osmrtnice

[Topla voda]

pa to ti je navika,znas da mi imamo tradiciju citanja osmrtnica,malo morbidno,kad razmislis..
i onda imas mjesto gdje ce neko vidjeti da je tebi tesko,a red je objaviti,jer ako ne objavis ispade da te bas briga...
tako da raja to objavljuje,vise radi reda,da komsiluk i ko jos ,ne kaze sto..mahalski mentalitet,ukratko.

[Cholina_Lokica]

imam pravo da dajem osmrtnicu kad god hocu, ako vam se ne svidja ne citajte...

[Topla voda]

pa imas pravo,jel ti ko reko da nemas pravo?
djevojka pita zasto radimo to,ja joj odgovaram.

[Kristijana]

Kažu da radost podijeljena sa nekim dragim je dvaput veća, a tuga upola manja.

Ja ipak ne smatram da osmrtnicom dijelimo tugu sa nekim. Podjela te vrste intime sa vaskolikom čitalačkom populacijom je po meni primitivna i mahalaška. Smatram da je to samo način da dnevne novine dobro zarađuju. Ako se osvrnemo po drugim zemljama ovog fenomena uglavnom nema. Postoje stranice u novinama koje služe za postavljanje malog oglasa sa obavještenjem o smrti i mjestu i vremenu ukopa i ništa više. Nema pretjeranih riječi, slika, nabrajanja mnogobrojne familije, komšija, kolega s posla, raje iz kafane... Takve osmrtnice-oglase daje samo jedan član najbliže porodice i niko drugi. Tada obično pozovu one koji namjeravaju ili ne namjeravaju da prisustvuju pogrebu da umjesto cvijeća ili vijenaca doniraju novac nekom humanitarnom udruženju. Meni se to čini vrlo civilizirano i dostojanstveno.

Slažem se s oba tvoja posta, a i s onim što su napisali Topla voda i komi.

Kod nas je to uzelo maha, i mislim da zapravo ljudi to rade da bi oni koji ih poznaju vidjeli da su i oni bili s umrlim ''dobri''. Kad umre neko poznat, to se jasno vidi, svi trče da napišu nešto, neki možda i reda radi, jer svi to rade, pa ne možeš mimo svijeta, ali neki i da svi vide kako je i on poznavao tu uticajnu osobu.

Ruku pod ruku idu i afteri sahrana, kad se skupe i znani i neznani da jedu i piju, sve liči na svadbu samo što je ovdje smrt u pitanju. Porodica umrlog je pod užasnim pritiskom, i glupo je što umjesto da se povuku u osamu i tuguju, njih običaji prisiljavaju da dvore nepoznate ljude i rodbinu koju rijetko viđaju, da kuhaju, troše novac, razgovaraju o toj umrloj osobi. Možda to nekome i olakša tugu, ali meni bi svi ti ljudi smetali i kao što neko gore napisa: Kad umre svi ga žale, a kakvi su bili prema njemu dok je bio živ... to je pitanje.

[Hemel]

sve to stoji.

ali čemu smo onda "izmislili" tolike datume? Kome?

Izvini na vulgarnosti, ali bitno je zapishavati teritoriju - organizuju se mevludi i tevhidi i vidis da se dva brata lome ko ce organizovati posjeceniji mevlud njihovoj majci, a istoj nisan zarastao u korov - ne vide komsije mezarje s prozora pa nije ni bitno otici malo ocistiti...

dodjosmo i do zapisavanja teritorija. to nije tacno. u bihacu, tuzli i mnogim drugim mjestima imas groblja gdje se svi sahranjuju. na koji nacin se odaje pocast i sjecanje na umrle, stvar je pojedinca i nikome ne bi trebalo da smeta.

osmrtnice (koje ja ne praktikujem a nemam nista protiv sto to neko radi) su jedan od nacina podsjecanja na umrle. to ne znaci ni licemjerstvo a ni posebno izrazavanje osjecaja.

[ja.neron]

od osmrtnica najviše koristi imaju vlasnici novina koje ih objavljuju u avazu čitava strana je oko 1300 KM maraka i rezultat je da onaj koji je umro nema ništa od toga ...itd.

[Hemel]

od osmrtnica najviše koristi imaju vlasnici novina koje ih objavljuju u avazu čitava strana je oko 1300 KM maraka i rezultat je da onaj koji je umro nema ništa od toga ...itd.

slazem se

[amrica]

obavijest o smrti je ok,u svim dnevnim novinama,uz vrijeme ukopa.

sve poslije,je samo punjenje dzepova gazdama novina,nikakve svrhe..
jedino ukoliko je obavijest o godisnjici na koju ce se odrzati tehvid,polaganje cvijeca il tako nesto..onda mi je ok i poslije da se objavljuje.

doduse nekad neko ostane sam,pa nema kontakta sa okolinom,jedino mu ostaje veza sa tom osobom koje nema vise,pa je donekle razumljivo i takvo ponasanje

Vazno je dati osmrtnicu (obavijest o smrti) i pomen sa informacijom o nekom cinu koji je vezan za taj datum. Cak i zahvalanice medicinskim ustanovama i ostalim koji su pomogli. Pisanje pjesama i privatnih poruka.... je privatna stvar, svako pati na svoj nacin.


Ne slazem sa mnogim komentarima ovdje da se to daje samo radi "sebe" i slicno. Kod nas postoji tradicija, izraz postovanja, ljubavi, prijateljstva.... koji se izrazava odlaskom na sahranu, dzenazu, tehvid,... a ne odnosi se samo na najuze clanove porodice, koji su svakako obavijesteni o smrti. Nego se radi o nekom kome je umrli, ili neko njegov vazan u zivotu i ko ima potrebu da oda posljednu pocast, a koji nema drugi nacin da dodje do te informacije nego iz novina.