detroit-mercy wrote:Vidim da se je na ovoj temi pravo zakuhalo, i opet ide ona ja u klin ti u plocu. Ljudi se proglasavaju nesposobnim ili maminim mazama, malo se gleda na socijalno eknomski aspekt, kulturu, tradiciju, koja u svemu ovome igra i te kako vaznu ulogu.
Dosta njih kaze, mama mu kuha ili pegla, mamina maza i dr. gluposti., valjda ljudi ne mogu da razumiju da cemo za nase roditelje mi uvijek ostati "njihova djeca" kao sto ce i nasa djeca za nas uvijek ostati "nasa djeca" bez obzira kako odrasli bili. Btw, ja i danas kad odem kuci, stara pazi jesam li se pokrio ili da ne stanem bos na plocice kao sto i ja u po noci ustanem pa pogledam jesu li moja djeca pokrivena
.
Uvijek se vratim na slucaj mog komsije u proteklom ratu, i on i sin su zaglavili u logoru i onda nam stari prica kako bi on kada su im dijelili porcije batina uvijek podmetao svoja ledja da njega vise udare da mu ne udare sina, iako fizicki gledano sin ga je mogao u zubima nositi
, ali to je ta roditeljska ljubav koju mi tek kada dobijemo svoju djecu pocnemo razumijevati.
Onda ide i taj famozni proces osamostaljenja, koji je u velikoj mjeri uslovljen ekonomskim uslovima. Ja sam zivio sa roditeljima ali sam u isto vrijeme bio i samostalan. Zaradjivao sebi preko "omladinske zadruge", placao sebi izlaske, odjecu, isao na ljetovanja/zimovanja sa rajom ali u isto vrijeme zivio sa roditeljima. Sto ne ko rece, ne moras zivjeti sam da bi bio samostalan. Kod nas u BiH pored rata, imamo ekonomsku krizu koja traje evo vec nekih 30tak godina, imamo jako niske zarade, limitirane ekonomske mogucnosti, jako slabo trziste rada bez ikakve regulacije. I u tim i takvim uslovima, mi pricamo o nekom osamostaljenu u ranim godinama. Dajte molim vas, pa kod nas jedna obicnija jakna ili kaput su trecina prosjecne place, da ne pricamo o drugim stvarima
. Famozna osamostaljivana na Zapadu, razlicita od drzave do drzave, karakteristicno recimo za Nijemce da duze ostaju u roditeljskom domu od Amerikanaca, ali ja ta dva svijeta uopste ne zelim da poredim sa nasim uslovima jer su uslovi neusporedivi
. Mada bih i o ovom ranu ostamostaljenu Amerikanca mogao dosta toga napisati i koja kategorija stanovnistva leti da se rano osamostali.
Onda na red dolaze nase kuce na sprat ili dva sprata i ismijavanje takvim kucama
. Ne znam cemu ismijavanje kada ti recimo tvoji roditelji vec u ranim godinama fakticiki obezbijede ono najvaznije a to je krov nad glavom. Dzeferson se vidim dosta ismijava ovoj pojavi kod nas, ali se niko ne ismijava pojavi da i pored rata, teske ekonomske situacije u zemlji evo vec 30tak godina, mi imamo zanemarljivo mali broj beskucnika, fakticiki na nivou statisticke greske.
Evo u mom komsiluku, u sve i jednoj kuci na sprat, zive roditelji i djeca (sad vec udata i ozenjena), jedino gdje su djeca vani tu su starci sami sve ostalo su "pune kuce". Za primjer, moj rodjak, tetak umro mladji, braca vani on sa svojom porodicom na jednom spratu, stara na drugom, komsija isto tako, stari umro, brat je odselio u neki drugi grad, on na jednom spratu, stara na drugom. Je su li svi oni trebali ostaviti same roditelje i otici u podstanare, pored rijesenog stambenog pitanja. Ili primjer dugog komse, kome je brat poginuo u ratu i sada on je na jednom spratu a starci na drugom. Zar je pored te licne tragedije koju su njegovi roditelji dozivjeli trebao i on otici da se osamostali
. Mozda malo familijarnih vrijednosti da stavimo na vagu.
