima u vezi roditelja.....Dajite savjete, kritike, nudite rješenja za probleme ako imate kakva, raširite svoja iskustva, molim vas! Bit će nam lakše sigurno...

Nista bez razgovora,smireno popricaj sa njom,uvijek i iznova,s vremenom ces joj dokazati dosta stvari.
Mada, mislim,da i ti sve to sam dopustas,ne moze te niko kontrolisati ako ti to ne zelis.
Dopusti da zna ono sto bi trebala kao majka znati,ali ne dozvoli da manipulise tobom.
Tema je stara i ne znam da li si do sad ista bolje postigao u tom vasem odnosu?
Drugi,ukljucujuci i roditelje nas kontrolisu i upravljaju nama onoliko koliko mi to dozvolimo.
Sve je do tebe.
Ali,nemoj biti grub prema majci,polako,razgovorom se sve moze postici.
Budi uvjerljiv i pokazi da ti je stalo do njene brige,ali...da imas svoj zivot i zelje.

[mariner]

Ljudi generalno imaju dosta otrova, nekad ga cuvaju pa ponekad iscuri, nekad ga prosipaju posvuda gdje treba i netreba, nekad nece da ga prosipaju a znaju da ga imaju pa ponekad taj otrov otruje i njih same a obicno cim pocnu prosipati otrov po drugima sebe oslobode samo trovanja.

Trovanje po nekim autorima je prirodna sklonost a po nekima nakupljeni otrov zbog nezadovoljstva sobom ili svojim zivotom.
Nekad otrov stoji iz davnih dana djetinjstva nakupljen pa se kasnije pocinje prosipati kad navali da se preljeva.

Roditelji da bi bili roditelji bi trebalo da budu potpuno ili prilicno oslobodjeni otrova. Ako znaju za svoj otrov i kontrolisu njegov izliv na mjesto gdje bi se trebao odlagati otpad onda djeca mogu biti postedjena trovanja, ako ne znaju to odlagati onda truju svoju djecu neznajuci za to.

Neznanje je najveci problem!
Nekad je neznanje zbog izrazito male inteligencije pa nesposobnost uvida u svoje ponasanje zbog cega stradaju djeca, trovanje glupih roditelja.
Nekad ovi manje ineligentni roditelji zele dobro svojoj djeci ali zbog svog neznanja i nesposobnost uvida prosipaju otrov.
Nekad oni zele potpunu sadisticku kontrolu nad djecom blokirajuci njihovu spontanost i razvoj zdrave licnosti. Sadisticki roditelji truju fizickim zlostavljanjem i verbalnim zlostavljanjem, a pasivno agresivni roditelji to rade podmuklim majstorijama: ismijavanje, postidjivanje, sputavanje da djeca izraze svoje emocije ili razmisljanja, bockanje, neslusanje kad im se govori..itd.
Intigentni sadisticki roditelji su opasni demoni koji majstorski truju a da se to moze uspjesno sakriti.
Strasljivi roditelji znaju trovati preljevanjem svog otrova na djecu zbog arhaicnih vjerovanja u demone, vraga, sihre, dzine, satanu, crnu macku, grmljavinu, babarogu..iitd
Strasljivu roditelji zbog svog otrova iz djetinjstva i nerjesenih svojih strahova preljeva otrov na djecu prezastitnicki ih grle i sputavaju individualni razvoj.
Shizoidni roditelji zbog svoje emoc.krutosti ne moze da djeci prenese sjaj u ocima i da budu njihova emocionalna luka. Nezainteresovani roditelji ne mogu da djeci pruze adekvatnu emocionalnu klimu pa djeca produkuju fantazije zamjenskih roditelja ili traze druge licnosti koje mogu biti zamjena za roditelje. Ovi se osjecaju kao da ne pripadaju svojoj obitelji.

Jedan psiholog je spomenuo da svako mora tokom djetinjstva proci kroz frustracije i uskrate i nazvao je to optimalna frustracija, male doze frustracija i razocarenja tokom individuacije su neophodne i neizbjezne a i prihvatljive, ako se dogode jake narcisticke ozljede kod djece zbog nedostatka empatije majke to stvara rascjep koji se citav zivot vuce. Nedostatak majcinske empatije je gore od zastrasivanja sadiste i vodi u duboke poremecaje licnosti.
Otrov roditelja moze biti ozbiljan problem kod odredjenih tipova licnosti djece a nekad se to kobno zavrsava.

Ako je otac autoritarni sadista a majka mazohisticki njezna proizvesce pasivno femininog sina, povucen, tih, submisivan, mazohist, strasljiv, pa i homoseksualan bilo latentno ili manifestno sklon potcinjavanju autoritetima. Ako se taj sin poistovjeti sa njim i njegovim modelom ponasanja onda ce proizvesti sina tiranina sadistu koji rusi sve autoritete pred sobom.
Agresivnost je neophodna kod djeteta kao pomocno sredstvo borbe za svoje ja i takva agresija nije otrov ona je pozeljna i normalna, gdje god roditelji blokiraju individuaciju djeteta tu je opravdano djetetovo nastojanje da uspostavi put za svoje ja, zato je potrebno da se naleti na frustracije koje daju povoda za put Iindividualizacije licnosti.

[BarbaDue]

Ja sam imao stroge roditelje pogotovo baba, /otrovne/ taj pojam ne bih upotrijebio pregrubo je. Zabranjivali su mi kao i tebi neke stvari, i tada sam bivao nezadovoljan. Međutim, danas smatram malo drugačije, imali su oni još prostora za svoju strogoću, bilo bi to bolje po mene. Pogotovo im zamjeram što nisu u meni stvorili radnu naviku.

[123magija]

.