OLIMPOVE PRIČE - Tako nam malo treba

[Olimp 987]

Sa koliko stvari si možemo zadovoljiti naša htjenja, potrebe i snove. Što više imamo sve više tražimo i nikako da stanemo, da odredimo granicu svojih potreba. U tim širenju svojih prohtjeva postajemo megalomani i nikako da si nađemo mir, spokoj i zadovoljstvo. Uvijek želimo više, više i više. Postajemo robovi svoje nezasitnosti, a tada doživljavamo emocionalni i ljudski krah. Tonemo i padamo unatoc materijalnom blagostanju koje je nagomilano oko nas.

A u stvari tako malo nam treba. Evo vam primjera:

Malo dasaka, najlona i eksera uz potreban trud i pripomoć prijatelja, zgodno mjesto u prirodi i evo nam raja za uživanje. I oni koji najviše imaju žude za ovakvime mjestom, za mirom i spokojom koji davno izgubiše, a koje treba znati doživjeti upravo ovdje, tu na ovome mjestu.

Na ovo sam predivno mjesto naišao na Dravi nizvodno od Barča, na desnoj obali rijeke. Koristio sam ga za predah i bio zadivljen lokacijom, jednostavnošću i mirom koji sam zatekao. Spokojno sam i zadrijemao poslije ručka koji sam ovdje pojeo i da nije bilo obilja komaraca kojima moja krv postade poslastica, prespavao bih u tome raju cijelo popodne.

Da li sam u pravu prosudite i sami ...

[realna do boli]

Treba zivjeti s prirodom.
Priustiti sebi odmor od danasnje trke, frke, vijesti....
Ovakva kucica, zanemaricemo komarece , bar na slici djeluje idilicno, robinzonski..mogla bi tu provesti neko vrijeme.
Poprilicno cijenim tisinu i mjesta gdje nema kamara ljudi.

[Lucazode]

Naravno da treba priuštiti. Samo kad pomislim da se "odmor" sveo na šteku cigara i gajbu točene po noćnim klubovima, neka hvala. Dekica, travica

[Zovem se Zelena]

Sa koliko stvari si možemo zadovoljiti naša htjenja, potrebe i snove. Što više imamo sve više tražimo i nikako da stanemo, da odredimo granicu svojih potreba. U tim širenju svojih prohtjeva postajemo megalomani i nikako da si nađemo mir, spokoj i zadovoljstvo. Uvijek želimo više, više i više. Postajemo robovi svoje nezasitnosti, a tada doživljavamo emocionalni i ljudski krah. Tonemo i padamo unatoc materijalnom blagostanju koje je nagomilano oko nas.

A u stvari tako malo nam treba.

Akcentirat ću ovo citirano! U biti je najkaše zadovoljiti svoje potrebe i snove, ako već znaš koji su... Džaba ti sva ljepota ove naše zemlje, džaba ti ovakav raj na dohvat ruke, džaba ti na kraju krajeva i dekica i trava na svakom koraku kada te mrzi izaći iz kuće.

Najbitnije u svemu tome je pokrenuti sebe, a onda mjesta i prilika kao što je ova imaš na pretek.