Ovo su neki slucajevi malo ekstremniji, dosta mojih komsija koje zive u tim "famoznim kucama na sprat", zivi ono roditelji dole oni gore. Velika vecina te raje nema neke plate, recimo BH prosjek, ali i sa takvim platama oni si mogu priustiti fin zivot jer ne moraju da daju 50 ili 60% zarade za ratu za stan, idu na odmore, voze auta, fakat ni sa cime pretjerano ne zaostaju za zivotom na Zapadu. Ljudi se ismijavaju sa ovim kucama ali sta je bolje duznicko ropstvo ili svoj krov nad glavom od momenta ostamostaljenja (prelaska na sprat). U svim ovim porodicama, ljudi su nasli nacin da premoste te genracijske jazove, svako je give up nesto ali je opste dobro puno vece. Ondje gdje ljudi hoce da nadju kompromis, kompromis ce biti postignut a gdje su odnosi u porodicama zategnuti taman da su hiljadu kilometara daleko oni ce biti zategnuti.
Onda na red dolazi ono lijepo je biti sam
, naravno ali to biti sam traje jedan jako kratak period. Par godina i onda dolaze, zenidba/udaja pa poslije toga u vecini slucajeva i djeca. Kako je lijepo ustati ujutro rano pa dici jednogodisnjaka i dvogodisnjaka da ih vodis u vrtic ili da ih neko cuva umjesto da djeca ostanu da spavaju jer su nana i dedo na donjem spratu i kada mladi odu doci ce gore i paziti djecu ili ih spremiti i odvesti do skole i druge stvari. Ili je bolje ostavi ga u vrticu u 7.00 ujutro i pokupi ga u 5 po podne. Da ne pricamo o izlasicma i drugim stvarima
.
Ali bitno se je ismijavati ako eto porodica ostane pod jednim krovom ili proglasavati nekoga nesposobnim
. Ljudi lete ka nekoj samostalnosti/slobodi a ne znaju da sloboda ima svoju cijenu. Neki ne mogu ni da razumiju ovo o cemu pricam jer se osamostale npr, odsele dvije ulice dalje, ili u drugi dio grada, koji je fakat pet minuta voznje, Sta kada se tvoja samostalno mjeri stotinama ili hiljdama kilometara daleko. Ja ovdje znam dosta raje koja je eto samostalna i znam kroz kakve oni muke prolaze jer nemaju nikoga blizu da im makar malo pomogne, pa makar da ih ponekad vruca sirnica doceka kada dodju sa posla
.
Onda na kraju dolaze te neke porodicne vrijednosti, familijarne veze. Goran nas poredi sa Dancima ili Svedjanima. Mi nismo ni Danci, ni Svedjani ni Amerikanci. Poredi nas sa Grcima, Italijanima, Turcima
, to smo mi . Biti ekonomski jaci ne znaci da si nuzno i na visem stepenu humanih odnosa. Ja licno skidam kapu amerima u pogledu ekonomske slobode, invetivnosti, kako organizovati neke stvari ali u pogledu odnosa medju ljudima, odnosa familije, generalno gledano nabije na kurac takav svijet.
Ima jos dosta toga, ali mi mrsko pisati.
ma ne kontaju ljudi ovde sta imamo....nedavno sam se vratio iz jedne juzno americke zemlje treceg svijeta, mi smo ovde ipak Evropa ... sad to sto mi gledamo u Svedsku i Njemacku i njihov standard jbg ... ne kazem da treba da se ugledamo na Lesoto ali da nam nije lose ovde bas toliko koliko se predstavlja nije ... vamo ljudi bukvalno umiru od gladi. Pricam sa jednom djevojkom, fakultetski obrazovanom koja radi za 50 USD mjesecno i ima bebu ...pitam je kako pregura mjesec. Kaze, glavno joj je da obezbjedi proteine u vidu mesa za bebu za 30 dana ...da moze mozak da se razvija pravilno ...sve ostalo joj nije bitno. Kod nas sa transparentima "GLADNI SMO" jajima gadjaju predsjednistvo ... bjaaazi ba....
