
Hoppera i Vermeera gledam kad sam bijesan na citav svijet, u njihovim slikama svako ima svoj prostor, niko nikoga ne dodiruje, niko nikome ne smeta, niko nikoga ne zajebava.

Na Egon Schielea sam se furao u srednjoj skoli. Kao i druge mlade i nadobudne "umjetnike", i mene je privlacila njegova morbidnost. Poslije sam morbidnost isfurao, da bih prosle godine na izlozbi u Luganu otkrio da se, morbidnost ili ne, radi o geniju.

Alberto Giacometti je Alberto Giacometti.
Usput, da li vas ovaj njegov lik na tockovima potsjeca na jednog naseg "velikana" likovne umjetnosti i literature?
