OSVETA JE GORKA

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/04/2005 09:05

[img]http://www.ipc.lt/liet/old/dalel/orwel2.jpg[/img] [size=150]Razumno govoreći, ono što bi trebalo da bude osveta ne postoji. Osveta je čin koji želite da izvršite kada ste nemoćni i zbog toga što ste nemoćni: ta želja iščezava zajedno sa nestajanjem osjećaja bespomoćnosti.[/size] [color=white]______________________________________________________[/color][size=117][i]The Tribune, 9. novembar 1945.[/i][/size] wrote:Kada god pročitam fraze poput "suđenja krivcima za rat", "kažnjavanja ratnih zločinaca" i tome slično, vrati mi se u sjećanje nešto što sam ranije ove godine vidio u jednom zarobljeničkom logoru u južnoj Nemačkoj.

Još jednom dopisniku i meni logor je pokazivao omanji bečki Jevrejin koji je pripadao službi američke vojske zaduženoj za ispitivanje zarobljenika. Bio je to živahan mladić star oko dvadeset pet godina, svijetle kose i prijatnog izgleda. Politički je bio znatno obrazovaniji nego prosječan američki oficir, pa je bilo zadovoljstvo biti u njegovom društvu. Logor se nalazio na jednom aerodromu i, nakon obilaska zatvora, naš vodič nas je odveo u hangar gde su bili "izloženi" zatvorenici drugačiji od ostalih.

Na jednom kraju hangara desetak ljudi je ležalo u redu na betonskom podu. Objašnjeno nam je da su to SS-oficiri izdvojeni od ostalih zarobljenika. Među njima se nalazio čovek u pohabanoj civilnoj odjeći koji je prekrio lice rukom i očigledno spavao. Imao je neobična i stravično deformisana stopala. Bila su sasvim simetrična, ali skupljena u neuobičajen, okrugao oblik, tako da su više ličila na konjska kopita nego na bilo šta ljudsko. Kako smo se približavali grupi, mali Jevrejin bivao je sve uzbuđeniji.

"To je prava svinja!", rekao je i iznenada zamahnuo teškom vojničkom čizmom, upućujući čovjeku koji je ležao snažan udarac pravo u izbočinu jednog od njegovih deformisanih stopala.

"Diži se, svinjo!", urlao je dok se čovjek budio, da bi zatim ponovio nešto slično na nemačkom. Zatvorenik se uspravio i, iščekujući nešto, nespretno stajao. Bjesneći sve više - zapravo je gotovo igrao dok je govorio - Jevrejin nam je ispričao detalje o tom zatvoreniku. Bio je to "pravi nacista": njegov partijski broj je ukazivao na to da je bio član gotovo od samog početka, i u političkom krilu SS-a zauzimao je položaj koji je odgovarao generalskom činu. Moglo se sa sigurnošću tvrditi da je bio zadužen za koncentracione logore i da je nadzirao mučenja i pogubljenja. Ukratko, predstavljao je sve ono protiv čega smo se borili proteklih pet godina.

U međuvremenu, proučavao sam njegovu pojavu. I ako bismo zanemarili utisak kakav obično ostavlja otrcan, neuhranjen i neobrijan čovjek koji je odskora zatvoren, on je bio jedan odvratan primerak. Nije, međutim, djelovao surovo ili na bilo koji način zastrašujuće: izgledao je pomalo neurotično i, na neki priprost način, intelektualno. Njegove blijede, lukave oči bile su deformisane jakim naočarima. Mogao je biti raščinjeni sveštenik, glumac koga je upropastio alkohol ili medijum u spiritističkim seansama. Ljude vrlo slične njemu viđao sam po jeftinim londonskim pansionima ili u čitaonici Britanskog muzeja. Bilo je vrlo jasno da je mentalno neuravnotežen - stanje zdravlja njegovog razuma je bilo zaista sumnjivo, mada je u tom trenutku bio dovoljno pri sebi da bude uplašen od mogućnosti novog udarca. Pa ipak, sve što mi je Jevrejin govorio o njemu moglo je biti istina, i vjerovatno je bilo! Tako se nacistički mučitelj iz mašte, taj monstruozni lik protiv koga smo se godinama borili, pretvorio u tog kukavnog bijednika, kome očigledno nije trebala kazna, nego neka vrsta psihijatrijskog liječenja.

Kasnije smo vidjeli nova ponižavanja. Drugom SS-oficiru, visokom, mišićavom čoveku, bilo je naređeno da se skine do pojasa i pokaže nam oznaku svoje krvne grupe istetoviranu pod pazuhom; treći je bio natjeran da objasni kako je lagao o svojoj pripadnosti SS-u i pokušao da se provuče kao običan vojnik Vermahta. Pitao sam se da li Jevrejinu ta novootkrivena moć koju je demonstrirao pričinjava ikakvo zadovoljstvo. Zaključio sam da nije stvarno uživao, nego da je samo - poput muškarca u javnoj kući, dječaka koji puši svoju prvu cigaretu ili turiste koji obilazi galeriju slika - uvjeravao sebe da uživa i ponašao se onako kako je isplanirao onih dana kada je bio bespomoćan.

Besmisleno bi bilo kriviti bilo kog njemačkog ili austrijskog Jevrejina za vraćanje duga nacistima. Samo Bog zna kakve je sve dugove taj čovjek imao da izravna; vrlo je vjerovatno da mu je cijela porodica pobijena; konačno, čak i objesni udarac upućen zatvoreniku nije skoro ništa u poređenju sa zločinima koje je počinio Hitlerov režim. Međutim, ta me je scena, kao i mnogo drugih stvari koje sam vidio u Nemačkoj, navela da zaključim da je čitava ideja osvete i kažnjavanja samo dječja maštarija. Razumno govoreći, ono što bi trebalo da bude osveta ne postoji. Osveta je čin koji želite da izvršite kada ste nemoćni i zbog toga što ste nemoćni: ta želja iščezava zajedno sa nestajanjem osjećaja bespomoćnosti.

Ko to 1940. godine ne bi radosno poskočio na samu pomisao da će vidjeti SS-oficire tučene i ponižavane? Ali onda kada su takve stvari postale moguće, to je djelovalo pomalo patetično i odvratno. Priča se da je, kada je Musolinijev leš bio javno izložen, jedna starica izvukla revolver i u njega ispalila pet hitaca, uzvikujući: "Ovo ti je za mojih pet sinova!" Novine često izmišljaju takve priče, ali bi ova mogla biti istinita. Pitam se koliko joj je zadovoljstvo pričinilo tih pet hitaca, o kojima je ona, bez sumnje, sanjala godinama. Međutim, uslov da Musoliniju može prići dovoljno blizu kako bi pucala na njega, bio je da on bude mrtav.

Javnost ove zemlje je u toj mjeri odgovorna za čudovišni mirovni sporazum koji se sada nameće Njemačkoj, što je propustila da predvidi da kažnjavanje neprijatelja neće donjeti nikakvu satisfakciju. Mi mirno posmatramo zločine poput progona svih Njemaca iz Istočne Pruske - zločine koje u nekim slučajevima ne bismo mogli spriječiti, ali smo barem protiv njih mogli protestovati - jer su nas Njemci razjarili i preplašili, pa smo bili ubjeđeni da, onda kada budu poklekli, nećemo osjećati nikakvo sažaljenje prema njima. Mi nastavljamo takvu politiku ili dozvoljavamo drugima da je u naše ime sprovode, jer u podsvjesti osjećamo da smo riješili da kaznimo Nemačku, pa to treba i da učinimo. U stvari, u ovoj zemlji je preostalo malo prave mržnje prema Njemačkoj, a pretpostavljam da je još manje ima u okupacionim snagama. Samo se manjina sadista, kojoj se odnekud moraju pružati "zvjerstva", revnosno interesuje za lov na ratne zločince i kvislinge. Ako biste običnog čovjeka pitali za koje bi zločine trebalo suditi Geringu, Ribentropu i ostalima, ne bi znao da vam kaže. Kažnjavanje tih monstruma je nekako prestalo da bude privlačno onda kada je postalo moguće: štaviše, kad su se jednom našli iza brave, gotovo da su prestali da budu monstrumi.

Nažalost, čovjeku je obično potreban neki konkretan događaj da bi otkrio šta zaista osjeća. Evo još jedne uspomene iz Nemačke. Par sati nakon što je francuska vojska zauzela Štutgart, jedan belgijski novinar i ja ušli smo u grad u kome je još vladao nered. Belgijanac je tokom rata radio u evropskom servisu Bi-Bi-Sija i, poput gotovo svih Francuza i Belgijanaca, imao je prema "Švabama" mnogo tvrđi stav nego što bi ga imao kakav Englez ili Amerikanac. Svi glavni mostovi prema gradu bili su uništeni, pa smo u grad morali ući preko malog pješačkog mosta, koji su Njemci očigledno žestoko branili. Pri dnu stepenica je nauznak ležao jedan mrtav njemački vojnik. Njegovo lice bilo je žuto poput voska. Neko mu je na prsa položio stručak jorgovana koji je cvjetao svuda unaokolo.

Dok smo prolazili, Belgijanac je okrenuo lice. Kada smo skoro prešli most, priznao mi je da mu je to bilo prvi put da vidi ljudski leš. Pretpostavljam da mu je bilo oko trideset pet godina, a tokom četiri godine je preko radija širio ratnu propagandu. U toku narednih nekoliko dana, njegovi stavovi su se znatno promijenili. S gnušanjem je posmatrao grad razrušen bombama i ponižavanja Njemaca, a jednom je i intervenisao kako bi sprečio jedan posebno neprijatan slučaj pljačke. Kada je odlazio, ostatak kafe koju smo sa sobom donijeli dao je Njemcima kod kojih smo odsjeli. Sedmicu dana prije toga, on bi se vjerovatno zgražavao nad idejom poklanjanja kafe "Švabama." Ali su njegova osjećanja, kako mi je rekao, pretrpjela promjenu kada je vidio ce pauvre mort (onog jadnog mrtvaca) pored mosta: to mu je odjednom razjasnilo značenje rata. Pa ipak, da smo u grad ušli drugim putem, mogao je biti pošteđen iskustva da vidi jedan od - pretpostavljam - dvadeset miliona leševa koje je ovaj rat proizveo.

Prevod: B.M.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/04/2005 11:34

Ne pije vode...?

furlan · Post by **furlan** » 29/04/2005 11:41

U Bosni ne,jer ne znam ko rece"U Bosni je osveta sladja i od najsladje baklave"

elle · Post by **elle** » 29/04/2005 11:58

Nikada necu zaboraviti rijeci obrazovanog, tolerantnog gospodina kome su oca zaklali na kucnom pragu
" Ja protiv srba nemam nista, ali imam svoja 2 covjeka koje cu traziti dok sam ziv"
I nazalost mnoge zrtve imaju svoja dva covjeka.....

I sad sebe pitam dali mozemo razumjeti neshvatljivo, dali mozemo zaliti monstrume ili psihopate
Ne vjerujem, oprostiti mozemo i moramo ali nikada zaboraviti!!!!

Lisac · Post by **Lisac** » 29/04/2005 12:02

ne pije vode.
osveta je jelo koje se jede hladno. i tad najbolje prija.

postoje neke stvari koje se ne zaboravljaju, a ni ne oprashtaju bez obzira koliko jak ili slab bio.

BISCANIN2 · Post by **BISCANIN2** » 29/04/2005 12:14

Tako je to ,čovjek nije otkrio ništa novo samo je prenio na papir ono što je prećutno pravilo .
Ljudi koji ne učestvuju u borbama najveći su katili i krvnici .

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/04/2005 12:18

Znaci... zakon Leke Dukadjinija !!

Imacemo u Bosni i Hercegovini, umjesto raftinga na Uni, krvnu osvetu kao turisticku atrakciju.

Jebo zakon... Zivjelo obicajno pravo !!

reaktor · Post by **reaktor** » 29/04/2005 12:26

Fair Life wrote:Znaci... zakon Leke Dukadjinija !!

Imacemo u Bosni i Hercegovini, umjesto raftinga na Uni, krvnu osvetu kao turisticku atrakciju.

Jebo zakon... Zivjelo obicajno pravo !!

fair, ja fakat nisam siguran da li si ti normalan insan

pa gdje ti zivis...

BISCANIN2 · Post by **BISCANIN2** » 29/04/2005 12:32

Znaci... zakon Leke Dukadjinija !!

Imacemo u Bosni i Hercegovini, umjesto raftinga na Uni, krvnu osvetu kao turisticku atrakciju.

Jebo zakon... Zivjelo obicajno pravo

O čemu ti to bogati ,gdje se u orwelovom textu spominje običajno pravo besa i ostali srbsko albanskocrnogorski običaji .
Očigledno si podrkao pojmove.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/04/2005 12:32

reaktor wrote:fair, ja fakat nisam siguran da li si ti normalan insan
pa gdje ti zivis...

U pravu si reaktor... Ja sam HAJVAN.

Insani su oni kojima od pomisli na osvetu idu zmarci uz ledja... a taj obicaj su donijeli iz svog rodnog zavicaja na nase prostore... nedavno.

Jesam li pogodio ??

PS__Sta znas o George Orwell-u ??

kub lajkan · Post by **kub lajkan** » 29/04/2005 12:36

elle wrote:" Ja protiv srba nemam nista, ali imam svoja 2 covjeka koje cu traziti dok sam ziv"
I nazalost mnoge zrtve imaju svoja dva covjeka.....

Cak ni u tome nije sustinski problem. Pa i kad bi se ta "dva po dva" sabrali, opet se dobije neki konacan broj, koji i ne bi bio nesto bas ogroman, jer ima dosta "preklapanja". I mislis da bi nestanak takvih likova nesto rijesio?

Kada je rat daleko... daleko u proslosti i daleko u buducnosti... kada treba biti razuman i mudar, u uslovima kad je "teren idealan za igru", sta pobjedjuje? Narod bira "zlo i naopako", dozvoljava glupanima i papcima da isplivaju na povrsinu i uzmu stvari u svoje ruke.

Pa sta ce onda dobiti u ratu kad je ovakav u miru? Dobice racun koji treba platiti...

elle wrote:Ne vjerujem, oprostiti mozemo i moramo ali nikada zaboraviti!!!!

... ili, izmedju redova: "Mrzite se ljudi dok ste zivi!"

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/04/2005 12:39

Nemoc, nemoc, nemoc...

Lisac · Post by **Lisac** » 29/04/2005 12:49

Fair Life wrote:Znaci... zakon Leke Dukadjinija !!

Imacemo u Bosni i Hercegovini, umjesto raftinga na Uni, krvnu osvetu kao turisticku atrakciju.

Jebo zakon... Zivjelo obicajno pravo !!

prvo nije to zakon leke dukadjinija. mislim da se to na albanskom zove Kanun (kanon), temelji se na obichajnom pravu i ne bavi se samo krvnom osvetom.

ali ne radi se ovdje o tome. nisi nas pitao shta mislimo o osveti kad nas neko prevari, izradi, nasamari, prebije, nabije rogove ...
ti si osvetu stavio u kontest rata i zlochina koji se u ratovima deshavaju, i sad aludirash kao na neke dodjoshe koji su 'shljegli' ko zna otkuda i nametnuli nam svoje arhaichne zakone i obichaje. to je shuplja i chini mi se da nema veze sa onom osvetom koja tebe inetersira.

ja ono na shta ti aludirash uopce ne bi zvao osvetom. kada sam ja osobno u pitanju nema to veze sa kolektivnom krivnjom ili mrzhnjom. ne radi se o srbima, hrvatima i muslimanima. samo o monstrumima koji imaju ime i prezime.
uostalom lako je zaboraviti i oprostiti ono shto nisi iskusio na vlastitoj kozhi.

Oficir s puzom · Post by **Oficir s puzom** » 29/04/2005 13:13

Ima ljudi, koji su mi zla nanijeli mnogo, dovoljno za pet zivota!

Da im se svetim, ... ne bih, ne znam ja to...

Osveta, sta to bjese?

furlan · Post by **furlan** » 29/04/2005 13:32

Mogu da shvatim zedj za osvetom jer se vjerovatno napravi od velike boli, ali kada se ostvari ta osveta koji je sljedeci poriv koji se javlja.Da li se covjek osjeca ispunjenim ,sretnim i zadovoljnim ili u njemu ostaje velika praznina i pokajanje?Opet jedna osveta trazi drugu osvetu i to postaje magicni krug.Zatruj potomstvo pa de se i oni pate kako su se patili roditelji.

digger · Post by **digger** » 29/04/2005 13:50

Fair Life wrote:Znaci... zakon Leke Dukadjinija !!
Imacemo u Bosni i Hercegovini, umjesto raftinga na Uni, krvnu osvetu kao turisticku atrakciju.
Jebo zakon... Zivjelo obicajno pravo !!

reaktor wrote:fair, ja fakat nisam siguran da li si ti normalan insan... pa gdje ti zivis...

reaktor, a kako bi ti da zivis? Daj nam tvoju viziju.

elle wrote:Ne vjerujem, oprostiti mozemo i moramo ali nikada zaboraviti!!!!

kub lajkan wrote:... ili, izmedju redova: "Mrzite se ljudi dok ste zivi!"

Jakako, valja nam sada ocuvati novo stecene tradicije i prenijeti na djecu. Nek' uce od malena.

kub lajkan · Post by **kub lajkan** » 29/04/2005 13:57

digger, pogresno citiras...

digger · Post by **digger** » 29/04/2005 14:12

Lisac wrote:... kada sam ja osobno u pitanju nema to veze sa kolektivnom krivnjom ili mrzhnjom. ne radi se o srbima, hrvatima i muslimanima. samo o monstrumima koji imaju ime i prezime.
uostalom lako je zaboraviti i oprostiti ono shto nisi iskusio na vlastitoj kozhi.

Mozda.

Sinoc sam gledao dokumentarac o nacistickom bojnom brodu "Bismarck" gdje se par prezivjelih grle sa par engleskih mornara koji su ih spasili, da bi kasnije izmjenili ratna iskustva. Na kraju, dok njemac place, englez mu stavlja ruku preko ramena.

"Lili Marlene" iako njemacka pjesma, bila je neoficijalna himna kako za njemacke vojnike tako i za saveznike.

Zivot se nastavlja... proslost je proslost.

digger · Post by **digger** » 29/04/2005 14:23

kub lajkan wrote:digger, pogresno citiras...

Sorry; korigovano.

Zadig · Post by **Zadig** » 29/04/2005 14:27

Lisac · Post by **Lisac** » 29/04/2005 14:30

obozhavam kad mi prichaju o njemachkoj i njenoj ratnoj proshlosti. o tome znam sigurno vishe no shto bi i sanjao. no to nije vazhno. ne polazi mi za rukom da pronadjem vezu izmedju ovoga shto si citirao i ovoga shto si napisao.

poredish drugi svjetski rat sa onim shto se desilo u BiH. ludilo. iskustva su sasvim drugachija i neuporediva. mozhda trebam naglasiti da je jedina relevantna distinkcija (i najvazhnija), ona izmedju vojnika i zlochinaca. a vjerujem ako si gledao dokumentarce, da si gledao i onaj o nürnbergu, te da znash kako su saveznici tada rjeshavali stvari. recimo da se profili zlochinaca iz onog i ovog vremena ne razlikuju isuvishe. sushtinska razlika je shto su takve u ono vrijeme strijeljali, a kod nas danas pojedini sjede chak u parlamentu.

i na kraju (jer mi postaje sve besmislenije diskutirati o stvarima koje ne postoje) osveta u kontextu BiH uopce nije problem. obzirom na ono shto se desilo i shto je josh poprilichno frishko u sjechanjima, broj zlochina koji se desio iz osvete je smjeshan. zar ne?

Zadig · Post by **Zadig** » 29/04/2005 14:30

iz mizerije u mrznju, iz mrznje u osvetu...

elle · Post by **elle** » 29/04/2005 14:42

kub lajkan wrote:
elle wrote:" Ja protiv srba nemam nista, ali imam svoja 2 covjeka koje cu traziti dok sam ziv"
I nazalost mnoge zrtve imaju svoja dva covjeka.....
Cak ni u tome nije sustinski problem. Pa i kad bi se ta "dva po dva" sabrali, opet se dobije neki konacan broj, koji i ne bi bio nesto bas ogroman, jer ima dosta "preklapanja". I mislis da bi nestanak takvih likova nesto rijesio?

Kada je rat daleko... daleko u proslosti i daleko u buducnosti... kada treba biti razuman i mudar, u uslovima kad je "teren idealan za igru", sta pobjedjuje? Narod bira "zlo i naopako", dozvoljava glupanima i papcima da isplivaju na povrsinu i uzmu stvari u svoje ruke.

Pa sta ce onda dobiti u ratu kad je ovakav u miru? Dobice racun koji treba platiti...

elle wrote:Ne vjerujem, oprostiti mozemo i moramo ali nikada zaboraviti!!!!
... ili, izmedju redova: "Mrzite se ljudi dok ste zivi!"

Nismo se razumjeli....
Tebi treba da bude jasno da mrznja izaziva NAZALOST mrznju...
A moja poruka nema veze s'tim tvojim " Mrzite se...."
Nasa je obaveza da nikada ne zaboravimo ono sto nam se desilo upravo zato da se takav zlocin nikada vise ne ponovi i NIKOME.
Nikada zaboraviti kako bi nasa djeca znala koliko covjek moze biti monstruozan ( Ausvic, Ruanda, Armenija, Balkan)sve je to isto isplanirano ludilo u ime nebuloznih ideala , ludilo koje se treba vjekovima pamtiti.
Varijanta "mir mir mir niko nije kriv" je pobjeda zlocinaca ; A sto se nas tice Hag je tu da kaze ko je i za sto kriv....
Nama preostaje da se borimo da se srbi srame isto onoliko kao i njemci, onoga sto se pocinilo u njihovo ime, kako bi njihova i nasa djeca gradila buducnost zajedno....

elle · Post by **elle** » 29/04/2005 14:42

kub lajkan wrote:
elle wrote:" Ja protiv srba nemam nista, ali imam svoja 2 covjeka koje cu traziti dok sam ziv"
I nazalost mnoge zrtve imaju svoja dva covjeka.....
Cak ni u tome nije sustinski problem. Pa i kad bi se ta "dva po dva" sabrali, opet se dobije neki konacan broj, koji i ne bi bio nesto bas ogroman, jer ima dosta "preklapanja". I mislis da bi nestanak takvih likova nesto rijesio?

Kada je rat daleko... daleko u proslosti i daleko u buducnosti... kada treba biti razuman i mudar, u uslovima kad je "teren idealan za igru", sta pobjedjuje? Narod bira "zlo i naopako", dozvoljava glupanima i papcima da isplivaju na povrsinu i uzmu stvari u svoje ruke.

Pa sta ce onda dobiti u ratu kad je ovakav u miru? Dobice racun koji treba platiti...

elle wrote:Ne vjerujem, oprostiti mozemo i moramo ali nikada zaboraviti!!!!
... ili, izmedju redova: "Mrzite se ljudi dok ste zivi!"

Nismo se razumjeli....
Tebi treba da bude jasno da mrznja izaziva NAZALOST mrznju...
A moja poruka nema veze s'tim tvojim " Mrzite se...."
Nasa je obaveza da nikada ne zaboravimo ono sto nam se desilo upravo zato da se takav zlocin nikada vise ne ponovi i NIKOME.
Nikada zaboraviti kako bi nasa djeca znala koliko covjek moze biti monstruozan ( Ausvic, Ruanda, Armenija, Balkan)sve je to isto isplanirano ludilo u ime nebuloznih ideala , ludilo koje se treba vjekovima pamtiti.
Varijanta "mir mir mir niko nije kriv" je pobjeda zlocinaca ; A sto se nas tice Hag je tu da kaze ko je i za sto kriv....
Nama preostaje da se borimo da se srbi srame isto onoliko kao i njemci, onoga sto se pocinilo u njihovo ime, kako bi njihova i nasa djeca gradila buducnost zajedno....

digger · Post by **digger** » 29/04/2005 15:46

elle wrote:Nismo se razumjeli....
Tebi treba da bude jasno da mrznja izaziva NAZALOST mrznju...
A moja poruka nema veze s'tim tvojim " Mrzite se...."

Elle, komentari nisu imali namjeru da tvom daju negativan ton. Mislim da je kub-lajkanov samo refleksija oko nase realnosti.

OSVETA JE GORKA

#1 OSVETA JE GORKA

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25